Predsedavajuća, koleginice i kolege narodni poslanici, Izveštaj Evropske komisije o Republici Srbiji za 2025. godinu ne ostavlja nikakvu dilemu o donošenju zaključka da vlast u Srbiji ometa proces učlanjena i Evropsku Uniju. I ako deklarativno opredeljeni za pristupanje EU, vlast u Srbiji suštinski koči proces priključenja.
39/1 GD/IR 17.25 – 17.35
Političkom voljom vlasti Srbije se trenutno nalazi u sivoj zoni evropskih integracija. Stranka demokratske akcije Sandžaka smatra da je članstvo u EU i pristupanje evroatlanskim organizacijama potrebno Republici Srbiji, ali i drugim državama u regionu radi osiguranja trajnog i stabilnog mira, rešavanje svih otvorenih pitanja kako bi se uspostavilo poverenje između država nastalih raspadom bivše SFRJ, ali i naroda koji u njima žive sa ciljem da se obezbedi pozitivna politička klima i ambijent, da bi kompletan region mogao da se dugoročno usmeri ka ekonomskom razvoju i saradnji radi unapređenja životnog standarda građana u Srbiji, ali i širem regionu.
Proces priključenja EU podrazumeva i primenu standarda koji politički sistem, Ustav, zakon i institucije treba da se prilagode realnim potrebama stanovništva kako bi očuvanje ljudskog dostojanstva, ostvarenje pune slobode i jednakosti svakog pojedinca u pravednom demokratskom i otvorenom društvu, zasnovano na načelu vladavine prava, postalo temelj na kojem počiva Republika Srbija.
Bez ispunjenja tih ciljeva ne može se unaprediti sveukupni kvalitet života, niti se može osigurati društvena stabilnost koja podrazumeva poštovanje prava nacionalnih manjina, poštovanje ljudskih prava, nezavisno pravosuđe, borbu protiv korupcije, slobodu medija, razvoj obrazovanja, nauke itd.
Pored toga, važno je istaći značaj razvijanja stabilnih odnosa sa državama u regionu. Mi ne sporimo da je u određenim segmentima napravljen pomak i napredak, ali u onom ključnom momentu, koji treba da Srbiju u vrednosnom i političkom smislu definiše kao demokratsku državu, jednaku prema svim svojim građanima, bez obzira na nacionalnu, versku i političku pripadnost, imamo nazadovanje, a ne napredak.
Animozitet koji se forsira od strane predstavnika režima i medija pod njihovom kontrolom prema pripadnicima nacionalnih manjina, kasnije se nameće i kao osnov za širenje animozitete i netrpeljivosti prema državama u kojima većinsko stanovništvo čine sunarodnjaci građana Republike Srbije koji pripadaju manje brojnim narodima, a nekad se to radi i u obrnutom smeru.
Institucionalizacija netrpeljivosti i njena legalizacija nisu vrednosti koje vode u EU. Postoji više ključeva koji otvaraju vrata priključenja Srbija i EU. Neki od tih ključeva koji otvaraju vrata EU nalaze se u spoljnoj politici koju vodi Srbija, njenim odnosom prema državama u regionu, a posebno prema BiH, ali i stagnacijom u procesu normalizacije odnosa sa Kosovom.
Politika koja ima cilj destabilizaciju regiona, neprihvatanje načela spoljne politike EU, svesno zatvara vrata Srbije, ulasku Srbije u EU. Ta činjenica je prepoznata i naglašen u Izveštaju Evropske komisije.
Vlast u državi koja je kandidat za članstvo u EU ne može biti generator izvoznik nestabilnosti, još manje može biti uzročnik potencijalnog narušavanja mira u regionu.
Odsustvo društvene stabilnosti, nedopuštanje Bošnjacima da ostvare prava garantovana Ustavom, kršenje ljudskih prava, gušenje slobode medija, progon studenata i profesora, kriminal i korupcija, ukratko nepostojanje vladavine prava i pretvaranje institucija u mehanizme represije, ključni su razlozi zbog kojih vlast u Srbiji drži zaključanim i ostala vrata koja Srbiju vode u članstvo u EU. Ponavljam da ne postoji suštinska volja da Srbija postane članica EU.
Šta kaže Izveštaj Evropske komisije o Srbiji? Pročitaću samo neke stavke i izveštaji koji potkrepljuju navedene konstatacije. U samom uvodu na strani 3.izveštaj stoji: da bi se ispunili ciljevi Srbije o pogledu pregovora o pristupanju EU, potrebni su jaka politička volja, pristup kojim se uključuje celokupno društvo, delotvorno planiranje i koordinacija zajedno sa dovoljnim ljudskim i finansijskim resursima za pristupanje EU u svim ključnim institucijama.
39/2 GD/IR
Narativ protiv EU je očigledan ne samo u srpskim medijima, već ga koriste i nosioci političkih funkcija, uključujući one na najvišem nivou.
Na strani 4. u glavnim zaključcima u vezi Klastera 1. stoji da Vlada nije pokazala istinsku političku volju da postigne sve prioritete u vezi sa EU i da. shodno tome. ubrza pripreme. Trenutna duboka polarizacija društva, kao i stalna anti-EU retorika suprotstavljeni su ovom cilju. Tako stoji u izveštaju.
Kada je u pitanju reforma javne uprave, na strani 5. izveštaja konstatovano je da nije bilo napretka.
U funkcionisanju pravosuđa takođe nije bilo napretka i tu se navodi, citiram, da Srbija još uvek nije iskazala istinsku posvećenost istrazi i donošenju presuda u predmetima ratnih zločina i nije imenovala glavnog tužioca za ratne zločine.
U vezi sa ovim pitanjem izveštaj detaljnije govori na strani 36, gde se navodi da je Srbija nastavila da izbegava podnošenje optužnica protiv osumnjičenih visokog profila, navodeći da Srbija nije ništa uradila u 1.800 nerazrešenih predistražnih predmeta u vezi ratnih zločina što, kako stoji u izveštaju, predstavlja razlog za zabrinutost EU.
Na strani 37 dalje se izražava zabrinutost zbog nekažnjivosti glorifikovanja genocida, ratnih zločina i ratnih zločinaca. Takođe se navodi kao veliki propust to što Srbija nije izručila BiH Novaka Đukića, Duška Kornjaču i Tomislava Kovača.
Država je postala sigurna kuća za ratne zločince i ona nikako, ako zadrži to svojstvo, ne može biti u društvu civilizovanih demokratskih država.
Kada je u pitanju Duško Kornjača, podsetiću javnost da je, pored počinjenih ratnih zločina u istočnoj Bosni, fizičkim napadima na studente hladnim oružjem, to lice označeno kao jedno od lica koje je tokom 1994. godine učestvovalo u mučenju i iskazivanju iskaza od lica izmontiranog političkog procesa koji je vođen protiv bošnjačkih političkih aktivista u Bijelom Polju u Crnoj Gori, čija je nevinost dokazana na sudu. Oni su u svojim odbranama sudu njega okarakterisali kao jednog od lica koje ih je mučilo, a danas mu ova vlast kao nagradu za sve to pruža utočište.
Takođe je kritikovana politika kažnjavanja Srbije u predmetima ratnih zločina i nerešavanje sudbine nestalih lica. Ova pitanja su od posebnog značaja za Bošnjake iz Sandžaka zbog otmice Bošnjaka u slučajevima Štrpce i Severin.
Ovim je ponovo potvrđeno da je ova vlast protivnik procesa vraćanja poverenja između država i naroda u regionu, izgradnje trajnog i stabilnog mira jer ne postoji politička volja da se proces suočavanja sa prošlošću i tradicionalna pravda sprovedu i da svi odgovori za ratne i druge zločine odgovaraju.
Kada smo kod pravosuđa, ponovo naglašavam da Bošnjacima nije dopušteno ostvarivanja prava na zastupljenost u sudovima i tužilaštvima u skladu sa nacionalnom strukturom stanovništva u sandžačkim opštinama.
Identično stanje je i kada su u pitanju policija i drugi organi javne vlasti u sandžačkim opštinama i tu činjenicu pocrtava i ovaj izveštaj Evropske komisije, koji na strani 52 ističe: pripadnici nacionalnih manjina i dalje se suočavaju sa diskriminacijom. Srbija mora uzeti u obzir novo Peto mišljenje Savetodavnog komiteta Okvirne konvencije Saveta Evrope o nacionalnim manjinama. Dalje se u izveštaju kaže – nacionalne manjine su i dalje manje zastupljene u javnoj upravi i policiji. Izveštaj dalje kaže – govor mržnje prema nacionalnim manjinama u medijima i od strane političara se nastavio itd.
39/3 GD/IR
Demokratičnost jedne države meri se, između ostalog, i njenim odnosom prema manje brojnim narodima, a postojanje ili odsustvo demokratije u jednoj državi jedan je od parametara koji predstavlja meru njene prihvatljivosti za druge države i relevantne međunarodne organizacije.
Podvlačim da Srbija neće postati članica EU dok, između ostalog, i bošnjački narod ne počne da ostvaruje sva svoja prava koja su mu garantovana domaćim i međunarodnim pravom.
Bošnjački narod u svojim rukama drži jedan od ključeva za članstvo Srbije u EU. Zato pitanje položaja i ostvarivanja prava nacionalnih manjina nije eksplicitno samo unutrašnje pitanje, ono je ujedno i pitanje od šireg međunarodnog značaja i jedan od parametara kojim se određuju budući položaj i status Srbije u međunarodnoj zajednici.
Ako ustavna načela i odredbe uporedimo sa realnim stanjem bar kada su Bošnjaci u pitanju, imam obavezu da istaknem da Bošnjaci, kao što sam rekao, nisu zastupljeni u policiji, sudstvu i tužilaštvu, u skladu sa nacionalnom strukturom stanovništva. Pravo na visoko obrazovanje na bosanskom jeziku na državnom univerzitetu u Novom Pazaru ne postoji. Obrazovanje na bosanskom jeziku u osnovnim i srednjim školama konstantno se sabotira. Službena upotreba jezika i pisma praktično ne postoji. RTS nema redakciju za proizvodnju programskih sadržaja na jezicima nacionalnih manjina. Kultura je izložena sistemskom zapostavljanju. Manjinska samouprava se strateški unižava i obesmišljava. Identitet Bošnjaka se konstantno negira, a Bošnjaci se trajno stigmatizuju sa jasnom namerom da se getoiziraju i izoluju.
Srbija još uvek nema akcioni plan za ostvarivanje prava nacionalnih manjina. Dakle, nema stratešku politiku za unapređenje statusa i položaja nacionalnih manjina. Ne postojanje akcionog plana ostavlja utisak da je za ovu vlast manjinsko pitanje pitanje od drugorazrednog značaja.
Akcioni plan je potreban, ali ne da bude nametnut, već da bude donet u inkluzivnom procesu i da njegov sadržaj bude odgovor na potrebe i probleme Bošnjaka, ali i drugih nacionalnih manjina.
40/1 TĐ/MJ 17.35 – 17.45
Ono što nas posebno zabrinjava jeste to što je, pored toga što je Izveštaj Evropske komisije izuzetno oštar i kritičan, Odbor za evropske integracije predložio zaključke kojim želi da zanemari činjenicu da ovaj i ovakav izveštaj u svojoj suštini predstavlja znak upozorenja da Srbija mora menjati svoj pristup i politiku kako na regionalnom, tako i na unutrašnjem planu.
Odbor nije predložio ni jednu konkretnu meru kako i u kom roku je potrebno popraviti sve ono što Izveštaj Evropske komisije detektuje kao slabost i probleme koji ugrožavaju proces evropske integracije.
Predloženim zaključcima se kaže, između ostalog, Narodna skupština snažno podržava Vladu. Čemu da se pruži podrška? Izveštaj kaže da ova Vlada udaljava Srbiju od EU, da se pruži podrška obespravljivanju Bošnjaka, obesmišljavanju Ustava, vladavine prava, etnički motivisanoj mržnji, gušenju demokratije, pokradenim izborima, progonu profesora i studenata, rušenju izbora članova REM-a. U predloženim zaključcima ne osuđuje se ništa što je u Izveštaju Evropske komisije označeno kao pretnja daljem produbljivanju krize u Srbiji, ali i u regionu.
Odbor za evropske integracije nije bilo vredno da se osvrne na činjenicu da nacionalnim manjinama nije dopušteno da ostvare prava garantovana Ustavom ili na činjenicu da je govor mržnje prema nacionalnim manjinama postao dominantan narativ i prihvatljiva norma društvenog ponašanja.
Predloženi fantomski zaključci ne mogu izbrisati realnost, niti se ovim može izbeći ispunjenje obaveze kako na unutrašnjem tako i na regionalnom i međunarodnom planu sa posebno snažnim fokusom za unapređenje položaja i statusa Bošnjaka i drugih nacionalnih manjina.
Ovaj Izveštaj vidimo kao jedan od poslednjih apela da je ovoj državi potreban dijalog, ali i sveobuhvatne političke i sistemske reforme koje će služiti očuvanju ljudskog dostojanstva, ostvarenju pune slobode i jednakosti svakog pojedinca u pravednom, otvorenom i demokratskom društvu zasnovanom na načelu vladavine prava, gde će i bošnjački narod zajedno sa drugim narodima uživati u blagodetima pravde i slobode, a regija Sandžak zajedno sa drugim regijama u Republici Srbiji biti konstituent nove demokratske i tolerantne Republike Srbije. Naša poslanička grupa u danu za glasanje glasaće protiv ovi zaključaka. Hvala.