Zahvaljujem, predsedavajući.
Drugarice i drugovi, dame i gospodo, nije neuobičajeno što se ponovo susrećemo sa izmenama i dopunama Zakona o postupku upisa u Katastar nepokretnosti i vodova, kao što smo u toku ovog mandata imali više prilika da i neke druge zakone više puta imamo u plenumu u raspravi i da ih ponovo razmatramo, odnosno nadograđujemo, dopunjujemo i usklađujemo sa nekim promenama koje su nastupile u međuvremenu.
Poslanički klub PS-NSS-USS će podržati ovaj predlog u danu za glasanje. Naravno da smo imali određene amandmane, ali u amandmanima raspravljaćemo u danu kada za to bude vreme. Činjenica je da se ovako predloženim izmenama i dopunama izlazi u susret uočenim problemima koji su se pojavili u proteklom periodu za koje neko može reći da je kratak i da se to moglo predvideti, ali čini mi se da izmene i dopune drugih zakona i donošenju drugih zakona su uzrokovale da u ovoj meri danas imamo ovako koncipirane predloge na dnevnom redu.
Naime, u praksi postoji i postojaće mnogi problemi koji su prouzrokovani time da mi na putu digitalizacije uprave u svakom pogledu podrazumevajući u tome i rad katastra nemamo jedan ravnomeran rast u svim oblastima, nisu svi u istim brzinama i onda se pojavljuju ovakvi raskoraci koji mogu da dođu. Naravno da smo kao Skupština u obavezi da ih prepoznamo, da na njih reagujemo i da ih postepeno usklađujemo kako bi to jednog trenutka bilo zaista kao jedan jedinstven tok kojim će funkcionisati princip elektronske uprave ili digitalizacije, kako to neko više voli da kaže i kada je katastar u pitanju i kada je uprava u pitanju, kada je u pitanju postupak izdavanja objedinjene procedure kada su u pitanju izdavanja građevinske dozvole, kada su u pitanju notari, kada su u pitanju sudovi.
Znači, mi mnoge sisteme, različite koje smo zatekli polako usklađujemo u jedan tok koji treba da dovede do toga da zaista kada se stigne na cilj to bude daleko bolje. Da li se ponešto, tako da kažem čak i pogorša u nekom trenutku i oteža samo funkcionisanje i način funkcionisanja? Pa, desi se, ali naravno i to je predviđeno i mora da se iznese i strpi i prevaziđe i jednostavno mnoge stvari kao što su ostale za dalju regulaciju u ovome koje ostaju na katastru treba pojednostavljivati u nekom budućem periodu.
Pored oglasne table kada je u pitanju oglašavanje rešenja, olakšanog dolaska do prepisa rešenja koje je doneto, upoznavanja stranaka na jednostavniji način, jeste reakcija, ja moram da kažem na to da poprilično problema imamo sa dostavom i uručenjem pismena.
Kada to kažem, ne mislim samo na rad pošte, mislim i na situaciju da nama mnogi od ovih dokumenata traže ličnu dostavu, podrazumevaju je, jer je pretpostavka za tako nečim, mora biti lično uručen stranci na koju se odnosi, a zbog promene radnog vremena, činjenica je da mnogo više ljudi danas radi nego što je to bilo pre desetak godina, dođemo do situacije da ta pošta ne bude uručena. Pošta ima neko svoje radno vreme, ali i radni ljudi imaju svoje radno vreme koje je danas od devet do pet, nekada je to bilo od sedam do tri, pa je bilo lakše izaći sa posla da bi se primila pošta. Pošta je na drugi način funkcionisala. Sada to dovodi do određenih zastoja i zakašnjenja kada su u pitanju oglašavanje pravosnažnosti i izvršnosti određenih rešenja u postupcima, ne samo u katastru nego i u nekim drugim oblastima, ali danas govorimo o katastru.
Mislim da ćemo sa ovom oglasnom tablom dosta toga urediti, olakšati, neće to biti baš do kraja rešenje problema koji postoji, ali i dalje će ostati onaj problem koji smo prilikom prethodnih nekih promena govorili, odnosno rasprava o izmenama i dopunama, ostaće pitanje naplate taksi, dostavljanje poštom, obaveštenja koliko taksa iznosi i tako dalje.
Podsetiću da smo mi u to vreme imali jedan predlog koji bi bar jedan deo, jednu oblast koja je prilično dobro uređena sada mogao da olakša, to je bio predlog da se notari obavežu da uz svu dokumentaciju koju dostavljaju katastru budu obavezni da dostave i potvrdu o plaćenoj taksi za upis nepokretnosti čime bi se sve peripetije koje nastaju posle toga daleko brže i efikasnije i funkcionalnije razrešile.
Vidite, u čemu je razlika u opšte da li će neko iz službe katastra kada se završi postupak upisa u hitnom roku najduže pet dana kako je to propisano kada u pitanju ugovori koje im proslede notari, ako posle toga sledi procedura dostave naloga za plaćanje takse, pa nije uručeno rešenje iz razno raznih razloga. Pa, na kraju se čak desi da te takse krenu i prinudnim putem da se naplaćuju, jer i to podrazumeva posle određenog broja pokušaja da se stranci uruči nalog za plaćanje taksi i ona to ne učini, sledi postupak izvršenja, a onda imamo problem zašto nešto što je trebalo da košta par hiljada dinara zbog izvršnog postupka košta mnogo više.
Sve ovo treba tražiti na mnogo jednostavniji načine, tražiti puteve za sve to. Čini mi se da nije baš previše ni jednostavan način kada mi pričamo o digitalizaciji, mogućnošću slanja elektronskom poštom određenih podataka, a uslovljavati proceduru do te mere da neko baš bude posebno ovlašćen registrovan, da može da na takav način komunicira sa nadležnim državnim organima, počevši od toga da mora da ide da verifikuje elektronski potpis, da otvara poseban sandučić, poseban mejl čini mi se da u tom segmentu mnogo toga može da se uradi. Kada dođe vreme da se ovakva vrsta administracije do kraja rasterati, onda će zasigurno jedan broj radnika koji je u katastru trenutno zatrpan ovakvim problemima, i ekspedicijom, znači, ne može tu da na problemima dostave radi samo jedna osoba. Tu ipak u mnogim situacijama moraju da budu konsultovani i stručni ljudi i stručni kadar, znači, to podrazumeva opet neki gubitak određenog radnog vremena koje može biti potrošeno na rešavanje predmeta koji su zaostali iz nekog ranijeg perioda i na zadovoljstvo građana i taj deo procedure ubrzati u odnosu na ono što nije.
Ja neću mnogo braniti katastar, znam da je bilo dosta primedbi za neka kašnjenja u neke postupke odlučivanja, ali je činjenica da i nadležnost katastra promenjen. Katastar je ranije donosio prvostepena rešenja u drugom stepenu odlučivalo ministarstvo i tamo iz davnog perioda ogroman broj nasleđenih predmeta je jednostavno sada na nadležnosti postupanja vraćen samom katastru, a da katastar nije u mogućnosti da proširi svoje kapacitete na odgovarajući način, zbog zabrane zapošljavanja, nije lako ni obezbediti ljude koji mogu kvalitetno i odgovorno da odgovore na tu vrstu posla. Tako da sa resursima koje je katastar trenutno poseduje i sa mogućnošću ljudskih kapaciteta koje ima i kvalitativno i kvantitativno.
Ja bih zaista imao samo pozitivne ocene o radu katastra. Naravno, da uvek možemo pronaći razlog za nezadovoljstvo, ali nije poenta kao i kod pravosuđa reći da je norma sudije da uradi 300 presuda godišnje, kad tu ne postoji kvalitet, onda to je fizički neizvodljivo, znači, neizvodljivo je i očekivati od ljudi iz katastra da zaista, ovaj pod ogromnim pritiskom rade, rešavaju predmete, a koji traži dužnu pažnju koji su van onih rutinskih poslova.
Tako da osim ovakvih izmena zakonskih koji treba i njih da relaksiraju od svega toga, mi treba da uradimo jednu ozbiljnu analizu, šta Srbija u narednom periodu traži i očekuje od službe katastra nepokretnosti, da srazmerno tome napravi odgovarajuće procene, kada su u pitanju materijalni resursi, ali prvenstveno, kada su u pitanju ljudski resursi.
Možda bi bilo dobro da u ovoj fazi kada se mnogi od ovih zakona donose, usvajaju, kada se o njima razgovara, malo više računa povede da li možda i kroz neku vrstu nekog posebnog tela, koje će voditi računa o budućoj usklađenosti funkcionisanja elektronskog sistema pojedinih segmenata, kako katastra, tako i uprave prihoda da jednostavno nekakve neusklađenosti koje smo prinuđeni da danas kroz parlamentarnu raspravu, kroz zakonske izmene rešavamo, ljudi koji se razumeju, naravno uz konsultacije sa ljudima iz struke uvažavajući, naravno i primedbe mojih kolega advokata, zato što u praski dosta stvari mogu da pomognu, jednostavno iskustveno, takve stvari kroz jednu dobru koordinaciju u buduće budu bolje praćene.
Čini mi se da polako ulazimo u taj jedan finiš usaglašavanja elektronske, elektronskog rada uprave koja je do pre 10 godina radila isključivo samo pomoću papira. To je ogroman iskorak, on traži i ogromno angažovanje, prema tome, i ovakve česte rasprave kada su u pitanju Zakon o katastru ili neki drugi zakoni, a ovde se vidi da se zaista zbog poboljšanja nekog kvaliteta i mreže elektronske kroz koju katastar funkcioniše, sve više se otvara prostor za jednu relaksaciju, jedan kvalitetniji i bolji rad. Da li smo sve dobro prepoznali, ne znamo, pokazaće vreme.
Ovo vreme usklađivanja podrazumeva i jednu dozu rizika da u nečemu možemo da pogrešimo u ovom trenutku ili u ovom trenutku ne možemo baš sve da predvidimo zakonskim izmenama, što čak i očekujemo da će biti problem, zato što neki drugi sistemi koji jednog trenutka treba da budu potpuno usklađeni sa katastrom kasne i taj raskorak bi u ovom trenutku bio preveliki, tako da treba imati razumevanja zbog čestih rasprava. Kada kažem česte, one nisu plod nečije neodgovornosti ili nepromišljenosti. Ovakve česte izmene i dopune zakona u ove četiri godine sa kojima smo imali prilike da se susrećemo, su upravo posledica jednog izuzetno dinamičnog razvoja uprave u Srbiji.
Jednostavno, to je nešto što u hodu mora da se rešava. Moram da kažem da mi se čini da je odgovor i nadležnih, ali i parlamenta, kada su ovakve situacije u pitanju, više nego zadovoljavajuće i jednostavno, to je osnovni razlog zašto ćemo podržati ovakve izmene i dopune uz jedan predlog koji sam izneo i nadam se da će biti prenet na odgovarajuća mesta, da u buduće o tim problemima koji su vezani za digitalizaciju, koji su upravo zbog različitosti sistema, koji funkcionišu još uvek, pojave se negde u praksi, treba da se bave ljudi koji su isključivo iz te oblasti stručni, naravno, nakon sugestija koje mogu da dobiju prvenstveno iz advokature, iz katastra, kada je ovaj zakon u pitanju i još nekih drugih oblasti, kako bi znali kako to što bolje da formulišu i što bolje da predvide, tako da kažem, unapred da do ovoga ne bi dolazilo često. Hvala.