Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9837">Borislav Novaković</a>

Borislav Novaković

Narodni pokret Srbije

Govori

Predsedavajuća, hvala na formalnoj i pravnoj korektnosti. Prvi zakon o kome želim da govorim je Zakon o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju. Dozvolite mi argumentaciju u korist uvrštavanja ove tačke dnevnog reda na skupštinskom zasedanju obrazložim kroz četiri argumenta.

Prvo, u Srbiji od zemlje i na zemlji živi oko milion i 500 hiljada stanovnika. Investirajući u ruralni razvoj i vodeći više računa o poljoprivredi mi idemo u susret egzistenciji milion i 500 ljudi. Svaki put kada iz budžeta obratimo pažnju i ponašamo se finansijski korektno i investiramo u selo, mi podstičemo i poljoprivredu, i ruralni razvoj, i olakšavamo život milion i 500 ljudi u Srbiji, a to nije malo.

Drugo, karakteristika poljoprivrede je sledeća – ulaganja u poljoprivredu se relativno brzo vraćaju. Dakle, nije potrebna velika vremenska zadrška između momenta kada se investira do momenta kada se profitira. Srbija je u ovom momentu, u mnogim delovima kada se pogleda geografski, dominantno agrarna država i finansirajući u agrar mi podstičemo razvoj cele države.

Tri, vrlo važno – u ovom trenutku imamo dve populacije sela. Sela su nam opustela, a gradovi su prenaseljeni. Ta migracija od sela prema gradovima može da se uspori ili zaustavi samo tako što će se snažnije investirati u selo.

Napokon, još jedan argument – u svetskoj podeli rada Srbija svoje mesto može da nađe kada je u pitanju zdrava hrana. Dakle, svi traže, hrana je strateški proizvod, ali svi traže voće, povrće, a Srbija je Bogom dana i klimatski i strukturom zemlje upravo za te dve vrste kultura. Zato investirajući u poljoprivredu i predlažući ovoja zakon ne idemo u susret samo određenom sloju stanovništva, nego jačamo ukupan privredni kapacitet države.

Drugi zakon je zakon o izmeni…
Hvala najlepše.
Reč je o Zakonu o porezu na dodatnu vrednost.

Kupovna moć građana ugrožena je dramatičnim poskupljenjima osnovnih životnih namirnica, komunalnih usluga i energenata. Da bi zaštitila ekonomsku sigurnost građana i omogućila im dostupne osnovne životne namirnice predloženo je smanjenje posebne stope PDV-a sa 10% na 1%. Predloženim izmena se predviđa smanjenje poreske stope po kojoj se oporezuje promet dobara i usluga ili uvoz dobara, a posebno osnovnih životnih namirnica. Smanjenje poreske stope ima za cilj smanjenje cene osnovnih životnih namirnica i dobara, a u cilju olakšanja inflatornog pritiska čije posledice trpe građani.

Ovo je bilo više formalno-pravno obrazloženje, ali dozvolite mi da vam kažem par stvari iz iskustva.

Često se ovde sporimo koji je nivo inflacije u državi i naravno vlast pokušava da dokaže da je inflacija obuzdana i da je mala, međutim kada analizirate strukturu onih namirnica koje najčešće kupujemo i strukturu onih namirnica od kojih direktno zavisi standard stanovništva mi vidimo da su te namirnice nemerljivo skuplje od onoga što je opšta stopa inflacija.

Dakle, u momentu kada je inflacija u Srbiji bila između 12% i 13% kada se izdvoje one namirnice od kojih se živi, dakle meso, hleb, šećer, so, ulje, da ne nabrajam, oni su poskupeli oko 50%, sada i više.

Dakle, ne pričamo mi ovde o opštoj stopi, nego pričamo o onim namirnicama koje ljudi najčešće kupuju, o onim namirnicama od kojih direktno zavisi standard stanovništva. Te namirnice u svim privredama, i onima koje su najtržišnije, su pod kontrolom države i država se trudi, to ste videli u Francuskoj i u mnogim razvijenim državama, da vodi računa o tome da oni proizvodi koji najdirektnije utiču na standard stanovništva budu po pristupačnim cenama, da budu kvalitetni i da država neposredno i direktno opredeljuje cenu, odnosno obuzdava cenu tih proizvoda jer ti proizvodi suštinski utiču na standard stanovništva. Ukoliko su oni visoki, odnosno imaju velike cene, standard pada i obrnuto, ukoliko država utiče da cene budu držane u granicama ekonomske podnošljivosti i socijalne izdržljivosti stanovništva ta država brine o svom stanovništvu.

Predlažem da budemo u krugu socijalno odgovornih država i da podržite predlog ovog zakona. Hvala.
Poštovane koleginice i poštovane kolege, da ne bih smetnuo s uma, prvo bih postavio dva pitanja, mada se pitanja uvek postavljaju pod kraj izlaganja.

Prvo pitanje ministarki Aleksandri Sofronijević. Mi danas govorimo o legalizaciji objekata. Ispred Skupštine smo juče bili svedoci da se postavljaju novi šatori. Molim vas da mi date pravnu interpretaciju kako je moguće na saobraćajnici da se grade šatori i ko i s kojim pravnim osnovom i pravom može da gradi na saobraćajnici ogroman veliki šator i da to vama kao državi promakne?

Drugoj ministarki zaštite životne sredine Sari Pavkov bi postavio sledeće pitanje. Devastacija Pionirskog parka i dalje traje. Pionirski park je zaštićeno prirodno dobro. Sada vas pita, ako je zaštićeno prirodno dobro Pionirski park i sve vreme je devastirano i pretvara se u svinjac i u brlog, kako vi to komentarišete profesionalno? Da li je to opravdano ili nije? Da li to ima pravno i ekološko pokriće ili nema? Ako nema, zašto to tolerišete?

Sada se vraćamo na temu legalizacije.

Gospođo Sofronijević, nemojte mi zameriti, ali vaše izražavanje je aljkavo i neprofesionalno. Ne možete kao ministar da kažete da u državi postoji 4.800.000, ali rekli ste oko 4.800.000 objekata. Znate li zašto to ne možete da kažete? Zato što je porez na imovinu porez koji u celosti stoprocentno ostaje svakoj lokalnoj samoupravi i interes je svake lokalne samouprave da popiše svaki objekat i da ga preko procenjene vrednosti oporezuje, jer tako snaži svoj budžet. U Novom Sadu, koji najbolje poznajem, porez na imovinu je jedan od najizdašnijih punilaca budžeta, uz uređenje građevinskog zemljišta, uz porez na plate. Interes je svake lokalne samouprave da zna tačno koliko ima objekata na svojoj teritoriji, jer ih mora oporezovati.

Da ste hteli da ažurirate lokalne samouprave da vam dostave podatak, ne biste govorili da postoji oko 4.800.000. Pa, ne možemo u ovoj kući da pričamo o plus-minus sto hiljada ili pedeset hiljada. To mora da se zna vrlo precizno, da bismo znali o čemu govorimo i da bismo znali koje su razmere ovoga problema.

Od ministra pravde Nenada Vujovića smo čuli socijalnu demagogiju. Citira: „Moramo sprečiti beskućništvo, moramo zaštiti one koji su u iznudici, moramo štiti porodicu i siromašne građane, najvažnije je dom i porodica“. Sve što ste rekli je tačno, ali to nema veze sa onim što treba da izgovara ministar pravde. To je demagogija.

Znate li zašto je još demagogija? Zato što kada govorimo o legalizaciji ono što mora biti motiv ovog zakona jeste socijalna zaštita, a ne koruptivni prihod. Nažalost, osnovni motiv donošenja ovoga zakona nije socijalni nego koruptivni. Nije socijalni nego koruptivni zato što ovo nije način da se zaštiti sirotinja, nego da se zaštite tajkuni, da se zaštite bogati pojedinci koji treba da legalizuju svoje zgrade. To je ono što je poražavajuće.

Dakle, ne pričamo mi o ljudima koje je muka naterala da naprave šupu, nus prostoriju, pa ni kuću, nego pričamo i investitorima koji imaju nelegalne zgrade. Pričamo o tim investitorima jer ti investitori su koruptivno oslonjeni na SNS i vi štitite njih, a ne sirotinju.

Napokon, mislim da je način na koji ste utvrđivali ono što se događa pogrešan. Ovde se govori o ortofoto snimcima. To se nekada zvalo ortofoto geometrijski snimak. Zašto je sada ortofoto i zašto od toga pravite haiku poeziju pojma nemam, ali znam šta pričate. Ako pravite snimak, bez obzira da li je satelitski, bez obzira da li je avionski iz vazduha, vi ne znate koja je spratnost objekta, vi možete da snimite taj objekat odozgo i da konstatujete da ima jedan objekat koji je nelegalno sagrađen, ali ne možete utvrditi preko ortofoto geometrijskog snimka kvadraturu i ne možete spratnost utvrditi, ili jako teško to možete uraditi. Zbog toga je invalidan način na koji rezonujete i zbog toga u profesionalnoj ravni nećete uspeti ono što govorite da vam je namera.

Kada je u pitanju EKSPO i kada je u pitanju Nacionalni stadion, zaista sam iznenađen. Dakle, milijarda jedna, cela milijarda ide za Nacionalni stadion, to je prostor na kome će biti odigrano četiri ili pet fudbalskih utakmica.

Znate li šta je korisno moglo da se uradi za milijardu evra i znate li koje su sve potrebe ovog društva i gde je taj novac da ne ide u Nacionalni stadion mogao da bude opredeljen mnogo korisnije? Za predškolske ustanove, za domove zdravlja, za škole, mostove, puteve, mogu da nabrajam do sutra, i sve je važnije od Nacionalnog stadiona. Obaška sportski deo, pošto ulazi gospodin Gajić, dakle, oni sportovi, Zorane, u kojima smo najuspešniji, poput odbojke, i muške i ženske, i košarke, i muške i ženske, i vaterpola, ne dobijaju ni u forenzičkim tragovima onoliko koliko u ovom trenutku ide za fudbal. I zaista je red ne da u 11. aprilu, u kom na primer treniraju vaterpolisti u hladnoj vodi, nego da mogu da dobiju uslove i okolnosti koje zaslužuju svetski prvaci. I umesto da investiramo snažnije u one sportove koji nam daju svetske i evropske medalje, mi potpuno pogrešno, milijardu ćemo utrošiti u Nacionalni stadion, na kom ćemo gledati četiri-pet utakmica.

Zaista bih voleo da, kada je u pitanju ova tematika, idemo u susret onome što ljudi očekuju od nas, jer u ovom trenutku 80% objekata koji se grade, uglavnom gravitiraju prema Novom Sadu, Beogradu i velikim centrima. Dakle, imamo depopulaciju sela i imamo prenaseljene gradove. Kroz ovu problematiku, i sada govorim i ministru poljoprivrede, za kog mislim da je kompetentan, po formalnom obrazovanju, ali nisam siguran da dobro upravljate finansijskim sredstvima i onim delom budžeta koji je opredeljen za poljoprivredu.

Dakle, nema boljitka u Srbiji ako ruralni razvoj ne oživimo. Na nivou godine mi izgubimo jedan Zrenjanin. Oko 65 hiljada stanovnika imamo manje na godišnjem nivou, zato što postoji disbalans između ruralnog i urbanog, zato što postoji disbalans u korist gradova i sela nam se prazne i postaju pusta, a gradovi postaju prenaseljeni i imamo dvostruku štetu. Tu je vaša uloga jako važna, kao što je važna i uloga Milice Stamenkovski, koju nažalost niti vidim ovde, niti radi svoj posao. Hvala.
U senci razgovora o Zakonu o javnim medijskim servisima ostala je RTV. Ja bih rekao da je to perverzan spoj minimalne gledanosti i maksimalne zabrane svakog slobodnog izražavanja kada su u pitanju društveni problem i stanje je potpuno neizdrživo. Iz razumljivih razloga RTS kao gledanija i uticajnija televizija je predmet pažnje, ali RTV je veća Bastilja neslobode nego RTS. Tamo ne postoji mogućnost da se pojavi istina ni u forenzičkim tragovima, a grad Novi Sad je postao grad torture.

Uhapsili ste porf. Jocića, uhapsili ste prof. Naumovića. Smenili ste dr Nikolića, potom ste uhapsili dekanku Medicinskog fakulteta. Svugde se kao povod nabrajaju razne pravne stvari, samo da pokriju to, ali prava stvar i pravi motiv svih tih hapšenja i prof. Jocića i prof. Naumovića i smena dr Nikolića i ono što radite dekanki Medicinskog fakulteta je činjenica da podržavaju studentske proteste i to je sramotno.

Svako u ovoj zemlji ima pravo da slobodno izražava svoja politička uverenja i njegova politička uverenja ni na koji način ne mogu da korenspondiraju sa njegovim radnim mestom. Niko ne sme da bude kažnjavam profesionalno zato što ima određena politička uverenja, kao što ne može da bude nagrađivan zato što ima određena politička uverenja. Vi ste sebi dozvolili u Novom Sadu, ali Novi Sad vam pruža otpor i Novi Sad zato i jeste epicentar otpora, da hapsite nevine ljude.

Ako mislite da ćete ućutkati profesora Jocića, profesora Naumovića, dekanku Medicinskog fakulteta, ako mislite da ste uveli red u zdravstvo tako što ste smenili direktora UC, gospodina Nikolića, varate se. Toga ćete biti svedoci već na narednim izborima.
Nema potrebe da od autorizacije pravite poligraf varijantu, kao da je to nešto važno. Hteo sam samo da ga izložim jednom malom naporu, da on to uradi. Što bih mu ja poklanjao ono što želi da koristi protiv mene? Ali, sada ću da vam otkrijem jednu tajnu koju sam hteo da prećutim iz džentlmenskih razloga, ali pošto je on prevršio svaku meru, reći ću vam šta njega povređuje zapravo, u činjenici, a koja je potpuna činjenica, da je, dakle, Dragana Dukić, zvana Maca, u Kikindi, koja predvodi Vojvođansku inicijativu, u bliskoj vezi sa njim i da dobija sredstva zajedno sa njim.
Dakle, ponovo ukazujem na problem Radio-televizije Vojvodine, koja je ostala u senci RTS-a, jer je potpuno jasno da većina sredstava koju oni koriste ide u ovom trenutku za neracionalno zapošljavanje stranačkih kadrova, na račun onoga što je dokumentarni program i obrazovni program. Nažalost, kada je u pitanju politički, potpuno su pristrasni i tu nema nikakve istine.

Nažalost, kada je u pitanju politički potpuno su pristrasni i tu nema nikakve istine, ali činjenica da RTV na osnovu neracionalnog zapošljavanja je potpuno zanemarila i dokumentarni i obrazovni program i da je potpuno neobjektivna kada je u pitanju politički program je poražavajuća.

Tako da je Novi Sad sticajem za njega tragičnih okolnosti postao politički epicentar i umesto da politički uravnoteženo obaveštava javnost, umesto da sve ono što je predmet gneva opravdanog nezadovoljstva, protesta građana bude deo političkog programa na RTV-u sve je to izostalo, a vi gospodine Jovanov ne treba da se uzbuđujete, jer znam da vam je možda…(Isključen mikrofon.)
Izvinjavam se predsednice, ali mi treba da razvijemo borilačke veštine i da izoštrimo refleks da bi se javili za reč. Dajte dve sekunde, ne moramo baš da reagujemo kao u karateu. Dakle, napravili ste insinuaciju kada je u pitanju učešće predsednika države na medijima i insinuirali ste da neko traži da on ne učestvuje i da ne dobija pozive i da se obraća preko medija i to nije tačno. Značaj i težina njegove funkcije je takva da ima pravo da učestvuje na medijima, ali je problem etički i o tome treba da se govori kada je u pitanju nastup predsednika države.

On vređa, nipodaštava, omalovažava novinare i to radi kada su u pitanju „N1“, „Nova S“, ali to radi i kao što ste videli u njegovom poslednjem nastupu, kada je u pitanju RTS.

Nije posao političara da novinare uče njihovom pozivu. Naprotiv, između novinara i političara, mora da bude jedna profesionalna distanca unutar koje niko neće uticati ni na koga kao što novinari ne treba da se bave politikom, tako ni političare ne treba novinare da uče profesionalnim standardima izveštavanja.

To što predsednik države sebi dozvoljava, to što je uradio na RTS, je omalovažavanje i vređanje,i potcenjivanje novinarske profesije, a onda i vređanje neposredno novinarke RTS, koja je radila intervju. Svaki put kada predstvnici „N1“ i „Nova S“, postave pitanje, on ne odgovara na pitanje, nego dovodi u pitanje moralni i profesionalni kredibilitet novinara. To je nedopustivo za svakog političara, pa i za predsednika države i zato smo podneli ovaj amandman. Hvala.
Dakle, briše se, ali u obrazloženju piše – smatramo da postoje nedostaci u postupku donošenja Predloga zakona, s obzirom da javna rasprava o nacrtu izmene i dopune Zakona nije održana, a bila je obavezna.

Govorim obrazloženje zato što se stalno insinuira da govorimo van teme. Dakle, javna rasprava oko ovog zakona je bila kapitalno važna. Mi imamo političko javno mnjenje i imamo stručno javno mnjenje. I političko javno mnjenje i stručno javno mnjenje morali su da budu uključeni u ovu javnu raspravu, da bismo došli do najboljih rešenja. I u svakom društvu se o svim bitnim stvarima, a pitanje medija je važno pitanje, pogotovo za demokratiju i konstituciju demokratskog poretka, smatra se onim pitanjem o kom se treba povesti najšira javna rasprava. U ovom trenutku mi donosimo ovaj zakon, a da je ta javna rasprava, i kada je u pitanju stručna javnost i kada je u pitanju zainteresovana politička javnost, potpuno izostala.

Naprotiv, imamo zaista ružne scene. Pogledajte, pretpostavljam da je Gašić pobegao, znajući da ću pokazati ovu fotografiju. Ovo je fotografija na kojoj je jedan od najuticajnijih članova Vlade zagrljen, u nekakvom kolu ljubavi, prijateljstva, razumevanja sa Milomirom Marićem, sa Draganom Vučićevićem, Jovanom Jeremić, sa Sarapom. Da li je ovo primer distance profesionalne koju novinar treba da gaji prema političaru, ali i profesionalne distance koju političar treba da ima prema novinarima, ili su to dva ceha koja treba da se druže na jedan ovakav kafanski i profesionalno nedopustiv način? O tome pričamo.

Dakle, ako se povede pitanje oko medija, ako se povede pitanje oko upotrebe bilo kog resursa ove države, da li je to iskopavanje litijuma, da li je to gradnja metroa, da li je to bilo koja važna investicija ili potez koji opredeljuje ekonomsku ili političku sudbinu države, o tome se mora raspravljati. To je izostalo i u ovom slučaju i zbog toga smo predložili da se briše. Hvala.
Sada smo od ministra čuli zaista jednu nezgrapnu formulaciju ili je ona možda tačna sa njegovog stanovišta, ali ne odgovara činjenicama.

Dakle, on nas je podsetio da je javna rasprava bila 2023. godine, a onda je upotrebio sledeći izraz. Obratite sada pažnju. Kaže – postoje male izmene.

Ministre, u zakonu ne postoje male i velike izmene, postoje bitne i nebitne, a mi tvrdimo iz opozicije da je ovde reč o bitnim izmenama i zato smo uzeli učešće u raspravi i zato vam dajemo sve ove primedbe. Ne znam zaista, ne upuštam se u vaše obrazovanje i odakle vam ta podela na malo i veliko, ali ovde je podela na bitno i nebitno, a bitne su izmene i zbog toga je važno da se otvori javna rasprava koja je izostala i javna rasprava koja je bila 2023. godine je apsolutno nedovoljna, s obzirom na prirodu i karakter izmena koje su usledile kroz ovaj zakon.

Ta javna rasprava iz 2023. godine ne može ni na koji način da pokrije ono što su izmene i dopune ovog zakona i o tome je apsolutno morala da se povede rasprava i u stručnim krugovima.

Podsetiću vas, Fakultet političkih nauka ima katedru za novinarstvo. Podsetiću vas, Filozofski fakultet u Novom Sadu takođe školuje novinare i sada da ne nabrajam sve visokoškolske ustanove gde postoje katedre i gde postoje ozbiljni ljudi koji predaju, kao što imamo i novinarska udruženja, sve cehovske organizacije, sve strukovne organizacije su trebale da reaguju, su morale da budu od strane vašeg ministarstva pitane za mišljenje, kao što i politička javnost, koja je manje stručna, ali ima svoj ugao i ima pravo da učestvuje u tome morala je da bude konsultovana. Sve je to izostalo i zato smo predložili brisanje ovoga i zato vam ukazujemo na važnost javne rasprave.

Hvala.
Poslanička grupa Narodni pokret Srbije neće podržati ovo zaduženje zato što je potpuno neracionalno.

Odmah da se razumemo, sam po sebi put prema Zrenjaninu jeste važan, svaki autoput podiže cenu građevinskom zemljištu, privlači investitore, podiže kvalitet života i mi nismo protiv toga da se put gradi na toj deonici, ali postoji problem koji je mnogo važniji za Zrenjanin, a koji se do ovog trenutka ne rešava i ne samo da se ne rešava i ne samo da nije manji taj problem, nego je sve veći, to je problem pitke vode.

Dakle, u ovom trenutku Zrenjaninci piju vodu koja je obogaćena arsenom. Dakle, umesto da piju ispravnu vodu, imamo vodu sa arsenom. Šta to znači? To znači da proizvodi korišćenje te vode sledeće zdravstvene probleme - rak bešike, bubrega, jetre, pluća, a da stvar bude još gora, ne samo da piju neispravnu vodu i ne samo da piju vodu koja ima u sebi arsen, nego imaju i vodovodne cevi koje su od azbesta. Azbest je kancerogeni materijal i nakon određene upotrebe, kada dođe do krunjenja i kada fragmenti tog azbesta uđu u vodu, rizikuje se da se dobije rak želuca, jednjaka, pankreasa, žučne kese, pluća, bubrega.

Dakle, sve su to stvari koje Zrenjaninci trpe korišćenjem vode u kojoj je arsen i korišćenjem vode koja nema normalne cevi nego ima kancerogene azbestne cevi.

Dakle, prioritet, ako hoćemo da učinimo da Zrenjaninci imaju kvalitetniji život je pitka voda, a ne autoput do Zrenjanina.

Opet, ako hoćete da investirate u putnu mrežu, skrenuo bih vam pažnju na deonicu Bečej – Mileševo. Onaj ko ima kamen u bubregu, treba da provoza pet minuta deonice od Bečeja do Mileševa i rešiće problem, a ako nastavi dalje prema Bačkoj Topoli, rizikuje da mu otpadnu bubrezi. Hvala.
Poslanička grupa Narodnog pokreta Srbije neće prihvatiti ovo zaduženje, mada ne sporimo da nije dobro da budemo država u kojoj još uvek postoje drveni stubovi i da bi bilo bolje da imamo pouzdaniji sistem prenosa električne energije, ali u ovom trenutku da li su drveni stubovi, da li su metalni ili su betonski, nije presudno važno.

Najvažniji problem, kada je u pitanju „Elektrodistribucija“, je očitavanje brojila. Očitavanje brojila se radi potpuno neispravno. To je radila firma „Montop“ Marka Bosanca Bosketa iz Novog Sada i ljudi su dobijali enormno velike računa i zbog tih velikih računa imali smo jako puno reklamacija. Podsetiću da je u toku javna nabavka i pretpostavljam i da će se privoditi kraju ovih dana u kome je budžet za očitavanje brojila bio 3,5 milijarde. „Montop“ je imao ponudu na četiri milijarde i 473 miliona, a „Đerdap usluge“, konkurentska firma, na tri milijarde 200 miliona i onda je prošla ponuda „Montopa“, Marka Bosanca Bosketa koja je veća za milijardu i 200 miliona. Za ime Boga, ko je taj Marko Boske Bosanac? Ko je taj čovek kome dajete posao koji je za milijardu i 200 miliona viši od ponude i zašto to dozvoljavamo? Zašto smo dozvolili da se očitavanje brojila pretvori u najveći skandal? Zašto sada terate „Elektrodistribuciju“ koja u ovom trenutku nije osposobljena i nema dovoljan broj radnika da sama očitava, stvarajući još veći problem? Kako je bilo moguće da Marko Bosanac Boske, inače lični prijatelj Miloša Vučevića, dobije posao, iako je njegova ponuda za milijardu i 200 miliona viša od konkurentske? Pozivam vas da na to odgovorite, jer ovo je korupcija. Da nema te vrste korupcije, „Elektrodistribucija“ bi stajala mnogo bolje. Hvala.
Kao što sam rekao, Narodni pokret Srbije neće glasati za ovo, jer postoje mnogo preči poslovi od zamene drvenih stubova.

Skrenuo sam pažnju na očitavanje brojila, koje se u Srbiji radi na pogrešan i neadekvatan način i da građani dobijaju enormne račune za struju zato što se ne radi korektno i precizno i profesionalno očitavanje brojila.

Skrenuću vam pažnju da u ovom trenutku imamo u Srbiji 3.300.000 brojila, a od toga je samo 200 hiljada digitalizovano. Drugim rečima, očitava se automatski. Dakle, 3.111.000 se očitava tako što očitivači idu i fizički od kuće do kuće, od vikendice do vikendice da očitavaju brojila. Znate šta? To me podseća na crtani film o Kamenku i Kremenku. To niko više u Evropi ne radi.

Nije normalno da tri miliona 111 brojila očitavaju ljudi, jer da bi radili tako obiman posao, potreno je da firma koja dobija posao ima dokaz o tome da je angažovala preko 4.000 pojedinaca koji rade očitavanje i zbog toga je očitavanje brojila kod nas sporno, jer nikada nije redovno. Pošto nije redovno, ljudi ne ulaze u zelenu tarifu, nego ih prebacuju u crvenu tarifu i plaćaju nemerljivo više te obaveze.

Ono što je zaista poražavajuće, iza ovoga stoji koruptivna namera. Naime, promenu drvenih stubova u betonske stubove može da radi firma “Betonjerka“ Aleksinac u vlasništvu Zvonka Veselinovića i Milana Radojčića i to stoji iza ovoga.

Dakle, 920.000 drvenih stubova treba da bude zamenjeno. Znate li koliko u Americi ima drvenih stubova? Sto pedeset miliona, ali oni su siromašni, oni nemaju toliko para koliko mi i ovo je čist koruptivni posao.
Upravo sam dobio informaciju koju želim da podelim sa vama.

Dakle, doneta je definitvna odluka da se poništava nabavka, odnosno ići će se u novu nabavku očitavanja brojila. Dakle, Marko Bosanac Boske neće dobiti posao očitavanja, jer smo se ovde trudili, jer smo u javnosti iznosili i u prethodnim mesecima smo alarmirali javnost i on neće očitavati brojila i jako je važno to što se dogodilo, jer to je zapravo problem „Elektrodistribucije“. To je najveći problem, a ne to da li imamo drvene ili imamo betonske stubove.

Ja vas samo podsećam još jednom, tamo gde me je predsednica prekinula, u SAD imate 150 miliona drvenih stubova. Zašto u SAD, koji imaju 150 miliona drvenih stubova, ne menjaju te stubove u betonske? Pa, zato što nema potrebe za tim ili možda nemaju para ili su možda siromašna država ili su možda siromašan narod, a mi imamo, pa ćemo onda 920 hiljada da zamenimo betonskim.

Tamo nemaju Bosketa. Da imaju u Americi Bosketa, i tamo bi on dobio posao, ali ne može. Ne može zato što je bio namešten tender, jer je u njima pisalo da posao može da dobije samo ona firma koja je u zadnjih šest meseci očitala tri miliona brojila. Bilo je jasno da je to jedna jedina firma „Montop“ Marka Bosanca Bosketa i puno mi je srce jer je naša borba da taj korumptivni posao ne prođe urodila plodom. On neće očitavati brojila.

Hvala.
Pošto je u toku postupak za izbor članova REM-a zakon samo remeti ionako loše stanje, jer se javio interregnum. Stari REM je digao ruke od sebe i ne radi, a novi nije uspostavljen i u tom međuprostoru haos koji je postojao i pre se samo uvećao.

Dakle, mediji pogotovo oni koji imaju nacionalnu frekvenciju nacionalno dobro i obavezani su da izveštavaju objektivno, nepristrasno, istinito, profesionalno sve to ne samo da se ne događa nego se događa sve suprotno RTS izveštava sramno „Pink“ besramno, a „Hepi televizija“ nikada nije ni bila objektivna i u jednoj takvoj situaciji umesto da ono što se događa trenutno u Srbiji, a to je popuna naroda, a to su protesti i ti protesti jesu nastali imali neposredan povod u Novosadskoj tragediji umesto da posluže kao opomena nacionalnim medijima da ih opomenu i da usmere ih prema istini, objektivnosti i u najmanju ruku prema uravnoteženom izveštavanju naprotiv kod njih su podstakli jedan poltronski i slugeranjski odnos prema SNS-u. Žuti Bujke nikada nije bio Žuti Bujke, on je oduvek bio Plavi i nikada nije izveštavao, niti pokušavao da izveštava u korist opozicije, nego naprotiv na usluzi je Žuti Bujke takozvani, a zapravo Plavi Bujke samo na usluzi SNS-u i to je zaista poražavajuće.

Napokon u vreme vlasti SNS-a dogodilo se da mediji pogotovo oni mediji koji favorizuju SNS postanu praonica novca postoje tačno određeni mediji koji od svih lokalnih samouprava, opština i gradova dobijaju sredstva od javnih preduzeća i svih ustanova kojima je osnivač država. Tako da „Pink“, „Hepi“, „Informer“, „Kurir“ dobijaju enormna sredstava koja ne služe onome za šta su potpisani ugovori za poslovno-tehničku saradnju i za izveštavanje određenih institucija koje sa njima sklapaju ugovore nego naprotiv služe kao velika praonica novca i to je kriminal koji će nakon odlaska ove vlasti biti istražen. Hvala.