Hvala, predsednice.
Svi ideali ovog sveta ne vrede suzu jednog deteta, kako reče Dostojevski.
Ja ću danas pričati o suzama dva deteta, jednog dečaka od osam godina i devojčice od tri godine i o suzama njihovih roditelja, kojima je država evo punih sedam meseci na pravdi Boga oduzeli decu.
Ne, ne radi se o državi Srbiji, radi se o državi Austriji, o gradu Beču, o jednoj njihovoj socijalnoj radnici i njenom iživljavanju nad jednom uglednom, dobrostojećom porodicom, posvećenim roditeljima koji su imali samo jednu želju, da što više pruže svojoj deci.
Ni ta deca ni ti roditelji nisu ničim zaslužili da budu izloženi neviđenoj patnji u zadnjih sedam meseci.
Sada verovatno se pitate zašto potežem pitanje jedne porodice u Austriji, u Beču ovde u srpskom parlamentu. Više je razloga. Prvi je taj jer se radi o porodici u kojoj su deca i majka državljani Republike Srbije. Imaju dvojno državljanstvo, a otac je državljanin Republike Austrije, inače je rođen u Srbiji, stalno je u Srbiji, koji je mnogo toga uradio za unapređenja odnosa između Austrije i Srbije i zato je nagrađivan kako u Austriji, tako i u Srbiji.
1/2 GD/IR
Drugi razlog je taj što tu porodicu jako dobro lično poznajem. Poznajem roditelje, poznajem decu i mom profesorskom oku ne bi promakla bilo kakva anomalija u ponašanju roditelja. Ne bi mi promaklo bilo kakvo ponašanje i izgled dece koje bi ukazivalo na nasilje nad decom, zanemarivanje ili bilo šta slično.
Naprotiv, moglo se videti, roditelje potpuno posvećene svojoj deci, požrtvovanu majku, oca, uspešnog poslovnog čoveka koji je činio sve da stvori najbolje moguće uslove za odrastanje svoje dece i mogao sam videti srećnu decu.
Iako ih poznajem i često sam u kontaktu sa ocem, evo punih sedam meseci roditelji su skrivali od mene tu svoju situaciju, sve se nadajući da se radi o kobnoj grešci države Austrije i grada Beča i da će pravnim, legalnim putem vratiti decu u svoj dom.
Nažalost, kome god su se obratili u Beču, nailazili su na uzmicanje, nezainteresovanost, nedostatak volje nadležnih gradskih i pokrajinskih vlasti da se slučaj oduzete dece preispita i utvrdi stvarne činjenice.
Naišli su na konstantno iživljavanje, čak otvorenu netrpeljivost i mržnju socijalne radnice koja je donela odluku da otme decu roditeljima.
Sve se desilo tako što je dečak, napravivši nestašluk u osnovnoj školi, a ljut na roditelje što su ga kaznili, oduzimanjem mobilnog telefona, verovatno želeći da opravda svoje ponašanje, na krajnje sugestivno pitanje direktorke, odgovorio na način koji je impliciran u samom pitanje. Na pitanje – tebe sigurno otac tuče i maltretira kući, dečak je odgovori sa – da.
Poznato je da sugestivna pitanja jesu tako formulisana da sugerišu, impliciraju određeni odgovor, usmeravajući osobu koja odgovara ka onome što ispitivač želi da čuje. U slučaju osmogodišnjeg dečaka reklo bi se klasična manipulacija.
Direktorka zove socijalnu radnicu. Socijalna radnica odvodi dečaka u smeštaj sa drugom decom, takođe oduzetom od roditelja i tu nije kraj. Otimaju iz majčinog naručja i odvode sestru od tri godine, proglašavaju dete detetom koje je zanemareno, zapušteno sve zato što je devojčica mršave građe.
Nisu vredela ni priznanja dečaka da je sve izmislio. Nisu vredele, niti vrede suze dece koja traže da se vrate kući. Nisu vredele ni molbe, ni vapaj roditelja. Socijalna radnica je rekla da je ona ta koja odlučuje i da će videti da li će im vratiti decu za dve, tri godine i da li će uopšte to učiniti do njihove osamnaeste godine.
Prošlog petka, pošto je, naime, majci dopušteno petkom pola sata kontakta sa decom, dečak je rekao da su mu govorili da ovih dana će ići iz tog smeštaja u drugu kuću, a posle u treću, tačnije u hraniteljsku porodicu i da se više neće vratiti kod roditelja.
Ponavljam još jednom, radi se o dobrostojećoj porodici. Radi se ocu veoma uspešnom privredniku u Beču.
Roditelji su se na kraju obratili i državi Srbije, tačnije Generalnom sekretarijatu predsednika Republike Srbije, koji je u najkraćem mogućem roku prosledio predstavku roditelja Vladi Republike Srbije na postupanje.
Na molbu roditelja neću ovde javno izneti lične podatke i imena, ali ću reći da je predmet, koji je upućen Kabinetu Vlade Republike Srbije, zaveden pod brojem 07-3380/2025 od 11. decembra 2025. godine.
Roditelji su veoma zahvalni na promptnom reagovanju Generalnog sekretarijata predsednika Vlade Republike Srbije, ali su me zamolili da postavim pitanje Vladi Republike Srbije i njenom predsedniku gospodinu Macutu, nadležnim
1/3 GD/IR
resornim ministarstvima: za rad i socijalna pitanja, gospođi Milici Đurđević Stamenkovski, Ministarstvu za brigu o porodici, gospođi Jeleni Žarić Kovačević, Ministarstvu inostranih poslova, gospodinu Marku Đuriću – koje su nadležnosti tih ministarstava u zaštiti prava naših građana koji su na privremenom radu u inostranstvu i koje će procedure i postupke preduzeti kako bi prava naših državljana na privremenom radu u Austriji bila zaštićena.
2/1 TĐ/MJ 10.15 – 10.25
Samo još 10 sekundi molim vas.
Nerazumnim i prosto nepojmljivim ponašanjem socijalne radnice naši državljani, naša deca došli su u jednu neverovatnu i izuzetno tešku životnu situaciju.
Kao narodni poslanik, kao predsednik Parlamentarne grupe prijateljstva Srbija-Austrija, molim Vladu Republike Srbije, pomenuta nadležna ministarstva da preduzmu svaku moguću aktivnost koja bi dovela do toga da se nadležni državni organi Republike Srbije aktivno uključe u ispitivanje zakonitosti postupanja u ovom slučaju i ispravljanju, odnosno odgovor jedne neshvatljive nepravde.
Hvala, poštovana predsedavajuća.
Dame i gospodo narodni poslanici, žalosno je bilo maločas slušati jednog profesora Beogradskog univerziteta, nekog ko bi trebalo da se bavi egzaktnim činjenicama kako ne trepnuvši izgovara jednu, rekao bih, kafansku laž da je predsedniku Republike Srbije rečeno sa tri mesta, jel te, da se povuče sa sastanka u Briselu i o zapadnom Balkanu. Umislio čovek da je toliko važna ličnost i da ima pristup tako bitnim informacijama i da on pouzdano ima informaciju da je to tako. To vam je, gospodo draga, ta blokaderska mantra koju možemo slušati, ne samo u zadnjih godinu dana, već godinama unazad.
Taj profesor i svi ti blokaderi već više od godinu dana narodu kradu stvarnost i podmeću laži. Oni na taj način, naravno, govore više o sebi kako bi oni ponizno i snishodljivo išli na noge bilo kome u EU.
26/1 AL/LjL 15.10 – 15.20
Njihov udvorički sistem vrednosti ne može ni da pojmi da se neko ko je od naroda dobio mandat da vodi računa o interesima Srbije i njenih građana, da taj stvarno to i čini. Njihov sistem vrednosti je i dalje upodobljen mišljenjima raznih ambasada u Beogradu i oni ne mogu da shvate da neko može da ima svoj stav i da neko vodi svoju, srpsku politiku.
Da ponovim još jednom - sve što rade u poslednje vreme, jeste da narodu ukradu stvarnost i podmeću laži.
Tako je radio i Nikola Pašić 1890. godine, nakon prvih višestranačkih izbora, kada se u Srbiji vodila rasprava o izgradnji pruge Beograd-Niš, koja je bila uslov sa Berlinskog kongresa, kada su Srbi kao uslov za nezavisnost dali i to, i tada su se on i njegovi radikali branili, protivili i bunili protiv izgradnje pruge Beograd-Niš. Oni su to tada radili po nalogu Carske Rusije, a ovi koje smo maločas mogli čuti to rade po nalogu zapadnih zemalja.
Često možete čuti tu retoriku gde pomenuti profesor i ljudi sa te strane često i predsednicu Narodne skupštine i vas, predsedavajuća, i moje kolege narodne poslanike ovde nazivaju radikalima. Nazivaju radikalima oni koji poput tadašnjih Pašićevih radikala 1890. godine, koji su tada plašili narod da će pruga porobiti Srbiju, da će uništiti poljoprivredu, da će uništiti privredu koja među nama tada nije ni postojala i na taj način plašili građane Srbije. Optuživali su, naravno, Milana Piroćanca i Jovana Ristića, tadašnje premijere, za korupciju, tako da mi tu mantru ne vidimo u Srbiji prvi put, evo je i danas ta mantra.
Znači, nemate vi prava da bilo kome kažete da su radikali, jer upravo su vaše metode borbe danas čisto radikalske. Vi ste ti koji ste usvojili model destruktivne borbe radikala iz devete decenije 19. veka. To što vi radite danas, to je već viđeno u Srbiji.
Da vam kažem, da znate, Pašić je tada dobijao pare od Rusa da kritikuje gradnju pruge, ali je uzimao pare i od Bontua, investitora i graditelja, koji je tada gradio prugu kako bi davali kvorum u Skupštini.
Ništa vi, gospodo, niste ovde novo izmislili. Vi ste ti radikali, vi imate taj destruktivni pristup i vi vodite tu politiku "što gore, to bolje", kako su je vodili u to vreme 1890. godine radikali Nikole Pašića kada su bili u opoziciji.
Još jednom kažem - ukrali ste narodu stvarnost. Mi se danas više ne bavimo izgradnjom pruga, ne bavimo se putevima, mostovima, bolnicama, fabrikama, mi se danas bavimo vašim lažima, lažnim aferama, vašom destrukcijom, vašim nasiljem.
Strateški put Srbije jeste EU, ali ne klečeći, ne poniženo, već dostojanstveno. Srbija ima šta da ponudi EU, u to sam siguran - naša kulturna različitost, naša kultura, naša duhovnost. Znači, imamo šta da ponudimo EU, ali smatramo da i EU ima šta da ponudi Srbiji. Jer, proces evropskih integracija ima smisla samo kada od tog procesa imaju koristi i država koja pristupa EU, ali i sama EU.
Osnovni problem našeg evropskog puta jeste taj što je EU promenila svoj fokus sa pitanja standarda na pitanja politike. Više niko ne postavlja pitanje ispunjenosti standarda i za to je najbolji primer klaster 3, koji uprkos ispunjenosti svih uslova i dalje nije zatvoren.
Standardi su sekundarna stvar i pitanja svih pitanja na putu pristupanja Srbije danas, nažalost, jesu pitanje sankcija Ruskoj Federaciji. Kada bi Srbija uvele sankcije Ruskoj Federaciji, odmah bi bila postavljena kao prva u redu za čekanje pred vratima EU, čak ispred Ukrajine, Albanije i Crne Gore.
26/2 AL/LjL
Nedavno su ovde u Narodnoj skupštini, to vi znate dobro, predsedavajuća, a i kolege narodni poslanici, nedavno su nam u posetu dolazila dva parlamentarca iz Bundestaga, iz nemačkog parlamenta i jedan je zamerio što otvaramo kineske fabrike i što je, jelte, video mnogo "Huavej" kamera na ulicama Beograda, pri tom, prećutavši da je obim razmene između Nemačke i Kine samo u periodu od januara do septembra ove godine iznosio 185,9 milijardi evra.
Pričaju nam o neuvođenju sankcija Rusija, poslanici iz zemlje koja ostvaruje robnu razmenu sa Rusijom i danas, u vreme tih bog zna koji krug sankcija, 158, 253 krug sankcija koje su uveli Rusiji. I dan-danas, odnosno u 2024. godini su imali obim razmene od 21,7 milijardi evra. Dokle više to licemerje?
Iako nigde ne piše da Srbija mora odmah uskladiti svoju spoljnu politiku sa spoljnom politikom EU, iako se i dalje ni u primisli ne pominje datum ulaska Srbije u EU, od nas se traži potpuna usklađenost spoljne politike Srbije sa spoljnom politikom EU.
Pritom, ni države članice EU nemaju u potpunosti usklađenu spoljnu politiku sa politikom EU i najbolji primer za to je Mađarska. Takođe, primer su i države koje na našu sreću još uvek nisu priznale tzv. nezavisnost naše južne pokrajine Kosovo i Metohije, kao što su Češka, Grčka, kao što je Kipar, kao što je Slovačka, itd. i Španija i takođe te države u tom delu se vode kao neusklađene sa spoljnom politikom EU.
Da pitanje standarda više nije tema u EU govori činjenica da Albaniju nominuju kao zemlju koja je lider u pristupnim procesima, a mogli smo videti na nedavno održanim parlamentarnim izborima u Albaniji video snimke na kojima se jasno vidi da su imali ćorave kutije. Znači, standardi nisu bitni. Kada je u pitanju pristupanje sve je u politici.
Pred sobom imamo izveštaj Evropske komisije o procesu pristupanja Srbije u EU i sa žaljenjem moram da konstatuje da je dobrim delom pisan u Beogradu, da su ga pisali oni koji kao lude naste lutaju hodnicima Evropskog parlamenta, tražeći makar i najgore mrzitelje Srbije, da lobiraju i naprave štetu državi Srbiji. To rade kako bi se dodvorili evroparlamentarcima i kako bi oni Evropska komisija ili ko zna ko drugi doveli na vlast bez izbora, jer ih narod sigurno ne prihvata.
Mogli smo nedavno u štampi da vidimo izjavu Mekalistera koji je zadužen za spoljnu politiku Evropskog parlamenta i godinama radi tu posao i svako ko je bio u EU sigurno se susreo sa njim i zna čoveka, koji je rekao - svađajte se na srpskom, a kada dođete i pričate na engleskom zastupajte interese Srbije. Mislim da vam je to najbolja poruka koju možete imati ovih dana.
Jedinstvena Srbija podržava odluku predsednika Republike Srbije, Aleksandra Vučića, da ne prisustvuje sastanku u Briselu vezano za zapadni Balkan, jer smo sigurni da je takva procena u najboljem interesu države Srbije i njenih građana.
Nažalost, EU se sve više pretvara u potpunu suprotnost svojim izvornim načelima. Simbol demokratije danas nameće rešenja državama članicama umesto traženja konsenzusa. Simbol slobode medija danas uvodi žestoku, gotovo ratnu cenzuru. Simbol tržišne ekonomije i simbol nepovredivosti privatne kompanijske i državne svojine danas pokušava da otme 230 milijardi ruskog novca.
27/1 JJ/JG 15.20 – 15.30
Takvoj politici EU protive se i pojedine same države članice EU. Izveštaj moram da kažem da je neizbalansiran, tendenciozan u pojedinim delovima, u pojedinim delovima čak i zlonameran.
Zaključak koji je pred nama i o kome ćemo glasati ovih dana je izbalansiran, odmeren, jasno proevropski i poslanička grupe Dragan Marković Palma - Jedinstvena Srbija, u danu za glasanje podržaće ovakav zaključak. Hvala.
Poslovnik je Poslovnik.
Vidim da je premijer Macut otišao, a s obzirom da tu nisu ni ministar finansija, ni ministar energetike, moje prvo pitanje o NIS-u odlazi ad akta, mada sam siguran da vredno rade na tome i s obzirom na informacije iz Hrvatske, gde je JANAF rekao da očekuje pozitivnu odluku za produženje licence na 50 dana, ja sam siguran da je to rezultat njihovog predanog rada, zajedno sa predsednikom Srbije. Zato prelazim na pitanje ministarki Snežani Paunović.
Poštovana ministarka, predstoje nam lokalni izbori u Mionici, Negotinu i Sečnju u nedelju, 30. novembra. Video sam da ste u ponoć, između 14. i 15. novembra zaključili birački spisak. Danas smo mogli čuti od opozicionih poslanika da već počinju da traže opravdanja za debakl koji će doživeti na tim lokalnim izborima, pominjući svakojake izgovore. Pominjali su svašta, ali pčele i birački spisak nisu uzimali u usta. Pčele, jer su shvatili koliko im je to bilo glupo, a birački spisak jer im je taj argument izbijen iz ruku izmenama Zakona o centralnom biračkom spisku.
Moje pitanje vama, kao resornoj ministarki - dokle se stiglo sa izradom pratećih akata koje treba da donesete nakon izmene Zakona o jedinstvenom biračkom spisku, ali i kako teku pripreme za organizaciju tih izbora u nedelju, da li ima bilo kakvih administrativnih problema i da li možda građanima Negotina, Mionice i Sečnja želite da date neke smernice, odnosno uputstva ili pojašnjenja oko samog toka glasanja?
Takođe, moje pitanje vama je i o mreži jedinstvenih upravnih mesta. Jedinstvena upravna mesta predstavljaju naime ključni iskorak ka upravi usmerenoj ka građaninu, omogućavajući da se više administrativnih usluga završi na jednom mestu, brzo, efikasno i uz značajnu uštedu vremena. Time se ne unapređuje samo funkcionalnost javne uprave, već i poverenje građana u institucije.
Da li je plan vašeg ministarstva da dalje širite mrežu jedinstvenih upravnih mesta u lokalnim samoupravama širom Srbije, s obzirom da znam da ste već sa nekim lokalnim samoupravama, između ostalih i sa onom iz koje dolazim, već nešto i radili?
Ministru Tončevu, vi, poštovani ministre, već više godina kao ministar radite na rešavanju problema nerazvijenih opština i prosto otkako vas znam, a znam vas jako dugo i baveći se politikom uvek ste se zalagali za ravnomerni regionalni razvoj, pitao bih vas da mi prosto uporedite stanje u nerazvijenim opštinama pre 10-15 godina i danas. Hvala.
Hvala.
Slažem se sa vama ministarka. Hteo sam i vama da postavim pitanje, s obzirom da ste bili nedavno u Kini, mislim da ste se pre desetak dana vratili. U isto vreme je jedna delegacija iz Jagodine bila u poseti Kini. Mislim da je to zemlja koja ima, da kažem, neslućene mogućnosti za investiranje. Ona investira širom sveta. Program „Pojas i put“ je jednostavno nešto što je svetski projekat. Mislim da za pojmove naše male srpske ekonomije Kina može biti bitan resurs za nas. Pitanje je da li možemo da očekujemo neke nove investicije iz Kine?
Slažem se i sa vama ministarka. Bili ste u Rekovcu. Rekli ste da tamo postoji selo sa jednim stanovnikom. Postoji i izdvojeno odeljenje osnovne škole sa dva učenika, odnosno sa jednim učenikom iz sela i jednim učenikom koji je dete učiteljice koja predaje u tom selu, znači bukvalno dva.
Kada smo već kod tih škola i obrazovanja, ja bih postavio pitanje ministru prosvete Dejanu Vuku Stankoviću, ministre kada smo vas birali za ministra prosvetu u aprilu ja sam rekao da vam čestitam na hrabrosti, jer u tom trenutku većina bi odustala od toga. Vi ste se prihvatili tog posla i od vašeg izbora do danas situacija u obrazovnom sistemu se dosta izmenila, sem usamljenih slučajeva. Univerzitetsko obrazovanje funkcioniše normalno. Mislim da tu nema nekih većih problema. Fakulteti, univerziteti kako-tako, vraćaju se u neki redovni hodogram.
Ovih dana usvojićemo izmene i dopune Zakona o udžbenicima. U decembru školske uprave kreću sa planiranjem upisa za srednje škole. To je neki proces koji teče.
Međutim, u vreme ove krize, društvene, koja je generisana dobrim delom i u obrazovnom sistemu pokazale su se i neke, kako bih rekao, slabosti, ali i prednosti našeg obrazovnog sistema.
Moje pitanje je u tom smislu, planira li Ministarstvo prosvete neke opsežnije zakonske zahvate u cilju otklanjanja uočenih nedostataka tokom kriznog perioda, naročito kada je u pitanju visoko obrazovanje? Taj deo obrazovnog sistema koji je u jednom trenutku otet od države i pre svega od najvećeg dela studenata kojima je onemogućeno da se školuju u jednom periodu zahvaljujući nezakonitom postupanju rukovodstva, naročito Beogradskog univerziteta i naročito rektora Đokića.
Pitanje za ministra, ali je otišao Ministar Vujić. Odustajem od tog pitanja.
Hteo bih samo još da pojasnim, ministarka Mesarević je bila u Kini i prosto da nam obrazloži, odnosno građanima Srbije, mi znamo ovde, većina nas, koje su to mogućnosti i šta sve pruža…
Evo ga i ministar Vujić. Da završim sa tim. Dakle, ministre Vujiću, za vas imam jednu molbu i jedno pitanje. Molba je da na Visokom savetu tužilaštva čiji ste član po položaju, vrhovnoj javnoj tužiteljki Zagorki Dolovac prosledite ili prenesete moj zahtev i najvećeg broja narodnih poslanika da podnese ostavku i skrati nam muke oko obuzdavanja njenih nezajažljivih ambicija da sebi omogući još jedan mandat.
Nije problem što će sebi omogućiti jedan mandat, već tom ostavkom bi pre svega odblokirala funkcionisanje tog važnog dela države.
Moje pitanje je da li možete da preduzmete određene zakonske mere da se ne dešava, kao da se desilo opet pre nekoliko dana, da je po ko zna koji put sudija Majić izašao u medije…
Poštovana predsednice Narodne skupštine Republike Srbije, uvaženi ministri u Vladi Republike Srbije, prvo pitanje hteo bih da postavim ministarki prosvete doktorki Slavici Đukić Dejanović, ako je tu? Ne, nema je. Ništa, onda bih postavio pitanje ministarki za državnu upravu i lokalnu samoupravu gospođi Jeleni Žarić Kovačević.
Imali smo prilike da vidimo da ste najavili da krećete u izmene Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i da ste rekli da je to imalo negativne posledice na budžete lokalnih samouprava, što i ja, kao neko ko je iz Jagodine i bavi se lokalnom samoupravom, takođe znam i prosto bih postavio pitanje - na koji tačno način i koje su to najvažnije promene koje ćete nam predložiti tim izmenama zakona? Taj zakon je najavljen svojevremeno kao zakon koji će uvesti transparentnost u radu državnih institucija itd, pa smatram da su i izmene i dopune tog zakona takođe jako važne, jer će uticati na transparentnost rada državnih organa.
Vidimo, takođe, da obilazite upravne okruge. Da li to znači da ćete proširiti njihove nadležnosti? Dolazim iz Jagodine koja je centar Pomoravskog upravnog okruga i smatram da pored proširenja nadležnosti upravnih okruga trebate da radite i na poboljšanju položaja načelnika upravnih okruga i vratiti im status koju su imali ranije. Bili su državni službenici na položaju, a sada su postavljena lica. Predlog Jedinstvene Srbije bio bi da im se vrati status državnih službenika na položaju.
Ono što je pitanje za vas ministarka Kovačević, vidim da ste u stalnoj komunikaciji sa jedinicama lokalne samouprave. Na koji način možete da im ponudite konkretnu pomoć i koji su to projekti kojima Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu pomaže lokalnim samoupravama?
Hteo bih da postavim ovom prilikom pitanje ministru Lončaru, ministru zdravlja. Poštovani ministre, vi ste u prethodnih nekoliko vikenda organizovali preventivne zdravstvene preglede širom Srbije u zdravstvenim ustanovama. Mi iz Jedinstvene Srbije smatramo da je to jako dobro i lično ste ispratili taj proces, koliko sam video, i prosto, kao neko ko dolazi, kao što rekoh, iz Jagodine koja je te preventivne preglede organizovala godinama unazad, smatramo da je to vrlo važan posao i negde moje pitanje je da li već imate efekte tih organizovanih preventivnih zdravstvenih pregleda i naročito me interesuju efekti u pogledu brisanja ili ukidanja listi čekanja u zdravstvenim ustanovama.
Hvala, predsednice.
Svi ideali ovog sveta ne vrede suzu jednog deteta, kako reče Dostojevski.
Ja ću danas pričati o suzama dva deteta, jednog dečaka od osam godina i devojčice od tri godine i o suzama njihovih roditelja, kojima je država evo punih sedam meseci na pravdi Boga oduzeli decu.
Ne, ne radi se o državi Srbiji, radi se o državi Austriji, o gradu Beču, o jednoj njihovoj socijalnoj radnici i njenom iživljavanju nad jednom uglednom, dobrostojećom porodicom, posvećenim roditeljima koji su imali samo jednu želju, da što više pruže svojoj deci.
Ni ta deca ni ti roditelji nisu ničim zaslužili da budu izloženi neviđenoj patnji u zadnjih sedam meseci.
Sada verovatno se pitate zašto potežem pitanje jedne porodice u Austriji, u Beču ovde u srpskom parlamentu. Više je razloga. Prvi je taj jer se radi o porodici u kojoj su deca i majka državljani Republike Srbije. Imaju dvojno državljanstvo, a otac je državljanin Republike Austrije, inače je rođen u Srbiji, stalno je u Srbiji, koji je mnogo toga uradio za unapređenja odnosa između Austrije i Srbije i zato je nagrađivan kako u Austriji, tako i u Srbiji.
1/2 GD/IR
Drugi razlog je taj što tu porodicu jako dobro lično poznajem. Poznajem roditelje, poznajem decu i mom profesorskom oku ne bi promakla bilo kakva anomalija u ponašanju roditelja. Ne bi mi promaklo bilo kakvo ponašanje i izgled dece koje bi ukazivalo na nasilje nad decom, zanemarivanje ili bilo šta slično.
Naprotiv, moglo se videti, roditelje potpuno posvećene svojoj deci, požrtvovanu majku, oca, uspešnog poslovnog čoveka koji je činio sve da stvori najbolje moguće uslove za odrastanje svoje dece i mogao sam videti srećnu decu.
Iako ih poznajem i često sam u kontaktu sa ocem, evo punih sedam meseci roditelji su skrivali od mene tu svoju situaciju, sve se nadajući da se radi o kobnoj grešci države Austrije i grada Beča i da će pravnim, legalnim putem vratiti decu u svoj dom.
Nažalost, kome god su se obratili u Beču, nailazili su na uzmicanje, nezainteresovanost, nedostatak volje nadležnih gradskih i pokrajinskih vlasti da se slučaj oduzete dece preispita i utvrdi stvarne činjenice.
Naišli su na konstantno iživljavanje, čak otvorenu netrpeljivost i mržnju socijalne radnice koja je donela odluku da otme decu roditeljima.
Sve se desilo tako što je dečak, napravivši nestašluk u osnovnoj školi, a ljut na roditelje što su ga kaznili, oduzimanjem mobilnog telefona, verovatno želeći da opravda svoje ponašanje, na krajnje sugestivno pitanje direktorke, odgovorio na način koji je impliciran u samom pitanje. Na pitanje – tebe sigurno otac tuče i maltretira kući, dečak je odgovori sa – da.
Poznato je da sugestivna pitanja jesu tako formulisana da sugerišu, impliciraju određeni odgovor, usmeravajući osobu koja odgovara ka onome što ispitivač želi da čuje. U slučaju osmogodišnjeg dečaka reklo bi se klasična manipulacija.
Direktorka zove socijalnu radnicu. Socijalna radnica odvodi dečaka u smeštaj sa drugom decom, takođe oduzetom od roditelja i tu nije kraj. Otimaju iz majčinog naručja i odvode sestru od tri godine, proglašavaju dete detetom koje je zanemareno, zapušteno sve zato što je devojčica mršave građe.
Nisu vredela ni priznanja dečaka da je sve izmislio. Nisu vredele, niti vrede suze dece koja traže da se vrate kući. Nisu vredele ni molbe, ni vapaj roditelja. Socijalna radnica je rekla da je ona ta koja odlučuje i da će videti da li će im vratiti decu za dve, tri godine i da li će uopšte to učiniti do njihove osamnaeste godine.
Prošlog petka, pošto je, naime, majci dopušteno petkom pola sata kontakta sa decom, dečak je rekao da su mu govorili da ovih dana će ići iz tog smeštaja u drugu kuću, a posle u treću, tačnije u hraniteljsku porodicu i da se više neće vratiti kod roditelja.
Ponavljam još jednom, radi se o dobrostojećoj porodici. Radi se ocu veoma uspešnom privredniku u Beču.
Roditelji su se na kraju obratili i državi Srbije, tačnije Generalnom sekretarijatu predsednika Republike Srbije, koji je u najkraćem mogućem roku prosledio predstavku roditelja Vladi Republike Srbije na postupanje.
Na molbu roditelja neću ovde javno izneti lične podatke i imena, ali ću reći da je predmet, koji je upućen Kabinetu Vlade Republike Srbije, zaveden pod brojem 07-3380/2025 od 11. decembra 2025. godine.
Roditelji su veoma zahvalni na promptnom reagovanju Generalnog sekretarijata predsednika Vlade Republike Srbije, ali su me zamolili da postavim pitanje Vladi Republike Srbije i njenom predsedniku gospodinu Macutu, nadležnim
1/3 GD/IR
resornim ministarstvima: za rad i socijalna pitanja, gospođi Milici Đurđević Stamenkovski, Ministarstvu za brigu o porodici, gospođi Jeleni Žarić Kovačević, Ministarstvu inostranih poslova, gospodinu Marku Đuriću – koje su nadležnosti tih ministarstava u zaštiti prava naših građana koji su na privremenom radu u inostranstvu i koje će procedure i postupke preduzeti kako bi prava naših državljana na privremenom radu u Austriji bila zaštićena.
2/1 TĐ/MJ 10.15 – 10.25
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, ovom prilikom ću postaviti pitanje vrhovnoj javnoj tužiteljki Zagorki Dolovac. Gospođo Dolovac, postavljam vam pitanje da li ćete i kada ćete podneti ostavku na mesto Vrhovno javnog tužioca i zašto nećete?
Na prošloj sednici Narodne skupštine Republike Srbije tražio sam vašu ostavku. Događaj i u tužilaštvu nakon te sednice, samo su potvrdili da sam bio u pravu. Vašim činjenjem i ne činjenjem došlo je do svojevrsne blokade i opstrukcije rada Visokog saveta tužilaštva zbog koje je došlo i do poništavanja konkursa za popunjavanje tužilačkih mesta.
Tužilaštva su suočena sa nedostatkom kadrova, koji će u narednom periodu biti još veći, jer će dobar broj tužilaca otići u penziju. Time ste doveli u nezavidan položaj tužilaštva širom Srbije i onemogućili funkcionisanje ove važne pravosudne grane.
Svojim činjenjem i ne činjenjem ste bukvalno podelili tužilaštva na vaša i nezavisna i samostalna. Imamo situaciju da po istim predmetima imamo potpuno različita postupanja tužilaštva. Svojim činjenjem i ne činjenjem doveli ste građane Srbije u poziciju da vam više niko ne veruje i da su građani Srbije skeptični po pitanju mogućnosti da dođu do pravde i istine.
Nije li vas makar malo sramota što ste Srbiju i njene građane i tužilaštvo, kao važan sektor naše države i društva, doveli u takvu situaciju? Osećate li makar malo odgovornosti za to ili se kod vas jedino računa vaša fotelja vrhovnog javnog tužioca?
Neću ni da pomislim da je razlog druge prirode i da ste vi jednostavno u poziciji da ne odlučujete o sebi samoj, odnosno da vam neko drugi nalaže da ostanete na poziciji na kojoj ste.
Vi ste svojim činjenjem i ne činjenjem doveli čitavo društvo, državu Srbiju i njene građane u stanje opšteg nepoverenja u rad tužilačke, pravosudne grane. Doveli ste u pitanje poverenje javnosti u Tužilaštvo i time naneli ozbiljnu štetu ugledu javno-tužilačke funkcije, što je po članu 103. stav 1. Zakona o javnom tužilaštvu dovoljan razlog za prestanak vršenja javno-tužilačke dužnosti.
Povredili ste i član 51. Zakona o javnom tužilaštvu, gde u stavu 2. stoji da je nosilac javno-tužilačke funkcije dužan da postupa i odlučuje nepristrasno, kao i da očuva poverenje u nepristrasnost u svom radu.
Krivi ste za nepostupanje u slučajevima izazivanja panike, kao što je u slučaju izmišljenog zvučnog topa, izmišljene smrti pretučenog momka u Valjevu koji uopšte i nije postojao kao takav, izmišljenog seksualnog uznemiravanja studentkinje i izmišljotine da je policija pretukla studentkinju Poljoprivrednog fakulteta. Ako to nisu krivična dela izazivanje panike, onda ne znam šta su.
Povredili ste član 53. Zakona o javnom tužilaštvu, koji nalaže javnost u radu javnog tužioca i nosioca javno-tužilačke funkcije. Vas nigde nema. Sve vreme vršenja svoje dužnosti vrhovnog tužioca vi ste ignorisali svoju zakonsku obavezu vezano za javnost u svom radu. Svojom netransparentnošću, izazvali ste podozrenja i sumnju u pravedno postupanje pravosudne grane na čijem ste čelu.
Nema čoveka u ovoj sali koji vam više veruje. Vi polažete račune Narodnoj skupštini, eto jednog razloga da podnesete ostavku. Prekršili ste i član 54. Zakona o javnom tužilaštvu, jer ste tolerisali političko delovanje pojedinih tužilaca, čak i otvoreno anti-državno ponašanje, ako niste imali dovoljno autoriteta ili možda niste imali dovoljno volje, a možda ste se i slagali sa političkim stavovima dotičnih tužilaca.
Član 107. Zakona o javnom tužilaštvu u stavu 1. kaže da odluka o prestanku javno-tužilačke funkcije vrhovnog javnog tužioca donosi Narodna skupština, a na predlog Visokog saveta tužilaštva posle sprovedenog postupka u kojem se utvrđuje razlog za prestanak javno-tužilačke funkcije i vrhovnog javnog tužioca.
Imamo Narodnu skupštinu, imamo razloge za vaše razrešenje, ali ste vi, kako smo videli, upravo iz tih razloga paralizovali rad Visokog saveta tužilaštva. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, postavljam pitanje Ministarstvu zdravlja u vezi problema sa kojim se suočavaju Dom zdravlja i Opšta bolnica u Jagodini, ali ne samo ove jagodinske zdravstvene ustanove, već i druge zdravstvene ustanove u Srbiji.
Naime, već dugi niz godina postoji, kako bih rekao, neka vrsta neusaglašenosti između Ministarstva zdravlja i Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje po pitanju kadrovske obezbeđenosti zdravstvenih ustanova. Kadrovskim planovima koje donosi Ministarstvo zdravlja utvrđuje se ukupan broj zaposlenih po kadrovskoj strukturi koja se priznaje zdravstvenoj ustanovi. To praktično znači da će se tom priznatom broju radnika obezbediti radni odnos na neodređeno vreme i plate koje se finansiraju iz sredstava Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje.
Međutim, prijavljivanje i ugovaranje zaposlenih kod Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje je sasvim druga priča. Osnovi problem zdravstvenih ustanova je nesklad i razlika između broja priznatih radnika po kadrovskom planu i broja radnika koje finansira Republički fond za zdravstveno osiguranje, tzv. ugovorenih radnika.
Kao razlog zbog koga je nemoguće zaposliti onoliko radnika koliko je utvrđeno kadrovskim planom navode se normativi koje je dao Institut za javno zdravlje „Batut“. I to bi bilo logično i to bi bilo dobro i ispravno ukoliko bi se zahtevom tražilo zapošljavanje preko broja utvrđenog kadrovskim planom. Međutim, nemogućnost zapošljavanja radnika u okvirima kadrovskog plana predstavlja problem zdravstvenim ustanovama i stanovište zdravstvenih ustanova jeste da kadrovski plan mora biti ispoštovan od strane Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje.
S druge strane, i ti postojeći normativi su, kako bih rekao, jako niski i diskutabilni, u smislu da se do njih dolazi na osnovu broja stanovnika, a pritom se ne uzimaju u obzir, na primer, raseljena i izbegla lica kojih u Jagodini ima nekoliko hiljada. I ta lica, ti ljudi, žive u Jagodini i leče se i u Domu zdravlja i u Opštoj bolnici u Jagodini. Jednostavno, ta lica nisu obuhvaćena.
Što se tiče Opšte bolnice u Jagodini, u toku epidemije kovida-19 zaposleno je ukupno 37 lica, medicinskih sestara, tehničara, zbog povećanog obima posla na određeno vreme. Smatramo da je potrebno hitno rešiti pravni status ovih zaposlenih, jer oni na određeno vreme rade duže od dve godine, a ugovaraju se na svaka tri meseca. Opšta bolnica u Jagodini ima devet neugovorenih radnika, koji zbog blokade računa ne primaju platu. U Domu zdravlja u Jagodini 87 zaposlenih pre neki dan je ugovoreno do 31. avgusta. Moje osnovno pitanje je – da li će i kada biti ugovoreni radnici po strukturi do broja koji je utvrđen kadrovskim planom?
Inače, u Opštoj bolnici u Jagodini neophodno je zaposliti još 10 čistačica. Naime, od broja 43, taj broj je spao na 29 i pritom je starosna i zdravstvena struktura jako nepovoljna. U Opštoj bolnici se takođe pojavio, nažalost, iznenada jedan veliki problem, a to je da je u jednom kratkom vremenskom periodu ostala bez četiri anesteziologa, a u naredne dve godine još dva anesteziologa će otići u penziju. Tako da je potrebno zaposliti nove lekare, uputiti ih na specijalizaciju, a u međuvremenu omogućiti pomoć drugih zdravstvenih ustanova Opštoj bolnici u Jagodini. U tom smislu, potrebna je i neophodna pomoć i Ministarstva zdravlja i ovom prilikom apelujem na Ministarstvo da pomogne u rešavanju ovih problema. Hvala.