Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Marija Jevđić

Marija Jevđić

Jedinstvena Srbija

Govori

Zahvaljujem, poštovani potpredsedniče.

Poštovani gosti, mislim da današnja sednica pokazuje širinu Narodne skupštine, gde kroz izveštaje Poverenice za ravnopravnost, Poverenika za zaštitu građana i Poverenika za informacije od javnog značaja, možemo da vidimo koliko smo kao društvo napredovali u segmentima ravnopravnosti i zaštite prava svih naših građana.

Prvo bih se osvrnula na Izveštaj Poverenice za ravnopravnost i ispred poslaničke grupe JS želim da pohvalim vaš Izveštaj, jer je sačinjen iz nekoliko segmenata kroz koji ste detaljno opisali sve izazove i sve probleme sa kojima se naši građani suočavaju kada govorimo o ravnopravnosti i mnoge projekte na kojima ste učestvovali i koje je sprovodila vaša Kancelarija.

Prvo bih počela od vaše otvorene komunikacije sa lokalnim samoupravama. To je mnogo značajno jer upravo problemi ravnopravnosti nastaju u sredinama u kojima živimo i tu treba da ih otklanjamo. Vi ste poslali niz preporuka za ostvarivanje ravnopravnosti mnogim gradovima i opštinama. Prateći aktivnosti mnogih lokalnih samouprava, vidi se da su oni ozbiljno pristupili vašim predlozima. Nadam se da će se u narednom periodu videti konkretni rezultati tih preporuka.

Pošto sam ja poslanica koja dolazi iz raške oblasti, tačnije iz grada Kraljeva, vi ste u 2020. godini uputili dve preporuke gradu Kraljevu. Želim da ih spomenem jer se tu upravo i vidi ta saradnja između vaše Kancelarije i lokalne samouprave. Jedna se odnosila na angažovanje ličnih pratilaca za decu kojoj je ta usluga potrebna, jer su nam se obratili roditelji dece koji nisu mogli da ostvare tu uslugu.

Inače, grad Kraljevo pruža uslugu ličnih pratilaca za 28. dece, a realna potreba je mnogo veća, otprilike uvek devetoro, desetoro dece je na čekanju. Ali, tu se problem javlja zato što je Ministarstvo prosvete ukinulo pedagoškog asistenta i kada bi se, na primer, ta usluga ponovo vratila ne bi bilo liste čekanja i ne bi bilo diskriminacije među tom decom.

Inače, grad Kraljevo je 2018. godine kada je osnovao Centar za lokalne usluge obezbedio 11 miliona dinara za funkcionisanje tog Centra, a danas budžet iznosi 31 milion dinara. Ima želju da usluga ličnih pratilaca svoj deci jednako obezbedi, ali je za to potrebna i pomoć resornog ministarstva i naravno vas kao Poverenice za ravnopravnost, koja bi ukazala na ovaj problem, ne samo za Kraljevo, nego mislim u mnogim drugim gradovima širom Srbije.

Druga preporuka se odnosila na uvredljive grafite koji su bili usmereni protiv romske zajednice i nalazili su se u blizini jedne osnovne škole, odnosno OŠ „Jovo Kursula“. Podnosioci pritužbe su smatrali da sporni grafiti pozivaju na rasnu diskriminaciju i da negativno utiču na sve slojeve društva. Grad je odmah reagovao po vašoj preporuci i preko komunalne inspekcije otklonio grafite.

Upravo su ovo dva dobra primera saradnje sa lokalnom samoupravom. Verujem da ste kroz vaš dugogodišnji rad kao Poverenica za rodnu ravnopravnost i u drugim lokalnim samoupravama nailazili na ovako brze i efikasne odgovore, jer upravo, kao što sam i rekla, ravnopravnost, odnosno pojava diskriminacije se javlja u sredinama u kojima živimo i tu trebamo da ih prvenstveno otklanjamo. Tu svakako ne treba i stati. Očekuje nas još dosta posla, naročito kada pričamo o lokalnom nivou i primenu strateške politike sa republike na lokal.

Doneli smo i dugo očekivani Zakon o rodnoj ravnopravnosti u maju ove godine. Možda je još uvek rano da ocenimo koliko je on u stvarnom životu poboljšao položaj građana, a pogotovo žena. Mogu da kažem da ja nisam zagovornik toga da žene treba da dobiju neku funkciju samo zato što je žena, već zato što je svojim radom, znanjem, odricanjem to zaslužila i to ne sme da joj se oduzme ili uskrati samo zato što je žena, jer položaj žena predstavlja osnov za jedno moderno uređeno društvo, odnosno jednu zemlju. Smatram da je Srbija upravo takva zemlja.

U prilog tome govori podatak da je Srbija jedina zemlja van EU koja ima indeks ravnopravnosti i po njemu se Srbija nalazi na 22. mestu zajedničke liste evropskih zemalja. Ohrabrujući je i podatak da je globalni Izveštaj o rodnoj ravnopravnosti ukazao na sužavanje rodnog jaza i na smanjenje rodne nejednakosti. Ti podaci se razlikuju od zemlje do zemlje. Na primer, Island je zemlja koja je uspela da ukloni čak 86% razlike između žena i muškaraca. Za mene je iznenađujući podatak da su zemlje poput Nikaragve i Ruande, spadaju u zemlje koje imaju najbolje primenjenu rodnu ravnopravnost i da imaju bolje performanse mnogih razvijenih i modernijih zemalja.

Čitajući vaš izveštaj, vidim i da je vama kao i drugim institucijama najveći izazov bio i još uvek traje period pandemije i zbog toga vaš 11. redovni Izveštaj za zaštitu ravnopravnosti izgleda drugačije. Kao što sam na samom početku pohvalila, vi ste na jedan razumljiv način predstavili sve probleme sa kojima se susrećemo, ali uradili ste dosta i analize i istraživanja na nivou EU i međunarodnih organizacija.

U brojkama, izveštaj izgleda tako da se tokom 2020. godine preko 3.000 građana obratilo Kancelariji. Od toga se postupilo u 1.188 predmeta, od kojih je čak 684 po pritužbi u smislu Zakona o zabrani diskriminacije i to na osnovu zdravstvenog stanja i starosnog doba.

Kada sam spomenula diskriminaciju starijih, odnosno prema starosnom dobu, globalni Izveštaj UN je primetio da je jedna od tri osobe u Evropi bila žrtva ejdžizma, odnosno diskriminacije starih, pa je tako i Srbija, kao jedna od zemalja sa prosečno najstarijim stanovništvom na svetu nije izuzetak kada je u pitanju ovaj negativni trend.

Čak više od polovine starijih ljudi u Srbiji oseća se diskriminisano, posebno kada stupaju u kontakt sa državnim institucijama, traži informacije ili usluge u svim aspektima života.

Diskriminacija na osnovu godina ne samo da je prisutna, nego spada u pet najčešćih razloga za pritužbu koje stižu na adresu Kancelarije Poverenika za ravnopravnost. Diskriminacija starih se ispoljava u gotovo svim oblastima, a posebno su pogođene starije osobe sa invaliditetom, koje se suočavaju sa izazovima u korišćenju javnih površina.

Mislim da je pandemija korona virusa ostavila strašne posledice po život mnogih starih ljudi, ne samo kod nas, nego i u svetu, koja ih je bacila u još veću izolaciju, pogotovo kada pričamo o starijim osobama koje žive u domovima za stare. Postavlja se pitanje kako smanjiti ove brojke? Mislim da moramo kao društvo da ozbiljnije tretiramo ovaj vid diskriminacije. Vi ste, gospođo Janković, izjavili da bi ejdžizam u ovom veku mogao da postane ono što je rasizam bio u prošlom veku.

Misleći na naše najstarije sugrađane, mislimo i na nas same, jer godine tako brzo prođu, pa ćemo i mi doći u te godine kada ćemo osetiti, a ne bih to volela, šta znači diskriminacija na osnovu starosti.

Kao što sam i rekla, pandemija je uticala na sve sfere života. Mene je pogotovo pogodio Izveštaj Agencije UN za žene koje kažu da bi pandemija korona virusa mogla da izbriše četvrt veka postignutog u napretku u rodnoj ravnopravnosti. Od izbijanja pandemije, čak 77% žena se izjasnilo da im je obim posla povećan, a više od polovine njih je u proteklih godinu i po dana iskusilo uznemiravanje ili neinkluzivno ponašanje na poslu. Istraživanje stavova 5.000 žena iz 10 zemalja pokazalo je da je rodna ravnopravnost nazadovala tokom pandemije, potirući godine sporog, ali stabilnog napretka.

Što se tiče Srbije i tokom 2020. godine su žene u nepovoljnijem položaju u odnosu na muškarce u svim sferama društvenog života i najnoviji podaci govore da su žene i brojnije i obrazovanije od muškaraca, a i dalje se teže zapošljavaju, lakše otpuštaju, imaju manju platu od muškaraca.

Vi ste kroz vaš izveštaj naveli sve primere i probleme sa kojima se žene u Srbiji suočavaju i želela bih da vas pohvalim jer ste puno doprineli i kroz rad parlamentarne mreže da rodna ravnopravnost bude tema u koju će se uključiti sve institucije. Uvek ste podržavali i odazivali se pozivu Ženske parlamentarne mreže, učestvovali ste u svim našim akcijama i aktivnostima. Uspeli smo da zajedno probudimo svest da žena jeste ravnopravni deo našeg društva.

Ono na čemu zajedno moramo da radimo i vi kao žena i ja kao žena jeste ženska solidarnost i što pre shvatimo da ženi nije vuk već prijatelj mislim da ćemo mnogo brže i jasnije dopreti i do naših drugova prijatelja, braće, poslodavaca, da smo mi ravnopravni potpuno jednaki sa njima.

Nažalost, mnogi od nas su se kroz svoj rad susretale sa nerazumevanjem upravo kod žena i ponekad u trenucima kada trebamo da ohrabrimo žene nekako isklizne poruka da se žene ne trebaju plašiti muškaraca u politici ili u nekom drugom poslu, nego upravo žena. Dobro je da je to mali i neprimetni procenat jer samo zajedno možemo da ravnopravnost učinimo delom svakodnevnog života.

Deo u vašem izveštaju koji mi je privukao pažnju se odnosi na diskriminaciju na osnovu nacionalne pripadnosti i nažalost su povećane pritužbe po tom osnovu. Problemi sa kojima se oni susreću su neadekvatni uslovi za život, obrazovanje, zapošljavanje i država radi na tome da se ti uslovi poboljšaju i da njihovo učešće u svakodnevnom životu bude što vidljivije i što veće, ali moram kao roditelj da kažem da sam razočarana saznanjem da se u nekim školama osnovnog obrazovanja, koje je po zakonu obavezno za svu decu Srbije, bez obzira koje je nacionalnosti ili verske pripadnosti, dešavalo da roditelji žele da ispišu svoju decu samo zato što tu školu pohađaju deca romske nacionalne manjine i umesto da kao roditelji, da kao savesni građani ohrabrimo tu decu da se školuju i da postanu svoji ljudi, pojedini roditelji šalju ovako nehumanu i pre svega neljudsku poruku.

Bez obzira koliko je projekat rađen i radi se na tome da deca romske nacionalnosti redovno pohađaju školu bitno je da ih i samo društvo prihvati i da im pošalje jasnu poruku da su ravnopravni u svemu, a pogotovo kada govorimo o deci.

Želim i da pohvalim uvođenje pojma – segregacija, a odnosi se na zabranu razdvajanja ljudi na osnovu rasne, verske i nacionalne pripadnosti. Nadam se da će zakon uticati na ono što nije mogao zdrav razum.

Jedan od možda glavnih problema koji se odnosi na ostvarivanje ravnopravnosti pojedinih društvenih grupa, tu mislim na osobe sa invaliditetom i osobe koje se otežano kreću je njihova neravnopravnost koja se ogleda u nepristupačnosti javnim objektima i u vašem izveštaju, gospođo Janković, ste ukazali na ovaj vid neravnopravnosti, a ja moram da kao neko ko dolazi iz sporta i koji je ceo svoj život proveo u sportu da kažem i ukažem na tu diskriminaciju. Mislim da je ona možda tu čak i najviše izražena. Znamo koliko sport utiče ne samo na fizičku snagu, nego i na psihičku i koliko znači samo bavljenje sportom.

Uvek sa oduševljenjem pratim učešće naših sportista na paraolimpijskim igrama jer znamo koliko je truda i rada potrebno da bi se učestvovalo ne samo na samom takmičenju i zbog toga su upravo njihovi rezultati još vredniji i značajniji i Ministarstvo za sport radi na ravnopravnosti svih sportista i isto se nagrađuju medalje sportista koje su osvojene na olimpijskim igrama kao i na paraolimpijskim i jako mi se svideo promo posen na kojem je naša proslavljena stonoteniserka, paraolimpijka Borislava Pekić promoviše ravnopravnost, jer kao što sam rekla, sport je možda oblast u kojoj je možda i najviše vidljiva upravo ta neravnopravnost.

Treba raditi i na ravnopravnosti kada se radi o školsko sportu, omogućiti, odnosno raditi na tome da sport bude ravnopravno dostupan od prvih školskih dana svoj deci bez obzira u kojoj sredini žive, da li je to gradska ili seoska. Misli da to utiče i na izgradnju njihove ličnosti i da pomaže da se sutra kroz život i sve ono što život nosi bore lakše, jer imaju izgrađen zdrav takmičarski duh.

Kao društvo moramo da radimo na tome da se osobe sa invaliditetom osećaju kao ravnopravni i jednaki članovi zajednice i smatram da smo dovoljno sazreli, ali kada pročitam izveštaj imam bojazan da još puno moramo da radimo na osvešćivanju stanovništva i poboljšanju položaja osoba sa invaliditetom.

Njihova volja da budu ravnopravni članovi zajednice treba da nam bude podstrek da radimo na društvu koje će biti sa jednakim šansama za sve.

Nadam se da će vaš sledeći izveštaj, a gledajući koliko Srbija radi na poboljšanju položaja i smanjenju diskriminacije, taj izveštaj biti mnogo sadržajniji, što se tiče napretka u ravnopravnosti i pre svega vladavine prava. Srbija teži ka tome. Jedinstvena Srbija kao politička stranka uvek podržava svaki napor da se naši građani osećaju ravnopravni i da su im zagarantovana sva prava.

Što se tiče izveštaja Zaštitnika građana, vaš izveštaj je obeležila pandemija koja je nažalost izmenila život svih nas, ali podatak da se čak 67% građana više obratilo vašoj kancelariji od 2019. godine govori da su građani postali svesni svojih prava i da u slučajevima kada su im ta prava povređena mogu da se obrate i Zaštitniku građana.

Pohvalila bih i to što je Kancelarija Zaštitnika građana pojačala svoj nadzor na terenu, pogotovo se akcenat stavio na kontrolu posebno osetljivih grupa dece, osoba sa invaliditetom, Roma i migranata.

Nastavili ste saradnju sa kolegama iz regiona i Evrope i za vas imam jedan primer koji dolazi iz grada Kraljeva. Vi ste se 2020. godine jednom obratili gradu Kraljevu postupajući po pritužbi korisnika Programa SIRP tj. Programa stanovanja i trajne integracije izbeglica u Srbiji, jer korisnicima ovog programa nije omogućeno da trajno reše svoje stambeno pitanje time što programom nije predviđena opcija otkupa stanova. Ovakvim postupcima izbeglice iz Programa SIRP su dovedeni u nepovoljan položaj u odnosu na druge izbeglice kojima je programima za zbrinjavanje omogućen otkup stanova ili kupovima seoskih domaćinstava i grad je formirao Radnu grupu i iskazao spremnost da primeni neka nova kvalitetna rešenja i da trajno reši pitanje korisnika ovog programa i to je za svaku pohvalu i reagovanje vas kao Zaštitnika građana, a i naravno lokalne samouprave koja je odmah po uloženoj preporuci formirala Radnu grupu i radi na rešavanju tog programa. Inače, taj program je još u sedam gradova Srbije i bio je program koji je pod pokroviteljstvom Italijanske ambasade.

Iskoristila bih i prisustvo, mada to nisam planirala, direktora Agencije za borbu protiv korupcije. Na jednoj od nekih prethodnih sednica sa ministarskom pravde sam govorila na temu, ne možete vi ništa mnogo tu da uradite, ali prosto je dobra tema za razmišljanje, da Zakonom o sportu je zabranjeno da javni funkcioneri budu u savezima, odnosno u upravnim odborima saveza, klubova itd. i slažem se sa tim, ali mislim da možda negde treba da se napravi izuzetak, pošto nažalost svi sportovi nisu ni ravnopravno tretirani ne samo u Srbiji, nego prosto neki sportovi su planetarno popularni i tu ima mnogo novca, a neki sportovi su možda negde sa strane potisnuti, pa sam htela da vam kažem da u sportovima gde nema nikakve finansijske nadoknade, gde se isključivo iz dobre volje bivših sportista, a sada je nekih uspešnih ljudi koji se bave javnim funkcijama im je zabranjeno da učestvuju u radu takvih saveza zato što su javni funkcioneri, bez obzira što dinara ne dobijaju nadoknade za to i bez obzira što ti sportovi nemaju novca, nego iz čiste ljubavi, a i dobre poruke drugim sportistima da se bave sportom i dobre poruke deci i omladini da se bave sportom oni su onemogućeni da daju svoj doprinos.

Svakako to ne može da spreči to ne učestvovanje u radu saveza nikog od nas da pošaljemo mi poruku da deca treba da se bave sportom i da sport jeste sastavni deo života, ali možda, eto kažem, da se nađe neka formula i ministarka pravde se složila sa tim da to jeste dobra tema i da treba da se napravi izuzetak za sportove gde se radi bez ikakve nadoknade, bez ikakve finansijske nadoknade, nego iz čiste dobre volje i želje da se promoviše sport. Ukratko sam samo htela da iskoristim vaše prisustvo i da vam to kažem.

Tokom prethodnog perioda, za JS je jako bitno što se bez obzira na nastalu situaciju radilo na ostvarivanju prava dece. U izveštaju gospodina Pašalića se vidi da je broj razmatranih predmeta dvostruko veći nego u 2019. godini, dok je broj upućenih preporuka u oblasti prava deteta uvećan za 50% u odnosu na 2019. godinu i ja sam u svojim govorima, u Narodnoj skupštini Republike Srbije, gospodine Pašaliću, ukazivala na to da u našim ustanovama socijalne zaštite nedostaju radnici, to ste i vi primetili i po vašoj preporuci, naravno da je i Ministarstvo prepoznalo tu potrebu, zaposlen je veći broj radnika u sistemu socijalne zaštite.

Sva tri izveštaja su sadržajna i imaju za cilj da nas informišu i da zajedno i zajedničkim radom doprinesemo da Srbija bude zemlja ravnopravnih šansi za sve. Jedinstvena Srbija pozdravlja donošenje redovnih izveštaja i Zaštitnika građana i Poverenice za ravnopravnost i Poverenika za informacije od javnog značaja, kao i Agencije za sprečavanje borbe protiv korupcije, jer kroz diskusiju i otvoren razgovor možemo otkloniti ili smanjiti sve nepravilnosti.

Iz mog govora ste mogli zaključiti da će poslanička grupa JS, u danu za glasanje, podržati izveštaje svih tela koja su na današnjem dnevnom redu. Zahvaljujem.
Reč ima ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe Aleksandar Vučić - Za našu decu, prof. dr Vladimir Marinković.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima potpredsednica Skupštine narodna poslanica Elvira Kovač.
Zahvaljujem.
Reč, odnosno dva minuta replike, ali ne na vaše izlaganje narodna poslanice Elvira, nego na izlaganje prethodnika. Reč ima gospodin, Marinović.
Dva minuta za repliku vam je isteklo. Zahvaljujem.
Replika, narodni poslanik Vladimir Marinković. Izvolite.
Zahvaljujem.

Reč ima narodni poslanik Hadži Milorad Stošić.
Zahvaljujem.
Reč ima narodna poslanica Sandra Božić. Povreda Poslovnika.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Mislim da su narodni poslanici jasno mogli da čuju kome se obraća kolega kojeg ste spomenuli.
Što se mene tiče, smatram da nisam povredila Poslovnik.
Da li želite u danu za glasanje da se izjasnite?
Odlično.
Prelazimo na listu govornika.
Reč ima narodni poslanik Milija Miletić.
Izvolite.
Molim vas, privodite kraju.
Isteklo vam je vreme.
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Vladan Glišić.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Pošto na listama poslaničkih grupa više nema prijavljenih za reč, pre zaključivanja zajedničkog jedinstvenog pretresa, pitam da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa ili još neko ko nije iskoristio svoje pravo iz člana 96? (Ne.)
Saglasno članu 87. stav 5. Poslovnika Narodne skupštine, određujem sredu, 29. decembar 2021. godine, sa početkom u 17.30 časova kao Dan za glasanje o tačkama dnevnog reda Devete posebne sednice Narodne skupštine Republike Srbije u Dvanaestom sazivu.
Sada određujem pauzu, u skladu sa članom 87. Poslovnika Narodne skupštine, u trajanju od jednog sata.
Sa radom nastavljamo u 15.00 časova.
(Posle pauze.)
Zahvaljujem.
Reč ima narodna poslanica Aleksandra Tomić, kao predlagač.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Da li izvestioci nadležnog odbora žele reč? (Ne)
Pre nego što pređemo na predsednike, odnosno ovlašćene predstavnike poslaničkih grupa, jedna informacija za vas, kolege. Planirano je da se danas glasanje održi oko 17.00 časova, tako da biste mogli da uskladite svoje obaveze.
Prelazimo na predsednike, odnosno predstavnike poslaničkih klubova.
Za reč se javio narodni poslanik Samir Tandir. Izvolite.
Zahvaljujem.

Reč ima narodna poslanica Sanja Jefić Branković. Izvolite.