Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Milivojević

Srđan Milivojević

Demokratska stranka

Govori

Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Ima u srpskom narodu jedna divna poslovica, koja kaže: "Ne kune me majka što se kockam, nego što se vadim".
Ako neko ne zna da napiše zakon, onda neka krene da ga prepisuje, ali kada ga prepisuje, neka bar prepisuje da to bude pismeno, da ne bude nepismeno.
Nemamo mi problem ako će neko neke dobre odredbe našeg zakona da prepiše, ali imamo problem kada ne zna gramatički pravilno to da prepiše. To je prvi problem koji imate.
Možda nije pomenuo mene, ali je pomenuo moju diskusiju, a po Poslovniku imam pravo na repliku. To je vrlo lako pročitate u Poslovniku za one koji čitaju Poslovnik. Ćirilicom je pisan, za one kojima je ćirilica strano pismo.
Drugi problem je zašto ovako loše mišljenje imate o svojim sadašnjim koalicionim partnerima. To ne može niko da zakrpi. Stalno kažete prethodna Vlada. Zar toliko ne volite kolege iz PUPS, iz SPS, iz G17 plus? Zar toliko loše mišljenje imate o njima, da morate svaki put javno da ih kritikujete? Mislim da to nije dobro.
Na kraju, kada govorimo o sporazumu sa Slovenijom - da je sreće da ste 1991. godine ovako razmišljali kao danas, pa Slovenija i Srbija bi i dalje bili ista država i svima mi bili tanjiri puni, ali bi groblja bila prazna. Kada govorite o milionima i milijardama pokradenih, setite se, jedanput i kažite nešto o stotinama hiljada pobijenih. Pare će nekada neko vratiti. Mrtvi iz grobova nikada neće ustati. Hvala.
Poštovani gospodine predsedniče Narodne skupštine, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, na kraju ovog današnjeg dana možemo da sublimiramo sve današnje diskusije, sve razloge za i protiv ovog zakona, sve kritike i možemo da donesemo neki konačan sud kada je reč o ovom zakonu.
Samo bih da se vratim na nekoliko stvari koje sam govorio u prepodnevnom delu. Prvo, žao mi je što ministar pravde obrazlaže ovaj zakon a ne ministar spoljnih poslova. Mislim da bi ministar spoljnih poslova bio korisniji danas ovde nego tamo gde je bio juče.
Dalje. Kada govorimo o ovim zakonima i obrazloženjima koja smo čuli, čuli smo da se neko poziva i na neke ugovore o izgradnji puteva. Čudi me da to među sobom ne raspravite na sednici Vlade, sa gospodinom Mrkonjićem, valjda govorite sa njim? Siguran sam da bi vas on primio u svoj novi stan od 500.000 evra, da bi vam sve objasnio kako te stvari stoje.
Kada se već pitate kolika će šteta da nastane, kolika će šteta da nastane od najavljenog autoputa, izgradnja je 1. maja, da će krenuti put kojim ćemo i ja i neke moje kolege putovati kada se bude izgradio, a put kreće od Pojata do Preljine? Šta je s tim putem? Da li je moguće da je tu završena eksproprijacija, a svi znamo da nije i već se potpisuje kreditni aranžman. Ne samo da se potpisuje, već i makazice zvekeću kojim će traka da se preseče u izbornoj kampanji. Znate, nije dobro da imate jedan aršin prema opoziciji a drugi prema svojim koalicionim partnerima.
Kada govorimo o nekim drugim obrazloženjima koje smo čuli, ponovo istine radi, ovaj zakon nije pisala DS. Da ga je pisala, bio bi mnogo kvalitetnije napisan, pripremljen i urađen.
Za kraj, pošto je u okviru ovog zakona i rasprave o ovom zakonu bio pomenut i vo na Palama, opet ću da vam citiram jednu lepu narodnu poslovicu – "Ko na zvezde pljuje, na obraz mu pada". Hvala.
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, žao mi je što ovako jake reči ne prati i ovako veliki broj narodnih poslanika vladajuće većine u sali, da bi na delu pokazali svoju zainteresovanost za KiM.
Na početku, citiraću član Poslovnika, ne zato što želim da reklamiram povredu Poslovnika već zato što bih želeo da sa građanima Srbije podelim nadležnosti anketnog odbora. Po članu 68. Poslovnika o radu Narodne skupštine, kaže se da Narodna skupština obrazuje anketni odbor, odnosno komisiju radi sagledavanja stanja u određenoj oblasti i utvrđivanja činjenica o pojedinim pojavama ili događajima. Dalje se kaže da "odlukom o obrazovanju anketnog odbora utvrđuje se sastav i zadatak odbora, kao i rok za njegovo izvršenje". Zatim se kaže da se anketni odbor obrazuje iz reda narodnih poslanika. I ono što je posebno važno i što bih zaista želeo da citiram i da dopre do svih građana Srbije: "Anketni odbor ne može da vrši istražne i druge sudske radnje, ali anketni odbor, odnosno komisija, ima pravo da traži od državnih organa i organizacija podatke, isprave i obaveštenja, kao i da uzme izjave od pojedinaca koje su mu potrebne". Na kraju se kaže da anketni odbor na kraju svoga rada o rezultatima svog rada obaveštava Narodnu skupštinu, daje izveštaj o radu i predlaže određene mere koje treba da se preduzmu u određenoj oblasti.
Sve ovo je veoma važno da bismo znali šta su nadležnosti anketnog odbora. Međutim, kada govorimo o anketnom odboru, valjalo bi malo, kad već citiramo Poslovnik, da citiramo i član Ustava. Ustav Republike Srbije, član 184. kaže da autonomne pokrajine imaju izvorne prihode kojima finansiraju svoje nadležnosti. Sad ja moram da pitam – kako smo mi došli u situaciju da AP KiM ne može da se finansira preko svog parlamenta, svoje vlade, svog budžeta, nego moramo da imamo ovakav vid finansiranja?
To je zato što je u ovoj državi postojala godina 1999. Te 1999. godine isti ljudi koji danas nariču nad sudbinom Kosova i Metohije, vodili su ovu zemlju i omogućili su da NATO pakt maršira na Kosovu i Metohiji. Ti isti ljudi portu Visokih Dečana pretvorili su u parking za NATO tenkove. Ti isti ljudi koji danas pokušavaju da vade kestenje iz vatre…
(Narodni poslanik SNS, s mesta: Tema.)
Zašto vam smeta tema? Naravno da je tema, jer treba napraviti retrospektivu kako smo došli do ovoga.
Nemojte da vas boli. Prošlost zna da boli, ali trebate taj bol dostojanstveno da podnesete, bez upadica. Podsetio bih vas na hronologiju. Zašto pričamo samo o 12 godina nenamenskog trošenja para na Kosovu i Metohiji? Zar nije 1998. godine formirano privremeno Izvršno veće za Kosovo i Metohiju na čijem čelu je bio naš sadašnji kolega gospodini Zoran Anđelković, pa je onda 1999. godine NATO umarširao na Kosovo, a vi koji sad dobacujete, bili ste u vlasti, pa je onda 2000. godine počeo sa radom Savezni komitet za Kosovo i Metohiju, kojim je rukovodio Momčilo Trajković i od tog trenutka kreće prava pojačana investiciona aktivnost kada je reč o Kosovu i Metohiji? Zatim je od 2001. do 2005. godine formirano Koordinaciono telo, odnosno Koordinacioni centar za Kosovo i Metohiju kojim je rukovodio Nebojša Čović. Tek 2005. do 2007. godine tim koordinacionim centrom rukovodila je gospođa Sanda Rašković Ivić, takođe naša današnja koleginica, pa je tek 2007. godine formirano Ministarstvo za Kosovo i Metohiju kojim je rukovodio naš uvaženi kolega Samardžić. Nakon toga je formirano Ministarstvo kojim je rukovodio gospodin Goran Bogdanović i danas imamo Kancelariju za Kosovo i Metohiju, a ne Ministarstvo za Kosovo i Metohiju, jer taj problem je splasnuo i od politike "i Kosovo i Evropa" došli ste do politike "ni Kosovo, ni Evropa". Naravno da je onda neko jednog trenutka rešio da podvuče crtu i da kaže hajde da vidimo malo kako se taj novac trošio.
Neću da podsećam ni javnost Srbije, a ni svoje kolege da je Kosovo najskuplja srpska reč, jer neki su zaista uspeli da to što žive na Kosovu i Metohiji i što su Srbi sa Kosova i Metohije im ne bude obeležje pripadnosti jednom narodu, već zanimanje.
S druge strane, neću kazati ni da je Kosovo očno dno našeg duhovnog vida, jer nekima je Kosovo i Metohija bila dno novčanika, ali ću vas podsetiti da problem Kosova i Metohije koji ste vi napravili 1999. godine i koji je kulminirao, da su pre vas u ovoj sali, u ovom domu sedeli neki drugi poslanici, u nekim drugim domovima su sedeli neki drugi poslanici, koji su se domaćinski odnosili prema državi Srbiji. Bili su neki srpski pukovi koji su krvarili za to Kosovo i Metohiju, bio je neki pop Minić iz Kruševca narodni poslanik… Ovo je tema, da vidite kako su nekada narodni poslanici govorili kada je reč o Kosovu i Metohiji. Pazite šta kaže pop Minić: "Svaki Srbin", a govori 1908. godine narodnim poslanicima, "ako ima tri dinara u novčaniku, dva da da se oslobodi Kosovo i Metohija. Svaki Srbin ako ima tri sina, dva da pošalje da se oslobodi Kosovo i Metohija". Otišao je onda sa srpskim pukovima i umarširao je na Kosovo i Metohiju 1912. godine. Znate, tog popa Minića, te heroje koji su ušli na Kosovo i Metohiju i okitili se medaljama - osvećeno Kosovo, neki su izneverili, prodali 1999. godine.
Kada govorimo o brizi za narod, naravno da brinem za narod koji živi na Kosovu i Metohiji, za građane Kosova i Metohije. Bio sam mnogo puta. Ne treba ta demagoška isprazna priča, da će njima biti bolje ako mi tamo više provodimo vremena.
Imali smo mi i sednice Odbora za Kosovo i Metohiju na Kosovu i Metohiji. Evo, tu je moj kolega Dejan Radenković iz SPS. Setite se koliko smo puta bili i u Štrpcu i u Mitrovici i držali sednice Odbora na Kosovu i Metohiji.
Kada govorimo o tome da li je neko ostavio narod na milost i ne milost i da pogledamo kako ti ljudi voze svoju decu u školu, da se podsetimo kako smo te ljude ostavili 1999. godine. Kada su krenuli da se povlače, sačekala ih jedinica za specijalne operacije kod Rudnice i vratila nazad na Kosovu i Metohiju. Zbog čega? Da ih što više pobiju?
Ne zameram ja tim ljudima ništa tamo na Kosovu i Metohiji. Ne zameram tim ljudima, niti ih optužujem za bilo šta. Znam kakva je njihova sudbina. Idite u Kosovsku Vitinu, recimo, da vidite kako je živeti kao Srbin sa komšijom koji je komandant UČK terorističke organizacije. Idite sada da vidite na šta liče košare. Izađu ponekad monasi iz Dečana do gore.
Ako govorimo o anketnom odboru za Kosovo i Metohiju, pa ne formiramo mi taj anketni odbor zbog teritorije, već zbog građana koji tamo žive, da znaju kako je potrošen novac, u koje svrhe, gde je otišlo šest milijardi.
Ako govorimo danas o Kosovu i Metohiji i formiranju anketnog odbora, ne formiramo ga mi zato što postoje zapadni mediji i prozapadni mediji, jer, hvala Gospodu Bogu, nezavisni, slobodni mediji, nezavisno, slobodno istraživačko novinarstvo u Srbiji još uvek postoji. Postoji packa glasila i tu imate gospodina najavu svaki dan u partijskom glasilu šta će da se desi. Ali, postoji to nezavisno istraživačko novinarstvo. U emisiji "Insajder" – patriotska pljačka Kosova, mogli smo, zahvaljujući hrabrosti tih novinara, da dobijemo zastrašujuće informacije kako se novac trošio.
Treba li da vam napominjem koliko je objekata naplaćeno, a nije izgrađeno? Gde su tek putevi? Danas je pričao moj uvaženi kolega Babić kako je to strašno kada se uzme kredit, a ne izvrši se eksproprijacija zemlje. A da li znate kako je strašno kada se uzme kredit i isplati izvođač radova, a puta nema nigde, a put se radi da bi u slučaju nasrtaja i ponovljenog slučaja iz martovskog nasilja, da bi neki naši građani koji žive i opstaju na Kosovu i Metohiji mogli da se evakuišu do Kosovske Mitrovice? Nema puta, nema njihovih obnovljenih kuća, a nema ni para koje su za to bile namenjene.
Posebno želim da napomenem jednu stvar. U vreme kada je Ministarstvom za Kosovo i Metohiju rukovodio gospodin Goran Bogdanović, od 2008. do 2012. godine, slovima i brojevima samo 8% novca koji je izdvojen za Kosovo i Metohiju išlo je preko tog ministarstva. Mnogo novca je otišlo preko javnih preduzeća. Mnogo novca je otišlo preko nekih drugih ministarstava. Mnogo novca je otišlo i na neke duple i troduple plate. O tome smo pričali mnogo puta.
Anketne odbore formirao je parlament Republike Srbije mnogo puta. Poslanik sam od 2007. godine i od 2007. godine anketni odbor nismo imali. Poslednji anketni odbor koji je postojao u Srbiji bio je anketni odbor koji je istraživao detalje ubistva ministra odbrane Pavla Bulatovića i podatke i informacije o krađi električne struje. Čak je i Vojislav Šešelj bio jedan od članova tog anketnog odbora.
Naravno, ne očekujem da će ovaj anketni odbor presudno uticati na ovu situaciju na Kosovu i Metohiji kada je reč o trošenju budžetskog novca i budžetskih para, niti sam siguran da će jednom za svagda zloupotrebe da se prekinu. Znam ja vas. Znam da ne može da se cedi med, a da se ne ližu prsti, a znam i šta treba narodu na Kosovu i Metohiji, znam šta treba građanima koji tamo žive i žele da opstanu i ostanu. Ne treba im guslarsko veče, patriotske priče, zakletve. Treba im rešavanje konkretnih problema.
Ne morate da me zovete dole, nisam vas video u Dečanima kada se ustoličavao episkop, niti sam vas video kada se ustoličavao Patrijarh Irinej, niti sam vas video u Gračanici kada je episkop Teodosije delio ordenje majkama koje su rodile sedmoro, osmoro i devetoro dece. Ne morate da me zovete tamo jer sam tamo stalno. Ne idem tamo da bi me pijanog ubacivali u službeni auto, niti idem tamo što imam bilo kakav interes, već idem tamo što imam prijatelje, rođake, kumove kojima sam govorio da ako budu glasali za vas da će biti izbeglice.
Kada govorimo o onome što je rađeno ne samo od 2000. godine nego od 1998. godine recimo kada postoji to privredno pokrajinsko izvršno veće, a kada govorimo i o formiranju Anketnog odbora i onda zavapimo da bi Anketni odbor trebao da ispituje privatizaciju u Srbiji, trebalo bi da preispita privatizacije. Žao mi je što nikada nije formiran anketni odbor za privatizaciju "Telekoma" koja se desila 1998. godine i nikada se nije saznalo gde je završilo milijardu maraka, niti čiji je sin vršio plastičnu operaciju ušiju od tih para. Pre toga je nosio gajbice pa postao najbogatiji čovek na planeti.
Nemojte mnogo da govorite o privatizaciji, da pomešate Anketni odbor za Kosovo i Metohiju sa Anketnim odborom za proces privatizacije, jer bi vas to mnogo bolelo i bilo bi mnogo neprijatnih podataka. Još manje, nemojte ovog trenutka da pokušavate da ovu raspravu koju danas vodimo o formiranju Anketnog odbora za trošenje novca na Kosovu i Metohiji pretvorite u neku raspravu da raspravljate u Narodnoj skupštini o Kosovu i Metohiji ili ona sednica gde smo postavljali pitanja pa ste vi kao razgovarali. Ne, zahtevaćemo da ova neuspešna briselska delegacija dođe pred narodne poslanike i da položi računa, a onda da raspišu izbore pa da izađu pred građane i da tu polože račune.
Na kraju hoću da vam kažem samo nekoliko stvari. Narodni poslanik iz opozicije treba da rukovodi radom ovog odbora. Svejedno iz koje opozicione stranke. Nemojte da lepite etikete političkim strankama da ne vole Kosovo, da ima nekih koji bi prodali Kosovo, nekih koji bi zadržali Kosovo, već prihvatite da ovde ima ljudi u sali različitih političkih stavova i da ti ljudi sa različitim političkim stavovima imaju pravo da utvrde kako se trošio budžetski novac na Kosovu i Metohiji, da li je bilo patriotske pljačke ili nije bilo. Da li je bilo zloupotreba ili nije bilo. Imajte još jedanput na umu podatak da je samo 8% novca koje je otišlo na KiM od 2008. do 2012. godine bilo iz Ministarstva za Kosovo i Metohiju kojim je rukovodio gospodin Goran Bogdanović, a da je 92% novca otišlo iz nekih drugih fondova. Tih 8% je predstavljalo preko 90% sredstava tog ministarstva gde su isplaćivane plate zaposlenima na Kosovu i Metohiji i neke druge stvari.
Dakle, mi nemamo nimalo straha šta će taj anketni odbor da utvrdi. Ako se neko plaši, ako mu savest nije mirna, ako će neko da se podseti svoje političke biografije, svog učinka iz 1999. godine kroz rad tog odbora, to je njegov problem. Nije problem nas koji njegovo formiranje tražimo. Nama je savest tu mirna i kada je reč o 1999. i kada je reč o 2008. i kada je reč o 2013. godini. Hvala.
Reklamiram povredu Poslovnika član 103. jer koliko sam čuo uvaženi kolega Todorović je tražio povredu Poslovnika, a ne repliku i to se pozvao na narušavanje dostojanstva parlamenta.
Onda je obrazlažući povredu Poslovnika iskoristio pravo da me replicira. Nema potrebe da repliciram bilo kome. Čisto zbog zapisnika. Znam da vi za to nećete ni glasati u Danu za glasanje da je zaista učinjena povreda Poslovnika, ali insistiram da se o tome Skupština izjasni. Hvala.
Poštovani gospodine predsedniče Narodne skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu Poslovnika, član 104. koji kaže da se narodni poslanik ne može na svom izlaganju uvredljivo izraziti o narodnom poslaniku, koji nije član iste poslaničke grupe.
Razumem žustru raspravu, razumem pokušaje, želje i namere da se određeni poslanici dodvore svojim šefovima, koji možda ovo gledaju. Razumem da ne razumeju nas iz DS, evo ja ću probati da me sada bolje razumete, staviću naočare, staviću ruke ovako, gledajte me pažljivo. Da li me sada razumete? Verovatno me razumete sada malo bolje.
Mi iz DS vam kažemo da nećemo dozvoliti da nam pretite i da nas vređate koliko god vas bolela tema Kosovo i Metohija, i vas i vašega šefa. Koliko god imali dezodoranse koji mogu da operu zadah prošlosti u vašim političkim biografijama, nema tog dezodoransa koji trajno traje. Tako da vas molim pažljivo nas slušajte, molim vas. Hvala.
Poštovani gospodine predsedavajući, poštovani gospodine potpredsedniče Vlade gospodine Krkobabiću, dame i gospodo narodni poslanici, očekivao sam da danas Skupština bude u vanrednom zasedanju zbog značajnih događaja koji se ovog trenutka dešavaju u Briselu i da je mnogo važnije od ove teme. Ali, vi ste Vlada, vi ste vladajuća većina, vi namećete teme i mi ćemo pričati o onome što ste danas nametnuli kao temu.
Znate, gospodine Krkobabiću, jutros kada sam krenuo za Beograd iz Kruševca sreo sam svog komšiju. On je dugo godina već invalid i pita me – komšija, za Beograd. O čemu raspravljate danas. Raspravljamo danas o Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba za invaliditetom. On mi kaže – znači biće izbora čim se Vlada setila trudnica i invalida to je najbolji nagoveštaj da će biti izbora. Što ste nezadovoljni? Što cokćete i što dobacujete? Biće izbora samo još niste informisani, ima mnogo neobaveštenih u sali.
(Predsedavajući: Molim vas gospodo ne dobacujte.)
Komšija kaže – invalid sam od rođenja nažalost i dosta se promenilo toga u mom životu kada je reč o tome kako su me oslovljavali. Bio sam invalid, osoba sa posebnim potrebama, sa hendikepom, ponovo sam invalid, ali sam pre svega čovek i molim vas da tamo kad raspravljate u parlamentu o položaju, pravima invalida da pre svega razumete da smo i mi ljudi. Apsolutno sam uveren iz diskusije svih prethodnih govornika da mi zaista se ovde saosećamo sa tom najugroženijom populacijom među građanima Srbije.
Nažalost, kroz istoriju Srbije, kroz istoriju parlamentarizma invalidi su kao osetljiva kategorija bili ona kategorija o kojoj se najčešće raspravlja pred izbore i vrlo često se pobuđuje empatija kada je reč o našim ljudima da se sete invalida kada se apostrofiraju u tim, za svako društvo, vrlo turbulentnim političkim vremenima kakvi su izbori. Apsolutno sam uveren da o invalidima treba raspravljati ne samo kada je pred izborna kampanja, kada su izbori u pitanju. Da treba donositi zakone koji će zaista suštinski popraviti položaj invalida. Ne samo da ih poprave da to bude slovo u zakonu, već da oni zaista osete poboljšanje u kvalitetu svog života.
Taj isti komšija me je pitao – koliko taj zakon danas o kome raspravljate ima članova. Odgovorio sam mu da ima 13 članova. Znači, sigurno će biti izbora. Zakon koji ima samo 13 članova je kozmetički zakon. Zakon sa 13 članova može da donese određena poboljšanja. Suštinski vi zaista menjate taj član 29. prethodnog zakona u članu 4. gde se kaže da prema propisima o državnoj pomoći za naknadu dodatnih troškova zapošljavanja osoba sa invaliditetom i drugim propisima od državne pomoći koji su potrebni za primenu propisa itd, itd.
Praktično ukidate te penale koje su privatni preduzetnici plaćali kada ne zaposle osobe sa invaliditetom. Ali, kada govorimo o zapošljavanju, kada govorimo o Republici Srbiji koja ima armiju od 750.000 nezaposlenih tu se najbolje vidi kakva je pozicija nezaposlenih i kako je ophođenje vladajuće većine prema toj populaciji. Vi ste obećavali 100 milijardi stranih investicija i može li država u kojoj vladajuća partija obećala 100 milijardi stranih investicija, a obezbedila samo 100 miliona evra…
(Predsedavajući: Molim vas gospodine Milivojeviću da se vratite temi. Pustite investicije, vratite se temi.)
Vas da pitam gospodine predsedavajući – može li država Srbija da reši problem invalida i nezaposlenih ako se za 10 meseci ove Vlade ova Vlada zadužila 3,5 milijardi evra, a samo od stranih investicija imamo 100 miliona evra, a imali smo obećanih 100 milijardi? Naravno, da ne možemo. To kažu i moje kolege iz SNS koje mi dobacuju. Naravno, da ne može i naravno da ta država i to društvo ne mogu na adekvatan način da se bave brigom o invalidima. Ne može to ni jedan tihi govor da probodi, ni jedna tiha rečenica, znate, kada tiho govore da ne probude radikale u sebi. Ne može, koliko god se oni trudili, to ne mogu da sakriju. To je tema o kojoj treba pričati. Treba doći u ovu Skupštinu, u ovaj parlament i pratiti ono što je tog dana aktuelno. Ne možete vi ovom temom da sakrijete da se danas razgovara u Briselu o vašoj nesposobnosti iz 1999. godine.
Zahvaljujem vam na sugestiji.
Probaću da se razumemo, ne toliko vi i ja, vi i ja se jako dobro razumemo, i gospodin Krkobabić i ja samo se uvek divno razumeli, i tu nemam nikakav problem u komunikaciji kada je on u pitanju i Partija ujedinjenih penzionera Srbije, imam problem sa vama što dobacujete, ne zato što mi dobacujete, mene to ne može da dekoncentriše, ali imam problem što na ova pitanja, koja sam vam postavio, vi nemate odgovore, nego gledate u pod. I treba da gledate u patos.
Kad govorimo o ovom zakonu, znate, veoma dobro razumem potrebe naših građana koji imaju određeni stepen invalidnosti, bez obzira da li se on tiče nemogućnosti da se kreću, da li se tiče nemogućnosti čulnog opažanja ili nekih drugih problema. Sad kad pogledate republičke institucije u Srbiji gde sve invalidi imaju mogućnost pristupa, gde su sve napravljene one rampe ili nisu napravljene rampe, dobro je da svaka lokalna samouprava obezbeđuje invalidima da mogu da ostvare određena prava kao građani, jer i oni na kraju plaćaju porez od toga što zarade i od tog poreza se finansira država, ali, znate, nije sve u tome da im obezbedimo samo pristup institucijama, mnogo više treba toj populaciji.
Nemam ja problem da glasam za izmene ovog zakona. Biće to dobrih izmena. Nemam ja ništa protiv ni tih izmena, što ovaj zakon ima samo 13 članova. Toliko ima i znači da je prethodni zakon dobro napisan i da se dobro primenjuje u praksi i da su se kroz primenu u praksi utvrdile određene nepravilnosti u tom zakonu, ali ponovo imam taj problem kako popraviti položaj invalida u Srbiji kad 750.000 ljudi u Srbiji traži posao i kako popraviti položaj invalida u državi koju je Vlada za samo 10 meseci zadužila za tri i pô milijarde? Kada mi to odgovore alhemičari iz vladajuće većine biću apsolutno uveren da ćete vi rešiti probleme u ovoj zemlji. Pošto odgovora nema, mislim da nam predstoje izbori. Hvala.
Zahvaljujem se, gospodine predsedavajući.
Gospodine Krkobabiću, uvažavajući vas i vaše godine, pokušaću da ovo bude moje poslednje javljanje po ovoj današnjoj temi. Na kraju, uvažavajući i vašu stručnost kada je reč o ministarstvu koje vodite i iskustvo koje imate, ne mogu a da ne odgovorim.
Gospodine Krkobabiću, kada sam bio u Vrlici, u Koljanima, baš tamo kod vas, u Bukovom Dolcu, čuo sam jednu divnu poslovicu – i državna kesa ima dno, pa kada tu državnu kesu vi pocepate i probijete dno sa opterećenjem tih velikih dugova, onda čitava zemlja vidi dno.
Znate, mi nismo ovde zato što mi vas ne volimo ili smo ljubomorni na vas ili vam zavidimo na nečemu. Mi vas ne kritikujemo zato što ste vi na vlasti, a mi u opoziciji, pa nemamo preča posla da radimo, nego baš vas da kritikujemo. Mi isključivo kritikujemo vaše političko delovanje, vašu demagogiju.
Moram da vas podsetim da ste jedva osvešćivali Zoranu Mihajlović na konferencijama za novinare Srpske napredne stranke kada je 31. decembra 2011. godine saopštila da je državni dug porastao na 14 milijardi. Sada, kada je državni dug 19 milijardi, nema vas nigde da se čudite, da se šokirate.
Poslušajte mene. Prošli put sam vam kazao, ja sam za vas tako šokirane najbolja anti-šok terapija, da vam pokažem u koji sunovrat ova aflaštetočinska vlada vodi ovu državu i ovu zemlju. Moram to da radim ne zbog vas, jer vama ne vredi ni govoriti, ni savetovati vas, ali to radim zbog građana koji su nas birali. Moram da obavestim javnost u ovoj zemlji kakva se ekonomska katastrofa sprema ovoj zemlji. To ne može nijedno hapšenje da prikrije, to ne može nijedna izmišljena afera da prikrije, ekonomska katastrofa i kolaps su nam na pragu.
Poštovani gospodine predsedniče Narodne skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, danas ću u okviru ovog svog izlaganja govoriti o dva zakona, o Predlogu zakona o posebnim merama za sprečavanje vršenja krivičnih dela protiv polne slobode prema maloletnim licima i o Predlogu zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela.
Na početku želim da se zahvalim gospodinu Slobodanu Jovanoviću, koji danas nije sa nama, ali koji je uprkos velikoj porodičnoj tragediji, koju je imao, smogao snage i hrabrosti da svoju energiju usmeri jednom plemenitom, pozitivnom cilju, da predloži ovaj zakon. Zahvaljujem se gospodinu Slobodanu Homenu koji je njegove ideje predočio. Hvala i drugim ljudima koji su učestvovali u izradi ovog zakona, ali to je dobar pokazatelj i primer kako lična tragedija ne mora uvek da pobudi ono instiktivno želju za osvetom, već može da pobudi plemenita nastojanja, da drugi pojedinci i drugi ljudi u ovoj zemlji i drugi građani u ovoj zemlji ne dožive ono što je neko iskusio kao ličnu tragediju i vrlo bolno i neprijatno iskustvo.
Naravno, svi smo kao poslanici dobili i molbu Fondacije "Marija Jovanović", pozivam vas da pozitivno odgovorimo na ovu molbu, da koliko je u našoj mogućnosti damo doprinos radu ove fondacije, da to urade i drugi građani Republike Srbije, da se kroz određene projekte obezbedi mogućnost da toj fondaciji donaciju daju i nadležna ministarstva u skladu sa zakonom, koji su konkurisali za projekte.
Ne bih mnogo govorio o ovom zakonu, više bih se usredsredio na Zakon o oduzimanju imovine, ali se još jedanput zahvaljujem i gospodinu Slobodanu Homenu i Slobodanu Jovanoviću i svim ljudima koji su radili na izradi ovog zakona i smatram da je obaveza uređenog civilizovanog društva, pogotovo društva kao što je naše, koje se sreće ponovo sa pojačanom agresivnom kampanjom organizovanog kriminala, nasilnog kriminala, da se tim nasilnim, najtežim oblicima kriminala energično suprotstavi, pre svega kroz zakone koji su sprovodljivi u praksi.
Naravno, imamo vrlo malo vremena, pa bih deo svog izlaganja posvetio i Zakonu o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela. Godine 2008, oktobra meseca, Narodna skupština Republike Srbije razmatrala je ovaj zakon i u načelu i u pojedinostima. Mi smo u to vreme prisustvovali nekim nemilim scenama u parlamentu. Jedna opoziciona stranka se cepala i bila je više usresređena na svoje unutrašnje sukobe i probleme, nego na suštinu donošenja ovog zakona, ali su, izvinjavam se. Predstavnici tadašnje opozicije, a sada vladajuće većine, ne samo da nisu glasali za ovaj zakon, evo ovde stenografskih beležaka. Dobro je da se podsetimo kroz istoriju, kako se jedan zakon rađao. Tada ste prvo žestoko kritikovali odluku da se formira Direkcija za upravljanje oduzetom imovinom, uz konstataciju da je to pogubno, štetno, loše, da to samo gomila direkcije i da to Srbiju i njene građane neće doneti ničega dobrog.
Posle pet godina ste progledali drugim očima, i kao što biva, mi vam ne zameramo na tom kašnjenju, ali da ste pre 20 godina prihvatili program Demokratske stranke, načela, sistem vrednosti, danas ne bismo imali kao društvo, kao država muke sa kojima se suočavamo. No, neki su dobrodošli u prvi sat, neki u treći, neki u peti, deveti, dvanaesti, ali kad god došli dobrodošli. To me podseća na one naše građane koji kada uđu u tržni centar pa krenu onim pokretnim stepenicama, uglavnom se voze i stave dve ruke sa strane, da niko ne može da prođe pored njih, iako iza njih ima puno ljudi koji bi uz te stepenice ustrčali, bez obzira što su pokretne. Tako i vi. Tek kad dođete na vrh osvrnete se, vidite kakvu ste štetu napravili i onda prihvatite ono što ste mogli kada ste se nalazili na prvom stepeniku.
Međutim ono što me mnogo više brine, a to je činjenica, ne da niste glasali za ovaj zakon, tada, a da sada njegove izmene, odnosno kompletno novi zakon predlažete uz određenu, u stvari izmene tog postojećeg zakona, jeste to da od kada ste preuzeli vlast ovaj se zakon, izgleda, više ne primenjuje. Hajde da prihvatimo sugestiju gospodina ministra, da ne licitiramo imovinom, ali onda da ne bude baš da i nekoliko miliona, jer samo je u novcu uzeto devet miliona evra. Znači to baš nije nekoliko miliona. Hajde da ne bude ni da je 350 miliona, neka se uradi, nova gospođa direktorka neka uradi zajedno sa svojim stručnim službama, analiza primene ovoga zakona i da vidimo koliko vrede te umetničke slike, stanovi, lokali, koliko je pomoći upućeno opštini Trgovište i nekim drugim organizacijama, institucijama i da prihvati vašu sugestijuda to možda nije 350 miliona evra, da je to možda više ili manje, ali, onda da ne bude da je nekoliko miliona evra.
Voleo bih da mi vladajuća većina obrazloži kako u tako velikom jeku energične borbe protiv kriminala i korupcije nema nove oduzete imovine. Ne želim da remetim nezavisnost tužilačke funkcije, oni su…
(Nikola Selaković, s mesta: Samostalnost.)
… samostalnost. Izvinjavam se, nisam pravnik, samostalnost, ne bih da remetim te tužilačke funkcije. Oni ljudi samostalno odlučuju o krivičnim postupcima koji vode.
Zatrpavamo se svakoga dana, onako plačnim glasom, prepodobnim glasovima, na konferencijama za novinare šta će sve biti urađeno u borbi protiv kriminala i korupcije, najavljuju se datumi, rokovi. Međutim, nema efekta u oduzimanju imovine. Da li je moguće da su najsiromašniji slojevi našega društva radili ta teška krivična dela ili se možda radi o strahu da im oduzmete imovinu koju su nezakonito stekli?
Nije ovo čikanje, da ja vas sada čikam, ajde sada uzmite njemu, njemu, ili bilo kom čoveku koji je optužen. Prosto mi je neverovatno da ima toliko kriminala i korupcije čiju borbu koristite isključivo za političku promociju, a da nema efekta u oduzimanju imovine.
Naravno, mišljenja o prethodnom zakonu, za koji sadašnja vladajuća većina nije glasala i pri tome ga je žestoko kritikovala, pokušavajući i da ga ospori pred Ustavnim sudom, završavaju se baš mišljenjem tog Ustavnog suda, gde Ustavni sud kaže da ovaj zakon predstavlja izraz nastojanja Republike Srbije da se izbori sa izazovima organizovanog kriminala i kriminaliteta koji je u trenutku uspostavljanja demokratskih institucija udario u same temelje državne organizacije i nosioce najviših političkih funkcija.
Ne bih da tumačim odluke Ustavnog suda, nemam ni to pravo, ni tu sloboda, ali opet podvlačim, treba apostrofirati ljude koji su imali hrabrosti 2008. godine, kao što je to gospođa Snežana Malović, da udare svom snagom u organizovani nasilni kriminal. Treba poštovati ljude, kao što je Slobodan Homen, treba poštovati ljude, kao što je Miljko Radisavljević, kao što je Saša Vukadinović i treba nastavljati tamo gde je prethodna vlada stala, kada je reč o obračunu sa organizovanim kriminalom i korupcijom.
Hajde da ne čitamo spisak imovine, zna Srbija i znaju građani Srbije šta je i koliko oduzeto i kome dato, mada je podsećanje ponekada majka uspeha. Možda treba podsećati na datume u današnjoj istoriji, jer danas je dan kada smo organizovali puč 1941. godine ili oborili onaj "nevidljivi" avion tokom NATO agresije, ali danas je isto bio značajan dan u parlamentarnom životu Republike Srbije. Od 1. marta 2009. godine počelo se sa primenom ovoga zakona. Nekako baš na današnji dan u ovo vreme počeli su da se osećaju i efekti primene tog zakona, jer se u praksi, kažem, uveliko primenjivao.
Naravno, dali ste dosta razloga za donošenje izmena ovoga zakona. Imam zaista razumevanja za neke od razloga zbog čega treba izmeniti zakon, a ne predlagati kompletno nov zakon sa kozmetičkim izmenama.
Tokom primene zakona stvorila se praksa da taj zakon primenjuje i reguliše neke određene zakonske odredbe u pogledu očuvanja i rukovođenja imovinom, koja proističe iz procesa privatizacije, kako ta imovina ne bi propala. Bilo je potrebno da se decidno odrede nadležnosti Direkcije za upravljanje oduzetom imovinom i Agencije za privatizaciju.
Naravno, neću mnogo da apostrofiram sastav radne grupe koja je radila izmene ovog zakona i ko je sve bio u toj radnoj grupi, ali mislim da kada se piše neki zakon treba voditi računa ko su ljudi koji zakon pišu, kreiraju, jer najčešće su to najbolji, najobrazovaniji, najmoralniji ljudi, ali nekada treba, kažem, voditi računa o tome ko u tim radnim grupama za izmenu zakona sedi i proveriti da li možda i sam nije bio odgovoran za neka krivična dela.
Na kraju, moram da vam kažem da mi je drago što ste promenili svoje opozicione stavove, mišljenje i poslanička grupa Nove Srbije, koja je žestoko kritikovala ovaj zakon, i poslanička grupa SNS, što shvatate da nema borbe protiv kriminala i korupcije deklarativno, već suštinski, tako što se zakoni donose i sprovode i primenjuju.
Drago mi je da ćete sada valjda glasati za ovaj zakon, s obzirom da ste ga predložili. Nemojte nikada da zaboravite, da bi Srbija bila mnogo bolja, uređenija i srećnija da ste neke korake pravili na početku svoje političke karijere, a ne na vrhuncu. Znate, uspeh je nekada divan dezodorans, najbolji dezodorans. On neutrališe sve što može da zaudara u nečijoj političkoj prošlosti, ali vodite računa da dejstvo tog dezodoransa može da bude vrlo kratkotrajno. Hvala.
Zahvaljujem se gospodine predsedniče Skupštine. Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, ne znam po kom osnovu je imovina davana ili nije davana, ali znam da je Univerzitetskoj dečijoj klinici u Tiršovoj data na korišćenje kuća u Ulici Živojina Lukovića Vajara broj 19/4, površine 100 m2, koja će se koristiti za potrebe roditelja i dece iz unutrašnjosti koja su obolela od malignih bolesti, a nalaze se na lečenju u Beogradu. Znamo muke kakve ljudi iz Beograda, iz Srbije imaju kada leče svoju decu od malignih bolesti, kada dođu u Beograd, gde da se smeste. Ne znam da li ima efekta ili nema efekta kada se kuća, koju su koristili kriminalci, da gradskoj opštini Zvezdara, koja će biti data za funkcionisanje opštinskih službi, kada je data Olimpijskom komitetu Srbije, kada je data za decu bez odgovarajućeg staranja, kada je data kuća i novac opštini Trgovište posle poplava. Ne znam sve te efekte, zaista, niti želim da ulazim. Evo tu gospođe direktorke, ona će u narednom periodu uraditi svrsishodnost trošenja te imovine, ali mislim da je mnogo bolje da ono što je uzeto od građana Republike Srbije i od budžeta Republike Srbije, jer nisu samo oštećeni građani, oštećen je i budžet Republike Srbije, bude vraćeno na ovaj ili onaj način budžetu Republike Srbije, nego da ostane kriminalcima.
Vaše protivljenje da se ovaj zakon donese, rezultiralo je činjenicom da je do 2008. godine imovina proistekla iz krivičnih dela ostajala kriminalcima i čekala ih po izlasku iz zatvora. Sada vas pitam, da li je bolje …
(Predsednik: Vreme.)
Da li je bolje da imovina ostaje kriminalcima ili da bude data roditeljima koji imaju bolesnu decu, za vrlo plemenite potrebe? Hvala.
Poštovani gospodine predsedniče, zahvaljujem.
Gospodine ministre, nisam kazao da je Nova Srbija značajnije promenila kao SNS stav, ali, ako baš hoćete da vas podsetim, a ovde imam stenografske beleške šta ste govorili 2008. godine...
(Veroljub Arsić, s mesta: Hajde.)
Pošto čujem: "Hajde", evo da vas zadovoljim. Dakle - Ovde bih postavio jedno izuzetno važno pitanje – zašto Direkcija za upravljanje oduzetom imovinom uopšte postoji? Treba sve to staviti u redovne sudove, kroz izvršna odeljenja i nikakvog razloga nema da se pravi i gomila jedan ovakav aparat, da se pravi posebna direkcija, da se stanovništvo Srbije izlaže troškovima kroz budžet. O tome sam govorio, o budžetu i građanima. To je kazao Srđan Spasojević, tada i sada poslanik Nove Srbije. Izvinjavam se što ga pominjem a nije u sali.
Ako hoćete da odgovorim gospodinu Cvijanu, gde su automobili, da li je povređen Poslovnik ili automobil ili vozač automobila, mislim da govorite sa gospodinom Dačićem, da ste se dogovorili ko će biti premijer. Jeste Vlada bicefalna, ali pitajte gospodina Dačića, on je ministar unutrašnjih poslova, ko je vozio "Bentli", kako ga je slupao, kako je dobio? Apsolutno sam uveren i da sadašnja Direkcija i da prethodna Direkcija taj posao raspolaganja tom imovinom radi vrlo u skladu sa zakonom. Ne treba "Bentli" majkama koje imaju decu obolelu od malignih bolesti, njima treba mnogo više. Treba tim majkama saosećanja države, a ne treba deca da nam umiru mesec dana pred operaciju zato što nema para da se pošalju na operaciju, a ima para za razne hirove.
Nemojte ta pitanja da postavljate, jer onda govorite o vrlo nesređenim odnosima unutar vladajuće koalicije. Nema tog leka, tog interesa koji može da vas sastavi. Ta pitanja koja upućujete DS samo malo zarotirajte glavu u desno i videćete vaše sadašnje koalicione partnere, oni znaju sve odgovore na vaša pitanja. Hvala.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Povređen je član 107. Poslovnika. Povređeno je dostojanstvo Narodne skupštine, jer narodna poslanica slobodno tumači legitimno pravo iz člana 96. Poslovnika, da se narodni poslanici zbirno o dnevnom redu izjašnjavaju da li su za ili protiv.
Da ste koristili poslovničko pravo da budete redovno u sali tokom današnje sednice, gospođo Gojković, čuli biste da će DS glasati za "Marijin zakon".
Vi ste uz "Marijin zakon" prilepili još tri zakona i ne možete da uđete u našu svest, a da ne budete u sali i da znate za koja od ta tri zakona ćemo glasati, a za koji ne.
Da, govorim o povredi Poslovnika. Povređeno je dostojanstvo Narodne skupštine, jer se imputira DS, iako smo više puta svi koji smo učestvovali u diskusiji kazali da ćemo glasati za "Marijin zakon", da mi za taj zakon nećemo glasati. Pritom nekima ne smeta da šefovi njegove poslaničke grupe i ovlašćeni predlagači ne daju izjašnjenje da li će glasati za taj zakon. Hvala.
poštovani gospodine predsedavajući, reklamiram povredu člana 107, jer ste upravo ulazili u salu neposredno pre nego što je učinjena povreda dostojanstva Narodne skupštine.
Ne mogu da dozvolim da neko izriče kvalifikacije na račun Snežane Malović. Nije primereno ni radu ove skupštine ni radu ovog parlamenta ni temi o kojoj raspravljamo. Da li se neko bori protiv kriminala, borio protiv kriminala tako što donosi zakone, ili što rasvetljava paljevine automobila u Vranju, to je pitanje o kome možemo diskutovati na sednicama kada se postavljaju pitanja Vladi. Ali, kvalifikacije da je Snežana Malović bila nestručna, da nije dobro radila, to neka kažu birači, ali to neka kaže i vrednost oduzete imovine po Zakonu o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnih dela, a ne mi kroz ideološke rasprave, opterećene nekim drugim stegama.
Nije pristojno na takav način vređati dostojanstvo narodnih poslanika i Narodne skupštine. Ako hoćete da se borite protiv kriminala, razrešite paljevine automobila u Vranju, verovaću da se borite protiv kriminala. Hvala.