Poštovani predsedavajući, Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, odmah na početku želim u ime JS i u svoje lično ime da iznesem svoje i iskažem svoje najiskrenije saučešće porodicama svih žrtva nasilja, ne samo onog nasilja koje se desilo u „Ribnikaru“, u Duboni i Malom Orašju već svim žrtvama nasilja u Srbiji koje se desilo bilo gde i bilo kada.
Jedinstvena Srbija naravno ne podržava nasilje, prezire nasilje i uvek će se boriti protiv nasilja. Na veliku žalost našu umesto da nas ove strašne tragedije ujedine, da nas ujedine u borbi protiv tog nasilja, umesto da se napravi nacionalni konsenzus u borbi protiv nasilja desilo se da pojedinci taj trenutak slabosti i tuge čitavog društva, svih građana Srbije, iskoriste da bi pokušali da uberu politički poen za sebe po cenu da nanesu štetu državi Srbiji, da naprave štetu čitavom društvu i da dodatno podele građane Srbije.
Mogli smo čuti zahteve dela opozicije za formiranje neke tehničke Vlade, što nije ništa drugo nego pokušaj dolaska na vlast bez izbora. Mogli smo čuti zahteve za smenu pojedinih ministara, za smenu REM-a, tog nezavisnog regulatornog tela, a gde su u tim zahtevima deca, gospodo, gde su u tim zahtevima mere, predlozi mera za borbu protiv nasilja? Nema ih.
Nema ih, jer je baš briga te glasnogovornike zapada. Kažem – glasnogovornike zapada, jer smo na televiziji N1 mogli čuti da su to organizatori protesta, te stranke, taj deo opozicije, prozapadna opozicija. Znači, nema tih mera, jer to njima nije tema. Njima je tema, kako je rekao jedan od organizatora protesta protiv nasilja, da se oslobode Vučića i Rusije.
Oni imaju zahteve i ništa ih drugo ne interesuje. Ne interesuje ih jedna jako teška geopolitička situacija u kojoj se nalazi Srbija, ne zanima ih situacija na KiM, ne zanima ih neophodan dalji ekonomski rast i razvoj naše zemlje. Ništa ih to ne zanima jer oni samo hoće vlast, i to ne vlast osvojenu na demokratskim izborima, ne, to ih ne interesuje. Oni hoće vlast bez izbora, mimo narodne volje.
Hajde malo da se dozovemo pameti i razumu. Hajde malo da radimo za interese Srbije, a ne za interese jednog ili drugog pola moći. Srbija je mala. Srbija je na najnezgodnijoj geopolitičkoj poziciji. Srbija je jedino napredovala kada je bila svoja i kada se nije priklanjala ni jednom polu ili centru moći. Kome god od velikih da se priklonimo, ili će nas taj pojesti ili će nas onaj drugi uništiti. Znači, ni Rusija, ni kolektivni zapad, već samo i jedino i isključivo Srbija.
Prethodnih dana ovde u ovom domu, a i na ulici, moglo se videti kako se prstom upire, kako se po svaku cenu traži krivac za nasilje u državi. Najčešće se krajnje simplifikuje problem nasilja. A problem postoji. Problem nije nastao juče, nije nastao ni pre godinu dana, nije nastao ni pre 10 godina. Problem samim tim ne može ni da se reši jednim potezom čarobnog štapića, jer čarobni štapići ne postoje. Ako želimo da rešimo problem nasilja, moramo imati dovoljno odlučnosti, znanja, strpljenja i zajedništva, odnosno konsenzusa.
Ovaj problem nije teritorijalno vezan samo za Srbiju. Ovaj problem nagriza čitav svet, današnju civilizaciju. Imamo gotovo treći svetski rat u toku, imamo velike ekonomske, političke, energetske i svake druge krize. Imamo podele. Svet je podeljen danas. Imamo podele i u našem društvu, da se ne lažemo. Imamo jedan iscrpljujući životni tempo koji nam često uzima toliko vremena da nemamo vremena za prijatelje, za porodicu. Imamo tendenciju razaranja porodice, imamo pokušaje menjanja sistema vrednosti, tradicije i kulture, koji su vekovima stvarani na ovim prostorima. U takvoj situaciji normalno se stvara strah kod ljudi, a opšte je poznato da su strah i nasilje u srodstvu.
Već sam rekao da je problem kompleksan, pa je kompleksno i rešenje. Ono ne može biti univerzalno, kao što ni nasilje nije univerzalno. Rešenje mora biti krajnje personalizovano, jer je i nasilje personalizovano. Znate, u „Ribnikaru“ nije ubijao bilo koji trinaestogodišnjak. Ne, trinaestogodišnjaci to ne rade. Ljudi to ne rade. Uradio je trinaestogodišnjak sa imenom i prezimenom, dečak kome je falilo ljubavi ili mu je ljubav, nažalost, data na krajnje pogrešan način, ne vodeći računa o njegovom uzrastu, o njegovom psihofizičkom razvoju, o njegovim emotivnim, kognitivnim i drugim sposobnostima, bio je, nažalost, učen da koristi oružje, dato mu je oružje u ruke. Dečaku umesto toplog očinskog razgovora u kojem bi bio vaspitavan u skladu sa normalnim vrednostima, o tome da treba voleti svet oko sebe ili ljubiti bližnjeg svoga, kako je kome više volja, umesto odlaska na basket, fudbal, šetnju, izlet u prirodu sa čitavom porodicom, dato mu je oružje u ruke.
Da se o detetu, njegovom psihičkom stanju, sistemu vrednosti, nije vodilo računa, govori i činjenica da je danima na njegovom radnom stolu stajao njegov plan, a da niko nije našao za shodno da pogleda šta taj dečak ima na stolu i šta planira da uradi.
Meni je indikativna izjava da je dečak pred sam taj čin hteo da pozove majku. Zašto mi je to indikativno? Prosto, postavljam pitanje – zašto je odustao? Odustao je verovatno zato što je i ranije pokušavao na sličan način i bio je izignorisan, pa je odustao i ovog puta, jer je pretpostavio takođe da će biti ignorisan.
Zašto sve ovo pričam? Ljudi, zatajila je porodica. O tome su pričali mnogi poslanici ovde. O tome je pričao i Dragan Marković Palma, evo i ja. Porodica je zatajila i to je osnovni problem. Nijedan sistem na svetu u toj situaciji ne bi mogao da spreči ono što se desilo.
Radim u prosveti čitav svoj život. Imao sam na stotine slučaja vršnjačkog nasilja. Imao sam mnoge slučajeve porodičnog i svakog drugog nasilja. Jednostavno, nema tog obrazovnog sistema koji je mogao anticipirati, prevenirati i sprečiti ovaj događaj. Obrazovni sistem nije kriv. Zatajila je porodica kao osnovna ćelija svakog društva i moramo učiniti sve da osnažimo porodice, da društvo vratimo osnovnim tradicionalnim vrednostima, a da porodici vratimo ljubav, veru, nadu, sklad i mir. Samo u takvoj porodici deca će izrastati u dobre, poštene, brižne i pravične ljude.
Ne smemo dopustiti dalje urušavanje porodice, jer društvo je kao organizam. Ako je porodica osnovna ćelija svakog društva, onda je dovoljno da jedna ćelija postane maligna i metastaziraće po čitavom organizmu.
Zato sa ovim poboljšanjem uslova u kojima deca uče, a na tome se dosta uradilo u poslednje vreme, moraćemo se pozabaviti obrazovnim sadržajima, naročito kod dece u osnovnim školama. Mora se više sadržaja, pa možda i posebni nastavni predmet koji ćemo posvetiti domaćem, porodičnom vaspitanju, mora se povećati više časova fizičkog vaspitanja, o tome je govorila i moja koleginica Marija Jevđić. Mora se pojačati pedagoško-psihološki i vaspitni rad u školama.
Naša deca su dobra, ali sa decom se mora raditi više. Ali ne tako što ćemo im nametnuti samo još više sadržaja za učenje i pamćenje, već mora više vaspitnih sadržaja i pojačan vaspitni rad.
Mi danas raspravljamo o Izveštaju REM-a, zahtevu opozicije da se smene članovi REM-a, o medijima. Mi danas, nažalost, imamo medije koji jure za senzacionalizmom, jer se senzacionalizam najbolje prodaje. Trka za lajkovima, za čitanošću i gledanošću jeste ništa drugo nego trka za profitom. U eri interneta i elektronskih komunikacija, ogromna je konkurencija među pružaocima medijskih usluga. Novine kao mediji polako se gase, ali internet, taj beskrajni informacioni svemir, pruža nove neslućene mogućnosti. Medijska sfera se sve više oslanja na internet, radio odavno, a u novije vreme i televizija gube primat nad društvenim mrežama i televizije se takođe sele na internet.
Konkurencija u mediima je nikad veća. Promene u medijskoj sferi nikada brže i sve je teže pratiti medijske sadržaje, a kvalitet tih sadržaja je sve diskutabilniji. Otuda i praćenje medijskih sadržaja nije nimalo lako i regulatorna tela poput REM-a imaju sve teži zadatak.
Velika se galama diže protiv TV Pinka, Hepija, rijaliti programa i nasilja koje se može videti na tim televizijama. U redu, mogu prihvatiti i složiti se sa tim delimično. Više puta sam i sam u ovoj sali ukazivao na pojedine neprikladne sadržaje na ovim, ali i na nekim drugim medijima. Prekjuče se šetalo ispred RTS-a, jer navodno RTS ne informiše. Ne navodno, nego RTS ne informiše objektivno i istinito javnost. Pa i vi sami kolege znate da sam ovde u ovom domu više puta govorio kako mi iz JS imamo primedbe na izveštavanje RTS-a. Svi vi iz opozicije, svi do jednog ste deset puta više prisutni na RTS-u nego JS i Dragan Marković Palma.
Dragan Marković Palma nije gostovao šest godina na RTS-u, ali nikada nam nije palo na pamet da šetamo ispred RTS-a. Evo večeras 1200 ljudi iz čitave Srbije polazi za Grčku, za Hanioti u organizaciji Dragana Markovića Palme, a sve o trošku donatora. Baš me interesuje da vidim kakvo će biti izveštavanje RTS-a i baš me interesuje da vidim kakvo će biti izveštavanje drugih medija o tom događaju i o tim dešavanjima.
Ok, kažete - smetaju rijaliti. Hajde da razgovaramo o tome. O tome je govorio i predsednik Vučić. O tome treba razgovarati. Evo, „Pink“ je ukinuo Zadrugu, ali to ne sme biti selektivno. Onda nema rijalitija ni na jednoj drugoj televiziji, a ne samo na „Pinku“ i „Hepiju“. Dakle, nema ni na „N1“, „Nova S“ i na drugim televizijama.
U medijskoj sferi ne može biti selektivnog pristupa. Ako nema nasilja ne sme ga biti ni na „Pinku“, ni na „Hepiju“, ali, naravno, ne sme ga biti ni na „Nova S“ ni na „N1“. Ako nema nasilja na stranicama „Informera“, „Kurira“ „Srpskog telegrafa“, onda nema nasilja ni u „Danas“, ni u „NIN-u“, ni u „Novoj“, ni u „Vremenu“. Nema više ni snajpera, nema više ni meta, nema više Petričića itd.
Reći ćete da je ovo kod nas satira, pa onda dajte šlagvort i ovima drugima da kažu – pa, i ovo kod nas je satira. I nije satira i nije sve nasilje.
Znate, nema dvostrukih aršina, ili će biti univerzalnog pristupa, znači, neće biti selektivnog pristupa ili je sve politizacija.
Pa, gde ćete veću politizaciju, nego kada čujem, a evo i danas sam čuo i prethodnih dana sam to čuo da kažu da su „Pink“ i „Hepi“ nešto crno, najgore što se dešava u Srbiji, a verovatno su „N1“ i „Nova S“ televizije koje šire ljubav, hipi kulturu ili ko zna šta drugo. Onda je za takve verovatno Marko Vidojković Desanka Maksimović današnjice, a ne jedna bahata, nevaspitana, opskurna i blasfemična osoba kojoj je suština postojanje nasilje.
Slabo čujem i jako su mi nekako slabašne osude na Jovu Bakića. Ne mogu ga nazvati profesorom. Znate, biti profesor ne znači smo poznavati jednu naučnu oblast, biti profesor znači imati i puno vrlina i vrednosti, a kada neko kaže – da će nekog juriti po ulicama Beograda i da će neko plivati po Savi i Dunavu, svakako takvog čoveka ne mogu nazvati profesorom.
Šta je zatvaranje auto-puta nego nasilje nad slobodom kretanja. Šta je to kada pretite policajcem i šutirate kola građana Srbije nego nasilje i to sve uživo na „N1“.
Znači, ljudi, ako pričamo da nema nasilja, onda ne može biti dvostrukih aršina u slučaju nasilja, pa i u slučaju nasilja u medijima ili ćemo, postoji i drugi način, danas imamo svi 200 kanala, možemo birati šta nam je volja i pustiti tu slobodu izbora i to je naravno opcija.
Ili možda vi zagovarate maksimu „Quod licet lovi, non licet bovi“ ili - ono što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu. Tačnije, ono što vama dopuštate drugima ne dopuštate i dozvoljavate. Ako je to tako, gospodo, to otvoreno i kažite.
Mi iz Jedinstvene Srbije smatramo da je svaki društveni dijalog lekovit, pa i dijalog na temu medija. Možemo i treba da razgovaramo. Uostalom, predsednik Vučić je i u petak na mitingu i sinoć na televiziji pozvao na dijalog i to je dobar državnički gest.
Hajte sada i vi pokažite makar malo političkog razuma i krenite u dijalog. Samo tako, uz dijalog i razumevanje, možemo doći do društvenog konsenzusa koji je Srbiji potrebniji više nego ikada. Pokažite sada makar trunku političke zrelost, izađite iz vaših šinjela, izađite iz vaših ideoloških ostrašćenosti i uđite u dijalog. To je jedni put koji može dovesti do nekog rezultata koji je dobar za Srbiju. Sve drugo je politikanstvo. Politikanstvom i ulicom nećete postići ništa, a posledice će biti loše po građane Srbije.
Srbija danas mora biti jedinstvenija više nego ikada i potrebniji je konsenzus više nego ikada.
Tražite smenu Bate Gašića sa mesta ministra policije? Za šta je to tačno odgovoran Bratislav Gašić? Zato što je kriminal u ovoj godini smanjen za 20% u odnosu na prethodnu godinu? Zato što je od januara do aprila 2023. godina 5.788 krivičnih dela, a u istom periodu prošle godine je bilo 7.205? Da ga smenimo zato što je beogradska policija rešila sva najteža krivična dela protiv života i tela, a izvršioci su podneti nadležnim tužiocima.
Uhapšen je policajac zbog ubistva u Priboju, uhapšen je masovni ubica iz Mladenovca, policija i policijski službenici maksimalno posvećeno rade svoj posao. Ministar Gašić je sve vreme bio sa policijom dok nije taj krvnik iz Mladenovca uhapšen. Uhapšeni su i njegovi otac i stric.
Šta je, ljudi, više policija mogla da uradi? Dajte mi jedan smisleni argument za ostavku Bratislava Gašića, a da to ne bude – Gašić je Vučićev i SNS-ov, a mi mrzimo i Vučića i SNS, pa samim tim hoćemo i ostavku Bratislava Gašića. Nemojte mi koristiti kao argument – smenimo Gašića da bismo oslabili Vučića. To nije mera borbe protiv nasilja, to je politikanstvo. Znate, tražite smenu. Budite iskreni prema sebi. Kažite otvoreno – mi hoćemo smenu Bratislava Gašića iz političkih razloga, a ne zbog realne odgovornosti. Recite – hoćemo smenu Gašića, Ružića, Vulina, REM-a, da bi izazvali što veći haos u državi, kako bi destabilizovali državu, kako bi preuzeli vlast bez izbora. Na taj način kao ljudi priznajte da politički zloupotrebljavate tragedije koje su nas sve zajedno zadesile.
Nema nikakve odgovornosti Bratislava Gašića, kao što nema odgovornosti ni Branka Ružića, ali prosveta je najosetljiviji sistem, radi se o našoj deci i imam razumevanje za njegov postupak.
Jedinstvena Srbija neće glasati, da znate, i to vam unapred kažem, za smenu Bratislava Gašića. Jedinstvena Srbija podržava poziv na širok društveni dijalog, Jedinstvena Srbija podržava formiranje velikog državnog pokreta, jer Jedinstvena Srbija se zalaže za ono što i njeno samo ime kaže i znači u njegovom najširem smislu – jedinstvo po svim važnim i elementarnim državnim i nacionalnim pitanjima.
Znate, još jedna stvar, nasilje se neće rešiti novim nasiljem. Nasilja ćemo se rešiti ako ga svuda i na svakom mestu osudimo, ako svuda i ličnim primerom pokažemo da nasilje nije prihvatljiv oblik ponašanja.
Drage kolege poslanici, lični primer je najbolji način da se rešimo nasilja. Razmislite o tome. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena ministarko Đedović sa saradnicima, poslanička grupa Jedinstvena Srbija – Dragan Marković-Palma podržava i ovaj amandman, kao i prethodne amandmane koleginice Tomić, ali i podržava ovaj zakona u celini, kao što je to u raspravi u načelu i rekao naš predsednik Dragan Marković – Palma.
Mislim da je sada dobra prilika, gospodine predsedavajući, da vama, a i kolegama narodnim poslanicima, kao i ministarki Đedović, dam neku vrstu izveštaja ili obaveštenja, kako god hoćete, da smo koleginica Tijana Davidovac i ja ispred Odbora za privredu, regionalni razvoj, turizam i energetiku, u ponedeljak, 24. aprila učestvovali na međunarodnoj konferenciji u Stokholmu sa temom – Sigurnost i izazovi u energetskom snabdevanju EU.
Naime, celu tu konferenciju je organizovao parlament Švedske u okviru švedskog predsedavanja EU. Koleginica Davidovac i ja smo bili, da tako kažem, jedini smo od država kandidata za članstvo EU koji smo uzeli učešće u radu na toj konferenciji.
Jedan od osnovnih utisaka je bio taj da dok su predstavnici članica EU izražavali sve vreme veliku zabrinutost u vezi energetske situacije u svojim državama i u čitavoj EU, dok su Francuzi pričali o tome da će se još više i u još većoj meri osloniti na atomsku energiju i na proizvodnju atomske energije kako bi obezbedili svoju energetsku sigurnost, dok smo slušali Nemce koji više ne kritikuju tako žestoko ugalj kao što su ga kritikovali u prethodnih par decenija, gde smo slušali naše kolege iz evropskih parlamenata da govore da su cene energenata otišle previsoko i da izazivaju i socijalne, ali Bogami i makroekonomske probleme u njihovih državama, naše zadovoljstvo je bilo da smo mogli da kažemo na toj konferenciji da je elektroenergetska situacija u Srbiji u Republici Srbiji stabilna, da je snabdevanje stanovništva i kupaca uopšte električnom energijom redovno, da smo u decembru 2022. godine domaćom proizvodnjom pokrivali potrebe naše, da je naš elektroenergetski sistem stabilan i u prenosnom i u distributivnom sistemu je sve stabilno.
Zadovoljstvo je bilo reći da je naša zemlja popunila i skladište gasa u Banatskom Dvoru, ali i iznajmljeno skladište u Mađarskoj, da je i snabdevanje ovim energetskim izvorom stabilno.
Zadovoljstvo je bilo reći da je i, što se tiče naftnih derivata, obezbeđena dovoljna količina sirove nafte i naftnih derivata za nesmetano funkcionisanje u periodu od 38 dana. Bilo je zadovoljstvo reći i to da smo postigli cilj za 2020. godinu, a to je da u proizvodnji primarne energije obnovljivi izvori energije, o kojima sada pričamo, učestvuju sa 27%, da smo taj cilj postigli i da ćemo novom energetskom strategijom odrediti cilj za 2030. godinu.
Takođe je bilo zadovoljstvo reći da smo još 2021. godine napravili dobar zakonodavni okvir u oblasti energetike i rudarstva koji nam omogućava da stvorimo što veću energetsku nezavisnost, da radimo na toj energetskoj nezavisnosti. Inače, najčešće upotrebljavana reč bila je diverzifikacija i mi smo rekli da, kao država, radimo na tome. Pomenuo sam i gasni interkonektor sa Bugarskom koji će biti operativan 2024. godine i mnoge druge stvari.
Naravno, tema je bila i inovacije u energetskom sektoru i kako one da pomognu energetskoj stabilnosti država EU i koleginica Davidovac je tu pomenula i naše fondove koji pomažu inovacije i Institut „Mihailo Pupin“ i Beogradski univerzitet i drugo.
Generalno, ono što mi treba da nastavimo dalje jeste da radimo na daljoj energetskoj stabilnosti naše zemlje, moramo da radimo na diverzifikaciji snabdevanja energetskim izvorima i da nastavimo da radimo onako kako smo radili i do sada. Jednostavno, naša zemlja je prethodnu tešku godinu, koja je bila šok za većinu u EU, prošla jako dobro. Mi imamo možda najniže cene energenata u Evropi, bar smo među zemljama sa nižim cenama i sve je to dobro, u stvari, i, zašto ovo sve pričam, sve je to od koristi za naše stanovništvo.
Da završim ovde, ne bih dalje mnogo da pričam o ovoj temi, prosto sam hteo da kažem da će poslanička grupa Jedinstvene Srbije podržati i ovaj zakon i svih 28 tačaka o kojima smo pričali u raspravi u načelu i u raspravi u pojedinostima. Hvala.
Poštovani predsedavajući, mogli smo maločas čuti jedan novi žanr bajki, to su horor bajke. To je postao manir poslaničke grupe da zastrašuju ljude izmišljajući razne priče, neistine i laži.
Ovom prilikom bi se osvrnuo na to se priča o nekoj novoj koaliciji i o stvaranju neke koalicije koja radi protiv srpskog interesa. Ja, prosto, kažem da je Jedinstvena Srbija uvek radila u interesu Srbije i da su stranke vladajuće koalicije te koje uvek govore i rade u interesu Srbije. Nisam siguran da je interes Srbije da se svrsta na bilo koju stranu, sem na srpsku stranu i nisam siguran da se Srbija svrstava na bilo koju stranu.
Ono što je sigurno, ministar rada Rade Basta koji je izašao kao predlog iz naše koalicije i iz moje stranke, mi smo se kao stranka jasno ogradili od političkih stavova koje je iznosio Rade Basta i to nisu stavovi JS. Ne znam šta bismo više mogli da uradimo od te jasne ograde od tih stavova.
Ono što je takođe bitno jeste da smo mogli sada da čujemo jednu priču, a ona pokazuje svo licemerje prethodnog govornika iz prostog razloga što smo mogli da ga čujemo i jutros na Šolakovoj televiziji. Mogli smo čuti i novinara koji je razgovarao jutros na Šolakovoj televiziji sa njim koji je rekao – vi ste najprisutniji političar na našoj televiziji. On se naravno složio sa tim i rekao da njemu to pripada, jer je na predsedničkim izborima zaradio celih 4%.
Tako da on govori o nekim neprincipijelnim koalicijama, a najprisutniji je na televiziji koja u stvari zastupa politiku koju on najviše kritikuje. Hvala.
Poštovani članovi Vlade, danas je 25. novembar, Svetski dan borbe protiv nasilja nad ženama. Drago mi je što su većina prisutnih članova Vlade u stvari dame. Mislim da ćemo imati dobre sagovornike za ovo što ja želim da kažem i da pitam.
Prosto, postoji jedna velika svetska akcija – 16 dana aktivizma u borbi protiv nasilja nad ženama. Mi iz Jedinstvene Srbije, naravno, kao što sam siguran i čitava Vlada Republike Srbije, smatramo da ta borba protiv nasilja nad ženama mora da traje 365 dana u godini, odnosno treba da bude permanentna i stalna. Svedoci smo da nasilje nad ženama je prisutno i u našem društvu. Svakodnevno imamo primere, raznorazne primere u našoj štampi i medijima.
Tako da ovo pitanje mogu da postavim premijerki, ali mogu i potpredsednici Vlade, koja je ujedno i predsednica Koordinacionog tela za ravnopravnost polova, kao i ministarki Kisić, čiji je deo verovatno nadležnosti i njenog ministarstva, ali i svim ministarkama prisutnim ovde. Prosto, koji je plan Vlade u borbi protiv nasilja nad ženama?
Svedoci smo da imamo primere i ljudi koji plediraju da budu lideri jednog dela građana Republike Srbije, koji se predstavljaju kao vođe određenih političkih opcija, grupacija, koji su takođe osvedočeni nasilnici nad ženama, za koje postoji službena beleška u policijskoj stanici na Vračaru da je tukao svoju ženu, da je tukao i njenog oca pred decom. Radi se o Draganu Đilasu. To nije novo, ali smatramo da ta matrica ponašanja od strane nekog ko pledira da bude javna ličnost, ko pledira da bude bitan i uticajan u našem društvu, zaista pruža jedan loš primer i treba ga stalno isticati i ponavljati svuda i na svakom mestu i da je to takođe jedan svojevrstan vid borbe protiv nasilja nad ženama.
Naravno, moje pitanje jeste ono koje sam vam postavljao i u ranijim prilikama. Šta su uradile institucije sistema sa tim slučajem? Gde je zapelo u procesu istrage nasilja nad suprugom koje je izvršio Dragan Đilas, lider Stranke slobode i pravde, ako se tako zove njegova stranka, i gde se stalo sa tim slučajem i zašto institucije sistema ne rešavaju to?
Mi iz Jedinstvene Srbije zaista smatramo da nasilje nad ženama jeste krivično delo koje ne zastareva. Mogao je Dragan Đilas da se nagodi sa suprugom, mi tu ženu zaista razumemo, samohrana majka, ali jednostavno institucije ne mogu da se nagode sa bilo kim kada je u pitanju krivično delo, a ovo jeste krivično delo za koje postoje svedoci, za koje postoji službena beleška i za koje postoje svi mogući dokazi. Hvala.
Razumem vas kao predstavnike izvršne vlasti, da ne želite da komentarišete rad institucija koje su nezavisne od izvršne vlasti, ali ja kao narodni poslanik te institucije koje su nezavisne od izvršne vlasti nekako polažu računa Narodnoj skupštini Republike Srbije, pa sebi dajem za pravo da to komentarišem. Prosto, takvi slučajevi nasilja nad ženama, ne vidim reakciju tih zaštitnika građana i ostali nezavisnih institucija, koje najviše što umeju to je da potenciraju tu svoju nezavisnost od izvršne vlasti.
Zašto ovo kažem? Imali smo nedavno jednu situaciju da je inspekcija Poverenika za informacije od javnog značaja, išla u inspekcijski nadzor vinarije u kojoj, eto, slučajnoj, radi i zaposlen je sin predsednika Republike. U toj inspekciji, kasnije, istraživački novinari su otkrili da je jedan od članova te inspekcije, u stvari i član jedne opozicione stranke, i da je bila kandidat na lokalnim izborima te iste opozicione stranke.
Sada postavljam vama pitanje, da li su te nezavisne institucije nezavisne samo i isključivo od izvršne vlasti, od Narodne skupštine Srbije, od države Republike Srbije, a nisu nezavisne od opozicije i opozicionih političkih stranaka?
Prosto je čudno i simptomatično to da nezavisne institucije mešaju lične i privatne političke afinitete sa poslom koji rade. Postavljam pitanje, da li je moguće da neko ko je politički aktivista, i angažovan politički, radi u tim nezavisnim institucijama i kako se boriti protiv toga?
Drugo pitanje je ujedno i pohvala, mi smo mogli čuti od predsednika Republike juče da je napravljen novi program podsticaja za povećanje prirodnog priraštaja u Republici Srbiji. Znamo da je to jedan od najvećih problema naše zemlje i da je država rešena da se bori sa tom situacijom. Takođe, smo imali i podatak da je negde oko 53 hiljade ljudi za godinu dana manje u državi Srbiji nego što je bilo prethodne godine. Ta situacija naravno iziskuje reakciju države i raduje sama činjenica da će, kako je predsednik Republike rekao, da će se za svako prvo rođeno dete izdvajati oko 300 hiljada dinara ili nešto preko 2.500 evra, da će mladi bračni parovi imati čak i neku stimulaciju vezanu za kupovinu stanova.
Ono što je moje pitanje, jeste da li, verovatno ćete celovit program izneti narednih dana, ali da li recimo, država razmatra dodatne olakšice za trudnice i porodilje i za njihov radno-pravni status kada je u pitanju rađanje i stimulacija priraštaja. Hvala.
Poštovani predsedniče Narodne skupštine, poštovana predsednice Vlade Republike Srbije, uvaženi ministri, dame i gospodo narodni poslanici, pre otprilike tri sada na svom fejsbuk profilu Marinika Tepić je postavila sledeće, citiram: „Dok čekamo privođenje Palme zbog podvođenja devojčica i žena, zašto novinari ne pitaju tužilaštvo šta radi, Dačića o blindama za dovoženje devojaka ili Vučića o druženjima u Bokeljki, umesto što prenose pomahnitalog Palmu. Tako se zatrpava ovo zlo“, kraj citata.
Dame i gospodo, da nije bolesno, ovo bi bilo smešno, a svakako je tužno. Možda je i dobro, jer je ova Đilasova seoska opajdara pokazala da jedino što zna jeste da širi podmukle laži po selu i ništa više od toga.
Postavlja se pitanje dokle ide granica bestijalnosti, bezobrazluka i pokvarenosti ove žene? Koje je to dno koje ona ne može dosegnuti? Pa, mi jedva čekamo da se oglasi tužilaštvo, da konačno stavi tačku na sve laži koje je ovo zlo izgovorilo.
Ova žena se sprda sa institucijama, sa ljudima, njihovim porodicama, sa građanima Srbije. Ne postoji niko koga ovaj Đilasov Pinokio neće provući kroz svoje blato. Pa, ona je nedavno ispred Višeg tužilaštva u Kraljevu rekla da je zadovoljna njegovim radom, a sada, pre tri sata, vidimo pita se šta rade. Ona je to isto tužilaštvo naterala da demantuje njene laži izrečene ispred zgrade samog tog tužilaštva o obećanju da će slučaj biti premešten u Tužilaštvo za organizovani kriminal. Jasno nam je da je lagala, da je htela da manipuliše Tužilaštvom u Kraljevu, da mu se naruga, da izvrši politički pritisak na ovu instituciju.
Ona podiže ulogu njenoj partiji pokera, jer su joj u rukama prazne karte. Nema svedoka, nema žrtava, jer je sve izmislila. Pri tome, ona nije tužila Dragana Markovića Palmu, jer zna da bi odgovarala za lažno prijavljivanje, već je Dragan Marković Palma reagujući na gnusne laži sam otišao u Tužilaštvo i tražio da se ispita istinitost njenih laži. Palma je tužio sve te lažove Đilasove i kriminalce i tražimo da institucije postupaju po tim tužbama.
Ova žena se kockarskim igrama ne kocka samo sa Draganom Markovićem Palmom, njegovom porodicom, ne kocka se samo sa emocijama i osećanjima građana Srbije koje je žestoko uznemirila svojim lažima, ona se kocka i sa ugledom naših institucija. Ona blati predsednika države, predsednika Narodne skupštine, ona blati svakog čoveka koji nije na Đilasovom platnom spisku i svakog od njih hoće da provuče kroz to svoje blato.
Moje pitanje vama, predsednice Vlade i vama gospođo Popović, kao ministarki pravde, jeste - da li postoje elementi krivičnog dela u ovoj njenoj izjavi na Fejsbuk profilu? Da li postoje elementi krivičnog dela u njenoj lažljivoj izjavi ispred Tužilaštva u Kraljevu? I, još jednom pitam, da li će nadležne državne institucije postupati po službenoj belešci iz decembra 2014. godine po prijavi Ive Đilas da je Dragan Đilas tukao nju i njenog oca? Ovde postoje žrtve, postoje svedoci, postoji krivac i to što su se oni nagodili, ako su se nagodili, ne oslobađa Dragana Đilasa krivice za porodično nasilje.
Postavljam i pitanje da li nadležni organi istražuju otkud Đilasu računi na egzotičnim destinacijama, da li je plaćao poreze i da li će mu ispitivati poreklo enormno stečene imovine? Mi iz JS smatramo da Đilasa nasilnika i tajkuna treba uhapsiti, da ne utiče na svedoke, da ne bi ponovio krivično delo nasilja u porodici i treba mu oduzeti pasoš da ne bi otišao u države sa kojima nemamo sporazum o ekstradiciji a na kojima je pohranio svoje skrivene milione. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa JS želi ovom prilikom da zatraži informaciju o nadležnim državnim organima o sledećem.
Naime, 7. decembra 2014. godine u Policijskoj stanici Vračar napravljena je službena beleška po prijavi bivše supruge Dragana Đilasa, Ive Đilas, po prijavi da je Dragan Đilas izvršio nasilje u porodici.
Naime, u toj službenoj belešci stoji da je Dragan Đilas 6. decembra oko 18.00 časova došao u stan Ive Đilas i njene porodice, da je napao Ivu Đilas, da je udario tasta, odnosno oca Ive Đilas, svog bivšeg tasta, da mu je naneo teške telesne povrede i da je pretio svojoj supruzi Ivi Đilas da će joj odrubiti glavu.
Po odlasku sa mesta na kome je vršio porodično nasilje i nasilje nad bivšom suprugom, Dragan Đilas je silazeći niz stepenice rekao nekom – pozovi policiju. To nam daje pravo da sumnjamo da je Dragan Đilas tim pozivom želeo da uz pomoć svog političkog i uz pomoć svog ekonomskog uticaja izvrši pritisak na nadležne državne organe i institucije.
Obzirom da je danas 2021. godina, tražimo informaciju da li se nešto po ovoj službenoj belešci radilo i preduzelo, ako nije, zašto nije, i tražimo da u tom slučaju, ako nije, da nadležni organi preduzmu sve zakonom dozvoljene i potrebne radnje.
Naime, radi se o predsedniku Stranke slobode i pravde, čoveku koji je osmislio lično, što preko svog radnika Marinike Tepić, i posejao više laži po Srbiji, nego što su poljoprivrednici posejali žita u poslednjih 10 godina. Oni za farmu kokošaka kažu da je mesto na kome se proizvodi droga. Oni blate funkcionere ove države, direktore javnih preduzeća, lokalne funkcionere, ali im to nije dosta i ništa im nije sveto. Oni nastavljaju u svom maniru da blate predsednika Republike, blate članove njegove porodice, smišljaju najgnusnije laži protiv dece predsednika Republike, a pri tome ne daju ni jedan dokaz i svoje laži plasiraju po medijima kao jednu krajnju istinu, baš kao i u slučaju Drana Markovića Palme.
Kao predsednik Stranke slobode i pravde, Dragan Đilas misli da je sloboda da lažeš koliko hoćeš i šta hoćeš i da pri tom ne odgovaraš. On slobodu vidi kao slobodu da tuče, da preti, ucenjuje, upada i razbija institucije, a da za to ne odgovara. On pravdu vidi tako što su pravda njegove laži. Te laži uzima kao činjenice kojima on podiže optužnicu i po kojima on presuđuje i da nikome pri tom ne da za pravo da se brani. To je Đilasova sloboda i to je Đilasova pravda
E, pa neće moći, neće moći. Pravda je jedino u institucijama države Srbije, a nije ni u Draganu Đilasu, ni u Stranci slobode i pravde, ni u jednoj drugoj političkoj stranci. Tome jednom za svagda moramo stati na put i zbog toga tražimo od organa da reaguju za slučaj porodičnog nasilja i nasilja nad ženama u slučaju gde imamo žrtve, gde imamo svedoka, gde imamo počinioca, odnosno krivca, a to je Dragan Đilas. Pravda za Đilasovu ženu i tasta. Hvala.
Poštovani predsedniče Narodne skupštine Republike Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe JS želim da zatražim sledeću informaciju.
Naime, Dragan Marković Palma je danas dao sledeće kratko saopštenje.
„Tebe Dragane Đilase i tvoje izvođače najprljavijih i najpodmuklijih radova, što su me lažno napadali pozivam da idemo na poligraf. Poligraf nije materijalni dokaz za sud, ali poligraf je detektor laži. Đilase, ja sam tebe tužio i tvoje izvođače prljavih radova, kriminalce, lažove i prevarante, a ne ti mene. Tako da ja čekam kada će da započnu sudski procesi, a vi sve vreme lažete u medijima kako sam ja nešto uradio što nisam.
Zato te zovem siledžijo Đilase da idemo na poligraf sledeće nedelje, zarad javnosti i građana Srbije da saznaju da li je to što ste vi sve vreme lagali o meni tačno. Ti si Đilase napravio šemu kako da politički profitiraš na najprizemniji način, pa si pokrenuo svoje kriminalce, lažove i prevarante.
Siguran budi siledžijo Đilase da nećeg politički profitirati, jer tebi je mesto u zatvoru, a ne meni. Ti si tukao suprugu i tasta, sa teškim telesnim povredama i ispred dece i rekao da ćeš da odrubiš sebi glavu.
Treba tužilaštvo i sudstvo da se bavi i time kako si zaradio te tolike pare i da građani Srbije saznaju. Siledžijo, pošto nećeš ti i tvoji izvođači prljavih radova na TV, pa si odbio da imamo duel i na tvojoj televiziji, evo Đilase pozivam te da idemo sutra na poligraf.“
Informacija koju tražim jeste da li su i dokle su stigli organi u istraživanju navoda koje smo svi mi ovde narodni poslanici već mesecima iznosili, ali ne samo narodni poslanici, već i javnost i građani Srbije, da li i dokle su nadležni organi istražili informacije o enormno stečenom bogatstvu Dragana Đilasa i o novcu koji je iznesen na račune raznih egzotičnih destinacija?
Drugo pitanje je da li je pokrenuta istraga u slučaju službene beleške iz decembra 2014. godine u kojoj Iva Đilas bivša supruga Dragana Đilasa je okrivila Dragana Đilasa da je tukao nju i njenog oca, naneo im teške telesne povrede i pretio bivšoj supruzi da će joj odrubiti glavu. Hvala.
Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, poznato je da je osamdesetih i devedesetih godina Holding industrija kablova - Jagodina bila jedan od zamajaca privrednog razvoja ne samo Jagodine i ne samo Pomoravlja, već jedan od najznačajnijih privrednih subjekata u Srbiji.
Krajem osamdesetih godina, početkom devedesetih u Holding industriji kablova radilo je skoro 10.000 radnika. Naravno, zbog svih dešavanja u našoj zemlji i okruženju, holding industrija kablova je zapala u ekonomske probleme i danas u industriji kablova radi nekoliko stotina radnika.
Mi kao poslanička grupa JS obratili su nam se radnici, odnosno udruženje radnika akcionara Holding industrije kablova – Jagodina, koja broji 2.500 članova i to udruženje je pokušavalo zadnjih godina i obraćalo se raznim institucijama od Privrednog suda u Kragujevcu, preko Ministarstva privrede, do Vlade Republike Srbije, kako bi našli put za ostvarenje prava stečenih iz radnog odnosa, radeći u Holding industriji kablova „Kablovi“ u Jagodini.
Tako da ću kao narodni poslanik iz Jagodine, prosto, želim da postavim pitanje Vladi Republike Srbije i da vidimo koji je to način, odnosno pitanje prvo je koji je organ, institucija, nadležan za sprovođenje UPPR, odnosno unapred pripremljenog plana i programa privatizacije Holding industrije kablova – Jagodine, koji je usvojen pre tri godine?
Drugo pitanje je kom organu, instituciji se radnici Holding industrije kablova – Jagodina treba da obrate u cilju zaštite svojih stečenih prava po osnovu radnog odnosa u ovom nekada veoma važnom i značajnom preduzeću?
Ovom prilikom bih samo hteo da kažem da se radi o više od 2.500 ljudi i da oni, prosto, traže odgovor koji je to put da oni ostvare svoja stečena prava. Hvala.