Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Milivojević

Srđan Milivojević

Demokratska stranka

Govori

Zahvaljujem se.
Nadam se da ćete se tako efikasno pokazati u utorak.
Gospođo predsedavajuća, ne bih ja sad reklamirao član 128. Poslovnika, da nam onako malo pre nije održano predavanje o odgovornom ponašanju u Skupštini Srbije, pa vidim da se pet kartica u elektronskom sistemu vrlo odgovorno sada ponašaju, iako ne vidim sada ni pet poslanika SNS u sali, a malo pre nam je spočitavano da nas nema u sali.
Vaše je legitimno pravo da odete na miting u 12.44, ali molim vas, ponesite kartice.
Poštovana gospođo potpredsednice, reklamiram povredu Poslovnika, član 32. gde se kaže da potpredsednica Narodne skupštine, koja zamenjuje predsednika na sednici Narodne skupštine, ima ovlašćenja predsednika Narodne skupštine u predsedavanju, a u skladu sa Poslovnikom. Ovde se ne kaže da imate veća ovlašćenja, pa vas molim da ne dozvolimo ovakve rasprave koje smo imali prilike da čujemo u ovoj sali. Mi ovde štitimo instituciju parlamenta, bez obzira kome i kako budimo neprijatne asocijacije.
Parlament se sigurno ne brani tako što se revolverom maše u parlamentu i heklerom ispred parlamenta i aplauzom pozdravlja takvo ponašanje. Bili smo svedoci 1999. godine, i akteri takvog ponašanja sede i danas u parlamentu. Sa pravom gospođa Nataša Mićić kaže da je udar na demokratsko društvo prvo udar na parlament, prvi udar na demokratiju je udar na parlament. Obesmišljavati rad parlamenta i parlament kao instituciju, degradirati ga i provlačiti ga kroz blato je jasan nagoveštaj da se od te prakse nije odstupilo, bez obzira što se bedž skinuo. Hvala.
Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo iz ministarstva, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, drago mi je da je ova vladajuća većina apsolutno usaglasila temu o kojoj raspravljamo sa načinom na koji radite. Baš kao i naši vozovi juče ste kasnili sa početkom rada. Pre podne 20 minuta, posle podne 37 minuta, danas smo sa radom po tački dnevnog reda počeli tek posle sat i po i to je ogledalo i Vlade i države i železnice.
Žao mi je što danas raspravljamo o zakonu o železnici bez da se iko, ponavljam iko iz vladajuće većine osvrnuo na nedavnu saobraćajnu nesreću u Beogradu kada je povređeno 22 građana. Kada se niko od rukovodećih kadrova "Železnice" nije setio da izađe na mesto nesreće, što biste vi uopšte imali potrebu da o tome govorite? Sada vas pitam onako čovečanski, što bio rekao Radovan III – koji su motivi pobude ljudi iz "Železnica" da ne izađu na mesto nesreće? Koji su ih motivi poveli? Da li se smatra da ti ljudski životi nisu važni, nisu vredni, da ne treba niko da izađe? Bio je državni praznik pa oni ne rade za državne praznike kada se desi nesreća nego tek posle 10 dana. Trebaju li ti povređeni da sede u tunelu dok se oni sete da dođu da ih vide, ili ste možda spojili praznike, s tim što izgleda praznike spajate kako radite, od Božića do Uskrsa, a ne Uskrs – 1. maj.
Moram da vas pitam, možda su vam svi otputovali na Bali ili Mauricijus, do tamo ne saobraćaju vozovi, ili su vaši kadrovi takvi da sa tim kupljenim diplomama da ih i ne interesuje mnogo sudbina putnika već ih interesuje samo da dobiju određene privilegije, kupe još koju diplomu i još koji ispit i uvećaju svoju biografiju za nove podatke.
Malo je neobično da u državi u kojoj se vozovi lupaju kao uskršnja jaja tek posle sedam dana saznajemo detalje o toj železničkoj nesreći. To je najbolja slika zbog čega smo vas mi kritikovali da je u stvari departizacija javnih preduzeća bila samo mrtvo slovo na papiru i da su vam rukovodioci javnih preduzeća nestručni, nesposobni, neodgovorni da upravljaju velikim sistemima koje im je država Srbija poverila.
(Vučeta Tošković, sa mesta: A vi ste imali?)
Mi smo uvek imali dovoljno ljudskosti da kada se nešto desi dođemo da vidimo kako su ljudi i da pitamo, bilo da je reč o poplavi, bilo da je reč o saobraćajnoj nesreći, železničkoj nesreći, da dođemo i da pitamo ljude kako ste. Videćemo ko je kriv.
Uvek smo imali to osećanje saosećanja sa ljudima koji su nastradali u nekoj nesreći. Tu je razlika između vas i nas. Vi vidite samo sebe, svoj novčanik, svoju fotelju i svoju poziciju, a mi vidimo celovit sistem kojim upravljamo. Kada tu razliku budete naučili, onda možete da slavite Dan Evrope.
Opet da vam kažem, problem je kod vas što mi ovaj zakon ne podržavamo iz jednog jedinog razloga. Nemamo poverenja da će takvi rukovodioci znati da ga sprovedu, da će znati da odrede prioritete gde će da ide novac od Ruskog kredita za modernizaciju železnice.
Evo, vi što dobacujte, pitam sada – šta ćete da modernizujete? Šta ćete da radite? Prugu Loznica-Valjevo ili prugu Beograd-Bar ili ćete da radite prugu Beograd-Stalać?
Moram da vas podsetim da moja skepsa i sumnja u vaše upravljanje železnicom dolazi zbog razloga da je u državi Srbiji tokom 90-ih godina postojao savezni porez na železnicu. Bio sam privatni preduzetnik i pamtim jako dobro. Dva posto na promet usluga, a tri posto na promet roba tokom 90-ih godina. Šta je problem tog poreza? Nije to što smo ga mi redovno plaćali i izmirivali,nego što nije završio tamo gde je trebao da završi, jer samo 26% javnih finansija Republike Srbije je završilo u budžetu Republike Srbije, a ostalo na specijalnim računima od Kipra pa na dalje. Sada mi treba da vam verujemo da ćete vi da modernizujete železnicu sa takvom praksom, takvim iskustvom i takvom biografijom. Ne možete da dobijete naše povere-nje. Možda nečije možete, nas tim vozovima da vozate ne možete. Lepo sam se proveo vozeći se nekada brzim prugama Srbije, koje su se pretvorile u brze skele Srbije.
Kad smo već kod tih plovnih puteva, mislim da je red da malo progovorimo o još nekim tačkama dnevnog reda. Svi zanemarujemo da ovde ima i tačka šest i tačka sedam. Neću ulaziti u vaše intelektualne motive, porive i pobude zbog čega ste ove dve tačke spojili, ali ću vam pročitati kako glasi tačka šest i kako glasi tačka sedam. Tačka šest kaže – Predlog zakona o potvrđivanju Strazburške konvencije o ograničenju odgovornosti unutrašnjih plovidbi, a tačka sedam kaže – Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Kipar o saradnji u oblasti pomorskog transporta. Sada vas pitam – kakve veze imaju železnica i pomorski transport i kakve veze ima železnica sa Strazburškom konvencijom o ograničenju odgovornosti u unutrašnjoj plovidbi?
Dozvolite i meni da budem kreativan, kao i vi kad ste ovu tačku spojili, pa da kažem da to znači da ćemo umesto železničke pruge Stalać-Solun imati plovni put koji najavljuje ministar Bačević Stalać-Grdelica-Leskovac-Vranje-Dragobudže i u okviru tog plovnog puta mi ćemo sada sa Kiprom da regulišemo plovni pomorski saobraćaj između najveće kiparske luke Limasol na Kipru i mesta Dragobudže kod Vranja. Ja mislim da je to na Dan Evrope fenomenalno spojena tačka dnevnog reda.
Jedino me samo brine da li ćemo zaista da ukinemo železničku stanicu u Stalaću, pa da pravimo lučku kapetaniju i ko će da peva na otvaranju? Ja apsolutno znam ko će da peva. Nije taj ko mislite. Pevaće grupa Haustor koji imaju hit – Moj je grad večeras dobio luku. Stalać će da bude primorski grad, evo, vidim, samo što nije cvetao limun u Stalaću i snimaće se lepe serije – Stalać na pjenu od mora i Leskovac na pjenu od mora i Vranje na pjenu od mora i tamo će umesto vranjske autobuske stanice da bude izgrađena luka, pa utovar, pa istovar, pa će od Đurine pumpe, ko je ovde iz Vranja, znate li gde je Đurina pumpa, od Đurine pumpe do autobuske stanice Kej pa, ako dovoljno dugo šetate, moći ćete i da odšetate iz ove depresivne zemlje. Ali, kad Stalać postane
primorski grad, da li ćete da ukinete prugu ili nećete? Tako to bude kad kupite diplomu tek sa 50 godina, a sa 55 pročitate lektiru koja se čita u osnovnoj školi, Žil Vern – Put kroz središte zemlje, pa me ne čudi da niste probali i do Kine da pravite pomorski put.
Gospodine Mrkonjiću, da pitam vas, ko će od četiri ministra infrastrukture da bude zadužen za taj genijalni projekat tog plovnog puta od Beograda preko Stalaća do Grdelice, Vranja i na jug do Soluna? Vi, Verica Kalanović, Velimir Ilić ili gospodin Bačević? Ja mislim da ćete vi međusobno da se pobijete ko će taj plovni put da otvori. Ima da zvekeću makaze "sve u 16", da se secka ona crvena traka.
Lično sumnjam u takve grandiozne projekte. Šta je bilo sa Studijom izvodljivosti? Neko je bio otišao u Kinu, koliko se sećam. Jutros su bila poslanička pitanja. Šta su rekli Kinezi? Hoće li da prave plovni put ili neće? U trenutku kada kanal Rajna-Majna ima strahovite ekonomske gubitke, vi ćete mene da ubedite da je to dobro za Srbiju?
Mi smo Studiju izvodljivosti uradili do Leskovca. Postoje jaki razlozi da se taj put do Leskovca uradi i da se promeni hidrološka mapa Srbije, da se popravi kvalitet života, da se urade i hidroelektrane, ali kako ćete od Leskovca do Vranja, do Dragobudža? Tamo nema gde da stanu i reka i plovni put i pruga i auto-put. Mnogo je to tesno. Ja mislim da ta utopijska zamisao kojoj ste vi skloni da biste kupili glasove ima da se rasprši kao mehur od sapunice. Jer, kod vas je sve mehur od sapunice. Samo se duva, što više, da bude što šareniji i što veći. Kad prsne, onda svi kažu – znate, nije to naše. Zato i imate četiri ministra infrastrukture.
Zašto ste izbegavali da pričate o ovoj tački dnevnog reda? Važno je da Srbija potpisuje međunarodne sporazuma, to su naše obaveze. Mi hoćemo u Evropu i želimo da idemo u Evropu, ali, moram vas da pitam, gospodine Mrkonjiću. Imam ovde "Blic" jučerašnji. Jel vi čitate "Blic"? Ovde kaže na jednoj strani u "Blicu" – Stranci našli alternativni put Koridoru 10. i kaže da će da se radi Kalafat most koji će preko Dunava povezivati Rumuniju i Bugarsku i da će se otvoriti 20. maja. Taj naslov znači da će Srbija imati gubitak od nekoliko desetina miliona evra vezano za drumski saobraćaj kroz Srbiju. Ne samo kroz putarine, te kamiondžije po zakonu moraju posle četiri sata da odmaraju, pa stanu na benzinsku pumpu i nešto kupe, pojedu, itd. Ti gubici će biti mnogo veći nego što su ti tranzitni gubici potrošnje goriva i eventualnog plaćanja putarine. Pri tome, taj put jeste duži za 100 km ali je jeftiniji za 100 evra.
Ko će nadomestiti taj gubitak u budžetu? Hoće li Zakon o javnim nabavkama? Vi rekoste da će kroz Zakon o javnim nabavkama da se uštedi ne znam koliko milijardi evra. Kad ste toliko uštedeli, zašto se onda Srbija ovako rekordno zadužuje? Ja mislim da za to nema razloga.
A opet, vratiću se na ovu temu oko železnica, ima i nekoliko dobrih stvari, gospodine Mrkonjiću, u ovom zakonu. Prvo, konačno će da se definiše šta je to taj železnički pojas železničkog zemljišta, gde može da se gradi uz železničku prugu a gde ne može. Ne mora više oni ljudi u Stopanji, ja mislim da vi odete ponekad na pečenje u Stopanju, ne mora više da strahuju da će da im poruše one kuće koje su uz železničku prugu. Cela Stopanja počiva na zemljištu koje je železničko i ljudi nikada nisu bili načisto da li će da im ruše te kuće u kojima žive preko 20, 30 godina. Dobro je da se uvede ovaj inspektor i da konačno probamo da definišemo ko vodi računa o tom železničkom zemljištu. Znate li koliko ima kilometara pruga koji su totalno napušteni i još uvek se to vodi kao železničko zemljište? Presecaju fabričke hale, presecaju određene opštine, mrtvi koloseci, mrtve pruge. Jedna od tih mrtvih pruga, nažalost, koja preseca zemljište je pruga Stalać-Požega i ja tu voz nisam video ni za našeg mandata, ni za prethodnog mandata, ni za ovog sada mandata.
Retko kad prođe neki voz. Dobro je što postoji voz koji saobraća na liniji Zvečan-Kraljevo-Zvečan i što ide, što saobraća. Ali, znate šta, volimo i mi iz Vrnjačke Banje, Kruševca i Trstenika da se provezemo vozom ponekad, ili ćete možda i nama da napravite plovni put do Vrnjačke banje. To je turističko mesto, pa će lepo tu kanalče da bude, pa pedoline, sandoline, gondole, parobrodi, mesto parne lokomotive – parobrod. To je najveće dostignuće 21. veka ove vlade. Produžite makar do Čačka, da mogu da odem do Veljinog bazena, on ima beše onu sandolinu u bazenu, pa da proveslamo kroz kanal zajedno. Kajak ima u bazenu, koliko se ja sećam. Zbog toga i Čačak nema vodu, dok se napuni bazen, nema za sve.
Opet vas pitam na kraju. Ovaj zakon vam je neozbiljan. Nije neozbiljan zbog ovog mog izlaganja, jer moram da budem ovakav kada vidim temu, da spajate železnički i plovni put i Ugovor o pomorskom saobraćaju između Kipra i Srbije. Kad se bude otvarala pomorska linija, trajekt linija Drago Budže – Limasol, molim vas mene da pozovete, da me uverite da je to moguće, da pare više ne nestaju na Kipar avionom, nego, parobrodom.
Evo, vidim da ste one stručnjake iz "Beobanke" ponovo aktivirali, oni to najbolje znaju kako se radi. Nego, mislim da taj parobrod neće imati pojas za spasavanje ove Vlade i da to neće biti pojas za spasavanje ove posrnule Vlade.
Ne valjaju ovakvi zakoni, nije dobro za vas što ih predlažete. Dobro je da Srbija ide ka Evropi. Mi smo ovaj zakon takođe pripremali da ga stavimo u skupštinsku proceduru, ali smo ipak imali kadrove koji su taj zakon mogli da sprovode. Nažalost, vi to nemate. Vaši kadrovi su nedorasli izazovima. To je pokazala železnička nesreća u Beogradu, 22 povređenih, niko ih nije obišao ni u bolnici, ni na mesto nesreće. To u Nemačkoj, Švajcarskoj, u Rusiji, u Japanu, momentalno iziskuje ostavku nekog od odgovornih ljudi. Morate imate saosećanje sa žrtvama nesreće. To je osnovni princip. Niste u politici zbog ličnog dobra, već opšteg dobra, opšteg interesa, brige o svim resursima, a pre svega o ljudima, a potom o materijalnim resursima ove zemlje. Ako se tako budete ponašali, to neće biti dobro.
Na kraju mogu samo da vam kažem – ko vas je posejao, taj će vas i požnjeti, ali će vas narodni mlin samleti u prah zaborava ako se ovako budete ponašali. Hvala.
U vezi ovog prvog ozbiljnog dela, gospodine Mrkonjiću, samo mi kažite ime i prezime direktora železnice koji je izašao na mesto nesreće.
(Milutin Mrkonjić: Vladimir Radović. )
Hvala lepo, ja ga nisam video, čuo u medijima.
Ja čitam "Informer".
(Predsednik: Izvinite, samo sekund, gospodine Milivojeviću. Molim vas da ne ometate govornika dok ne završi.)
Ja čitam "Informer", dva u jednom, može da se pročita i za potpalu je dobar.
Opet vas pitam, gospodine Mrkonjiću, nisam video generalnog direktora železnice, nisam video rukovodioce iz vrha železnice na mestu nesreće. Što se tiče ovog drugog dela, ne smatram ja da ste vi loše radili u prošloj vladi, ne smatram ja da vi i sada možda loše radite, ali šta vama vredi da budete Mesi u Borcu iz Bivolja ne vredi vam ništa, vi ste u moravskoj ligi i možete da igrate kako hoćete, rukama i nogama i glavom, ne vredi, to vam je limit. Ligu šampiona nikad nećete videti. To ste mogli samo sa nama. Niti sam ja ljut na vas, niti sam ljubomoran, niti vam zavidim. Naprotiv, samo vam želim da završite sve što smo počeli. Džaba, kažem vam, može Borac iz Bivolja da kupi Mesija ako ima pare, ali Ligu šampiona videti neće.
Poštovani gospodine predsedavajući, reklamiram povredu Poslovnika član 107, gde se kaže da je govornik na sednici dužan da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine.
Meni je žao što u ovom poslovniku nema i alineje 2. koja bi kazala da je govornik dužan da govori istinu.
Dobro je što postoji zakletva poslanička koja nas obavezuje da govorimo istinu, ali ne mogu zaista da ne reagujem na ovakve kvalifikacije koje narušavaju dostojanstvo Narodne skupštine i ne odgovaraju činjeničnom stanju. Da ne govorim o neznanju, gde se kaže da su u 14. veku lokomotive išle 30 kilometara na sat. Džordž Stivenson je parnu lokomotivu pronašao 1815. godine ovakvu kavu znamo, a pre toga je prva parna lokomotiva konstruisana 1804. godine. U 14. veku lokomotiva još uvek nije bilo.
Mislim da bi to najbolje mogli da utvrdimo činjenicom da ovde sedi direktor "Železnica", pa će on najbolje moći da kaže da li je potrošeno 300.000 dinara na ručku u inostranstvu ili nije, da li je napravio ugovor o nabavci 19 ili 20 vozova. Čovek je tu i nema potrebe da na takav način govorite o njemu. Nije on neka apstraktna ličnost.
Da ne govorimo o tim bivšim direktorima koji su vaši sadašnji koalicioni partneri. Nemojte tako o koaliciji da govorite. Hvala.
Gospodine predsedavajući mislim da ste ponovo povredili član Poslovnika koji govori o pravu na repliku.
Dakle, spomenuo sam imenom i prezimenom gospodina Markovića, a gospodin Atlagić je rekao kao bivši direktor. Bivši direktor je on i ima apsolutno pravo da se prepozna u diskusiji govornika Atlagića i da replicira, jer nekoliko puta je rečeno bivši direktor, prethodni direktor. Pa prethodni direktor je on. Kada kaže bivši direktor, bilo je mnogo direktora, ali kada neko kaže prethodni direktor to se apsolutno i nedvosmisleno misli na gospodina Markovića.
Stoga molim da uvažite ovu moju poslaničku reklamaciju i da dozvolite gospodinu Markoviću da replicira. Ako ništa drugo ja sam ga prozvao imenom i prezimenom i rekao sam – gospodin Marković. Hvala.
Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, prosto je neshvatljiva lakoća sa kojom odbijate zakone koje ne predlaže opozicija, ne predlaže DS, nego predlaže život u ovoj zemlji. Prosto je frapantan taj, na kraju drzak način na koji ignorišete život u Srbiji.
Devetog aprila desila se velika tragedija u selu Velika Ivanča kod Mladenovca. Ubijeno je 13 ljudi iz oružja za koje je vlasnik imao legalno izdatu dozvolu. Kao DS, mi smo odmah 10. aprila predali Predlog zakona o izmenama Zakona o oružju i municiji, sa zahtevom da svaki čovek koji želi da ima oružje u Srbiji mora pre toga da obavi lekarski pregled, nabavi lekarsko uverenje da je on sposoban za posedavanje i rukovanje oružjem. Takođe smo tražili da ljudi koji već imaju oružje u roku od godinu dana obave takav pregled, kako nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.
Ne vidim nijedan razlog da neko ne glasa za ovaj preventivni zakon. Ovo je zakon koji može sprečiti neku novu tragediju u nekoj novoj Velikoj Ivanči. Apelujem na vašu savest da prihvatite ovaj zakon, apelujem na vas u belim odelima da me pažljivo slušate i da razmislite o valjanosti razloga zbog kojih predlažemo ovakve zakone. Ne radimo to zbog toga što Skupština u redovnom zasedanju mesec dana nije mogla da zaseda jer Vlada nije bila sposobna da napiše zakone.
Ovo, podvlačim, nije zakon koji je pisala DS ili grupa poslanika. Ovo je zakon koji je napisao život. Njegovu nužnost iziskuje ono što se desilo u Velikoj Ivanči. Zato apelujem na vladajuću većinu, da sutradan ne nosimo teško breme neodgovornosti na svojim plećima, da zaista razmislite i da prihvatite da na dnevni red stavimo ovaj zakon. Hvala.
Gospodine predsedavajući, molim vas da sačuvamo dostojanstvo Narodne skupštine. Svako će ovde govoriti samo ono što mu Poslovnik omogućava i svako će se ponašati u skladu sa ovim Poslovnikom bez obzira da li je reč o narodnom poslaniku, ministru, predsedniku Skupštine, ili predsedniku Republike. Mislim da bi u ovom visokom domu trebalo da očuvamo dostojanstvo ovog doma i da predstavljamo građane i njihovu izbornu volju na način na koju su je oni izrazili.
Mi ovde nismo došli da trpimo prozivke. Mi ovde nismo došli da trpimo uvrede. Mi smo ovde došli da sučelimo argumente i činjenice. Mi smo narodni poslanici i nas su građani birali. Mi smo ti koji kontrolišemo Vladu. Nikada se još nije desilo u ovom parlamentu da Vlada pokušava da kontroliše narodne poslanike i da ih ućutkuje. Zahvaljujem se.
Poštovana gospođo predsedavajuća, dame i gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, razumem i shvatam da ova Vlada ima problem da suštinu ovog sporazuma i razloge za njegovo donošenje objasni svojim biračima, svojim članovima stranaka, pa čak, koliko sam jutros video, imate problem da razloge za donošenje ovog sporazuma objasnite i svojim poslanicima.
Ako pogledate ovaj skup ispred Skupštine Srbije, imate vi problem da razloge za donošenje ovog sporazuma objasnite i onima koji su vas najglasnije podržali u kampanji u drugom krugu za izbor predsednika Srbije. Oni koji su vas najglasnije podržali, danas vas najglasnije optužuju. I kome ste se vi okrenuli? Onima koje ste 23 godine toliko revnosno gonili zbog evropske ideje, zbog evropskih vrednosti, zbog evropskih ideala. Potražili ste ruku DS koju smo vam toliko puta u prošlosti pružili, a vi ste toliko puta u nju pljunuli, vrebajući priliku da je odsečete kad god vam je to bilo simpatično i zgodno.
Mi zbog toga nismo ljuti na vas. Mi vam zbog toga ne zameramo. Mi ćemo vam uvek pružiti tu ruku, koja vam je nekada bila toliko mrska. Znate, nije mala stvar kada se neko 23 godine besomučno, ne birajući sredstva, bori protiv evropske ideje i evropskih ideala, kada neko glumi dželata kome je sve dozvoljeno. Nije neobično u istoriji da se dželati ponekada postide pred dostojanstvenim držanjem svojih žrtava i prihvate ideale i ideje svojih žrtava. Nije to ništa strašno. Nije strašno ni kad dželati jauke i krike svojih žrtava pretvore u svoju pobedničku pesmu, u svoje vjeruj.
Moram da vas pitam, nije prvi put u ljudskoj istoriji da Savle postane Pavle, a da pre toga kamenuje Stefana. Ali, pre nego što se taj preobražaj desi, uvek sledi iskreno pokajanje. Ne tražim od vas da se vi ovde sada iskreno kajete zbog toga što ste 23 godine saplitali ovu zemlju na evropskom putu, niti to očekujem od vas.
Ali vas pitam – da li znate koliko bi Srbija bila srećnija zemlja da je Tomislav Nikolić tu strašnu, tuđu, nepoznatu reč – izvini, učio uz pesme Đorđa Balaševića, no u Srebrenici. Znate kako bi Srbija danas bila srećnija da nije bilo knjige Tomislava Nikolića "Sve za Kosovo i Metohiju".
(Predsedavajuća: Gospodine Milivojeviću, molim vas da se vratite na temu.)
Hvala, gospođo predsedavajuća. Tema je KiM. Hoćete li malo da vam pročitam sad ovde šta piše u knjizi? Nemojte da me prekidate, pustite me da kažem. Razumem da savest ne mora da bude uvek mirna. Neću dugo, verujte. Pustite me, molim vas. Važna je tema zbog građana.
Dakle, neću da pretvorim ovu raspravu u retrospektivu govora Tomislava Nikolića. Nemaju ništa od toga građani Srbije. Ni vi, ni ja. Dovoljno je danas Skupština Srbije na momente pretvorena u kaljugu i nema potrebe da baš svi siđemo u tu kaljugu da bi vas podsetili koliko je teško da se iz nje izađe. Dobro je što u Evropu više nećete preko Karlobaga, Ogulina, Virovitice, Karlovca. Nažalost, morali ste preko Jarinja i Brnjaka do Brisela.
Da vas pitam sada – što niste pre 23 godine zaspali, kao radikali, probudili se kao Boris Tadić? Znate kako bi Srbija bila srećnija, bolja zemlja. Ne bismo danas uopšte imali raspravu o Kosovu. Danas bismo raspravljali i tražili konsenzus oko toga kako da reformišemo penzioni sistem, šta da radimo sa zdravstvenim osiguranjem. Kosovo i Metohija ne bi postojali kao tema u našim životima. I na tome je vaša velika istorijska odgovornost i vi od toga ne možete da pobegnete. Nema te retorike kojom taj balans i breme možete da prebacite na naša pleća.
Znate, postoje olovke kojima može da se piše prošlost, sadašnjost i budućnost, ali ne postoji gumica kojom se prošlost briše. Tu prošlost morate da nosite, hipoteku prošlosti, na sebi. Opet vam podvlačim, i na temi KiM DS će vam pružiti ruku, jer su za nas evropske integracije i budućnost Srbije nešto što je veoma važno. Nešto od čega mi nećemo odustati i u čemu smo mi istrajavali svih ovih godina.
Drago nam je da vi sada preuzimate naše vjeruj, naš sistem vrednosti, naše ideale. Ali, da ste tada obukli evropski frak, pre 23 godine, možda mladost Srbije na Košarama ne bi oblačila maskirne uniforme. Da ste tada obukli evropsko odelo, možda ne bismo znali da postoje Košare.
Neću da vas pitam u ime kojih ideala su ti mladi ljudi tamo izginuli? Neću da vas pitam da li znate sa koliko truda je DS platila te napore da vas izvedemo na evropski kolosek? Koliko stradanja naših članova, koliko uhapšenih, nastradalih, prebijenih? Znate li sa koliko crnih marama, leleka udovica i plača siročića je plaćena promašena, utopijska, nerealna politika? Znate kolike su cene vaših zabluda? Stotinama hiljada ljudskih života se mere. To je istorijska odgovornost od koje ne možete pobeći. Zbog toga vas, ponavljam, neću osuđivati. Nemate vi boljih od nas da vas usmere na evropski put, niti mi imamo neke druge bolje od vas.
Godine 1915. u jeku velikih bitaka u Prvom svetskom ratu, trojica poslanika tadašnje Kraljevine Srbije, iz suprotstavljenih tabora, zajedno su izvukli haubicu na brdo sa kog su gađali austro-ugarske mitraljeze i omogućili su povlačenje srpske vojske preko Albanije. Takva je sloga danas potrebna Srbiji. Bez obzira da li su nam ruku crne, plave, žute, krvave, žuljevite, ratarske, radničke, da zajedno izvučemo te topove uz brdo, a ne da se bijemo sa svetom. Danas se bitke više ne dobijaju na juriš. Danas se bitke dobijaju znanjem, inteligencijom, pameću.
Opet vas pitam – gde smo izgubili 23 godine? Da je kojim slučajem DS danas predložila ovakav tekst sporazuma, da li bi ispred Skupštine bilo dve stotine ovih ljudi ili bi bilo 200 hiljada ljudi? Da li bi gorele strane ambasade ili bi goreli članovi DS na lomači? Da li bi ministar pravde trčao danas da pozdravi ovako oduševljeno ove danas? Što nije izašao da ih pozdravi? Rekao je da će uvek izaći kada se skupe. Evo, skupili su se danas. Da smo mi na vlasti, ne bi stigao da govori pred 200 hiljada okupljenih.
Da vas podsetim, izbore ste dobili na rečenici da ćete poništiti sve sporazume i dogovore koje je napravio Borko Stefanović. Danas, u pregovorima ste vrlo često nudili i više nego što se tražilo. To nije dobro. Mora da postoji granica šta prihvatate, a šta ne prihvatate? Među sobom nemate istu viziju rešenja ovog problema. Ono što predsednik Vlade gospodin Dačić i premijer Vučić u Londonu, Briselu, Vašingtonu obeća na engleskom, to Tomislav Nikolić ne može da prevede na ruski, a potrebno je da se to prevede na srpski i albanski, ako hoćete napredak i razumevanje situacije u kojoj se nalazimo.
Znate, sada kada shvatate da se u Brisel ne ide preko Karlobaga, nego preko Horgoša, kada ste odustali od politike zarđale kašike, kada ste odustali da budete dobrovoljni davaoci tuđe krvi, kada ste shvatili da se konflikti rešavaju dogovorima i pregovorima i kada sa razlogom očekujete podršku i širok konsenzus, nemojte da vređate one od kojih očekujete podršku, da su marginalni, da su nebitni, da je nebitno njihovo mišljenje i njihov stav.
Valjda sada razumete teškoće sa kojima smo se suočavali dok ste skupljali autobuse i crtali keče Borisu Tadiću i Borku Stefanoviću. Valjda sada razumete šta ste radili i koliko je teško saplitati ljude koji se penju uz brdo i guraju topove. Valjda sada, kada shvatate da se kosovskometohijski problem ne rešava paljenjem ambasada, već odlaskom, možda i na zgarište tih ambasada, ali da na tom zgarištu tih ambasada nema iskre koja će upaliti fitilj na zgarištu vaših propalih politika. Valjda shvatate da je važno pružati svetu ruku, ali pre nego što svetu pružite ruku i očekujete da vam sve uzvrati, pružite ruku prvo ljudima koji sede oko vas. Izmirite neke politike.
Znate, jako mi je zasmetalo što u trenutku kada su vam propali kosovski pregovori, prisetili ste se oprobanog modela svog političkog delovanja. Napravili ste krizu koja nije postojala u Vojvodini. Promućkali ste aflatoksični jugurt i trk za Novi Sad. Pa ste neprijatnom igrom asocijacija zaključili da je baš, eto, na dan NDH doneta odluka da se ta deklaracija raspravlja u skupštinskom zdanju u Vojvodini, u Novom Sadu. Može sada neko da vam nađe kalendar najstrašnijih mogućih događaja, šta se na današnji dan loše desilo u istoriji Srbije. To sam ja spremio, ali nije primereno da pravim takve asocijacije, da se tako igram sa javnim mnjenjem u ovoj zemlji.
Današnji dan je bio veoma neprijatan u istoriji Srbije i u pamćenju njenih građana. Strašne su se stvari dešavale. U Drugom svetskom ratu na današnji dan su se dešavale strašne stvari u Jasenovcu, na današnji dan su se izdešavale tragedije u Prvom svetskom ratu, u Prvom balkanskom ratu i kada posegnete za takvim asocijacijama, onda vrlo često budete žrtva asocijacija.
Naravno, moram da osudim još jednu stvar koju ste uradili. Okrenuli ste se ratu i sa Srpskom pravoslavnom crkvom jednog trenutka. Crkva je odvojena od države. Šta imate vi da polemišete sa crkvenim velikodostojnicima? Umesto da polemišete sa njima, prisetite se reči Svetog patrijarha Pavla. Ako ne znamo na koga treba da se ugledamo, hajde da se ugledamo na naše neprijatelje. Njih je svakoga dana sve više i sve su složniji, a nas je svakoga dana sve manje i sve smo posvađaniji. Prisetite se njegove takođe reči – za svaki greh postoji pokajanje. Pokajte se, nije teško.
Ali, opet moram da vas podsetim, očekivao sam da u vreme redovnog zasedanja ne pravimo pauzu tri nedelje, nego da pravimo konsenzus oko bolnih pitanja koja nas čekaju, da pravimo dogovor oko reforme penzionog sistema, oko zakona koje moramo da donosimo. Probudite se. Evropa nije samo dobra želja. Evropa je naporan rad, da se dostignu evropske vrednosti. Evropa je konsenzus sa svim učesnicima u političkom životu, oko toga ko će preuzeti rizike za bolne reforme. Nije sve u rejtingu, ne mora baš sve da bude mera rejtinga.
Šta dalje da vam kažem? Vi me podsećate na ljude koji su na kocki izgubili najbolju njivu, a onda pozovete najboljeg poljoprivrednog stručnjaka da vam kaže šta je tu moglo da se zasadi i da uspeva. Nemojmo da pričamo o onome što nemamo. Hajde da pričamo šta možemo da uradimo i kakav konsenzus da napravimo oko onoga što imamo.
Ne vidim nijednu poslovničku mogućnost da se danas izjašnjavamo o bilo čemu ovde, da glasamo. O čemu da glasamo? O Izveštaju Vlade. O tome se u Poslovniku ne glasa. Mi danas ne glasamo o Sporazumu, jer ako glasamo o Sporazumu, faktički Skupština može samo da glasa o sporazumu dve nezavisne države. O Izveštaju Vlade, o tome se nikad nije glasalo. Ako hoćete o tome da se glasa, moju ćete podršku teško dobiti.
Opet da vam kažem, ako hoćete da glasamo o reformama, da pravimo konsenzus oko onoga šta treba da radimo, kako da se ponašamo u budućnosti, kako da implementiramo ono što je dogovoreno, možemo, ali moramo da jasno definišemo kada ćemo izaći iz kaljuge i živoga blata, da sprečimo pretnje, da nam se ne dešava da nam prebijaju lidera opozicione stranke huligani koje amnestirate, da nam se ne dešava da vašem predsedniku stranke stižu preteće poruke, da predsedniku Vlade stižu preteće poruke. Mi iz Demokratske stranke nosimo vrlo bolno iskustvo kada se na takve poruke nije adekvatno reagovalo. Upozoravali smo da vodite računa koga amnestirate i šta radite.
Bilo je i vas koji ste dali teške zakletve kada je reč o Kosovu i Metohiji. Prepustiću vašoj savesti da glasate onako kako mislite da treba da glasate. Daću vam savet mog kolege Nenada Čanka - ako ne znate kako da glasate, teško vam je zbog svega što ste kazali i izgovorili, onda sedite malo na ruku pre nego što glasate da dobro utrne, kao da ste glasali tuđom. A za vas koji znate šta glasate i zašto želite da glasate i šta stavljate na dnevni red, takođe imam poruku. Čekam već u ponedeljak da zakažete novu sednicu Skupštine, da se ovde radi, da više ne prisustvujemo ovakvim raspravama, da častite jedni druge izdajnicima. Nije to prijatno građanima Srbije. Gledaju ovo i ljudi u Republici Srpskoj, nazvao ih je predsednik Republike Bosancima, moje kumove, prijatelje, rođake Srbe je nazvao Bosancima. Da li to znači da će ovi moji kumovi iz Peći da budu Kosovari? Nemojte, čim napravite jedan korak napred, da pravite pet nazad. Dobro je što se izvinio u Srebrenici, što sledi put Borisa Tadića. Dobro je što se ponaša civilizovano na takav način da smiruje konflikte, a ne da ih podstiče. Ali nije dobro da neke stvari radite na ovakav način.
Podvlačim, ne vidim način na koji možete ovde da obezbedite glasanje, jer to nije po Poslovniku. Izveštaj se prima k znanju ili se ne prima k znanju. Ako hoćete konsenzus i kompromis ovim bolnim reformama, da ne mora građani Srbije da skupljaju humanitarnu pomoć da nam se deca operišu, nego da vidimo kako da reformišemo zdravstveni sistem, penzioni, da vidimo šta nam je na putu do Evrope, zaista da radimo, imaćete snažnu podršku Demokratske stranke.
Ako ne znate da napišete zakone, mi smo već tri stavili u skupštinsku proceduru. Olgica Batić takođe, Liberalno-demokratska partija takođe. Hajde od ponedeljka malo manje hipnotički prsti da rade, a malo više da rade prsti koji pišu zakone….
(Predsedavajuća: Gospodine Milivojeviću, tema.)
…. i da se oko toga pravi konsenzus. Mi smo spremni da radimo. Hvala.
Gospođo predsedavajuća, reklamiram povredu Poslovnika člana 87. koji kaže da se sednice Narodne skupštine, po pravilu, održavaju utorkom, sredom i četvrtkom od 10,00 do 18,00 časova, s pauzom od jednog časa.
Prosto je iritantno postalo koliko se neozbiljno ponašate. Samo ću vam navesti da je utorak sednica počela, umesto u planiranih 11,00 časova, u 11,27 časova. U sredu, niste mogli da se probudite u utorak u 11,00 časova, pa u 12,00 časova ste zakazali sednicu, i, umesto da počne u 12,00 časova, počeli ste u 12,32 časova. Juče, valjda vam je ritam bio bolji, planirali ste da se probudite u 11,00 časova, ali rad sednice nije počeo u 11,00 časova, nego u 11,29 časova. Danas ste posebno orni da radite, pa ste zakazali početak sednice u 10,00 časova i ona počinje u 10,21 časova.
Da li to neko treba da prošeta po sali, pa da pokrade naše kartice da se da kvorum ili mi iz opozicije treba da vam kupimo budilnike, pa da se budite u 8,00 časova, ali bojim se da na svakom budilniku piše da je vreme ovoj vladi isteklo? Hvala.
Gospodine predsedavajući, uvažena gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, svakako delim zadovoljstvo što je ovaj amandman prihvaćen. Drago mi je da neke moje kolege iz vladajuće većine, pošto im je predsednik tako uspešno diplomirao, sada i oni pokazuju interesovanje za zbivanje na fakultetu i drago mi je da to prate, ali ne treba da obmanjuju javnost. Dakle, kada mi napišemo zakon, napišemo ga onako kako treba. Oni koji ne znaju da ga prepišu, to je njihova nesposobnost. Nemojte da njihovu nesposobnost prebacuju na naša pleća.
Meni je drago da je ovaj amandman prihvaćen, ali hajde da se dogovorim sa vama iz vladajuće većine, neka ovo bude poslednji put da ovako nepismene zakone dostavljate Narodnoj skupštini. Neka ovo bude ključna tačka kada ćete početi da primenjujete srpski jezik onako kako gramatika nalaže. Vaše interesovanje za zbivanja na fakultetu možete upražnjavati u slobodno vreme, obilaziti fakultete. Možda ima još tih fakulteta gde se štancuju falsifikovane diplome, pa kupite po koju i zadovoljite svoje komplekse iz mladosti i detinjstva. Hvala.
(Marijan Rističević, s mesta: Replika.)
Poštovani gospodine predsedavajući, reklamiram povredu Poslovnika,član 32, gde kaže da potpredsednik Narodne skupštine pomaže predsedniku Narodne skupštine u vršenju poslova iz njegovog delokruga i kaže se da ima ista ovlašćenja kao i predsednik Narodne skupštine, ali ne kaže se da ima veća ovlašćenja.
Prema tome, molim vas da vodite računa o dostojanstvu ovog doma jer kada sam govorio o falsifikovanju diplome, nisam govorio o falsifikovanju pečata, da bi se neki prepoznali, govorio sam o falsifikovanju diplome. Znam da ovde ima predstavnika i nekih seljačkih stranaka. Ja sam diplomirani inženjer za poljoprivredu. Fakultet sam završio pre roka, ali na tom poljoprivrednom fakultetu imao sam predmet i stočarstvo i ratarstvo. Ako je falsifikovanje pečata na krompiru oblast ratarstva, a falsifikovanje pečata na jajetu oblast stočarstva, razumem repliku i prepoznavanje.
Poštovani gospodine predsedavajući, poštovana gospođo ministarko, gospodine Stojčiću, ja ću svakako glasati za ovaj amandman i ja kao Kruševljanin zahvaljujem se vama kao Vranjancu što ste ovaj amandman podneli, jer kao što je lepo obrazložio moj kolega Srđan Miković, smatram da lokalne samouprave i te kako trebalo bi da imaju inicijativu, da podnose ovakve predloge Vladi i treba to da rade, jer trebalo bi da imamo inicijativu kod lokalnih samouprava za svaku međunarodnu saradnju, pogotovo kada pogledamo da postoji već sada, ovog trenutka da egzistira takva želja za regionalnom i međudržavnom saradnjom koja kreće iz lokalnih samouprava.
Godine 2002. u Nišu je pokrenut projekat saradnje gradova Sofije, Skoplja i Niša. To je ogroman projekat i saradnja te tri velike regije svakako će proisteći potreba za uspostavljanjem nekih bližih kontakata za potpisivanje određenih ugovora koji će pratiti tu saradnju. Mislim da uz dužno poštovanje prema izvestiocu Odbora za spoljne poslove, smatram da bi trebalo da se razmotri inicijativa da se ovaj amandman prihvati. Ovde se ne kaže da će lokalne samouprave zaključivati međunarodne ugovore, a imaju pravo da daju inicijativu. Samo da vam dam jedan plastičan primer, zamislite kada gospodin Bačević bude završio kanal Beograd – Stalać – Trgovište – Dragobudže – Solun, koliko će tu biti novih inicijativa?
Zamislite inicijativu da se serija umesto "Na pjeni od mora" radi u Vranju na "Pjeni od mora", zamislite koliko ću tu biti predloga za kulturnom saradnjom, za vas koji me prozivate, eto tako izgleda kada me prozivate.