Zahvaljujem.
Drugarice i drugovi, dame i gospodo, ovim amandmanom pokušavamo da ovaj inače dobar predlog zakona bude još za nijansu bolji po našoj oceni i da donese benefite kada su u pitanju majke i druga lica koja primaju novčanu pomoć na odgovarajući način. Neće se mnogo toga promeniti usvajanjem ovog amandmana, ali mislim da će se jedan deo toga relaksirati i omogućiti.
Ono što je jezivo, a to je nešto o čemu sam zaista od 3. maja na ovamo izbegavao da govorim, i zaista i danas mi je jako teško da govorim, bez obzira što je prošlo neko vreme od tragedije koja je zadesila Srbiju. Ja sam šokiran i preneražen time gde je kraj zloupotrebi dece koja su izgubila svoje živote u onoj velikoj tragediji, nesreći koja je zadesila Srbiju. Da li je neophodno da ponovo danas njihovim roditeljima, njihovim školskim drugovima, bez ikakvog razloga, bez ikakvog povoda, osim sa željom da se steknu neki bezvezni politički poeni, ponovo to stavljamo u kontekst kojem tu mesto danas ovde nije?
Da li je normalno da Aleksandru Martinoviću govori neko ko je pokušao da toj deci, tim anđelima ukrade pravo da budu i tih 40 dana žrtve, da budu jedine žrtve, da sebi dozvole da u tom periodu, koji je period tuge i ćutanja, otimaju pravo roditeljima da svoj bol nekako uspeju da stave tamo gde mu je mesto da bi mogli da nastave da žive? Ne. Oni nastavljaju dalje.
Ovo danas što slušamo je izgleda bes, jer su i roditelji preko svojih advokata, koji zasigurno prenose njihovu volju, jer znam sve te moje kolege koje su podnele zahtev u ime roditelja, kada je u pitanju Anketni odbor, da prestane sa radom, prenose volju, oni su besni danas na te roditelje zato što im ne dozvoljavaju da od toga prave politički egzibicionizam i da nastavljaju da zloupotrebljavaju onu nesreću koja je njih zadesila.
Prema tome, uvažene kolege, prekinite sa tim pričama, prekinite vi koji niste dostojni da Aleksandra Martinovića, bez obzira na omašku koja mu se desila, uzmete i spomenete uopšte u ovom domu, jer je za mnoge od vas on takav humanista i takav znalac i čovek koji radi svoj posao besprekorno da je besprizorno više to zloupotrebljavati na način na koji to radite, pogotovo vi koji ste ostali da patite što se nije desio 6. oktobar, vi koji ste sastavljali spiskove u noći 6. oktobra 2000. godine za likvidaciju, na tim spiskovima su se nalazila i moja maloletna deca. Sram vas bilo, postidite se, aman, ljudi, ućutite više i prestanite da tu tragediju i tu decu zloupotrebljavate. Dosta je i previše toga bilo. Ja nisam kršten, ali vi niste normalni.