Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Milivojević

Srđan Milivojević

Demokratska stranka

Govori

Imam pravo na repliku, jer sam direktno pomenut kao prethodni govornik.
Dakle, pošto sam direktno pomenut, izvinjavam se podnosiocu amandmana, vi ste podneli divan amandman i sada malo ovo izlazi iz konteksta koji ste vi imali, ali ja ću vam dati reč i glasaću za ovaj vaš amandman. Smatram da je odličan. Kada govorimo o ljudima sa vizijom, kamo sreće da su neki ljudi imali pameti, koliko neki ljudi vizije 1991. godine, onda ne bismo imali razorenu zemlju, bombardovane mostove, izbegle, proterane, ne bismo imali razorenu infrastrukturu u ovoj državi.
Kamo sreće da smo imali ljude koji su imali hrabrosti, koliko vizionari iz DS, pa da politiku koju prihvataju 2013. godine, prihvate 1991. godine, kada su ušli u politiku, koliko bi Srbija danas bila srećnija, evropska država, bez problema koje ovog trenutka na veoma težak način rešava daleko od očiju javnosti.
Koliko bi bilo bolje da su neki koji misle da imaju viziju i da istorija Srbije počinje od njih, da su ti isti imali samo dovoljno mudrosti da čuju i saslušaju ono što smo govorili, Srbija bi bila mnogo srećnija.
Pre nego što uprete prst u DS, probajte da vam ruke budu čiste, ako bar savest ne može.
Gospodine predsedavajući, ne samo da reklamiram povredu Poslovnika člana 104. dostojanstvo Skupštine, već reklamiram i povredu Ustava člana 79, 80. i 81.
Ako se već vređa Poslovnik, da se ne vređa Ustav. Nacionalne manjine imaju pravo na izražavanje, čuvanje, negovanje, razvijanje javne, izražavanje nacionalne etničke, kulturne, verske posebnosti, ali nemojmo da ovde sada mešamo neke stvari, da ovaj dom zaista svodimo na jednu vrlo nepriličnu raspravu i da iznosimo neke insinuacije i pretnje iz ranije političke prošlosti. To stvarno ne zavređuje pažnju ovog parlamenta.
Smatram da mi ovde moramo da jačamo duh tolerancije i da se svi pridržavamo Ustava i Poslovnika o radu Narodne skupštine. Hvala.
Gospođo predsedavajuća, uvažena gospođo ministarko i u vezi ovog amandmana, i u vezi nekih prethodnih amandmana, često se, a u kontekstu ovoga što je govorio gospodin Aligrudić, često od strane nekih poslanika vladajuće većine kvalifikuju amandmani na dobronamerne i zlonamerne, pa se i u argumentaciji za ovaj amandman kaže u prvom delu je dobronameran, a drugom delu je ovakav-onakav.
Ne treba da dajemo takve kvalifikacije za ove amandmane bez obzira da li dolaze iz opozicije ili pozicije. Jednako svi mi volimo Srbiju, kao što je takmičenje u patriotizmu. Niko ne predaje amandmane i ne podnosi amandmane zato što je zlonameran, zato što nekoga mrzi, pogotovo da mrzi Republiku Srbiju. Mi svi želimo efikasan, dobar, primenljiv zakon, zakon koji je sprovodljiv u praksi, pred kim su svi građani i sve institucije jednaki. Zato mi želimo da se suština ovog zakona popravi i zato su svi naši amandmani bez obzira da li ih podnosi DS, DSS, LDP ili neko iz vladajuće većine dobronamerni.
Mi nemamo to opterećenje da neko iz opozicije želi nešto loše da uradi, a neko iz pozicije isključivo nešto dobro kada je reč o sebi. Svi mi želimo dobro ovoj državi i svi su amandmani dobronamerni. Molio bih da se toga pridržavamo u daljem toku rasprave. Hvala.
Gospođo predsedavajuća, gospođo ministarka, za nas iz DS, ovo je najblaže rečeno skandalozan član zakona, jer zaista, meni je neprihvatljivo da Vlada Republike Srbije u jednom trenutku preuzima na sebe ingerencije Narodne skupštine, i odlučuje da li će neki član Međunarodnog ugovora ili kompletni međunarodni ugovor početi da se primenjuje, dok ga ne ratifikuje Narodna skupština, Ustav RS član 99. nadležnosti Narodne skupštine, stav 4. kaže da Narodna skupština potvrđuje međunarodne ugovore kada je zakonom predviđena obaveza njihovog potvrđivanja.
Sad da ste vi probali da u ovom, loše pisanom ili prepisanom zakonu, amandmanom gospođe Filipovski, ispravite ovaj nedostatak, da se nadležni odbor Narodne skupštine izjašnjava, piše obrazloženja zakona, a u zakonu to nije pisalo, pa je onda dodato.
Meni je žao što ovde nema ministra spoljnih poslova ili ministra pravde, ali oni verovatno čekaju beli dim sa Andrićevog venca i Predsedništva Srbije, ali meni je žao što nisu tu da bih sa njima malo popričao i na ovu temu, jer ne morate vi mene da ubeđujete, da ste u pravu.
Vidim da je Srbija ubeđena sa 4 milijarde kredita, ja volim da me uveravate, da me uverite da mi nismo u pravu, ali nisam siguran da možete i gospodina Aligrudića i nas iz DS, da uverite da ste u pravu. To bi bilo u redu kada bi ovde sedeli i studenti Pravnog fakulteta prve godine, a ovde ipak u poslaničkim sede poslanici DS, DSS, i drugih stranaka koji su obavljali najodgovornije poslove u ovoj zemlji i mi jako dobro znamo šta je moguće i šta nije moguće.
Ako dođemo u situaciju da se neki sporazum primenjuje pre nego što ga ratifikuje Narodna skupština, mi dolazimo u jednu opasnu situaciju, jedan presedan, Vlada preuzima ovlašćenja Narodne skupštine. Šta to znači?
Da li onda Skupština kontroliše Vladu ili Vlada kontroliše Skupštinu? Neprihvatljivo je, pogotovo u trenutku kada ne znamo o čemu se pregovara u Briselu, da vi ovakvim zakonom pripremate teren za potpisivanje nekih ugovora koje možda većina u ovom sazivu ne bi prihvatila. Mi na ta mala vrata, da nam to uvedete, takve prevare, ne pristajemo i zaista ne pristajemo da se na takav način degradira inteligencija narodnih poslanika, da se urušavaju institucije, da se sutradan nešto potpiše, pa da se to navodno primenjuje mesec dana, a onda će o tome da se izjasni Narodna skupština, a onda će možda biti kasno da se izjasni.
Hoćemo da pred narodne poslanike izlazite otvorenih karata, da pred građane Srbije izađete jasno sa vašim stavovima, sa vašom politikom, sa onim što ste spremni da potpišete, sa onim što niste spremni da potpišete, da ne pripremate teren kroz zakonodavnu aktivnost za neprijatna iznenađenja kojih će, sudeći po vama, verovatno biti.
Naša sumnja ne proizilazi iz naših političkih razlika, već iz našeg političkog iskustva, jer znamo kako smo prošli 1999. godine. Kumanovski sporazum daj bože da smo videli.
Prema tome, mi smo veoma oprezni na ovo vrlo osetljivo pitanje, pogotovo kada je ovako osetljiv trenutak, kada je reč o nekim našim gorućim problemima.
Mi jednostavno nismo spremni da preko ovoga ćuteći prođemo, da pređemo preko ovakvog nekog stava zakona, da gurnemo glavu u pesak i da vas pustimo da se to tako izglasa kao da se ništa ne dešava, kažem, ne zato što vas ne molimo, ne zato što smo ljubomorni na vas, već imamo iskustvo iz 1999. godine, kada znamo kako ste vodili zemlju i kada znamo kakve ste probleme proizveli takvim vođenjem zemlje. To nas opominje na oprez. Zahvaljujem se.
Imam pravo na dve replike, ali ću ih sublimirati kroz jednu.
Dakle, ne može niko Narodnu skupštinu da sakrije iza odbora Narodne skupštine. Narodna skupština u plenarnom zasedanju sa svih 250 poslanika donosi odluke. Ne može odbor da preuzme ulogu Narodne skupštine.
Odbor broji 10, 11, 15, maksimum 25 članova i ne može da donosi odluke u ime Narodne skupštine.
To kako smo mi vodili zemlju, to su građani Srbije i videli i osetili, jer status kandidata nije niko iz DS stavio na leđa i negde odneo. Mi smo to kako smo vodili zemlju pokazali građanima. Tačno su oni osetili i videli kako je ko vodio zemlju 1998, 1999. godine, kako je ko zemlju ostavio 2000. godine - razorenu materijalno, sa ljudskim žrtvama, sa izbeglima, sa raseljenima, sa onima na Kosovu i Metohiji o kojima danas plačete i naričete, koji su ostavljeni na milost i nemilost, gde se pobelo u pesak dobanovačkog bunkera da se ne čuju krici iz Peći, Dečana, Prizrena, Uroševca i sada se ti isti na severu Kosova i Metohije obmanjuju da će se ne znam šta uraditi za njih.
Ništa niko nikada iz DS nije tajno potpisao, niti se taj tajni potpis našao ni na jednom dokumentu o kome se ikada pregovaralo. Sve što smo radili, radili smo javno i transparentno. O svemu smo obavestili Odbor za Kosovo i Metohiju, a nakon toga i ovaj parlament. Tajnih koraka i tajne politike nije bilo.
Ako nam je trebala podrška, tražili smo je. Kada je nismo dobijali, kada smo, umesto podrške, dobijali keče na glavi Borisa Tadića, nismo bili ljuti na vas. Hvala.
Zahvaljujem gospođo predsedavajuća.
Kako smo mi ostavili budžet, pa sigurno ga nismo ostavili sa rekordnim zaduženjem od 120% u odnosu na bruto društveni proizvod, kakav je budžet ova, sadašnja politička elita, kako se nekada drugačije zvala, ostavila 2000. godine. Budžet zadužen 120%. Neisplaćenih 27 penzija. Neisplaćenih dečjih dodataka koliko hoćete. Zemlja razorena, uništena i sada nam neko kaže da će ti, koji su upravljali Titanikom 1999. godine, da sada voze spasilački čamac. Nemam poverenje u njihovo ekonomsko znanje, stručnost i mogućnost da ekonomski oporave zemlju.
Kada govorimo o sporazumima koje je, eventualno neko potpisao, vidim da neki ovde sada navijaju da je te sporazume trebala da proglašava Narodna skupština. Onda kažite da li ste proglasili Kosovo kao republiku, jer ako Narodna skupština raspravlja o sporazumima Prištine i Beograda, Narodna skupština, po članu 4. Ustava, potvrđuje međunarodne ugovore, međunarodno priznatih država. Da li to neko ovde priziva da je Narodna skupština trebala da se skupi i da raspravlja o nekim sporazumima kao međunarodnim državnim ugovorima? Da li to znači da vi želite da priznate Kosovo i Metohiju kao nezavisnu državu?
Onda izađite pred birače kada budete trčali tu trku na 1.000 metara i čim izađete na start, kažite - naša je politika da priznamo Kosovo i Metohiju. Onda ćemo u parlamentu o tome raspravljati. Verovatno ćete onda imati prednost nad nama, u vašim partijskim glasilima, pošto kontrolu medija danas sprovode isključivo stranke kroz partijska glasila i tabloide. Onda izađite pred birače na start i kažite – to je naša politika i sa ovim ćemo pobediti DS. Hvala.
Zahvaljujem gospođo predsedavajuća.
Kada politiku želite da vodite argumentima, a cifre su jako dobar argument i teško ih je koliko god vladali alhemijom, koliko god vladali partijskim glasilima, teško je te cifre prenebregnuti. Nemoguće je pred tim ciframa kazati – pa znate, cifra je lažna. Meni se čini, u Srbiji, da ako vam neko nešto kaže argumentovano i ako vam to dokaže činjenicama, a te činjenice se ne slažu sa vašim mišljenjem, utoliko gore po činjenice. Mislim da će gospodin najava i činjenice da uhapsi, ali moram da vam kažem jednu stvar. Za sedam meseci rada ove Vlade, zadužili ste svako domaćinstvo sa 1.400 evra, ili četiri milijarde. Treba li da vas podsećam kako ste plakali na konferencijama za novinare, koliki je spoljni dug? Koliko ste dramatična saopštenja izdavali da ste šokirani, da ste fascinirani, da ste kosterirani, da ste rezignirani. Nemojte da vas podsećam.
Onda ste za samo sedam meseci meteorskom probili te limite o kojima ste govorili i zbog kojih ste nas kritikovali. To su činjenice pred kojima jedino možete u pod da gledate, ne u građane Srbije, ne u lice javnosti. To su činjenice, a ako toliko žestoko kritikujete prethodnu Vladu, zašto toliko loše mišljenje imate o vašim sadašnjim koalicionim partnerima iz SPS, URS, PUPS? Zar su oni toliko bili loši? Šta ćete sa njima u Vladi? Odmah na izbore, trk u Predsedništvo, pustite crni dim, kažite propali su pregovori i izvolite na izbore. Te izbore trčite sa 500 metera prednost, sa 700 metara, izađite i kažite – priznaćemo Kosovo, nećemo priznati Kosovo, imamo politiku ni Evropa, ni Kosovo. Kažite istinu građanima Srbije. hvala.
Samo kratko. Spoljna politika treba da bude fleksibilna. Naravno da ne treba imati krute okvire u kojima se vodi spoljna politika i to je jedan od osnovnih principa vođenja spoljne politike i politike uopšte, ali u trenucima kada je okvir vrlo čvrst, fleksibilna politika se vrlo nefleksibilno odbija od postavljenog okvira.
Apsolutno podržavam teoriju da postoje okolnosti kada fleksibilna spoljna politika daje mnogo dobre rezultate, mnogo bolje rezultate nego kruta spoljna politika, ali u istorijskim okolnostima Srbija, kao 1908. godine, 1914. ili nekih ranijih godina, 1878, 1872. godine, u vreme aneksione krize 1908, u vreme predbalkanskih ratova 1912. godine nije imala ni malo prostora za fleksibilnu politiku.
Ne plašim građane Srbije da se mi sada nalazimo pred nekim novim ratom, iako su tu spremne političke stranke koje su taj rat kreirale prethodnih godina. Ali, moram da vam kažem, fleksibilna spoljna politika je moguća u razvijenim demokratijama, fleksibilna spoljna politika je moguća u takvim međunarodnim okolnostima koje je omogućuju i pospešuju. Mi se nalazimo u vrlo stisnutom manevarskom prostoru koji ne omogućava fleksibilnu spoljnu politiku. Apsolutno podržavam to što ste kazali za neka vremena koja će verovatno biti pred nama. Hvala.
Možda sam imao jednu suštinsku primedbu kada je reč o članu 10. koji kaže da delegacija RS, odnosno lice ovlašćeno za potpisivanje međunarodnog ugovora u roku od 30 dana od dana potpisivanja dostavlja tekst potpisanog međunarodnog ugovora sa svom dokumentacijom ministru nadležnom za spoljne poslove i onda se postavlja pitanje zašto toliki rok od 30 dana? Delegacija negde ode, obavi pregovore, sa sobom ima prevodioce, stručne službe, konsultante, pravnike i da li treba 30 dana to pismo, taj tekst, taj dokument doputuje do Kabineta ministra spoljnih poslova? Mislim da moramo da imamo efikasniju Vladu koja predlaže efikasne zakone, da je taj rok od 30 dana predug. Mislim da sam pogledao amandman LDP koji kaže da u tom amandmanu se predviđa rok od 3 dana. Vidim da je prihvaćen neki drugi amandman. Mislim da bi bilo dobro da ti rokovi budu što kraći, jer dok prođe 30 dana dok dođe do Kabineta ministra pa još 30 dana do Narodne skupštine to je već 60 dana.
Mislim da Srbija u trenutku u kome se nalazi mora da postavlja ove rokove kraće. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, uvažena gospođo ministarko, dame i gospodo narodni poslanici, na ovaj član zakona predata su dva amandmana. Oba amandmana imaju kontrolnu funkciju i jačaju demokratske kapacitete ove države i jačaju kontrolu zakonodavne vlasti.
Moram da vam kažem da je amandman koji je predložila DSS jako dobar amandman i zaista ne vidim zašto ne bismo mogli da dobijamo dva puta godišnje izveštaj o izvršavanju međunarodnih obaveza koje je Republika Srbija prihvatila.
S druge strane, moja koleginica Judita Popović je dala jedan drugi amandman na isti član, koji kaže da narodni poslanik ima pravo da traži obaveštenje od predsednika Narodne skupštine o izvršavanju međunarodnih ugovora koje je potvrdila Narodna skupština. To takođe jača kontrolnu funkciju ovog parlamenta, jača demokratski kapacitet i potencijal našeg društava i stvara jedan institucionalan okvir da parlament kontroliše Vladu. Ovaj drugi amandman je moguće srpovesti u formi poslaničkog pitanja, ali ipak ima obavezujući karakter. Ovaj prvi amandman koji je predložila DSS svakako ima imperativno obavezujući karakter. Dakle, Vlada bi bila po tom amandmanu obavezna.
Naravno, Ministarstvo spoljnih poslova predaje određene izveštaje o svom radu kada za to dođe vreme, ali je dobro da imamo i izveštaj o ispunjavanju naših međunarodnih ugovora, pogotovo kada je reč o nekim kreditnim aranžamanima koje potrvrđuje ova vlada. Jer, nekada se desi da se neki kreditni aranžman sklopi i da se povučena sredstva ne iskoriste, da se samo na osnovu toga plaćaju kamate i penali, pa bi dobro bilo da kroz kontrolni mehanizam znamo krivca za tako nešto.
Zahvaljujem vam se na saradnji, pošto mi više nemamo amandmana. Mislim da su oba amandmana dobra, ali bi valjalo da se usvoji amandman DSS, jer mislim da on u većoj meri nameće tu obavezu Vladi da se izjašnjava o međunarodnim sporazumima. Kažem, taj amandman ima obavezujući karakter kada je reč o Vladi Republike Srbije , a istovremeno jača potencijal našeg rada i jača kontrolnu funkciju ovog parlamenta. Hvala.
Poštovana gospođo predsedavajuća, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo iz ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, meni je žao što smo mi morali da zakažemo sastanak poslaničkog kluba jer mi kao DS više ne možemo da utvrdimo poslanički rad, kada i od koliko sati se radi, ali ja sam ovlašćeni predlagač, pa bih nešto da kažem o današnjem zakonu.
Gospodine Selakoviću, veoma cenim vaš entuzijazam, vaš elan, trud, pravničko znanje i ono što radite kao ministar pravde, ali baš zbog tog vašeg neospornog pravničkog znanja, nemojte da dozvolite da budete "devojka za sve", ove Vlade. Nemojte da dolazite da branite one zakone koji su neodbranjivi pred narodnim poslanicima, pogotovo narodnim poslanicima opozicije.
Nemojte dolaziti da branite one zakone, kako god dali objašnjenje iz Ministarstva spoljnih poslova, da je prethodni zakon star preko 30 godina, da ga je potpisao Josif Broz Tito. Mislim kada kaže neko da je pet godina radio na pripremi ovog zakona i onda nam dostavi ovakav zakon o kome treba da se izjasni Narodna skupština, da tu nešto nije u redu, pogotovo, što je izostala ikakva javna rasprava.
Nemojte da potcenjujete i pravničko znanje i stručnost ljudi iz opozicije. Pa, valjda bi ljudi iz DSS, LDP i DS, ali i iz drugih stranaka imali da daju neke primedbe, smislene primedbe, na ovaj zakon, da se ne interveniše na zakon sa ovako malim brojem članova, ovako velikim brojem amandmana. Probaću da vam kažem zašto je ovo zakon za jednokratnu upotrebu i zašto će ovaj zakon trajati samo koliko i ova Vlada.
Prvo, nekoliko puta su moje kolege iz drugih stranaka, iz DS, molili neki Odbor za zakonodavstvo, neku službu koja se bavi lekturom zakona, da nam više ne dostavljate nepismene zakone. Ako nismo jedno stotinu puta predali amandman i kolege iz DS, DSS, LDP i NS, da se ne kaže da Srbija zaključuje sporazume i ugovore u pismenom obliku, nego u pisanom obliku. To smo mnogo puta apsolvirali. Mislim da se to uči u drugom razredu osnovne škole. Neka se lepo jave učiteljici i zamole učiteljicu da im vrati novac, jer ih ništa nije naučila. Kažite – izvinite mi nismo ništa naučili, ne znamo razliku između "pismeno" i "pisanih", kritikuju nas ovi iz opozicije. Hajde jednom da se dogovorimo da je ovde nulta tačka, kada ćemo preseći i više ne dostavljati u Skupštinu Srbije ovakve predloge.
Kada govorimo konkretno o ostalim dometima ovog zakona, ja ću krenuti redom. Zamolio bih nepismene da saslušaju nas pismene. Dakle, inicijativa…
(Marijan Rističević, sa mesta: Ovo je iz "Nambije" možda?)
Znate, kada neko kaže "Nambija", to nije problem. Veći je problem, a isto ima veze sa međunarodnim sporazumima. "Nambija", neko ko se bavi politikom pa napravi lapsus, to je uredu, ali kada predsednik Republike kaže da ide na beatifikaciju živog Pape, a to ima veze sa međunarodnim odnosima…
(Predsedavajuća: Gospodine Milivojeviću molim vas da se vratite na temu.)
To je skandal neviđenih razmera. Valjda je Papi poklonio onu knjigu "Vatikan, glavno satanističko gnezdo", sa sve potpisom, pošto je on indencent te knjige.
Dakle, ja ću sada krenuti na član 4. Inicijativu za pokretanje postupka za vođenje pregovora i zaključivanje međunarodnog ugovora, mogu dati i drugi državni organi, privredni subjekti ili udruženja preko Državne uprave u čijem delokrugu pretežno spadaju pitanja koja se uređuju međunarodnim ugovorom.
Apsolutno podržavam amandman SPS, da lokalna samouprava u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi, može da daje određene predloge. Mislim da je to dobar amandman koji su oni predali na ovaj zakon, mislim da je to smislen amandman, jer u Zakonu o lokalnoj samoupravi se kaže da jedinice lokalne samouprave imaju pravo da uspostavljaju saradnju i zaključuju sporazume o saradnji sa odgovarajućim teritorijalnim zajednicama, jedinicama lokalne samouprave iz stranih država, uz poštovanje teritorijalnog jedinstva i pravnog poretka Republike Srbije u skladu sa Ustavom i zakonom.
Kada dalje pogledamo Zakon, u istom ovom članu, u članu 4, u stavu 3, kaže – ako organ Državne uprave iz stava 2. ovog člana smatra da ne treba prihvatiti inicijativu, obavestiće o tome Vladu i podnosioca inicijative. Valjalo bi da da i neko obrazloženje, zašto to nije prihvaćeno, zašto to nije dobro, valjda je to neki demokratski način komunikacije? Kažu – izvinite, nešto odbijamo, ali odbijamo iz razloga tog i tog. Odbijamo iz razloga zato što je podnosilac inicijative iz DS. Prihvatamo, možda je to dobro obrazloženje, ali je ipak obrazloženje, ili je možda loše obrazloženje, ali je ipak obrazloženje.
Naravno, meni je nekoliko članova ovog zakona veoma sporno, a najsporniji, gospodine Rističeviću, ako vam je do cigaret pauze, slobodno izađite, ne morate prema meni da gestikulirate, ja zaista nemam nikakvih problema.
(Predsedavajuća: Gospodine Milivojeviću, ja vas molim da se ne obraćate narodnom poslaniku.)
Dakle, meni je najsporniji član 8. ovog zakona, koji kaže da Vlada izuzetno može ovlastiti delegaciju Republike Srbije da prihvati da se međunarodni ugovor koji se potvrđuje u celini ili pojedine njegove odredbe, mogu privremeno primenjivati do njegovog stupanja na snagu.
Postupak potvrđivanja ovog međunarodnog ugovora mora biti pokrenut u roku od 30 dana, od datuma njegovog potpisivanja. Privremena primena ugovora prestaje ako Republika Srbija odluči da ne postane strana tog međunarodnog ugovora i kada o toj svojoj odluci obavesti ostale strane ugovornice, između kojih se ugovor privremeno primenjuje, itd.
Dakle, šta je tu glavni problem? Glavni problem tu je sledeći, za ove nepismene, Vlada preuzima ingerencije Narodne skupštine i drago mi je da se nepismeni prepoznaju i sami javljaju. Dakle, Vlada preuzima ingerencije Narodne skupštine i to se u razvijenim demokratskim državama zove "državni udar". Ne može Vlada da odlučuje i preuzima nadležnosti Narodne skupštine, to je veoma opasan presedan, loš presedan, pogotovo što je gospodin Miloš Aligrudić, koristeći svoje vrsno pravničko znanje, objasnio kako se brzo u Srbiji neki međunarodni sporazum može dovesti pred poslanike Narodne skupštine i kako se brzo neki međunarodni sporazum može ratifikovati u ovoj Narodnoj skupštini.
Mislim da bi valjalo i trebalo da razmislite da li je ovaj član zakona dobar ili loš, da razmislite, šta to znači, kakve pravne konsekvence može da proizvede, kakve političke konsekvence može da proizvede. Mislim da bi valjalo da se čitav ovaj član briše, ako već nemate nameru da povučete Zakon i mislim da bi bilo dobro da ovakvih presedana više ne bude u radu Narodne skupštine.
Znate, tu postoji jedna kontradiktornosti u samom ovom zakonu. Ako pročitate obrazloženje zakona, u njemu se kaže da će Vlada pribaviti saglasnost nadležnog odbora Narodne skupštine Republike Srbije, ali to ovaj član 8, barem za nas pismene, nigde ne kaže. Možda za vas genijalce, koji se razumete u "stelt tehnologiju". Možda ste ga vi napisali nekom "stelt tehnologijom", ali ga mi obični smrtnici ne vidimo. Tako da ja mislim da ste ovde napravili zaista opasan presedan i da ste ovde napravili nešto što demokratska praksa do sad u Srbiji nije imala i nije se susretala do sada.
Znači, vi ovde imate situaciju da legalizujete praksu postojanja sporazuma privremenim članom 8. i istovremeno, imate još niz negativnih efekata o kojima je takođe vrlo dobro govorio moj kolega Aligrudić.
U članu 10. ovog zakona, dat vam je, odnosno vi sami sebi dajete rok od 30 dana, kada se ovaj neki međunarodni ugovor potpiše, da se on za 30 dana dostavi i ljudima iz Ministarstva nadležnog za spoljne poslove. Zašto samo ovom Ministarstvu nadležnom za spoljne poslove? Možda bi trebalo još nekim ministarstvima, ako se taj ugovor odnosi na neke druge oblasti i segmente života. Zašto toliki rok od 30 dana? Da li toliko treba da se nešto prevede? Ili da uzmete orbit žvake i da svi žvaćete, kao sada? Ne, treba tri dana, i za tri dana možete da pošaljete to ministarstvu. Liberalno demokratska partija je predala amandman na tri dana, DSS na 15 dana i mislim da su to takođe vrlo smisleni amandmani, koji koliko-toliko popravljaju ovaj zakon.
Imamo još nekoliko ozbiljnih problema kada je reč o ovom zakonu a oni se nalaze, pre svega, u članu 20. U članu 20. ovog zakona se kaže da "Vlada po potrebi, na predlog nadležnog državnog organa državne uprave, može odlučiti da međunarodni ugovor iz člana 14. stav 2. ovog zakona i posebni međunarodni ugovor iz člana 19. ovog zakona objavi u "Službenom glasniku Republike Srbije", ali o objavljivanju međunarodnih ugovora iz stava 2. stara se ministarstvo nadležno za spoljne poslove". Da li to znači da neki ugovor može da bude neobjavljen? Da li to znači da ne važi član 196. Ustava? Ili član 51. Ustava, koji kaže da građani Srbije imaju pravo da budu obavešteni?
Ja znam da od predstavnika stranaka koje ni Kumanovski sporazum nisu stavile u proceduru ne treba očekivati da se sada bolje ponašaju, ali mislim da je to loše. Mislim da je loše da se neki član zakona krije od građana.
Imam jednu veliku primedbu i kada je reč o članu 25. Šta ste vi, i mi, narodni poslanici? Mi smo ti koji kontrolišemo Vladu. Bez obzira da li neki od vas to smeju ili ne smeju, čik da vas vidim da će ikada iko od vas išta da pita Vladu, a pogotovo ministre iz svoje stranke, ne bi li uspostavio parlamentarnu kontrolu rada Vlade, ali da vidim ko će od vas poslanika vladajuće koalicije da pita ikada ikog ministra – izvinite, kako se sprovode ovi ugovori? I mi kao narodni poslanici valjda imamo pravo da vidimo kakvi su efekti i dometi tog dogovora? Valjda mi kontrolišemo Vladu, ne Vlada nas?
(Narodni poslanik SNS, s mesta: Ti si još u Otporu?)
Ja ću biti u Otporu dok sam živ, zbog takvih kao što ste vi. I biću ponosan zbog toga.
Moram da vam kažem da morate da imate hrabrosti da kontrolišete Vladu. Pošto vidim da vam mnogo toga nije jasno, ipak moram da vas pohvalim, jer je dobro što ste od politike konfrontacije sa svim progresivnim zemljama sveta ipak prešli na politiku saradnje. Jer, ovaj zakon nam kaže da se vi ipak menjate, da hoćete da sarađujete sa svetom, da nećete u Brisel da idete preko Karlobaga, nego preko Horgoša. Dobro je što vi sada uviđate svoje zablude, ali cenu tih vaših zabluda plaćamo mi, građani Srbije.
Može ovaj zakon da posluži i za neka druga, vrlo neprijatna pitanja za vas – kako vodite spoljnu politiku? Da li to što je Ivica Dačić i Aleksandar Vučić u Briselu obećali na engleskom, da li to može Tomislav Nikolić…
(Predsedavajuća: Gospodine Milivojeviću, ja vas molim da se vratite na temu.)
A vi na srpski jezik građanima Srbije.
Dakle, da rezimirimo. Loš vam je zakon – nemušt, nepismen, na brzinu donet, iako su razlozi za njegovo donošenje bili jaki. Niste ga doneli uz konsultacije sa opozicionim strankama, niste otvorili javnu raspravu. Ovde ima sijaset odbora koji su i te kako mogli da raspravljaju o kvalitetu ovog zakona. Nije mi poznato da se ovaj predlog zakona našao na nekim vrlo važnim odborima koji bi imali šta da kažu o njemu. Opet kažem, dobro je što se uspostavlja politika međunarodne saradnje. Dobro je što se sukobi više ne rešavaju zarđalom kašikom i paljenjem stranih ambasada, pa se onda na zgarištima tih ambasada traži iskra koja će upaliti fitilj na zgarištu nečije politike bureta baruta.
Ali, dobro je što se donose zakoni koji će urediti međunarodnu saradnju. Dobro je što ste odlučili da umesto sa bina gledate kako gore ambasade, trčite da se rukujete sa tim ambasadorima, bez obzira na kratak vremenski period koji je protekao između ta dva perioda.
Boli vas prošlost? Bolela bi i mene, da sam takav bio, verujte mi. Ma, vidim da vas boli.
Ali, da rezimiramo. Srbiji je potreban ovakav zakon o izvršavanju međunarodnih ugovora. Srbiji su potrebni međunarodni ugovori. Srbiji je potrebna saradnja sa svetom, pogotovo kada se suočava sa tragičnim posledicama politike koju ste vodili, kada se suočava sa tragičnim posledicama politike izolacije, nošenja bedža, kratkih majica kada ovde dođu predstavnici stranih ambasada, državnici, pevanja pesama…
Ja vam se zahvaljujem. Veoma sam ponosan na ovu opomenu, ona mi je najdraža. Ja ću se svakako obratiti Ustavnom sudu da proceni opravdanost vašeg mobinga nada mnom i vašeg pokušaja da me opstruirate u radu i nadam se da ovo neće biti predmet i nekih prijava nekim drugim nadležnim institucijama koje se time bave.
Vama poručujem – dobro je što ste bedž protnuli kroz sako, ne valja što ste ga protnuli kroz srce i dobro je što ovakav zakon podnosite, ali on je loš, ne pokazuje da ste se popravili.
Poštovani predsedniče Narodne skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu Poslovnika čl. 129. i 127. stav 2.
U članu 129. kaže se - narodni poslanik je dužan da nestanak svoje identifikacione kartice odmah prijavi generalnom sekretaru Narodne skupštine. U članu 127. stav 2. kaže se - za narodnog poslanika koji koristi identifikacionu karticu drugog narodnog poslanika, odnosno na drugi način zloupotrebljava elektronski sistem za glasanje, predsednik Narodne skupštine izriče meru udaljenja sa sednice.
Moram da vas informišem da mi je, pred kraj sednice, nestala identifikaciona kartica, koja se nalazila na mom mestu gde sada sedim, i ja sam generalnom sekretaru uputio dopis sa zahtevom da mi Služba obezbeđenja dostavi snimak sednice, da bi se videlo ko je od narodnih poslanika prilazio mom mestu i uzeo moju identifikacionu karticu, pošto mi imamo informacije ko je to uradio, ali ipak više verujemo podacima generalnog sekretara.
Moram takođe da vas obavestim da sam u prepodnevnom delu dobio opomenu zbog toga što sam kritikovao vladajuću većinu, a na listi govornika nalazim se pod brojem osam. Odmah postavljam pitanje - da li je ovo način da se opozicija takođe spreči da govori u ovoj skupštini i koliko puta je neko krao kartice da bi obezbedio kvorum za prepodnevni rad sednice? Hvala.
Poštovani gospodine predsedniče Narodne skupštine Republike Srbije, poštovani gospodine ministre pravde, ja sam danas u prepodnevnom izlaganju, kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe DS, dao dovoljno argumenata i kritika na račun ovog zakona i onoga što treba da se ispravi.
Imam obavezu, istine radi, da odgovorim samo na nekoliko nedoumica, nejasnoća i neistina koje su kasnije iznete, neke kroz povrede Poslovnika, neke na drugačiji način, a tiču se ovog zakona.
Dakle, ja sam kritikovao u članu 2. ovu reč – Republika Srbija zaključuje u pismenom obliku ugovor. Mnogo amandmana je predato zbog ove reči "pismeni", jer se gramatički pravilno kaže "pisani" oblik i ja sam to više puta govorio. Međutim, neki od poslanika su kazali da je ovo zakon koji je napisala DS.
Imali ste prilike da vidite kako izgledaju zakoni koje piše DS. Ovakve gramatičke greške nama se ne dešavaju. Istine radi, ovo nije zakon koje je pisala DS. Svi zakoni koji dođu u skupštinsku proceduru, o kojima raspravlja ovaj saziv, ovaj parlament, prođu neku lekturu. Postoji procedura kako zakon od Vlade putuje ka Parlamentu. To vi kao ministar pravde jako dobro znate, vaši su zakoni, bar što se toga tiče, stilski urađeni i tu se vidi vaše pravničko znanje, ali vidi se neznanje i nepismenost onih koji ovu lekturu urade. Ne vidim potrebu da bilo ko reaguje i proba da me demantuje, jer ovo je činjenica koja je nesporna.
Kada je reč o svim drugim zamerkama i sugestijama, zbog efikasnosti rada ovog parlamenta, ja ne bih ponovo da ponavljam i da govorim o onome što sam kazao prepodne i u prepodnevnom zasedanju, ali bih samo da dopunim nekoliko veoma važnih stvari i da ukažem na dva nonsensa, preko kojih mi jednostavno ne možemo tek tako da pređemo. Tiču se člana 8, koji kaže da Vlada Republike Srbije može odlučiti da se jedan međunarodni sporazum koji je potpisan, primenjuje pre nego što prođe ratifikaciju u Narodnoj skupštini.
Pitam sada, ako lokalna samouprava grada Kruševca donese odluku da se zaduži zbog nekih svojih potreba, taj kreditni aranžman bude odobren, Vlada da mogućnost da se taj sporazum koristi, a onda mi odbornici SO Grada Kruševca, na neki način promenimo neku takvu odluku ili, sa druge strane, još gora situacija je kada je reč o međunarodnim finansijskim aranžmanima, sa nekim drugim finansijskim institucijama, Vlada odobri nešto da prođe i da to može da se primenjuje, a onda poslanici Narodne skupštine kažu – mi nećemo to da ratifikujemo, jer smatramo da nije u najboljem interesu po građane ove zemlje.
Zamislite recimo kada smo imali onu aferu "Satelit", za iznajmljivanje satelita, potpisan sporazum i da je ovakav zakon bio na snazi, 30 dana se taj sporazum primenjuje, onda ga Skupština ne izglasa i ko snosi konsekvence zbog toga?
Posebno, moram da opet ponovim ovo što je kazala gospođa Nada Kolundžija, veoma je osetljiv trenutak u toku pregovora sa samoproglašenom republikom Kosovo, sa prištinskom delegacijom, da li mi ovoga trenutka usvajamo ovakav zakon, zato što Vlada Republike Srbije želi da odgovornost sa pregovaračkog tima koji čine Dačić, Nikolić i drugi članovi Vlade, iz koga se elegantno izvukao Tomislav Nikolić, da li je možda namera našeg pregovaračkog tima da ovu istorijsku odgovornost prebaci na leđa ovog parlamenta i da time pokaže da nije dorasla iskušenjima koje je sama proizvela i prouzrokovala?
To su važne stvari, pogotovo kada u članu 20. postoji odredba koja je direktno u suprotnosti sa članom Ustava 196, koji kaže, a u vezi sa članom 51, koji kaže prvo da javnost, svaki građanin ove zemlje imam pravo da bude informisan o svemu, o svakom aktu, o svakom onom potpisanom paragrafu, o svakom ugovoru na koji taj paraf bude stavljen i da li to sada neko pokušava da ukine pravo građana Srbije na obaveštenost koji garantuje član Ustava 51. ili se negira član Ustava 196. koji kaže – objavljivanje zakona i drugih opštih akata, zakoni i svi drugi opšti akti objavljuju se pre stupanja na snagu. Nije dobro da se na ovakav način potpisuju međudržavni sporazumi, a posebno je osetljiv trenutak kada ste ovaj zakon dali pred narodne poslanike.
Znam koliko u vladajućoj većini ima poslanika koji su grčevito branili Kosovo i Metohiju. Nemojte da na mala vrata donosimo zakon koji će poništiti vaš trud, vaš rad, vaša uverenja. Nemojte da na mala vrata donosimo pred narodne poslanike zakon koji kroz ključaonicu omogućava da se urade stvari zbog kojih ćete se možda stideti pred pokolenjima.
Ponovo čujem dobacivanje, drago mi je, jer očigledno da ima onih koji se toga neće stideti. Ti su već juče putovali u Brisel. Hvala.