Hvala, predsedavajuća.
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa Dragan Marković Palma – Jedinstvena Srbija smatra da je uloga Regulatornog tela za elektronske medije, u javnosti poznatiji kao REM, jako važno i stoga smatramo i zato smo veoma ozbiljno pratili proces predlaganja kandidata i daćemo svoj doprinos u izboru kandidata za ovo važno regulatorno telo.
Elektronski mediji su danas najuticajniji i najbrojniji oblik medija, dovoljno moćni, kako neko reče, da nevine naprave krivima, krive nevinima.
Razvojem interneta sa početka ovog milenijuma došlo je do eksplozije različitih elektronskih medija, do stvaranja svojevrsne medijske džungle. Tako velika konkurencija dovela je do toga da mediji sve više jure za senzacionalizmom, pritom često ne birajući sredstva, uključujući i kreiranje lažnih vesti i drugih nedozvoljenih tehnika i zloupotreba.
Tako smo mogli videti i pojedine elektronske medije, televizije u prethodnih godinu dana koje su pretvorene u štabove za sprovođenje obojene revolucije u Srbiji, što je nezabeležen primer delovanje neke televizije u svetu.
Zakon o elektronskim medijima jeste taj koji uređuje ovu sferu, ali mora postojati i nezavisno telo koje će imati kontrolnu ulogu. Otuda je REM veoma važan i zato se danas bavimo ovim telom, pre svega kako bismo uredili naš medijski prostor na valjan način.
Pred nama je 18 kandidata koje nam je dostavio Odbor za kulturu i informisanje, koji su predloženi iz devet društvenih oblasti, kako je definisao Zakon o elektronskim medijima. Naravno da je i javnost zainteresovana za izbor REM-a i naravno da su se odmah pojavili oni koji pokušavaju da čitav postupak i sam izbor unapred dezavuišu.
Juče je na televiziji koja je do sada prekršila ama baš svako pravilo koje je mogla da prekrši po Zakonu o elektronskim medijima, koja je u zadnjih godinu dana bila štab obojene revolucije u Srbiji i koja se najviše bavila medijskom opstrukcijom izbora članova REM-a, a to je naravno televizija N1, na toj televiziji videh Radeta Veljanovskog kako kaže da ne očekuje da ćemo dobiti konstruktivan Savet REM-a koji će zaista moći da reši probleme koji su se, kako kaže, nagomilali. Citiram: „Vidim, znajući ljude koji su predloženi, da možemo da imamo sasvim sigurno tri dobra, konstruktivna člana Saveta, možda četiri, a vrlo teško pet. Zašto je to važno? Jer se neke odluke donose dvotrećinskom većinom sa šest glasova“, kaže Rade Veljanovski.
Naravno znamo Radeta Veljanovskog i znamo zašto on unapred nema nikakvo očekivanje od izbora novog Saveta REM-a. Prvo zato što ne može da prežali da lično nije član Saveta REM-a, jer je Rade uvek imao taj merak, a drugo jer bi voleo da REM ne bude nezavistan, već naprotiv da bude skrojen po njegovim merama i da svaka glava REM-a ima istu frizuru kao Rade Veljanovski.
Sada bih malo analizirao tu kratku, ali sadržajnu izjavu Radeta Veljanovskog zato što kroz tu njegovu izjavu možemo videti želju onih, ako ništa više, makar podržavaju obojenu revoluciju u Srbiji.
Na početku odmah kaže da vidi tri dobra kandidata. Naravno da znamo da su Radetu najbolji Antonela Riha i Rodoljub Šabić, a trećeg nije mogao da izbegne iz kolegijalnih razloga, a iz ideoloških bi ga verovatno izbegao.
Da vidimo ko je Rodoljub Šabić? Advokat i bivši Poverenik za informacije od javnog značaja, čovek koji je i te kako pumpao obojenu revoluciju poslednjih godinu dana. On je na TV štabu obojene revolucije širio paniku o navodnoj upotrebi zvučnog topa. On je jedan od onih o kojima sam pričao kada sam govorio o ne postupanju Tužilaštva na prethodnom zasedanju, odnosno po prethodnoj tački dnevnog reda pre neki dan. On je 24. oktobra izjavio, citiram, da institucije na neki način ćute uprkos činjenici da su upotrebu neke vrste oružja potvrdile i nevladine organizacije i ispitano 150 ljudi.
U istom tom štabu obojene revolucije TV N1, sa osvedočenim srbomrzcem Naimom Leo Beširijem, on je pozivao na novi 5. oktobar i rekao, citiram: „Mi smo, dakle, u situaciji koja je takva kakva je, ona nije ni slučajno dobra i može, ako ne dođe do raspleta u pozitivnom smislu, da eskalira i u krajnje neprijatno, čak i tragično, jednostavno ostaje mi da se nadam da vlast to razume, dakle batina ima dva kraja“. To su reči onog ko pledira da bude član REM-a.
Rodoljub Šarić nije kandidat samo za REM, on je već član Regulatornog instituta za obnovljivu energiju i životnu sredinu, poznati RERI, koji je, prema podacima koje je sam RERI objavio na svoj sajtu, 2023. godine prihodovao 631.932 evra, dok je godinu dana ranije inkasirao 413.316 evra. Znači, za dve godine milion evra. Donatori su američki USAID, britanska ambasada u Beogradu, Rokfeler fondacija, Vlada Holandije, kao i niz domaćih nevladinih organizacija poput Fondacije za otvoreno društvo, poput CRTE i organizacije „EU za tebe“.
Slične i još gore stvari dotični je postavljao na omiljenoj platformi „H“. Recimo 2012. godine na godišnjicu hrvatske „Oluje“ on postavlja tvit, slušajte – vazduh trepti kao da nebo gori, sprema se oluja. To je postavio kandidat za člana REM-a 2012. godine na godišnjicu, na dan obeležavanja godišnjice „Oluje“. Ili kada je 2019. godine od svog samosaplitanja pokušao da napravi slučaj politički motivisanog napada. Na njegovu žalost nadzorne kamere su otkrile da se čovek, buljeći u mobilni telefon, ne gledajući kuda ide, sapleo, pao i posekao po licu.
Antonela Riha, novinarka sa višedecenijskim iskustvom rada, nažalost, uglavnom protiv interesa Srbije, aktivno podržava obojenu revoluciju, ideološki se potpuno uklapa u matricu Dinka Gruhonjića i Jove Bakića, napada patrijarha Porfirija koga naziva administratorom SPC, pokušavajući da izmisli nekakav raskol u Svetom Sinodu SPC i u crkvi uopšte. Takođe, smatra da je u Srebrenici počinjen genocid i ona postavlja svašta na društvenoj mreži „H“, ali moram priznati da nema taj udvorički manir prema blokaderima kakav ima Rodoljub Šabić, ni približno sličan, čak se i ne libi da uputi i po koju kritiku blokaderima.
Antonela Riha je izjavila da je profesionalni motiv zato što je pristala na kandidaturu to što je više decenija svedok pritiska na medije. Citiram: „Danas mi se čini da su mediji u gorem položaju, imamo zakone koji su pisani po evropskim standardima, ali se ne poštuju“ i kaže: „upravo je proces izbora za Savet REM pokazao kako se zakoni ne poštuju“. Ipak joj ne smeta da i po tom njoj nezakonitom izboru bude kandidat. Nije to licemerno, ne. Sada mi moramo kao u onoj priči o magarcu i zmiji da izaberemo jedno od ovo dvoje. To su ti dobri kandidati po Radetu Veljanovskom.
Dodaje još Rade da su oni i konstruktivni. Postavlja se opravdano pitanje – šta je po Radetu konstruktivni član REM-a? Podrazumeva se da su to oni kandidati po uzusima opozicije, Picule, Bartulice, Šidera, Šenaha. Oni kandidati koji su svoji, koji su okrenuti struci, oni nisu konstruktivni.
Kaže Rade da može videti i četvrtog, teško petog člana, ali je važno da bude šest tih konstruktivnih, jer se neke odluke u Savetu REM-a donose dvotrećinskom većinom. Tu dolazimo do srca i duše Radeta Veljanovskog. Znate za koju odluku je potrebna dvotrećinska većina u Savetu za elektronske medije, odnosno REM-u. Savet regulatornog tela za elektronske medije – REM donosi dvotrećinskom većinom, šest od devet članova, odluke koje se tiču izbora članova upravnih odbora javnih servisa, što znači RTS i RTV.
Ova specifična kvalifikovana većina je prema Zakonu o elektronskim medijima je potrebna za najvažnije odluke koje se tiču funkcionisanja javnih servisa u Srbiji, a za ostalo je potrebna prosta većina od prisutnih. To je ono što muči Radetovu dušu i to pokazuje kako javne medijske servise zamišljaju opozicija i blokaderi i zato su danima blokirali rad RTS-a. Znate zašto? Njima ne treba slobodan javni servis. Njima treba lojalan javni servis.
Građani znaju da se nama na vlasti baš i ne sviđa kako izveštava RTS i kako funkcioniše, ali nismo preko REM-a uticali ni na uređivačku politiku, niti na kadrovsku politiku. Danas RTS svakako nije Vučićev RTS, jer da jeste ne bi urednik RTS-a Ivan Plavšić javno poželeo svima iz vlasti da im deca umru od raka i nazvao stokom neprosvećenom, ali Radetovom RTS-u, takvi bi bili u njegovom RTS-u, takvi bi bili svi urednici i novinari RTS-a. Jednoumlje bez pogovora. Svi bi morali da nose na glavama frizure Radeta Veljanovskog, Antonele Rihe i Rodoljuba Šabića. Vlada Severne Koreje je propisala 15 različitih frizura za muškarce i žene, a oni nam ovde serviraju da možemo imati svega nekoliko.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, Poslanička grupa Dragan Marković Palma – Jedinstvena Srbija uvek se ponašala tako što je uvažavala pre svega Ustav, zakone i pravila koja uređuju sistem. Pod tim pravilima mi treba da izaberemo devet predstavnika iz svake društvene sfere po jednog.
Znate šta, sloboda izbora ne znači uvek i izbor koji voliš. Ona ponekad podrazumeva da moraš da se odlučiš i na izbor koji prezireš. Zato će naša poslanička grupa glasati za one za koje smatra da svojim radom, ugledom i zaslužili da budu kandidati za članove REM-a, ali ćemo poštujući pravila, poštujući zakon, glasati za one za koje ne mislimo da su samostalni i nepristrasni. Na kraju krajeva, sve je to demokratija. Hvala vam.
Hvala predsedavajuća, narodni poslanici – ćeraj pravdu, ma ih ćeranjem ne ubij, jer su svevremenske reči mudrog Sule Radova koji je bio član Kulučar prve jedinstvene sudijske institucije u Crnoj Gori u 19. veku, ali se te reči mogu primeniti i na današnje stanje u dragoj nam Srbiji.
Imamo situaciju da čitavo društvo, svi mi ovde u ovoj sali, svi prisutni želimo da se otkrije istina o padu nadstrešnice u Novom Sadu 1. novembra 2024. godine, svi mi želimo pravdu za 16 nevinih žrtava koje su stradale tom prilikom. Šta se zapravo desilo?
Nisu prošli ni dani žalosti, a u javnu diskusiju su se pojavili politički jahači, ama baš svake nesreće koja se desi u našem društvu, koje su ne čekajući one kojima je posao da istraže uzroke i donesu pravde, sami optužuju, sami sude, svima onima koji ne misle kao oni, strašnom optužnicom, optužnicom koju smo i danas mogli čuti ovde u ovom domu, optužnicom – ruke su vam krvave. Krenuli su da ćeraju pravdu, tako što su je namah ubili, jer briga ih za pravdu i za žrtve, njihova briga je bila da uzjašu tu nesreću i da dojašu na vlast. Oni i danas jašu nesreću jedne žene, čitavog dana i prethodnih dana, samo da bi dojahali na vlast, a šta su uradili ovi što im je posao da društvu obezbede pravdu, tužilaštvo i sudije, gle slučajnosti, tužilac Slobodan Josimović, odmah sledećeg dana nakon pada nadstrešnice naložio je da se ostaci nadstrešnice uklone sa lica mesta, opravdano se postavljalo pitanje zašto se žuri?
Sve je to dovelo do velikog nepoverenja u rad tužilaštva, otvorilo je prostor za ogromne manipulacije javnim mnjenjem, do javljanja podozrenja kod jednog broja građana.
To ono nepoverenje u rad tužilaštva, oni koji su planirali ovu obojenu revoluciju u Srbiji, putem medijskih biltena obojene revolucije, pokušali su da predoče u nepoverenje u čitavu državu, jer realno tužilaštvo jeste jedan deo države i jeste svojim činjenjem i nečinjenjem generisalo jednim delom to nepoverenje. To nepoverenje dovelo je do toga da jedan manji deo društva, svako malo traži izbore i evo za pet godina, nepunih pet godina, četiri i po godine u Skupštini, evo mi trećeg poslaničkog mandata. Naravno, postavljalo se pitanje izbornih zakona i tako smo došli do današnje sednice, ali pre nego što kažem nešto o izbornom zakonu o jedinstvenom biračkom spisku, ja bih se još malo posvetio ulozi tužilaštva i vrhovnog javnog tužioca gospođe Dolovac, u stvaranju atmosfere nepoverenja.
Već rekoh da je tužilac Josimović, već sutradan, nakon pada nadstrešnice naredio da se ostaci uklone sa lica mesta, uz zdušnu pomoć gospođe Dolovac i Lepotića, Josimović pravi optužnicu vlasti ministru Vesiću, Aniti Dimovski, Jeleni Tanasković, kako bi upodobili svoju optužnicu sa narativom jahača na ljudskim nesrećama, kako su vlasti krvave ruke.
Sreću u tom dogovoru im kvari VJT koje se jel te drznulo, da formira predmet i zadržava petoro lica neposredno odgovornih za pad nadstrešnice, menadžeru preduzeća i četiri člana komisije za tehnički prijem koji su utvrdili da je zgrada Železničke stanice u Novom Sadu bezbedna za upotrebu što je dovelo do njenog otvaranja 5. jula 2024. godine iako nisu izvršili kontrolu ispunjenosti uslova za izdavanje radne dozvole nakon što su uočeni rizici od pada nadstrešnice u vidu pukotina i ugibljenja na njenoj konstrukciji.
Kako bi se izbegla, ova po Dolovac, neprijatna situacija, javlja se spasilac u liku glavnog javnog tužioca Javnog tužilaštva za organizovani kriminal, Mladena Nenadića, koji traži od Dolovac da mu preda u nadležnost predmet – Nadstrešnica.
Znate li ko je Nenadić? Vi ovde u sali sigurno znate, ali građanima se pre svega obraćam. To je onaj koji se nalazi na fotografiji sa rektorom Đokićem, sa Dejanom Bodirogom i, gle čuda, sa Nebojšom Bojovićem, predsednikom Skupštine akcionara privrednog društva „Infrastruktura železnice“, i izvršnim direktom „Infrastrukture železnice“ Milutinom Miloševićem koji je upravo bio nadležan za bezbednost pruga i stanišnih objekata. Sa njima je jeo, pio, cerekao se nakon pada nadstrešnice. Interesantno.
Drugar onih koji su najsumnjiviji uzima predmet u svoje ruke. Pristrastnost ni nema. Reklo bi se „ćeraju pravdu na način da pravdu ubiju“.
Da budem dosledan rečima Sule Radova sa početka govora, on je rekao i – kantar mjeri kako mu ruka naredi.
Već sam više puta u ovoj sali rekao da zakoni ne zavise od onih koji ih donose, već od onih koji ih sprovode. Zato danas ovde, kao narodni poslanik biran od strane naroda ispred poslaničke grupe Dragan Marković Palma – JS, a na osnovu člana 156. Ustava Republike Srbije u čijem 1. stavu stoji da je vrhovni javni tužilac odgovoran Narodnoj skupštini Republike Srbije, i na osnovu člana 158. Ustava Republike Srbije, 103. i 107. Zakona o javnom tužilaštvu, tražim od vrhovnog javnog tužioca Zagorke Dolovac da podnese neopozivu ostavku na funkciju javnog tužioca.
Da obrazložim ovaj zahtev. Vrhovni javni tužilac Zagorka Dolovac je svojim činjenjem i nečinjenjem dovela čitavo tužilaštvo, državu Srbiju i njene građane u stanje opšteg nepoverenja u rad tužilačke pravosudne grane. Privatizujući važan stub države Zagorka Dolovac je dovela u pitanje poverenje javnosti u javno tužilaštvo i time nanela ozbiljnu štetu ugledu javnotužilačke funkcije, što je po članu 103. stav 1. Zakona o javnom tužilaštvu dovoljan razlog za prestanak vršenja dužnosti, javnotužilačke dužnosti.
Zagorka Dolovac je povredila i član 51. Zakona o Javnom tužilaštvu gde u stavu 2. stoji da je nosilac javnotužilačkih funkcija dužan da postupa i odlučuje nepristrasno, kao i da očuva poverenje i nepristrasnost u svom radu.
Svojim ponašanjem ne samo u predmetu nadstrešnice već i u mnogim drugim slučajevima Zagorka Dolovac je pristupala krajnje pristrasno, čak i lično. Dozvolila je da i pojedini tužioci u skorije vreme postupaju krajnje pristrasno, da ista i slična nezakonita postupanja građana okarakterišu kao različita krivična dela, da jedni za isto krivično delo budu pušteni istog dana, a da drugi budu u pritvoru mesecima, kao u slučaju momaka iz Novog Sada, da devojku koja se zatekla u kolima kada su joj ludaci počeli skakati po haubi, lupati u stakla o straha i panike krene da beži, a tužilac okarakteriše krivično delo kao pokušaj ubistva. Zamalo da izgubimo jedan mladi život zbog takvog tužioca.
Pristrasno postupanje je takođe razlog za ostavku Zagorke Dolovac, a razlog je i nepostupanje u slučajevima izazivanje panike, kao što je u slučaju izmišljenog zvučnog topa, izmišljene smrti, pretučenog nepostojećeg momka u Valjevu, izmišljenog seksualnog uznemiravanja studentkinje, izmišljotine da je policija pretukla studentkinju Poljoprivrednog fakulteta. Ako to nisu krivična dela izazivanja panike onda zaista ne znam šta su.
Zagorka Dolavac je povredila i član 53. Zakona o javnom tužilaštvu koji nalaže javnost u radu javnog tužilaštva i nosioca javnotužilačke funkcije. Sve vreme vršenja svoje dužnosti, vrhovnog javnog tužioca, Zagorka Dolovac je ignorisala svoju zakonsku obavezu vezanu za javnost u radu. Svojom netransparentnošću izazvala je podozrenja i sumnju u pravedno postupanje pravosudne grane na čijem je čelu. Prosto, gotovo da nema čoveka u ovoj sali koji više veruje Zagorki Dolovac.
Ona polaže račune Narodnoj skupštini, a eto još jednog razloga da zatražim njenu neopozivu ostavku.
Gospođa Dolovac je prekršila i član 54. Zakona o javnom tužilaštvu jer je tolerisala političko delovanje pojedinih tužilaca, čak otvoreno anti državno ponašanje tužilaca, poput Bojane Savović.
Ovaj član zakona to izričito zabranjuje, što znači da gospođa Dolovac nije imala ili dovoljno autoriteta ili dovoljno volje ili se možda slagala sa političkim stavovima dotične tužiteljke. Svakako, razlog da se traži njena ostavka.
Član 107. Zakona o javnom tužilaštvu u stavu 1. kaže da odluku o prestanku javnotužilačke funkcije vrhovnog javnog tužioca donosi Narodna skupština na predlog VST posle sprovedenog postupka u kojem se utvrđuje razlog za prestanak javnotužilačke funkcije vrhovnog javnog tužioca.
Imamo Narodnu skupštinu, imamo razloge za razrešenje. Samo Zagorka Dolovac ima privatizovani VSS i zato ovih dana koristi sva moguća sredstva da pritiska svoje kolege oko izbora u tužilačke organe.
Pošto nemam ni trunku vere u moralnost karaktera gospođe Dolovac i ne verujem da će podneti ostavku, tražim od vas, predsednice Narodne skupštine, i od svih narodnih poslanika, naročito narodnih poslanika vladajuće većine, od ministra pravde Vujića da uradimo ono što nismo 2023. godine kada smo se ubili radeći da učinimo pravosuđe nezavisnim i od zakonodavne vlasti, odnosno od nas samih. Naime, mi smo tada organizovali referendum, izvršili smo ustavne promene, doneli smo prateće pravosudne zakone. Resetovali smo čitav pravosudni sistem, ali ne i ljude. Mi smo u potpuno novi sistem inkorporirali postojaće ljude bez neke rasprave o tome. To nas je dovelo do današnje situacije u pravosuđe.
Mnogo puta sam u ovoj sali govorio da i najbolji sistem zavisi pre svega od ljudi. Mi moramo da vratimo uzurpirani deo pravosuđa narodu, više se optužnice ne donose ni u ime naroda, ni u ime države Srbije već isključivo po volji i računajući na moral nosioca pravosudnih funkcija. Moramo učiniti ponovo državu Srbiju funkcionalnu. Ona to sada u delu pravosuđa nije. Država Srbija se ne može oslanjati na taj stub vlasti i to je sada očigledno.
Tražim i od kolege, druga i prijatelja Uglješe Mrdića da prekine štrajk glađu i ne ugrožava više svoje zdravlje i da ne izlaže više svoju porodicu i sve koji ga poštuju i vole strašnoj brizi. Uglješa i ovoj borbi nije sam. U ovoj sali je makar dve trećine ljudi koji će voditi borbu zajedno sa njim. Ima za to podršku svih partija vladajuće većine. Nema potrebe da toliki teret svaljuje samo na svoja leđa, već hajdemo, kolege drage svi zajedno da se izborimo da nam država Srbija bude funkcionalna i operativna u svakom svom segmentu, pa i u tužilaštvu. To Uglješa Mrdić ne može sam ali svi mi zajedno možemo.
Napoleon Bonaparta je rekao da se srce državnika mora nalaziti u njegovoj glavi. U tom smislu obraćanje predsednika Vučića pred 1. novembar je bilo obraćanje državnika. Svi mi u ovoj sali moramo naučiti da kontrolišemo svoje emocije i da ako imamo trunke odgovornosti prema državi i njenim građanima moramo učiniti sve da se slegnu strasti i da objasnimo usijanim glavama da nasiljem ne mogu rešiti ama baš ništa. Pobeda je uvek tamo gde je sloga, a sloga je tamo gde je razgovor.
O ovom Zakonu o jedinstvenom biračkom spisku smo razgovarali jako dugo kao ni o jednom drugom zakonu. U ovom zakonu su unešeni mnogi predlozi nevladinog sektora i opozicionih poslaničkih grupa. Došli smo do jednog rešenja kojim smo se kao sa najmanjim zajedničkim imeniteljem složili i većina parlamentarnih poslaničkih grupa i predstavnici nevladinog sektora, ali sa kojim su se složili i ODHIR i Evropska komisija.
Mi iz Jedinstvene Srbije smo uvek bili za sistemska rešenja, za funkcionalnu državu, a ne za nekakve komisije, ali smo učestvovali u čitavom procesu donošenja ovog rešenja i radi dogovora i smirivanja tenzija podržali smo ovaj predlog.
Nije ovo zakon kojim se ispravljaju greške koje su prisutne u postojećem Zakonu o biračkom spisku. Odgovorno tvrdim da ni do sada nije bilo zloupotreba biračkog spiska. U mojoj Jagodini mogu lično da garantujem da od 2004. godine do poslednjih izbora u junu prošle godine nije bilo nikakvih zloupotreba biračkih spiskova.
Znate šta, građani daju poverenje političkim strankama na osnovu rezultata i dela i nikakva manipulacija ne može izmeniti volju naroda.
Neka ovaj zakon bude model i put kojim ćemo razvijati i gajiti dijalog i kompromis u društvu i dalje, a ne nasilje, mržnju i isključivost.
Što se tiče Zakona o posebnim postupcima realizacije projekta i razvoja lokacije u Beogradu između ulice Kneza Miloša, Masarikove, Resavske i Birčaninove, Jedinstvena Srbija smatra da je neophodno urbanistički, arhitektonski, bezbednosno, kulturno, istorijski i estetski preurediti taj deo centra grada, jer trenutno nije ni funkcionalan, ni bezbedan. Neophodno je preduzeti mere da se taj deo grada urbanistički sredi.
Optužbe onih koji se protive tome su isključivo politikantske prirode, jer su ti isti svojevremeno poklonili Maršalat za izgradnju Američke ambasade, koja je otvorena u julu mesecu 2013. godine.
One koji smatraju da ruševina zgrade Generalštaba treba da ostane pitam kako bi Srbija izgledala da smo ostavili sve ruševine iz svih ratova u prošlosti? Pa, Srbija bi izgledala gore nego Pojas Gaze danas. Pitam se da li su u Njujorku ostale ruševine kula Bliznakinja? Da li su u Moskvi i Berlinu, koji je drag nekima, bilo kom drugom gradu ostale ruševine iz ratova? Naravno da ne. Ostala su spomen obeležja, što će se i u ovom slučaju desiti.
Zato će poslanička grupa Dragan Marković Palma – Jedinstvena Srbija glasati za predložene zakone.
Hvala.
Zahvaljujem se.
Prekjuče i danas smo mogli čuti insinuacije tipa – lažna levica, lažni socijalisti. Pritom, ja nisam socijalista ni levica, ali želim da kažem, znate koja je razlika između, na primer Socijalističke partije Srbije i te lažne levice koju sam naveo? Ni jedan pripadnik Socijalističke partije Srbije nikada nije izgovorio – danke Deutschland jeste izgovorio – malo morgen, ali nikada - danke Deutschland. To je jedina razlika. Što bi rekao Ivica Dačić – ni jedan socijalista nikada nije bio izdajnik ni sluga stranih interesa. Hvala.
Poštovana predsednice Narodne skupštine Republike Srbije, uvaženi ministri u Vladi Republike Srbije, prvo pitanje hteo bih da postavim ministarki prosvete doktorki Slavici Đukić Dejanović, ako je tu? Ne, nema je. Ništa, onda bih postavio pitanje ministarki za državnu upravu i lokalnu samoupravu gospođi Jeleni Žarić Kovačević.
Imali smo prilike da vidimo da ste najavili da krećete u izmene Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i da ste rekli da je to imalo negativne posledice na budžete lokalnih samouprava, što i ja, kao neko ko je iz Jagodine i bavi se lokalnom samoupravom, takođe znam i prosto bih postavio pitanje - na koji tačno način i koje su to najvažnije promene koje ćete nam predložiti tim izmenama zakona? Taj zakon je najavljen svojevremeno kao zakon koji će uvesti transparentnost u radu državnih institucija itd, pa smatram da su i izmene i dopune tog zakona takođe jako važne, jer će uticati na transparentnost rada državnih organa.
Vidimo, takođe, da obilazite upravne okruge. Da li to znači da ćete proširiti njihove nadležnosti? Dolazim iz Jagodine koja je centar Pomoravskog upravnog okruga i smatram da pored proširenja nadležnosti upravnih okruga trebate da radite i na poboljšanju položaja načelnika upravnih okruga i vratiti im status koju su imali ranije. Bili su državni službenici na položaju, a sada su postavljena lica. Predlog Jedinstvene Srbije bio bi da im se vrati status državnih službenika na položaju.
Ono što je pitanje za vas ministarka Kovačević, vidim da ste u stalnoj komunikaciji sa jedinicama lokalne samouprave. Na koji način možete da im ponudite konkretnu pomoć i koji su to projekti kojima Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu pomaže lokalnim samoupravama?
Hteo bih da postavim ovom prilikom pitanje ministru Lončaru, ministru zdravlja. Poštovani ministre, vi ste u prethodnih nekoliko vikenda organizovali preventivne zdravstvene preglede širom Srbije u zdravstvenim ustanovama. Mi iz Jedinstvene Srbije smatramo da je to jako dobro i lično ste ispratili taj proces, koliko sam video, i prosto, kao neko ko dolazi, kao što rekoh, iz Jagodine koja je te preventivne preglede organizovala godinama unazad, smatramo da je to vrlo važan posao i negde moje pitanje je da li već imate efekte tih organizovanih preventivnih zdravstvenih pregleda i naročito me interesuju efekti u pogledu brisanja ili ukidanja listi čekanja u zdravstvenim ustanovama.
Zahvaljujem, ministre.
Pored svega što ste naveli mislim da je jedan od vrlo važnih efekata preventivnih zdravstvenih pregleda koje radite taj što se kod građana stvara navika da odlaze na te preventivne zdravstvene preglede i mislim da je to sastavni deo, danas u 21. veku, sastavni deo opšte kulture i mislim da je to takođe vrlo važan efekat svih ovih pregleda.
Hteo bih ovom prilikom da postavim pitanje ministru Đorđu Milićeviću, zaduženom za koordinaciju aktivnosti i mera u oblasti saradnje sa dijasporom. Poštovani ministre, mi iz JS smatramo saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu veoma važnom i pridajemo joj posebnu pažnju, pre svega zato što dolazim iz Pomoravlja gde imamo jako puno ljudi koji su rodom iz Pomoravlja, koji žive i rade u inostranstvu. Mi dugi niz godina održavamo veze i sarađujemo sa njima i nastavimo da svoju dijasporu uključimo u razvoj Jagodine i celog Pomoravlja.
Drugi važan razlog je strateški interes naše zemlje da se što više poveže sa dijasporom kako bi se i tamo van granica Srbije sačuvali običaji, tradicija, kultura i pre svega srpski jezik i ćirilica, što čini najvažnije elemente našeg nacionalnog identiteta, ali i da bi pripadnici dijaspore znali da su poštovani u svojoj zemlji matici.
Naš predsednik Dragan Marković Palma, poznato je, afirmiše te veze. Zahvaljujuće njemu Jagodina je postala značajan karika te saradnje i na državnom nivou. Zato želimo da pohvalimo sve napore države da se dijaspora i Srbija još čvršće i dugoročnije povežu, a ciljeve države potvrđuje i osnivanje vašeg kabineta koji već dva mandata predano radi na ostvarivanju strateških ciljeva sa porodicom.
Moje pitanje vama jeste, polazeći od značaja jačanja veza srpske dijaspore i matice koje su sve konkretne aktivnosti vašeg kabineta i osnovni pravci daljeg rada vašeg kabineta zaduženog za koordinaciju aktivnosti i mera u oblasti saradnje sa dijasporom? To bi bila moja pitanja za danas. Hvala.
Poštovana predsednice Narodne skupštine Republike Srbije, poštovani predsedniče Vlade Republike Srbije, poštovani ministri u Vladi Republike Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, ja ću u ovom prvom delu postaviti dva pitanja, pre svega predsedniku Vlade i pojedinim resornim ministrima, a u drugom delu ću i ministarki prosvete.
Naime, ministar Martinović mi je dao šlagvort za prvo pitanje. Sredinom ovog meseca kao što znate, predsednik Srbije, Aleksandar Vučić bio je u poseti arapskoj Republici Egipat i tamo je potpisan, pomenuo je ministar Martinović, sporazum o slobodnoj trgovini. Mi iz JS smatramo da je taj sporazum, prvo snažno podržavamo taj sporazum, a i smatramo da je taj sporazum veoma važan za obe države.
Uostalom, predsednik JS Dragan Marković Palma je i predsednik poslaničke grupe prijateljstva Egipat-Srbija, a i pre osam godina je uspostavio jako dobre poslovne i političke kontakte u Egiptu, a pre šest godina osnovan je i Privredni savet Srbija-Egipat, čiji je on predsednik. Sporazum je pre svega velika šansa i o tome je malo govorio ministar Martinović, za našu poljoprivredu jer je Egipat država sa 111 miliona stanovnika i veliki je uvoznik poljoprivrednih proizvoda, ali nije samo šansa za poljoprivredne proizvode već i za IT sektor, za farmaceutsku industriju, pa verovali ili ne, čak i za visoko obrazovanje, a to ću kasnije da obrazložim.
Moje pitanje za vas, predsedniče Vlade, ali i za ministra poljoprivrede, pa i za ministra saobraćaja, jer se govorilo o otvaranju novih avio linija prema Kairu i drugim destinacijama u Egiptu, Aleksandrija, ako se ne varam, jeste – da li se krenulo sa realizacijom akcionih planova vezanih za to da se iskoristi na najbolji način ovaj sporazum kako bi povećali bilateralnu saradnju koja trenutno iznosi 100 miliona dolara, a ja sam siguran da može biti višestruko veća ta robna razmena. Koje su procene benefita od ovog sporazuma i šta sve sporazum obuhvata? I, da li i kada će se krenuti sa novim avio linijama iz Beograda za Kairo, Aleksandriju i tako dalje?
Drugo pitanje u ovom delu je vezano za opet postavljam vama i ministru poljoprivrede – vi ste 15. jula održali sastanak sa predstavnicima sedam poljoprivrednih udruženja, prema informacijama koje sam našao na sajtu Vlade, postignut je dogovor o tome da Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede a u cilju rešavanja zahteva koje su izneli predstavnici udruženja u najkraćem roku predloži izmene i dopune Zakona o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju, tako da najkasnije do sredine oktobra taj zakon, te izmene i dopune zakona budu izmenjene.
Poljoprivredni proizvođači iz Jagodine.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, postavljam pitanje Ministarstvu zdravlja u vezi problema sa kojim se suočavaju Dom zdravlja i Opšta bolnica u Jagodini, ali ne samo ove jagodinske zdravstvene ustanove, već i druge zdravstvene ustanove u Srbiji.
Naime, već dugi niz godina postoji, kako bih rekao, neka vrsta neusaglašenosti između Ministarstva zdravlja i Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje po pitanju kadrovske obezbeđenosti zdravstvenih ustanova. Kadrovskim planovima koje donosi Ministarstvo zdravlja utvrđuje se ukupan broj zaposlenih po kadrovskoj strukturi koja se priznaje zdravstvenoj ustanovi. To praktično znači da će se tom priznatom broju radnika obezbediti radni odnos na neodređeno vreme i plate koje se finansiraju iz sredstava Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje.
Međutim, prijavljivanje i ugovaranje zaposlenih kod Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje je sasvim druga priča. Osnovi problem zdravstvenih ustanova je nesklad i razlika između broja priznatih radnika po kadrovskom planu i broja radnika koje finansira Republički fond za zdravstveno osiguranje, tzv. ugovorenih radnika.
Kao razlog zbog koga je nemoguće zaposliti onoliko radnika koliko je utvrđeno kadrovskim planom navode se normativi koje je dao Institut za javno zdravlje „Batut“. I to bi bilo logično i to bi bilo dobro i ispravno ukoliko bi se zahtevom tražilo zapošljavanje preko broja utvrđenog kadrovskim planom. Međutim, nemogućnost zapošljavanja radnika u okvirima kadrovskog plana predstavlja problem zdravstvenim ustanovama i stanovište zdravstvenih ustanova jeste da kadrovski plan mora biti ispoštovan od strane Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje.
S druge strane, i ti postojeći normativi su, kako bih rekao, jako niski i diskutabilni, u smislu da se do njih dolazi na osnovu broja stanovnika, a pritom se ne uzimaju u obzir, na primer, raseljena i izbegla lica kojih u Jagodini ima nekoliko hiljada. I ta lica, ti ljudi, žive u Jagodini i leče se i u Domu zdravlja i u Opštoj bolnici u Jagodini. Jednostavno, ta lica nisu obuhvaćena.
Što se tiče Opšte bolnice u Jagodini, u toku epidemije kovida-19 zaposleno je ukupno 37 lica, medicinskih sestara, tehničara, zbog povećanog obima posla na određeno vreme. Smatramo da je potrebno hitno rešiti pravni status ovih zaposlenih, jer oni na određeno vreme rade duže od dve godine, a ugovaraju se na svaka tri meseca. Opšta bolnica u Jagodini ima devet neugovorenih radnika, koji zbog blokade računa ne primaju platu. U Domu zdravlja u Jagodini 87 zaposlenih pre neki dan je ugovoreno do 31. avgusta. Moje osnovno pitanje je – da li će i kada biti ugovoreni radnici po strukturi do broja koji je utvrđen kadrovskim planom?
Inače, u Opštoj bolnici u Jagodini neophodno je zaposliti još 10 čistačica. Naime, od broja 43, taj broj je spao na 29 i pritom je starosna i zdravstvena struktura jako nepovoljna. U Opštoj bolnici se takođe pojavio, nažalost, iznenada jedan veliki problem, a to je da je u jednom kratkom vremenskom periodu ostala bez četiri anesteziologa, a u naredne dve godine još dva anesteziologa će otići u penziju. Tako da je potrebno zaposliti nove lekare, uputiti ih na specijalizaciju, a u međuvremenu omogućiti pomoć drugih zdravstvenih ustanova Opštoj bolnici u Jagodini. U tom smislu, potrebna je i neophodna pomoć i Ministarstva zdravlja i ovom prilikom apelujem na Ministarstvo da pomogne u rešavanju ovih problema. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa JS želi ovom prilikom da zatraži informaciju o nadležnim državnim organima o sledećem.
Naime, 7. decembra 2014. godine u Policijskoj stanici Vračar napravljena je službena beleška po prijavi bivše supruge Dragana Đilasa, Ive Đilas, po prijavi da je Dragan Đilas izvršio nasilje u porodici.
Naime, u toj službenoj belešci stoji da je Dragan Đilas 6. decembra oko 18.00 časova došao u stan Ive Đilas i njene porodice, da je napao Ivu Đilas, da je udario tasta, odnosno oca Ive Đilas, svog bivšeg tasta, da mu je naneo teške telesne povrede i da je pretio svojoj supruzi Ivi Đilas da će joj odrubiti glavu.
Po odlasku sa mesta na kome je vršio porodično nasilje i nasilje nad bivšom suprugom, Dragan Đilas je silazeći niz stepenice rekao nekom – pozovi policiju. To nam daje pravo da sumnjamo da je Dragan Đilas tim pozivom želeo da uz pomoć svog političkog i uz pomoć svog ekonomskog uticaja izvrši pritisak na nadležne državne organe i institucije.
Obzirom da je danas 2021. godina, tražimo informaciju da li se nešto po ovoj službenoj belešci radilo i preduzelo, ako nije, zašto nije, i tražimo da u tom slučaju, ako nije, da nadležni organi preduzmu sve zakonom dozvoljene i potrebne radnje.
Naime, radi se o predsedniku Stranke slobode i pravde, čoveku koji je osmislio lično, što preko svog radnika Marinike Tepić, i posejao više laži po Srbiji, nego što su poljoprivrednici posejali žita u poslednjih 10 godina. Oni za farmu kokošaka kažu da je mesto na kome se proizvodi droga. Oni blate funkcionere ove države, direktore javnih preduzeća, lokalne funkcionere, ali im to nije dosta i ništa im nije sveto. Oni nastavljaju u svom maniru da blate predsednika Republike, blate članove njegove porodice, smišljaju najgnusnije laži protiv dece predsednika Republike, a pri tome ne daju ni jedan dokaz i svoje laži plasiraju po medijima kao jednu krajnju istinu, baš kao i u slučaju Drana Markovića Palme.
Kao predsednik Stranke slobode i pravde, Dragan Đilas misli da je sloboda da lažeš koliko hoćeš i šta hoćeš i da pri tom ne odgovaraš. On slobodu vidi kao slobodu da tuče, da preti, ucenjuje, upada i razbija institucije, a da za to ne odgovara. On pravdu vidi tako što su pravda njegove laži. Te laži uzima kao činjenice kojima on podiže optužnicu i po kojima on presuđuje i da nikome pri tom ne da za pravo da se brani. To je Đilasova sloboda i to je Đilasova pravda
E, pa neće moći, neće moći. Pravda je jedino u institucijama države Srbije, a nije ni u Draganu Đilasu, ni u Stranci slobode i pravde, ni u jednoj drugoj političkoj stranci. Tome jednom za svagda moramo stati na put i zbog toga tražimo od organa da reaguju za slučaj porodičnog nasilja i nasilja nad ženama u slučaju gde imamo žrtve, gde imamo svedoka, gde imamo počinioca, odnosno krivca, a to je Dragan Đilas. Pravda za Đilasovu ženu i tasta. Hvala.
Poštovani predsedniče Narodne skupštine Republike Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe JS želim da zatražim sledeću informaciju.
Naime, Dragan Marković Palma je danas dao sledeće kratko saopštenje.
„Tebe Dragane Đilase i tvoje izvođače najprljavijih i najpodmuklijih radova, što su me lažno napadali pozivam da idemo na poligraf. Poligraf nije materijalni dokaz za sud, ali poligraf je detektor laži. Đilase, ja sam tebe tužio i tvoje izvođače prljavih radova, kriminalce, lažove i prevarante, a ne ti mene. Tako da ja čekam kada će da započnu sudski procesi, a vi sve vreme lažete u medijima kako sam ja nešto uradio što nisam.
Zato te zovem siledžijo Đilase da idemo na poligraf sledeće nedelje, zarad javnosti i građana Srbije da saznaju da li je to što ste vi sve vreme lagali o meni tačno. Ti si Đilase napravio šemu kako da politički profitiraš na najprizemniji način, pa si pokrenuo svoje kriminalce, lažove i prevarante.
Siguran budi siledžijo Đilase da nećeg politički profitirati, jer tebi je mesto u zatvoru, a ne meni. Ti si tukao suprugu i tasta, sa teškim telesnim povredama i ispred dece i rekao da ćeš da odrubiš sebi glavu.
Treba tužilaštvo i sudstvo da se bavi i time kako si zaradio te tolike pare i da građani Srbije saznaju. Siledžijo, pošto nećeš ti i tvoji izvođači prljavih radova na TV, pa si odbio da imamo duel i na tvojoj televiziji, evo Đilase pozivam te da idemo sutra na poligraf.“
Informacija koju tražim jeste da li su i dokle su stigli organi u istraživanju navoda koje smo svi mi ovde narodni poslanici već mesecima iznosili, ali ne samo narodni poslanici, već i javnost i građani Srbije, da li i dokle su nadležni organi istražili informacije o enormno stečenom bogatstvu Dragana Đilasa i o novcu koji je iznesen na račune raznih egzotičnih destinacija?
Drugo pitanje je da li je pokrenuta istraga u slučaju službene beleške iz decembra 2014. godine u kojoj Iva Đilas bivša supruga Dragana Đilasa je okrivila Dragana Đilasa da je tukao nju i njenog oca, naneo im teške telesne povrede i pretio bivšoj supruzi da će joj odrubiti glavu. Hvala.