Zahvaljujem, predsedavajući.
Drugarice i drugovi, dame i gospodo, poštovani ministre, meni je veliko zadovoljstvo da je, pre svega, Srbija uspela, ne samo u oblasti ekonomije, već i u oblasti obrazovanja da krene i da proces obrazovanja praktično postavi na zdrave osnove, prateći prethodno donete zakone, rezultate tih zakona i stvarajući prostor da oni dobiju još bolji efekat.
Kada govorimo o ovome, govorim upravo o ovom zakonu koji se odnosi na dualni model studija u visokom obrazovanju i ovo pokazuje jednu veliku ozbiljnost ovog ministarstva koje nam je predložilo, pa smo i usvojili sistem dualnog obrazovanja u srednjim školama, propratili, očigledno, kakve rezultate, kakve efekte, kakve manjkavosti pokazuje, a manjkavosti su upravo nešto što bi se desilo da ne razgovaramo danas o Zakonu o dualnom obrazovanju u visokom obrazovanju, znači na fakultetskim, visokim i višim studijama.
Ovo je pokazatelj ne samo toga da se u Srbiji na ozbiljan način razmišlja i planira i stvara mogućnost za kadrove koji će biti sposobni, ne samo da budu obični radnici za mašinama, već oni koji će biti nosioci organizacije posla u firmama koje dolaze, u firmama koje se osnivaju, već da će se moći aktivno uključiti i u proces pospešenja određenih patenata, tehnoloških procesa, postupaka, pa još lakše dovesti do toga da se mnogi naši mladi i obrazovani kadrovi odluče da samostalno krenu u privatne poslove.
Naravno, ovo ni u kom slučaju ne umanjuje prostor za obrazovanje na visokim studijama. Naprotiv, samo pruža mogućnost onima, koji su zaista direktno zainteresovani, da svoje znanje, na jedan vrlo praktičan način, primene i da im koristi u životu, kako njima, tako i kompanijama u kojima rade, podignu na mnogo veći nivo. Apsolutno se pokazalo, a to jeste tradicija, tako da kažem, srpskog obrazovanja, kada smo ranije, odnosno davno nekada, mnogi se više ne sećaju škole, učenica u privredi, gde se mnogo više radilo i sticalo znanje u praksi, imali dobre majstore, imali dobre mehaničare, dobre molere, dobre farbare, dobre tehničare, gde su više škole mnogo više posvećivale tom delu praktične obuke i nastave i upravo taj jedan nedostatak, usvajanjem ovog zakona, će se nadomestiti.
Mi ćemo ovaj zakon podržati zato što mislimo da je on dobar za Republiku Srbiju, dobar za naše studente, dobar za građane Republike Srbije. Za nas iz Pokreta socijalista, da li je on u skladu sa evropskim tendencijama, da li ima ikakvih novih razloga da o tome razmišljamo, to je najmanja briga da li će naši studenti svršeni svoje znanje realizovati kroz praksu. Mi smo mnogo više za to da im se stvore uslovi da to rade ovde, nego da odlaze iz Srbije.
Mislim da pružanje mogućnosti za znanjem i samostalnim bavljenjem poslom da mogu u sopstvenoj zemlji da budu ili uvaženi više nego što su do sada bili, kada su u pitanju strani, pa čak i domaći poslodavci, kao i mogućnost da postanu oni poslodavci i da oni budu nosioci bavljenja ovim poslovima je nešto što zasigurno može da utiče na to da mnogo veći broj visokokvalifikovanih kadrova ostane u Srbiji. Ovo će pružiti mogućnost da i ono malo ozbiljnih instituta, odnosno laboratorija koje su preživele 2012. godinu i oni satrapi nisu uspeli da unište, bude na odgovarajući način iskorišćeno upravo za ovu praktičnu obuku, jer ovaj zakon će stvoriti mogućnost da se nastava odvija, kako u firmama u pogonima, institutima, tako i na samim fakultetima. Znači, omogućiće se na jedan jednostavniji način da ono što danas još uvek poseduju „Institut Vinča“, ili neki segmenti vojne industrije budu na adekvatniji način iskorišćeni od strane visokoškolskih ustanova za obrazovanje kadrova.
Ono što nije tema današnjeg dnevnog reda, ali ja zaista imam potrebu i obavezu da to napomenem, jeste vezano za obrazovanje i čuli smo već obrazloženje da će se starim studentima koji su upisani po ranijim predbolonjskim, tako da ih nazovem, programima, produžiti, omogućiti studiranje za još dve godine.
Biću slobodan pa ću predložiti, obzirom da to tek treba da dođe na dnevni red Skupštine, da Ministarstvo na jedan ozbiljan način sedne i taj problem razmotri sa svih strana, a jedan ugao gledanja može da bude sledeći. Zaista, i taj zakon kada dođe na dnevni red za te dve godine podržaću, ali ja ne vidim razloga zašto mi to stalno radimo na po godinu, na po dve, na po tri, jednostavno, mislim da to treba ostaviti za odnos između fakulteta i studenata, stvoriti prostor da se na taj način to reguliše, a ne da se svake druge godine podiže tenzija oko toga da li će stari studenti, odnosno upisani po starom sistemu, imati mogućnost da svoje studije završe.
Naravno, da treba da završe, Srbija nije bogata zemlja da se odrekne tolikog broja visokoobrazovnog kadra koji će završiti te studije, sutra, dogodine, tri godine, pet godina, bez obzira koliko vremena su potrošili na studiranje. Smatram da je mnogo manje opterećenje za fakultete da im se omogući uredno polaganje ispita, nego što bi bila šteta ukoliko bi njihovo studiranje bilo ovog trenutka prekinuto.
Zaista, pozdravljam to što se Ministarstvo opredelilo da se to produži za dve godine, ali mislim da treba razmotriti u dva pravca da se to ili, produži na neograničen vremenski period, ili da se u toku ove dve godine stvore zakonski uslovi da to više ne bude pitanje posebnih leks specijalisa, ako ćemo ih tako zvati, zakona, već da se stvore zakonski preduslovi da o tome rešavaju fakulteti individualno, jer mi na ovaj način svima izlazimo u susret, ali je nekakva vrsta selektivnosti možda i potrebna.
Pored toga što je zakon, ovo zaista može da bude samo molba, i mislim da bi bilo i to primereno, kada su u pitanju ovi koji su upisali po Bolonjskom sistemu studije kao prvi studenti toga. Mi smo i do sada videli da je Ministarstvo imalo jednu dobru praksu, obzirom da oni ljudi, što je nebrojeno puta i konstatovano, kako u ovom domu, tako i u raznoraznim analizama koje je samo Ministarstvo pravilo, jesu zaista neko ko je došao u poziciju da zbog tog eksperimentalnog perioda danas može da trpi posledice. To jednostavno nije dobro, mislim da treba da i sami fakultetu pronađu dovoljno snage da to razreše, a u tom smislu, obzirom da to ne može da bude predmet regulisanja zakonskim putem, ja samo mogu da iskoristim ovu priliku i da apelujem i na ministra i na Ministarstvo i na Republičku vladu, da jednostavno izađu u susret i tim studentima i da preporukom, kao i ranijih godina, stvore preduslove da oni svoje školovanje nastave i završe.
Zaista mislim da jedna vrsta strpljenja, naravno ne bezgraničnog strpljenja i ne po svaku cenu, ali ipak mislim da je bolje i to da neki koji se, tako da kažem, malo šale sa studijama, bilo da su po Bolonjskoj deklaraciji ili su stari studenti, ne možemo zbog njih, one koji iz objektivnih razloga su u situaciji da svoje studije do sada nisu završili, da im uskratimo mogućnost da to i okončaju na jedan način.
U svakom slučaju, što se tiče seta zakona koji je danas na dnevnom redu, poslanički klub PS-NSS-USS će u celosti podržati, a ja molim zaista ministra da o ovome o čemu sam čak možda i više vremena govorio danas nego što bi bilo primereno i uobičajeno, porazmisle i da zajednički nađemo načina i jednim i drugim studentima da pomognemo da završe svoje fakultete i time Srbija dobije bar još jedno desetak hiljada visoko obrazovnih kadrova. Hvala.