Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9838">Robert Kozma</a>

Robert Kozma

Zeleno-levi front

Govori

Dobro, verujem da ćete mi nadoknaditi ovo vreme.
Želim da vi kao poslanik učestvujete u parlamentarnoj debati kada hoćete to da radite. Ako dozvolite da nastavim…
Ako mi dozvolite da nastavim ili mi nećete dozvoliti?
Hvala.

Što se tiče ovoga o čemu je govorio ministar Martinović, vidim ja nekako da se njemu i puca i pendreči, pošto se poziva isključivo na nasilne akcije policije u drugim gradovima.

Što se tiče javne rasprave o sadašnjim pravosudnim zakonima ne postoji nigde ni ustanova, ni tačno vreme gde će se dešavati nažalost. Molim vas, najlakše da me ispravite ovde, jeste da se doda na sajt ministarstva i da lepo stoji da mogu mediji i građani da vide.

Što se tiče Venecijanske komisije, hajde odmah čisto zarad građana da kažemo istinu. Venecijanska komisija ne daje pozitivno ili negativno mišljenje, ona zapravo samo gleda da li su predloženi nacrti zakona usklađeni sa nekom širom evropskom praksom. I, evo šta je npr. ona rekla 24. oktobra 2022. godine…

(Predsednik: Privedite kraju ili ostavite za sledeći put.)

Šta je rekla 24. oktobra 2022. godine jeste – da se postojećim nacrtom pravosudnih zakona zadržava uticaj izvršne vlasti na pravosuđe, a pogotovo i uticaj političkih na izbor tzv. istaknutih pravnika u Visoki savet sudstva.
Hvala vam, predsedavajući.

Imao bih pitanje za ministarku zaštite životne sredine Irenu Vujović, pitanje o „Junirisku“ i kompaniji registrovanoj u Barajevu. Kompanija se bavi tretiranjem opasnih industrijskih otpada mid-miks tehnologijom i koja trenutno ima dozvolu za probni rad postrojenja za upravljanje otpadom. Da li je „Junirisk“ podneo zahtev Ministarstvu zaštite životne sredine za izdavanje integrisane dozvole za sakupljanje i tretiranje neopasnog i opasnog otpada na deset godina? Ukoliko jeste, ovaj zahtev je zakonski morao da bude objavljen na sajtu ministarstva sa omogućenim uvidom u podnetu dokumentaciju u roku od pet dana od dana prijema. Zašto se taj zahtev ne može naći na sajtu ministarstva? Tražim da nam se dostavi podneta dokumentacija ili omogući uvid u podnetu dokumentaciju jer imamo opravdane sumnje da je reč o „seveso“ postrojenju.

Dodatno pitanje - da li ministarstvo već izdalo integrisanu dozvolu „Junirisku“? I još jedno pitanje, ukoliko je ministarstvo već izdalo dozvolu ili će to uskoro učiniti, kako se davanjem integrisane dozvole ovakvom zagađivaču uklapa u borbu protiv zagađenja životne sredine?

Zatražio bih i informaciju od ministarke zdravlja Danice Grujičić. Da li je ministarstvo primilo Predlog zakona koje je napisala organizacija „Pravo na život – Meri“, a predložio narodni poslanik Milija Miletić? Koja je politika ministarstva prema predloženom zakonu i prema sveobuhvatnom zakonskom regulisanju pružanja medicinske pomoći? Ukoliko predlog nije razmotren, da li ministarstvo ima politiku prema usvajanju novog zakona hitne pomoći ili priprema zakon koji bi regulisao tu oblast?

Zatražio bih još jednu informaciju ministarke zdravlja Danice Grujičić, a to je dokle se stiglo sa radom posebne Radne grupe za izradu predloga pravilnika o načinu i organizaciji obavljanja zdravstvene delatnosti, hitne medicinske pomoći? Radna grupa je formirana u decembru 2021. godine i u nju su bili imenovani predstavnici ministarstva, tadašnjih narodnih poslanika, ali i relevantnih organizacija, kao što je na primer „Pravo na život – Meri“. Ta radna grupa se nikad nije sastala.

Da li je tačno da je u međuvremenu formirana nova radna grupa koja više ne uključuje predstavnike koji su prvobitno imenovani, uključujući i predstavnike relevantnih organizacija civilnog društva? Da li je radna grupa pristupila izradi pravilnika o načinu i organizaciji obavljanja zdravstvene delatnosti hitne medicinske pomoći? Da li možete da nam objasnite politiku ministarstva prema usvajanju ovog pravilnika i za kakvo rešenje se ministarstvo zalaže u organizaciji rada hitne pomoći?

Sadašnje funkcionisanje hitne pomoći organizovana je na način kojim se omogućava zavodima za hitnu medicinsku pomoć da sami propisuju pravila ponašanja i primenjuju ih kako im odgovara. U praksi rade kako žele i izbegavaju odgovornost. Mali domovi zdravlja se oko hitne pomoći snalaze kako znaju i umeju, na telefon se javlja ko stigne. Trenutno nije definisano ko se javlja, kakve informacije prima, kako odlučuje o stepenu hitnosti, nema procedure i obuke za to, prosto niko nije zapravo obučen za primanje poziva. Prioritizacija tako nije dobra, jer prijem poziva nije dobro organizovan.

Takođe, imao bih i pitanje za ministra finansija i ministra prosvete. Vrhovni kasacioni sud je od 5. jula ove godine promenio svoje pravno mišljenje i rekao da pomoćno tehničko osoblje zaposleno u školama, vrtićima, domovima zdravlja, bolnicama, poput spremačica, servirki, domara i pomoćnih radnika, nemaju pravo na isplatu toplog obroka i regresa. Ova promena je nastupila iznenada, obzirom da je više od dve godine praksa ovog suda bila da zaposleni u javnim službama na minimalcu imaju pravo na posebnu isplatu na ime toplog obroka i regresa.

Usled promene pravnog mišljenja Vrhovnog kasacionog suda, tetkice i domari su došli u situaciju da gube sporove i da moraju da plaćaju parnične troškove u iznosu od dve do tri njihove mesečne plate. Ovi troškovi se kreću od 60 do 90 hiljada dinara, potražuje ih gradsko i državno pravobranilaštvo, a isti se uplaćuju u budžet Republike Srbije.

Postavljam pitanje ministru prosvete i ministru finansija - zar će država da šalje javne izvršitelje na ove vredne, osiromašene, obespravljene ljude koji čiste iza bolesnih u bolnicama, iza naše dece u školama i vrtićima? Zbog čega se ovim ljudima koji rade odgovorne i teške poslove potražuju parnični troškovi koji ih vode u dužničko ropstvo, dok nam istovremeno ministar finansija poručuje da budžet preliva i daje pomoć za preko milion mladih u iznosu od pet hiljada dinara? Dugovi tetkica i domara su zanemarljiv prihod za budžet, a istovremeno predstavljaju omču oko vrata za više od pet hiljada porodica kojima se potražuju ovi dugovi. Hvala vam.
Hvala vam, predsedniče Skupštine.

Mi iz Zeleno levog kluba - „Ne davimo Beograd“ predložili smo da se svim prosvetnim radnicima, to znači svim zaposlenim u osnovnim i srednjim školama u Srbiji, poveća plata za 25%, na isti način kao što je predviđeno povećanje za zaposlene u Vojsci Srbije.

To podrazumeva da se poveća i nastavnicima i nastavnicama, ali i domarima i tetkicama, koji primaju inače manje od minimalca i koje ova država plus još tereti, jer su se drznuli da traže svoja prava, drznuli su se da traže nadoknadu za topli obrok i za godišnji odmor. To je 5.000 porodica koje sada država proganja i treba da plate sudske troškove u iznosu između 60.000 i 113.000 dinara.

Kada se radi o nastavnicima, prosečna plata nastavnika je 69.000 dinara, iako dobar deo njih, zapravo, zarađuje mnogo manje. Radi se o sektoru u kome ima najviše visokoobrazovanih. Kada pogledamo iznos potrošačke korpe koja je 87.000 dinara, ispada da naš nastavnik ne može da priušti sebi ni prosečnu potrošačku korpu.

Ako je Vojska stub odbrane naše zemlje, a jeste, onda je prosveta stub našeg društva. Oni su ti koji školuju naše mlade i našu decu, oni su ti koji stvaraju buduće društvo. Kakvo će to društvo biti, ukoliko su nam nastavnici poniženi od sopstvene države?

Može ministar finansija da kaže povećaćemo za 12,5%, ali to nije ni blizu korekcije za stopu inflacije. Može da kaže i da se poziva na 2012. godinu i da kaže kolike su tada bile plate nastavnika, ali nas to ne interesuje. Mi iz Zeleno levog kluba - „Ne davimo Beograd“ nismo nikada bili na vlasti. Mi smo nova, rastuća Zeleno leva politička snaga.

Može ministar da kaže, ako već ide u prošlost, ne u 2012. godinu, npr. u 1993. godinu i da kaže – tada je plata bila marku i po, šta hoćete, sada je viša. Ne radi se o tome. Znaju i nastavnici da to nije dobar argument, jer mi živimo u sadašnjosti, a nastavnici školuju budućnost naše zemlje. Niko ne želi da se vraća u prošlost. Hvala vam.
Hvala vam, predsedavajući.

Podneli smo na član 3, prosto da se osvrnemo na nešto o čemu se i juče ovde govorilo. Pitali su se iz Vlade i ministarka šta je to „grin vošing“? Evo, taman da vam ukažem, Dakle, „grin vošing“ je kada reklamirate tzv. „investicione projekte“, a pre toga ih ubacite u vašu PR mašinu, pa obojite u zeleno i kažete – projekat „Čista Srbija“, a kada se ta zelena boja ispere, onda se vidi prava istina. Građanima ostaju skupi i pretplaćeni radovi, namešteni tenderi za ortake iz „Milenijum tima“ i drugih kompanija, kao i zastarela tehnologija za preradu otpadnih voda. Umesto savremene kanalizacione infrastrukture i decentralizovanih sistema za prikupljanje i preradu otpadnih voda, građanima se ispostavi preskup račun. To je ukratko „grin vošing“. Vi i vaši ortaci na zelenoj grani, a građani u crvenom i prezaduženi.

E sad, nesporno je da je nama potrebna izgradnja komunalne kanalizacione infrastrukture. To je stvarno nesporno, ali ako ćemo već da zajmimo 210 miliona evra, hajde da to učinimo da bude za korist svih građana, da umesto skupih i zastarelih tehnologija za preradu otpadnih voda, koje se zasnivaju na tehnologiji koja je stara preko dvadesetak godina, koju će „Milenijum tim“ da uvozi, da nama prodaje za skupe novce, da umesto toga za ove pare zapravo uvezemo savremeniju tehnologiju za daleko više gradova, jer novca, ako se već zajmimo, hajde da bude i na pošten način urađeni tenderi tako da stvarno imamo i čistu i poštenu Srbiju, a ne pare za vaše ortake. Hvala vam.
Hvala predsedavajući.

Stvarno mi je, moram se osvrnuti, zanimljivo kako vi idete, kako se držite redosleda, ja sam barem jedno 36. koji bi zapravo trebao da bude prozvan da govori sada, ali nema veze. Zanimljivo je primenjivanje pravila, ali o tome ćemo nekom drugom prilikom.

Hajde malo da pričamo o tome kako Vlada tretira mlade u ovoj zemlji. Kada smo pričali o formiranju Vlade i o ministarstvima, tada smo govorili da ne razbucavate postojeće Ministarstvo omladine i sporta, da ne stavljate mlade u zapećak turističke politike i vi ste to uradili. Vama su mladi, odmah posle turizma.

Zatim ste onaj budžet od 0,08% sramni budžet iz 2022. godine rebalansom dodatno umanjili na 0,05% a za sledeću godinu mladima ste namenili 0,03%. Stvarno, svaka čast. Što ne budete makar malo iskreni i da im kažete da ćete se mladih setiti maksimalno jedanput godišnje, a da bi najradije voleli da se odmah isele iz zemlje.

Hajde da pogledamo, ako ja lupetam, kako mladi žive u Srbiji danas, 22% je nezaposleno, 75% mladih jedva zarađuje za osnovne životne troškove, a 65% mladih živi kod roditelja, jer ne mogu da iznajme stan na tržištu nekretnina, a kamoli da razmisle eventualno da kupe nekretninu, a ne mogu da iznajme zbog ovakvih kirija.

Mi iz Zeleno-levog kluba, Ne davimo Beograd, predložili smo nekoliko mera, a jedna od prvih mera je bila da se povećaju iznosi za obuke za mlade da mogu da se prekvalifikuju, da mogu da nađu, da se potrude da nađu posao da bi pokušali da zarade makar za osnovne životne namirnice a onda se da se potrude i da pronađu i kvalitetno radno mesto ako ga i mogu naći u Srbiji danas. Predložili smo da se taj iznos za obuke preusmeri iz BIA u nadležno ministarstvo i šta ste vi rekli? Ne može. Vama je draže da date Vulinu novac da ga netransparentno troši kako bi pratio nezavisne medije i opozicione poslanike, nego da imamo novac za obuke za mlade.

Takođe, predložili smo i da mladi studenti koji su primaoci studentskog kredita ili stipendija, da se koriguje iznos koji dobijaju na mesečnom nivou. Oni dobijaju 13.000 dinara kao stipendiju, a obzirom da je inflacija zvanično 15%, a zapravo preko 20% kada se radi o životnim namirnicama i hrani. Mi smo rekli, hajde malo da povećamo taj iznos stipendija, samo da korigujemo za zvaničan stepen inflacija, vi ni to niste hteli da uradite. Toliko vi brinete zapravo o mladima, ali nema veze, setićete se jedanput godišnje njih, a dotle bolje Vulin da ima novce kako bi nas sve pratio. Hvala vam.
Hvala, predsedavajući.

Odmah da kažem koristiću i vreme poslaničke grupe da znate.

Podneli smo nekoliko predloga mera kako bismo ovaj rebalans budžeta učinili iole pravednijim. To su predlozi mera za decu i mlade, za povećanje dečijeg dodatka, podrška mladim studentima pri stanovanju velikim univerzitetskim centrima, to su mere za zaštitu životne sredine, za smanjenje socijalnih nejednakosti u našem društvu, ali i podrška i zahvalnost našim prosvetnim radnicima.

Krenuću redom. Predložili smo da se sredstva koje Ministarstvo za zaštitu životne sredine izdvaja za kupovinu električnih automobila zameni i preusmeri za sanaciju divljih deponija.

Mere za kupovinu električnih automobila i onako pogoduju uskom krugu privilegovanih ljudi. Njima ta mera zapravo i nije potrebna da bi kupili električni automobil. Umesto toga predlažemo da se sredstva preusmere u interesu svih građana, a to je zapravo da služi za saniranje divljih deponija, jer divlje deponije uništavaju našu životnu sredinu, ali i dodatno zagađuju vazduh u Srbiji koji je inače enormno zagađen, jer samo tokom prošle godine bilo je 1.715 požara na divljim deponijama, one ugrožavaju javno zdravlje građana, a posebno građana sa respiratornim problemima.

Takođe, podneli smo i predlog dve mere za energetsku efikasnost. Da sumiram, da nam domovi budu topli u toku ove hladne zime. Jedna mera je zamena grejnih tela i to je mera koja je namenjena najugroženijima, onima koji zapravo zarađuju do i manje od medijalne plate, a to je zapravo do 50.000 dinara, a to je 50% zapravo zaposlenih u Srbiji. Ali, ova je mera posebno usmerena ka onima koji zarađuju manje od 35.000, a to je 23% našeg stanovništva. Ti ljudi se najčešće greju na čvrsta goriva, koristeći drva, a za to koriste stare smederevce koji su stari preko 10 godina i oni su energetski neefikasni. To znači da ne greju dovoljno, a da disproporcijalno zagađuju životnu sredinu izbacujući PM čestice u vazduh.

Našim predlogom mera omogućilo bi se za minimum 20.000 građana da se omogući da transferima kroz lokalne samouprave mogu da kupe i zamene grejna tela, da kupe savremene eko šporete, inače koji proizvode i naši domaći proizvođači i na taj način bi im se omogućilo da ovu zimu provedu u toplom domu.

Takođe, još jednu meru smo predložili, odnosno povećavanje sredstava za tu meru, a to je zamena izolacije, jer 40% toplotne energije se izgubi u našim domaćinstvima, jer nisu dobro izolovani zato što im je dotrajala stolarija, drvenarija i zbog loše fasade i krovne izolacije.

Jedno je da uradimo modernizaciju toplana, uvedemo profesionalno rukovodstvo, na primer u EPS, da ne bi bilo uništavano ovakvo kako je sada, a druga je mera da omogućimo upravo kroz poboljšanje izolacije da nam svima stanovi i kuće budu topliji.

Takođe, predložili smo jednu meru za mlade. Ovde se dosta govorilo o mladima, a govorilo se o tome i prilikom rasprave oko Zakona o ministarstvima. I tada smo vam govorili da ne razbucavate postojaće Ministarstvo omladine i sporta, da ne stavljate mlade da budu zapećak turističke politike. Vi ste se tada branili da ćete povećati budžet politike za mlade.

Moram da vam čestitam. Uspeli ste da onaj budžet za mlade koji je bio sramotnih 0,08% dodatno smanjite, pa je tako sada po rebalansu 0,05%. To je stvarno sramotno.

Ono što smo mi predložili jeste upravo da se mladima koji su u procesu zapošljavanja da se poveća nivo sredstava za programe dodatnih dokvalifikacija kako mogu da steknu nova znanja i veštine na tržištu rada kako bi se zaposlili na kvalitetnim i dobro plaćenim poslovima. Pa, na primer, onda meru od 5.000,00 dinara koju ste planirali da date mladima ne biste morali da pravdate time kako će oni otići na neki seminar. Evo, postoji već postojeća mera za njihovo dodatnu dokvalifikaciju.

Pogledajmo zapravo kako žive mladi danas. Danas 22% mladih je nezaposleno. Džaba priča o tome kako je 2012. godine bilo 50% mladih nezaposleno. To je tačno, ali današnji mladi ne žive u prošlosti od pre deset godina, žive u sadašnjosti, a u toj sadašnjosti 65% mladih živi kod roditelja, jer ne mogu sebi da priušte iznajmljivanje stana ili kupovinu nekretnine na tržištu nekretnina, a 75% mladih se muči da zaradi za osnovne životne troškove. To su izveštaji i vladinih tela, ali i na primer, krovne organizacije mladih Srbije.

Takođe, predložili smo meru zahvalnosti i podrške prosvetnim radnicima. Prekjuče je bio dan prosvetnih radnika, ja želim da čestitam njihov dan, njihov praznik. Oni rade ogroman posao, nose ogromnu odgovornost u našem društvu, školuju našu decu i mlade, i samim tim stvaraju novo društvo, a kakvo će to novo društvo biti ukoliko su nam prosvetni radnici poniženi.

S toga smo predložili da se kao vid zahvalnosti svim nastavnicima i svom tehničkom osoblju u svim osnovnim i srednjim javnim školama u novembru i decembru isplati mera jednokratne pomoći od po 5.000,00 dinara. To je zapravo gest dobre pažnje, zahvalnosti.

Ono što je preko potrebno jeste da se odmah ponove razgovori sa sindikatima prosvetnih radnika kako bi naši prosvetni radnici bili adekvatno uvaženi u budžetu za 2023. godinu, kao i u svakoj drugoj godini, jer prosečna plata nastavnika u Srbiji u avgustu ove godine bila je 69.000,00 dinara, a prosečna potrošačka korpa je 87.000,00 dinara bila. Znači, sa prosečnom platom nastavnik ne može da priušti prosečnu potrošačku platu.

Vi me pitate odakle, verovatno, sve ovo. I slušali smo i ministar je tu u pravu, ne možemo samo davati, od negde mora da se uzme. To sve stoji, ali evo, mi smo za ove mere predložili da se za to koristi tekuća budžetska rezerva i Vlada je rekla – to ne može. Ta sredstva su verovatno već namenjena za nešto drugo.

Hajde da vidimo za šta su ta sredstva bila namenjena prošle godine. Kao treća stavka po Izveštaju Fiskalnog saveta bilo je da su to transferi lokalnim samoupravama koji se dele ad hok bez ikakvih principa, diskrecionim pravom. Ali, pogledajmo, tri milijarde dinara otišlo je prošle godine iz budžetske rezerve lokalnim samoupravama, od toga Beogradu 1,45 milijardi, a Jagodini 100 miliona dinara.

Da sumiram, rezerva ne može da se koristi u interesu svih građana Srbije, ali zato može za krpljenje Vesićevih, Šapićevih, Palminih, Sinišinih rupa u budžetu koji su kao krateri na mesecu.

Hvala.
Hvala, predsedavajući.

Da, ja sam hteo povredu Poslovnika, član 106. Za vreme govora narodnih poslanika ili drugih učesnika u pretresu nije dozvoljeno dobacivanje, odnosno ometanje govornika na drugi način, kao i svaki drugi postupak koji ugrožava slobodu govora.

Ja ne znam da li ste čuli tokom izlaganja Lazovića da su sve vreme dva poslanika dobacivala neke neartikulisane krike, pa samo bih da podsetim i vas, a i te poslanike da se nalazimo u Narodnoj skupštini, a ne na nekom dvoru, pa treba da glume neke dvorske osobe koje pokušavaju da se dodvore nekome ko je na čelu dvora, a da ne koristim druge izraze.

Da, hoću da se Skupština o ovome izjasni.
Hvala, predsedavajući.

Nama je predlagač pri objašnjavanju rebalansa budžeta rekao da građani ne treba da brinu jer su nam dobre javne finansije. Mene to podseća na sliku čoveka koji pada sa vrha zgrade i dok pada sve vreme sebe ubeđuje i govori – za sada je sve u redu, za sada je sve u redu, za sada je sve u redu. Ali, svi znamo kako se završava taj pad, a taj pad, nažalost, već osećaju građani čiji je standard urušen inflacijom koju oni znaju da izračunaju svaki put kada uđu u prodavnicu da kupe hranu i ona je za njih negde oko 20%.

Za razliku od njih, ministar ili ne želi ili ne zna da izračuna pravu inflaciju. Umesto toga, on od iste profitira. Profiter je na olakšanoj potrošačkoj korpi građana, jer građani biraju između osnovnih životnih namirnica. Ujedno nam se ministar hvali da je povećan prihod od naplate PDV-a . To je tačno. Međutim, to je samo jedna strana izlizanog novčića, a druga strana je gorka istina da je prihod od PDV-a posledica inflacije, ali takođe i da je to prihod od PDV-a na robu koja se uvozi.

Istovremeno, vladajući režim je nesposoban da povuče sredstva iz pristupnih projekata, iz pristupne pomoći EU, pa će tako umesto planiranih 14,1 milijarde dinara povući samo 8,8 milijardi, i to je ono što priznaju i u ovom rebalansu, priznaju sopstvenu nesposobnost, a to su sredstva koja su bila namenjena za zaštitu životne sredine i za socijalnu zaštitu, odnosno za smanjenje socijalnih nejednakosti.

Nažalost, naši građani će skupo platiti neznanje ministra, kao i otplaćivati njegova zaduživanja i njegovu nesposobnost da privuče sredstva iz pristupne pomoći. Hvala vam.
Hvala, predsedniče.

Hajde da vidimo kako se postaje i ostaje ministar u ovoj naprednjačkoj, novoj Vladi, staroj bedi za građane Srbije.

Imamo ministre Sinišu Malog i Gorana Vesića, iz one zlokobne bivše, bivše, bivše vlasti koja je sve uništila, rasparčala i terala građane da žive u pećinama.

Zatim su tu isti pre deset godina, prešli u sasvim novu naprednjačku Vladu i proslavili se rušenjem u Savamali, uzurpacijom budžeta, sečom šume na Košutnjaku, ugrožavanjem izvora na Makišu.

Svi su bili iznova nagrađeni ministarstvima, neko ranije, neko kasnije. Jednino je ostala enigma na koga je tačno Vučić mislio, kada je govorio o kompletnim idiotima i fantomima u vrhu tadašnje beogradske vlasti.

Sada imamo još jednog kandidata za ministra koji napreduje u stilu – zakini prvo građane na gradu, pa te nagradimo nacionalnim resorom.

Kandidat za ministra privrede Rade Basta, očigledno se nominovao za ministrovanje upravljanjem Beogradskim elektranama, a te Beogradske elektrane su protekle četiri godine, prevarile svako domaćinstvo u Beogradu, za 435 evra naplaćujući skuplje usluge.

Sada, pitam se da li je to ta fiskalna odgovornost o kojoj nam je govorila mandatarka ili se ipak radi o nekoj specijalnoj operaciji za izvlačenje novca iz džepova građana? Hvala vam.
Hvala gospodine predsedavajući.

Jasno je svima da ste postojeće Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija rasparčali na više resora kako biste imali veći partijski plen za udomljavanje više vaših ministara, državnih sekretara i prateće svite. Jasno je to nama, jasno je to vama, jasno je to i gledaocima.

Takođe je svima jasno da su trgovina i turizam vrlo slične politike koje bi trebalo da budu pod istim resorom. Predlagač nam je bio rekao da je važno da se stvori ministarstvo unutrašnje i spoljne trgovine zato da bi se sve stvari vezane za trgovinu nađu na jednom mestu, da se ne nalazimo u situaciji gde se traže informacija od jednog ministarstva, a on uputi na drugo.

Pa, sad, da li ste nešto iz drugog ministarstva pridodali ovom novom ministarstvu? Niste. Bukvalno ste prepisali od reči do reči sve nadležnosti iz prethodnog Zakona o ministarstvima. Ništa novo niste dodali što se tiče trgovine, samo ste izbacili resor turizma i telekomunikacija.

E sad, ako ste nešto hteli da dodate, zaboravili ste verovatno u brzini kako ste sazivali ovu sednicu, pa mi onda žao. Međutim, ako ste hteli da dodate nešto što je bitno za trgovinu, pogotovo na međunarodnom tržištu, mogli ste npr. da ubacite i resor energetike, jer nažalost struju ćemo kupovati na, kako vi kažete spoljnom, a zapravo međunarodnom tržištu, i to veoma skupo, kao što smo i prošle godine radili jer ste zbog vašeg lošeg upravljanja uništili i EPS i Kolubaru. Samo se pitam, da li ćemo ove godine zapravo imati ko da nam proda struju i da li ćemo moći da je kupimo?

Da ste ovako nešto rekli pri predlaganju ovog akta, mi bi stvarno zastali, razmislili, ušli bismo u neku argumentaciju, a ovako ostaje utisak da ste razbili ministarstvo samo zbog partijskog plena.
Hvala, predsedavajući.

Podneli smo amandman pre svega zbog ovog rasparčavanja i degradiranja politike za mlade unutar već degradiranog resora, kao što je do sada bilo unutar Ministarstva omladine i sporta.

Ne dovodimo u pitanje da li je potrebno dodatno razvijati sport, pre svega rekreativni sport, razvijati fizičku kulturu kod mladih, razvijati adekvatnu sportsku infrastrukturu, to je sve potrebno, jer naravno kada pogledamo kako nam izgledaju košarkaški tereni u krajevima, njih najčešće renoviraju kladionice. Sportske manifestacije u krajevima najčešće finansiraju kladionice, već postojeće Ministarstvo omladine i sporta nije imalo dovoljnih resursa za tako nešto.

Umesto rasparčavanja ova dva resora predlažemo da se poveća budžet za oba resora i da ostanu oba resora unutar ministarstva, a posebno da se poveća budžet za mlade jer je u ovoj godini sramotnih 0,08%, a istovremeno 65% mladih živi kod roditelja, jer ne mogu da iznajme ili kupe stan, a 75% mladih se muči da zaradi za osnovne životne troškove. To su podaci Republike Srbije.

Takođe, kada pogledamo kako se sada već tretira omladinska politika, kako samo danas je krovna organizacija mladih Srbije morala da reaguje, jer je Ministarstvo omladine i sporta u regionalnoj kancelariji za mlade, gurnula još jednog predstavnika ministarstva umesto predstavnika organizacija, što bi trebalo da se uradi po pravilu.

Stoga, ne razdvajajte ova dva resora, povećajte budžet, dajte da renoviramo javne prostore za nekomercijalno korišćenje, dajte da podignemo lokalne sportske klubove, povežemo sa školama i fakultetima i pružimo podršku amaterskom omladinskom sportu.
Hvala predsedavajući.

Još malo ću o pretumbacijama ministarstava koje radite i pravljenju Frankenjštajn ministarstava. Kada pričamo o turizmi o omladini predlagač nam je rekao – za turizma i omladinu, za ove dve oblasti postoje razni konkursi pri EU i na drugim mestima gde možete da konkurišete za sredstva.

Očigledno je za vas dovoljan razlog da spajate ova dva resora. Samo bih da vam kažem da postoje razni konkursi pri EU za mlade i obično su povezani i sa obrazovanjem i sa kulturom, slušajte, možda nešto i naučite, i sa razvojem novih veština za primenu na tržište rada. Postoje konkursi za mlade poljoprivrednike.

Međutim, ta logika gde u EU postoje konkursi pa ćemo da spojimo neka ministarstva to je pogrešna logika. Nije dovoljno opravdanje za pretumbaciju resora.

Da ste rekli da su na primer deo jednog istog pregovaračkog poglavlja pa da i razumemo, pa čak i klastera. Međutim, ne mislim da je dobro da ako je nešto u EU ili nekoj drugoj zemlji da to prepisujemo za Srbiju jer to nije dobro za ovaj naš kontekst.

(Narodni poslanici SNS dobacuju.)

Tako je. Polagano, polagano zapišite. Na taj način smejete se mladima, ali i njihovim roditeljima jer na primer kada smo pričali o sportu treba da imamo u vidu da ulaganja u sport su zapravo toliko niska. Kada govorimo o rekreativnom sportu i kada govorimo o školskim sportskim sekcijama roditelji u proseku daju oko 120 evra za svoja dva deteta da bi zapravo ona mogla da se bave sportom. Tako da, molim vas, nemojte se dičiti uspesima u sportu. Hvala vam.