Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9738">Đorđe Komlenski</a>

Đorđe Komlenski

Pokret socijalista

Govori

Drugarice i drugovi, dame i gospodo, ja bih samo podsetio, pre nego što pređem na amandman, kratko na jednu diskusiju od pre otprilike sat vremena.

Ako neko već spočitava predlagaču zakona da treba da koristi srpski jezik, onda ne bi trebalo da koristi ni termine u diskusiji kao što su "prajm tajm", postoji vrlo jednostavno objašnjenje i opisno, da je to udarni termin. Tako da hajte da i mi malo vodimo računa o tome kada delimo lekcije predlagaču zakona. Inače, ja se slažem apsolutno sa tim da srpski jezik je dovoljno bogat i ima dovoljno izraza koji mogu da budu jasni i precizni i ne treba uvoditi strane reči u naš zakon.

Što se amandmana tiče, moj predlog se odnosi na to da se stav 10. u ovom predloženom članu briše. Naime, svaki izuzetak je rizik od nejednakosti. Zemljište u Republici Srbiji je ograničen resurs i ukoliko stav 10. bude opstao ovde, gde će se iznimno kada je u pitanju linijska infrastruktura isplaćivati, bez obzira na to što se zemljište proglasi građevinskim zemljištem, cena kao poljoprivrednog ili šumskog zemljišta, može da dovede do ozbiljne nejednakosti u daljoj primeni. Mislim da to nije toliki udar na budžet Republike Srbije, o kojem bi se posebno moralo voditi računa, koliko može da nam napravi problem druge vrste.

Hipotetički, a u životu se hipotetika vrlo često dešava, može da dovede do toga da se parcela koja se kao izuzetak otkupljuje kao poljoprivredno zemljište, iako se vodi kao građevinsko zemljište, nalazi pored parcele koja će u nekom budućem periodu ili u nekom prethodnom periodu je isplaćena kao neprioritetna ili van ovog izuzetka, gde će se vlasnici zemljišta koje se nalazi u istom području naći u potpuno neravnopravnoj situaciji. Uostalom, zakon je vrlo jasan, da se naknada isplaćuje prema statusu i vrednosti zemljišta, kako je u trenutku isplate.

Mislim da je to nešto što treba usvojiti a sa izuzecima biti izuzetno oprezan, jer mislim da može da napravi veću štetu nego što može da doprinese kada je budžet u pitanju. Uostalom, rekoh, zemljište je resurs koji je ograničen i retko ko svojevoljno gubi zemljište u eksproprijaciji da bi to tako jednostavno moglo i da se prihvati. Hvala.
Zahvaljujem, predsedniče.

Drugarice i drugovi, dame i gospodo, pišući ovaj amandman pažljivo sam vodio računa da građani ne budu uskraćeni za besplatnu konverziju.

Kao neko ko je oduvek bio protiv privatizacije zaključio sam da ne postoji nijedan pravno valjan razlog da, sem građana, se dozvoli pravnim subjektima koji su privatizovani po bilo kom osnovu, da im se oproste sredstva za naknadu za konverziju zemljišta i time omoguće sticanje dodatne dobiti, a već su iskoristili dobrano privatizacione mogućnosti.

Naime, sama privatizacija, iako nije tema ovoga, uslovno rečeno, na neki način jeste, je počela 1991. godine. Nije počela ni 2000. ni 2012, ni 2015, ni 2023. godine i zaista jesam od početka bio protiv toga, mada Zakon o svojinskoj transformaciji iz 1991. godine je bio daleko povoljniji za građane, nego ovo što se desilo danas.

Naravno, ne postoje zablude kod mene da je ovo proces koji se mora okončati. Ministar kaže na jedan fin način da se privatizacija na ovaj način mora zaokružiti ili treba da se zaokruži. Ja ću reći da se radi o zaokruživanju prvobitne akumulacije kapitala, kako je to Marks davno napisao.

Kao protivnik takvih stvari jednostavno nisam mogao da ne reagujem amandmanski na ovako nešto. Građani zaslužuju besplatnu konverziju, zaslužuju pravo svojine na zemljištu, ali za ove firme ne.

Uslovno rečeno, delimično saglasan i sa tim malo začuđen. Kaže, mnogi su uspeli da dokažu da je zemljište za redovnu upotrebu kompletno zemljište i onda sam prosto začuđen da je ostalo onih koji u ranijem periodu to nisu uspeli da dokažu i da im se ne naplati konverzija.

Inače, konverziju zaista, iako nije bila zvanično moguća, Dušan Petrović je stvarno maksimalno naplatio, jedino samo što je to naplatio kroz reket, trpajući u svoj džep i to je ono što je još gore od ovakve situacije kakva jeste.

Još jednu molbu imam. Obzirom na stavove da su to možda ne znam kardeljevski ili ovakvi ili onakvi stavovi, ne znam za ostale, meni slobodno možete da pripišete da je ovo posledica stavova Staljina, Leke Rankovića, Mihajla Markovića, pa i Aleksandra Vulina, ali samo sa Kardeljem nemojte da me mešate, molim vas.

Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Drugarice i drugovi, dame i gospodo, usvajanjem ovog amandmana mi smo samo potvrdili nameru Vlade da se ovde radi isključivo o priključenju porodičnih stambenih objekata koje su građani sticali izgradnjom ili kupovinom posebnih delova objekata da bi time rešili svoje stambeno pitanje, da bi ga rešili na trajan način.

Ovo nedvojbeno ukazuje na pravac kojim se ide kada su upitanju dopune ovog zakona i one su se pokazale apsolutno neophodnim.

To što uvažene kolege ne vide ništa osim Beograda, Novog Sada, Niša i velikih gradskih sredina i ne poznaju seoske sredine i nemaju predstavu o tome kako se od pamtiveka gradilo u selima, da nisu bile potrebne ni građevinske dozvole, da postoje kuće koje su stare preko 100 godina koje ne mogu danas da se priključe na struju, na vodu, na kanalizaciju iz jednog prostog razloga, jer je to tako trajalo i te kuće su u skladu sa tadašnjim zakonskim propisima zidane na osnovu potvrde koje su dobijali iz mesne zajednice. S jedne strane, ti građani su došli u situaciju da izgube svoje priključke. Tamo 2006, 2007. i 2008. godine su ostali bez posla i nisu imali od čega da plate struju, a onda sa zakonskim promenama novi priključak im nije odobren.

Da li je normalno te ljude terati na dodatni trošak, iako su svojevremeno postupali u skladu sa zakonom? Ja stvarno to ne mogu da razumem. Ako je intencija da mi danas ljude koji su rešavali svoja stambena pitanja ostavimo bez osnovnih ljudskih potreba zarad rizika koji je minoran da se tu provuče neko od onih ko je investitor ili ko pokušava to da zloupotrebi je apsolutno nenormalno.

Znači, ne postoji nijedan zakon koji će omogućiti stoprocentnu sigurnost, ali u ovoj situaciji uz adekvatnu uredbu i opšte akte koje će Vlada doneti, ja sam siguran da će takve zloupotrebi biti maksimalno sprečene.

U krajnjem slučaju, bolje da se negde neki investitor koji je zidao do 2012. godine, jer, zapamtite, od 2014. godine pa na ovamo, ugovori o kupoprodaji stanova nelegalnih se nisu mogli ni overiti. Znači, niko nije ni mogao na takav način da rešava stambena pitanja. Ne može da bude. To je moglo da bude samo u vreme najvećim delo do 2000. do 2012. godine. Prema tome, ako vam je žao da se provuku oni koje ste vi pustili da rade sve i svašta u ovoj državi, da grade kako su gradili, ja to mogu da razumem, ali o tome ste trebali da razmišljate na neki drugi način i građani Srbije treba da znaju da je ovo očajnički pokušaj da se zarad pribiranja nekih sitnih političkih poena spreči mogućnost da svaki građanin u Srbiji u svom porodičnom domu, u svom stanu koji je rešio svoje porodične probleme i stanovanje ima struju, vodu i može da se priključni na kanalizaciju.

Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Neko ko bi bar želeo da glumi da je normalan, prozivajući nas da smo nenormalni, potrudio bi se da sasluša ono što su pre njega iz opozicije govorili kolega Nešić i gospođa Oreg, koji su apsolutno rekli da su protiv donošenja ovakvog zakona.

Prema tome, nije vladajuća garnitura protiv donošenja ovakvog zakona, nego upravo oni sa kojima vi delite iste misli i slična osećanja. Nemojte džabe građane Srbije dovoditi u zabludu. Najveći deo nelegalnih objekata, najveći deo kriminala, pa i najskuplji kriminalni objekat koji je napravljen u Srbiji Most na Adi je napravljen u vreme vaše vlasti i pravili su lideri u koje se vi danas kunete.

Prema tome, bolje se vi poklopite ušima i ćutite, jer građani Srbije nemaju tako kratko pamćenje koliko je vaše.
Zahvaljujem predsedavajuća.

Drugarice i drugovi, dame i gospodo, amandman koji je predložen ne treba prihvatiti iz jednog osnovnog početničko pravničkog razloga. Pitanje savesnosti ne može da utvrđuje nijedan organ uprave, ne može da utvrđuje nikakva komisija. Pitanje savesnosti može da se utvrđuje samo i isključivo u sudskom postupku.

Mi ne možemo da damo takve nadležnosti, jer ljudi koji treba da se bave ovim niti su kvalifikovani, niti je to u skladu sa Ustavom, niti drugim procesnim zakonima.

Iz tog razloga ovakav predlog i pokušaj da se amandman usvoji tretiram kao i onaj predlog da je nedostajuća analiza, da su nedostajuće neke komisije, da se nešto utvrđuje, preispituje. Građanima Republike Srbije treba priključak na vodu, struju, kanalizaciju, grejanje odmah. Da ste vi gospodo ili oni čije baštinite vrednosti danas od 2000. do 2012. godine manje krali, cela Srbija bi već imala i vodu i struju i kanalizaciju i svi bi bili uredno i legalno priključeni.

Iz tog razloga ovaj amandman ne treba prihvatiti. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Ovaj amandman sam podneo isključivo iz jednog iskustvenog razloga i dugogodišnje prakse, znajući da rok od 30 dana, koji se predlaže, može da bude prekratak kao rok koji predlažete u ovim dopunama zakona kao rok u kojem se nakon donošenja opštih akata može podneti zahtev. To je jedna dimenzija.

Druga dimenzija svega toga jeste sledeća situacija. Tako kratak rok će stvoriti sledeću situaciju, da građani Srbije koji ispunjavaju ove uslove mogu da se priključe samo na postojeću mrežu vodovoda, kanalizacija, elektro, daljinsko grejanje i ostalo koje budu postojale u tom trenutku.

Možda bi to do 2012. godine bilo pravilno razmišljanje, jer se znalo da sledećih deset godina niko ništa napraviti neće. Danas, kada samo u Obrenovcu očekujemo završetak vodovodne trase u mestu Orašac, gde imamo oko 400 domaćinstava, da će se raditi mnoge sekundarne mreže i da se kreće sa izgradnjom kanalizacionih mreža, doći ćemo u situaciju da ovako limitirani termini dovedu do toga da zbog ne završetka linijske infrastrukture ili njenog nepostojanja određene kategorije građana koji bi u svemu ispunjavale ove uslove mogle da se priključe.

Moj amandmanski pokušaj da ovo izmenimo mislim da je potpuno odgovarajući u tom pravcu jer bi bio potpuno primenljiv. Odnosio bi se isključivo samo na one kategorije građana kojima će se ovim dopunama i omogućiti privremeni priključak i odrednica linijske infrastrukture je vrlo jasno. Znači, ne novoizgrađeni objekat koji bi nekome palo na pamet možda danas da gradi da može da priključi. Ne, nego od ranije postojeći objekat koji je postojao pre ovih današnjih dopuna, ali u trenutku kada se završi linijska infrastruktura može da podnese zahtev i da se priključi.

U krajnjem slučaju, ako Vlada nema razumevanja za ovo, ja ću pozvati kolege poslanike da za ovo glasaju. Ako ništa drugo, bar će biti vama intencija da o ovome moramo razmišljati kako ćemo rešiti i taj problem.

Ovo nije Srbija u kojoj se ništa ne gradi, pa možete da kažete - što je, to je, tako je, bar kada je u pitanju linijska infrastruktura. Verujem da će u sledećih tri meseca, šest meseci, pa bar na 50, 60 lokacije raznorazne linijske strukture snabdevanja građana ovim uslugama biti završene, a ne bi bilo u redu da oni ostanu uskraćeni za mogućnost koja se pruža onima kod kojih već postoji ova infrastruktura.

Hvala.

PREDSEDAVAJUĆA Na član 3. amandman su zajedno podneli narodni poslanici dr Zoran Lutovac, dr Dragana Rakić, Srđan Miliovijević, Nebojša Novaković, dr Nenad Mitrović, Ksenija Marković, Sanja Miladinović i Tatjana Manojlović.

Da li neko želi reč?

Reč ima Tatjana Manojlović.
Zahvaljujem.

Drugarice i drugovi, dame i gospodo, ovim amandmanom pokušavamo da ovaj inače dobar predlog zakona bude još za nijansu bolji po našoj oceni i da donese benefite kada su u pitanju majke i druga lica koja primaju novčanu pomoć na odgovarajući način. Neće se mnogo toga promeniti usvajanjem ovog amandmana, ali mislim da će se jedan deo toga relaksirati i omogućiti.

Ono što je jezivo, a to je nešto o čemu sam zaista od 3. maja na ovamo izbegavao da govorim, i zaista i danas mi je jako teško da govorim, bez obzira što je prošlo neko vreme od tragedije koja je zadesila Srbiju. Ja sam šokiran i preneražen time gde je kraj zloupotrebi dece koja su izgubila svoje živote u onoj velikoj tragediji, nesreći koja je zadesila Srbiju. Da li je neophodno da ponovo danas njihovim roditeljima, njihovim školskim drugovima, bez ikakvog razloga, bez ikakvog povoda, osim sa željom da se steknu neki bezvezni politički poeni, ponovo to stavljamo u kontekst kojem tu mesto danas ovde nije?

Da li je normalno da Aleksandru Martinoviću govori neko ko je pokušao da toj deci, tim anđelima ukrade pravo da budu i tih 40 dana žrtve, da budu jedine žrtve, da sebi dozvole da u tom periodu, koji je period tuge i ćutanja, otimaju pravo roditeljima da svoj bol nekako uspeju da stave tamo gde mu je mesto da bi mogli da nastave da žive? Ne. Oni nastavljaju dalje.

Ovo danas što slušamo je izgleda bes, jer su i roditelji preko svojih advokata, koji zasigurno prenose njihovu volju, jer znam sve te moje kolege koje su podnele zahtev u ime roditelja, kada je u pitanju Anketni odbor, da prestane sa radom, prenose volju, oni su besni danas na te roditelje zato što im ne dozvoljavaju da od toga prave politički egzibicionizam i da nastavljaju da zloupotrebljavaju onu nesreću koja je njih zadesila.

Prema tome, uvažene kolege, prekinite sa tim pričama, prekinite vi koji niste dostojni da Aleksandra Martinovića, bez obzira na omašku koja mu se desila, uzmete i spomenete uopšte u ovom domu, jer je za mnoge od vas on takav humanista i takav znalac i čovek koji radi svoj posao besprekorno da je besprizorno više to zloupotrebljavati na način na koji to radite, pogotovo vi koji ste ostali da patite što se nije desio 6. oktobar, vi koji ste sastavljali spiskove u noći 6. oktobra 2000. godine za likvidaciju, na tim spiskovima su se nalazila i moja maloletna deca. Sram vas bilo, postidite se, aman, ljudi, ućutite više i prestanite da tu tragediju i tu decu zloupotrebljavate. Dosta je i previše toga bilo. Ja nisam kršten, ali vi niste normalni.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Drugarice i drugovi, dame i gospodo, nisam reagovao kod amandmana na član 2. ovog zakona, učinilo mi se da sam pogrešno čuo, ali pošto se to ponovilo kod amandmana 3. sada zaista moram da samom sebi glasno postavim pitanje – gde li ja to grešim?

Naime, kada dođe do usvajanja deteta, nastaje adoptivno srodstvo, automatski se u izvodu iz matične knjige rođenih kao roditelji deteta upisuju usvojioci i tu je kraj priče. Ne znam na osnovu kojih evidencija ili na osnovu kojih kriterijuma…
Ne, ja ne koristim slušalice.

Da li je sada bolje. Da li mogu da nastavim. Hvala vam.

Znači, majka deteta prirodna ili usvojiteljka se u zvaničnim evidencijama nakon sprovođenja postupka usvojenja vodi kao majka i to je jedini podatak koji je dostupan javnosti, čak i službama svim, osim u određenim situacijama koje su zakonom definisane.

Prema tome, predlagati ovde amandmane kojim se uvodi posebna kategorija usvojitelja i usvojiteljke je nešto što je apsolutno, prvo, vam svake pameti i, drugo, potpuno nesprovodivo. Znači, to je nešto o čemu se ne da ni komentarisati, ni diskutovati, niti koristiti kao podatak.

Oni koji su osvojili decu, bilo da li je u pitanju samo majka, bilo da je u pitanju samo otac ili jedno i drugo, jer su oni postali majka i otac nakon usvojenja i takvi upisani u matične knjige, po tom osnovu crpe pravo koje pripadaju majci, odnosno, kako već ovaj Predlog Zakona predlaže tu izmenu, ukoliko joj se ne zna prebivalište, boravište i ostalo, onda otac može da podnese zahtev.

Prema tome, ja jesam bio stvarno… Učinilo mi se da nisam dobro čuo i u pravu ste kada ste rekli za slušalice možda i treba da počnem da ih koristim. Sačekao sam da se to ponovi na ovom trećem amandmanu koji je prelagala Demokratska stranka i ja stvarno ne razumem odakle uopšte i ideja da se tako nešto predlaže? Ako postoji bilo kakva vrsta diskriminacije, bilo kome bilo gde, mada za to ne vidim načina, možda je to nešto o čemu treba da razgovaramo, ali ovo nešto je apsolutno pravni nonses.

Hvala lepo.
Zahvaljujem predsedavajuća.

Drugarice i drugovi, dame i gospodo, iako smatramo da je Zakon o izmenama i dopunama Zakona o finansijskoj podršci porodice sa decom dosta kvalitetno urađen, ovim amandmanom koji smo predložili nalazimo da postoji mogućnost određenih korekcija i ispravki zakona i usklađivanje rokova.

Naravno da svako usklađivanje rokova zavisi od finansijske mogućnosti. Ono što iskreno rečeno kroz amandman možemo da izrazimo kao želju, ali lično nisam finansijski ekspert da mogu da izračunam da li nešto može da se upotpuni ili ne. Prema tome, u svakom slučaju očekujemo da se predstavnici Vlade izjasne da li ovakav amandman ima ili nema prostornih mogućnosti, odnosno finansijskog prostora da se realizuje.

Ono što je dobro jeste da se ovakvi zakoni kao posebna kategorija u kontinuitetu menjaju, upotpunjuju i poboljšavaju, jer samo protekom vremena je moguće kroz praksu ustanoviti gde eventualno u zakonu može da postoji propust. Koliko god se trudili, ne postoji apsolutno idealan zakon i slažem se sa tim da su u neku ruku preduzetnice bile uskraćene u nekim pravima u prethodnom periodu, ali nemojmo da zaboravimo da pre nego što se od 2012. godine na ovamo krenulo u jednu ozbiljnu reformu socijalne politike i socijalnih davanja i usklađivanja prava koja proističu iz ovog perioda, do 2012. godine nije vodila nikakva briga ni o deci, ni o majkama, niti se vodilo računa o budžetu. Vodilo se samo računa šta će ko zgrabiti i za sebe odneti kući. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Drugarice i drugovi, dame i gospodo, količina lupetanja na koja su spremna određena gospoda kada dobiju instrukcije od portira Američke ambasade da ovde iznesu u Skupštini Republike Srbije, zaista se može meriti samo sa bezgraničnom glupošću koja ih krasi.

Ako znamo, a znamo, da američko Ministarstvo finansija kao dokaz između ostalog kao jedan od važnih pokazatelja kakve će odluke doneti uzima i to šta se o nekom piše na društvenim mrežama, onda stvarno može da bude jasno, odakle onolika salva gluposti, neistina, koje su botovi američke ambasade koji sede desno s moje strane lupetali u prethodnom periodu ne bi li po direktivi koju su dobili stvorili prostor da najveći lažovi na zemaljskoj kugli donesu odluku i učine izuzetnu čast Aleksandru Vulinu i da ga stave na svoju crnu listu i sankcije.

Podlije od ovoga što su Amerikanci uradili na račun Aleksandra Vulina moglo je da bude samo, ne daj Bože, da su ga pohvalili, jer od takve bruke i sramote neko ko je deklarisani srbofil, ko se bori za srpska prava, koga niko ne može da slomi, ko je u međuvremenu uspeo da službu kojom rukovodi dovede do savršenstva, da spreči novi Račak, nove Markale, da spreči nove podmetačine sa onim automobilom punim oružja koji je trebalo da posluži tim istih kforovcima, natovcima i njihovim slugama da izazovu sukobe na Kosovu i Metohiji i to je nešto što bezgranično žulja.

Čovek koji ima kičmu, koji iznad svega poštuje Republiku Srbiju i koji je idejni tvorac srpskog sveta i neko ko je izuzetno počastvovan time što se nalazi na crnoj listi SAD-a.

Hvala.
Ja danas govorih gluvima očigledno.

Osoba koja usvoji dete i porodica jednostavno se automatski po pravosnažnosti rešenja centra za socijalni rad upisuje kao roditelj deteta. Ne postoji nikakva posebna evidencija, niti mogućnost da se usvojitelji vode kao nekakva posebna kategorija, osim u tačno određenim zakonskim situacijama.

Znači, količina lupetanja gluposti sa traženjem ovakvog amandmana je apsolutno ravna sa lupetanjem gluposti kojima se optužuje Aleksandar Vulin za bilo šta.

Meni je jasno da nalogodavcima, vlastodavcima i portirima američke ambasade, koji dotičnom gospodinu daju uputstva o čemu treba ovde da navodno govori, mada to sve više liči na neke druge zvuke, nego na govor, je nešto čega on mora da se pridržava. Ali, ako ćemo i o čemu govoriti, dobili smo potvrdu od predsednika države da su uvedene sankcije Rusiji, Aleksandar Vulin ne bi bio na crnoj listi Ministarstva finansija SAD.

Sjedinjene američke države ne bi kidisale na Aleksandra Vulina da postoji bilo kakva mogućnost da sa njim manipulišu na bilo koji način i pokušaju da ugroze bilo koji interes Republike Srbije. Sve ostale službe besprekorno funkcionišu sa Republikom Srbijom, jedino Amerikancima smeta. Naravno, da im smeta, jer je ponovo demistifikovana njihova uloga po pitanju saradnje sa UČK, a ako neko veruje onima koji su zajedno sa šiptarskim teroristima sedeli na podu, dogovarali kako će uništavati Republiku Srbiju, otimati njene delove, onda stvarno nije ni čudo što ovakve zvuke, ali ja se izvinjavam, čuvene kolege koje pominjete da su ovo zvuci sa Gazele, nisu, to je samo eho koji stiže iz Zasavice, mi ovde u Skupštini i dalje moramo da slušamo. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, reklamiram čaln 107. Već sam pre neki dan objasnio da postoji određene količina neznalica koje veruju da postoji jedanaesta Božija zapovest pa time mogu i građane da dovedu u zabludu, a ta zapovest po njima glasi – sve što Amerikanci odvale je neprikosnovena istina.

Ono što je verovatno istina je to da od početka decembra meseca kada je gospodin Hil izjavio da neće sarađivati sa BIA Republike Srbije zato što je na njenom čelu Aleksandar Vulin, trebalo je osam meseci da shvate da BIA i bez njihove saradnje može da besprekorno da funkcioniše, pa su onda smislili lagariju i ovu neistinu po principu svih svojih velikih istina, kao što su Račak, Markale koji ponavljaju neki ovde, da ne nastavljam rimu, da uvedu sankcije, međutim, BIA je pokazala da ona i dalje besprekorno funkcioniše.

Ponovo se sprečila malverzacije i sprečila nove Račke, nove Markale, nove neistine o Srbima na Kosovu i Metohiji koje su trebale da posluže kao modus za olakšavanje teroristima UČK da nastave posao koji su započeli zajedno sa svojim čuvenim prijateljima koji ih podržavaju.

Prema tome to je nedopustivo, morali ste da reagujete, presečete i ja vas molim da to ubuduće činite, jer se odavde mogu širiti vrlo ružne i neistinite informacije koje se odnose po pitanju funkcionisanja ove države i njene bezbednosti. Ne mora da se glasa. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Drugarice i drugovi, dame i gospodo, da je predloženi amandman glasio da garderoba letećeg osoblja u „Er Srbiji“ treba da bude u skladu sa crvenim sakoom kakav je Žika Gojković kupio predlagaču amandmana da bi ga imao u kampanji, ja bih to podržao uz uslov da se on jasno i glasno izjasni da li je to bila monarhistička crvena ili komunističko crvena boja koju je nosio. Ja bih, naravno, ovu komunističku verziju podržao, ali pošto nije obrazlagao svoj amandmana ni na koji način, onda to verovatno može da učini neki drugi put. Hvala.
Zahvaljujem.

Predsedavajuća, povredili ste član 107.

Na govor mržnje koji je nedvosmisleno prethodni govornik koristio morali ste da reagujete i preduzmete mere koje vam ovaj Poslovnik dozvoljava.

Znači, genocida u Srebrenici nije bilo. Postojao je ratni zločin. Laži koje su izgovorene u cilju širenja rasne i nacionalne mržnje unutar Republike Srbije i narušavanja stabilnosti u Republici Srbiji, koje vi niste sankcionisali, laži da Krivični zakon Republike Srbije priznaje nekakve kvazi odluke Haškog tribunala su apsolutno neistina i ne postoji nijedna validna presuda, niti i jedna validna odluka, nijedan ozbiljan naučni rad koji bi potkrepio bilo kakvu tvrdnju da je genocid u Srebrnici učinjen.

Učinjeni su zločini, a nepravda koja je otklonjena prema ovim dvema studentkinjama iz Sarajeva, koje jesu učinile nepromišljenu reakciju, ali nepromišljenu reakciju kojoj bi se teško ko uzdržao čak i od poslanika, čak i od političara posle salve mržnji, pretnji, ugrožavanja sigurnosti… Ne smem da ponovim nijednu od tih pretnji, jer su grozomorne koje su im upućene.

Ono što su one na kraju uradile i reagovale je neprimereno i nedopustivo, ali nedopustiva reakcija na salvu pretnji i uvreda koja su imale, koje bi se i obistinile je nešto što moramo da razumemo. Ne prihvatamo to, ali razumemo neodgovarajuću reakciju, a odgovarajuća reakcija Republike Srbije da one mogu da žive ovde, a finansiranje i stipendiju rešava tamo neki privatnik iz Republike Srpske, nije nešto što se može spočitavati u ovom domu.

Hvala.