Poštovane koleginice i poštovane kolege, da ne bih smetnuo s uma, prvo bih postavio dva pitanja, mada se pitanja uvek postavljaju pod kraj izlaganja.
Prvo pitanje ministarki Aleksandri Sofronijević. Mi danas govorimo o legalizaciji objekata. Ispred Skupštine smo juče bili svedoci da se postavljaju novi šatori. Molim vas da mi date pravnu interpretaciju kako je moguće na saobraćajnici da se grade šatori i ko i s kojim pravnim osnovom i pravom može da gradi na saobraćajnici ogroman veliki šator i da to vama kao državi promakne?
Drugoj ministarki zaštite životne sredine Sari Pavkov bi postavio sledeće pitanje. Devastacija Pionirskog parka i dalje traje. Pionirski park je zaštićeno prirodno dobro. Sada vas pita, ako je zaštićeno prirodno dobro Pionirski park i sve vreme je devastirano i pretvara se u svinjac i u brlog, kako vi to komentarišete profesionalno? Da li je to opravdano ili nije? Da li to ima pravno i ekološko pokriće ili nema? Ako nema, zašto to tolerišete?
Sada se vraćamo na temu legalizacije.
Gospođo Sofronijević, nemojte mi zameriti, ali vaše izražavanje je aljkavo i neprofesionalno. Ne možete kao ministar da kažete da u državi postoji 4.800.000, ali rekli ste oko 4.800.000 objekata. Znate li zašto to ne možete da kažete? Zato što je porez na imovinu porez koji u celosti stoprocentno ostaje svakoj lokalnoj samoupravi i interes je svake lokalne samouprave da popiše svaki objekat i da ga preko procenjene vrednosti oporezuje, jer tako snaži svoj budžet. U Novom Sadu, koji najbolje poznajem, porez na imovinu je jedan od najizdašnijih punilaca budžeta, uz uređenje građevinskog zemljišta, uz porez na plate. Interes je svake lokalne samouprave da zna tačno koliko ima objekata na svojoj teritoriji, jer ih mora oporezovati.
Da ste hteli da ažurirate lokalne samouprave da vam dostave podatak, ne biste govorili da postoji oko 4.800.000. Pa, ne možemo u ovoj kući da pričamo o plus-minus sto hiljada ili pedeset hiljada. To mora da se zna vrlo precizno, da bismo znali o čemu govorimo i da bismo znali koje su razmere ovoga problema.
Od ministra pravde Nenada Vujovića smo čuli socijalnu demagogiju. Citira: „Moramo sprečiti beskućništvo, moramo zaštiti one koji su u iznudici, moramo štiti porodicu i siromašne građane, najvažnije je dom i porodica“. Sve što ste rekli je tačno, ali to nema veze sa onim što treba da izgovara ministar pravde. To je demagogija.
Znate li zašto je još demagogija? Zato što kada govorimo o legalizaciji ono što mora biti motiv ovog zakona jeste socijalna zaštita, a ne koruptivni prihod. Nažalost, osnovni motiv donošenja ovoga zakona nije socijalni nego koruptivni. Nije socijalni nego koruptivni zato što ovo nije način da se zaštiti sirotinja, nego da se zaštite tajkuni, da se zaštite bogati pojedinci koji treba da legalizuju svoje zgrade. To je ono što je poražavajuće.
Dakle, ne pričamo mi o ljudima koje je muka naterala da naprave šupu, nus prostoriju, pa ni kuću, nego pričamo i investitorima koji imaju nelegalne zgrade. Pričamo o tim investitorima jer ti investitori su koruptivno oslonjeni na SNS i vi štitite njih, a ne sirotinju.
Napokon, mislim da je način na koji ste utvrđivali ono što se događa pogrešan. Ovde se govori o ortofoto snimcima. To se nekada zvalo ortofoto geometrijski snimak. Zašto je sada ortofoto i zašto od toga pravite haiku poeziju pojma nemam, ali znam šta pričate. Ako pravite snimak, bez obzira da li je satelitski, bez obzira da li je avionski iz vazduha, vi ne znate koja je spratnost objekta, vi možete da snimite taj objekat odozgo i da konstatujete da ima jedan objekat koji je nelegalno sagrađen, ali ne možete utvrditi preko ortofoto geometrijskog snimka kvadraturu i ne možete spratnost utvrditi, ili jako teško to možete uraditi. Zbog toga je invalidan način na koji rezonujete i zbog toga u profesionalnoj ravni nećete uspeti ono što govorite da vam je namera.
Kada je u pitanju EKSPO i kada je u pitanju Nacionalni stadion, zaista sam iznenađen. Dakle, milijarda jedna, cela milijarda ide za Nacionalni stadion, to je prostor na kome će biti odigrano četiri ili pet fudbalskih utakmica.
Znate li šta je korisno moglo da se uradi za milijardu evra i znate li koje su sve potrebe ovog društva i gde je taj novac da ne ide u Nacionalni stadion mogao da bude opredeljen mnogo korisnije? Za predškolske ustanove, za domove zdravlja, za škole, mostove, puteve, mogu da nabrajam do sutra, i sve je važnije od Nacionalnog stadiona. Obaška sportski deo, pošto ulazi gospodin Gajić, dakle, oni sportovi, Zorane, u kojima smo najuspešniji, poput odbojke, i muške i ženske, i košarke, i muške i ženske, i vaterpola, ne dobijaju ni u forenzičkim tragovima onoliko koliko u ovom trenutku ide za fudbal. I zaista je red ne da u 11. aprilu, u kom na primer treniraju vaterpolisti u hladnoj vodi, nego da mogu da dobiju uslove i okolnosti koje zaslužuju svetski prvaci. I umesto da investiramo snažnije u one sportove koji nam daju svetske i evropske medalje, mi potpuno pogrešno, milijardu ćemo utrošiti u Nacionalni stadion, na kom ćemo gledati četiri-pet utakmica.
Zaista bih voleo da, kada je u pitanju ova tematika, idemo u susret onome što ljudi očekuju od nas, jer u ovom trenutku 80% objekata koji se grade, uglavnom gravitiraju prema Novom Sadu, Beogradu i velikim centrima. Dakle, imamo depopulaciju sela i imamo prenaseljene gradove. Kroz ovu problematiku, i sada govorim i ministru poljoprivrede, za kog mislim da je kompetentan, po formalnom obrazovanju, ali nisam siguran da dobro upravljate finansijskim sredstvima i onim delom budžeta koji je opredeljen za poljoprivredu.
Dakle, nema boljitka u Srbiji ako ruralni razvoj ne oživimo. Na nivou godine mi izgubimo jedan Zrenjanin. Oko 65 hiljada stanovnika imamo manje na godišnjem nivou, zato što postoji disbalans između ruralnog i urbanog, zato što postoji disbalans u korist gradova i sela nam se prazne i postaju pusta, a gradovi postaju prenaseljeni i imamo dvostruku štetu. Tu je vaša uloga jako važna, kao što je važna i uloga Milice Stamenkovski, koju nažalost niti vidim ovde, niti radi svoj posao. Hvala.