Nema informacija o predloženim aktima.
Uvažena predsednice, zahvaljujem.
Poštovani ministri sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, kada govorimo o zakonu o izmenama i dopunama Zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava u cilju unapređenja dostupnosti pravde za sve građane, a kroz poboljšanje funkcionisanja državnih organa ističem ovde potrebu građana opštine Tutin da se u njihovu opštinu vrati osnovni sud, prekršajni sud i osnovno javno tužilaštvo. Zašto da se vrate? Zato što su dugi niz godina ove institucije postojale i normalno funkcionisale u ovoj opštini, sve do 2010. godine i te veoma loše reforme pravosuđa, o kojoj je ovde bilo reči i pre mog govora, koja je ukinula ove institucije, prebacila nadležnost na susedni Novi Pazar i u mnogome oštetila pravosudni sistem na ovom terenu, ali nanela štetu i oduzela određena prava samim građanima opštine Tutin.
To je opština u pograničnom delu zemlje sa površinom od oko 741 kilometar kvadratni, kao jedna od većih u zemlji, sa registrovanih nešto više od stotinu sela koja su veoma razuđena. Graniči se sa opštinama Rožaje, Petnjica i Bjelo Polje u Crnoj Gori. Tu su dva granična prelaza, Špiljani, odnosno u narodu poznat kao Mehov krš, i granični prelaz Vuča, Godovo, kao i administrativni prelaz Brnjak. Ovo su činjenice koje čine geografski položaj opštine takvim da sve saobraćajnice koje prolaze kroz nju su izuzetno, izuzetno prometne. Broj stanovnika Tutina je 37.000 prema poslednjem popisu, s tim što recimo u letnjem periodu taj broj poraste i na 50.000 zbog broj žitelja koji žive u dijaspori, odnosno su na privremenom radu u inostranstvu.
U postojećoj organizaciji pravosudnog sistema sudski procesi su često jako dugi, ne efikasni zbog potrebe sudija i drugog osoblja da redovno putuju na relaciji Novi Pazar, gde je sedište, i samog Tutina, gde se nalazi sudska jedinica, pa često građani kažu da nekad i zaborave zašto su se u stvari obratili sudu i tužilaštvu.
Kada govorimo o meštanima na seoskom području, naročito na Pešterskoj visoravni, oni često zbog nekakve formalne proste administrativne procedure, kao što je recimo uzimanje potvrde da se protiv njih ne vodi nikakav krivični postupak, moraju da putuju jednom u Novi Pazar da podnesu zahtev, pa onda drugi put da putuju da bi preuzeli potvrdu. To znači da za neke od njih to je i možda i 200 i više kilometara putovanja za jednu prostu administrativnu formalnu proceduru koju bi mogli da završe u svojoj opštini.
Postoje opštine koje su po veličini, odnosno površini, po broju stanovnika manje od Tutina, a po broju zapremljenih sudskih predmeta daleko manje, kao što su Raška, Brus, Vlasotince, Kuršumlija, Petrovac na Mlavi, Svilajnac, itd., a koje imaju osnovni sud i osnovno javno tužilaštvo. Samo u 2024. godini sudska jedinica u Tutinu je zapremila 1.334 predmeta što jasno pokazuje potrebu za vraćanjem ovih institucija u Tutin.
Naravno da tamo postoje i kadrovski i stručni potencijali, ali i postoji zgrada koja se već ranije dugi niz godina koristila u ovu svrhu. Prema tome, to ne bi iziskivalo posebne ekonomske, odnosno finansijske izdatke.
Odredbom člana 77. stav 2. Ustava Republike Srbije propisano je da se pri zapošljavanju u državnim organima, javnim službama i organima AP jedinica lokalne samouprave vodi računa o nacionalnom sastavu stanovništva i odgovarajućoj zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina.
Ističem opet pohvalu za Ministarstvo policije koje je otpočelo proces otklanjanja disproporcije kada govorimo o nacionalnoj zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u mestima gde oni žive. Tu naravno zalaganje ministra Zukorlića, ali postoje institucije u kojima ovo još uvek nije rešeno.
18/2 VS/MT
Prema tome, kada govorimo o sudstvu na teritoriji koju pokriva osnovni i prekršajni sud u Novom Pazaru, to je grad Novi Pazar i opština Tutin, živi 139.773 stanovnika, od toga preko 82% Bošnjaka i preko 10% pripadnika srpskog naroda brine nas činjenica da smo krenuli korak nazad, tj. da su oba predsednika, i višeg i osnovnog suda, pripadnici većinskog naroda, što je različito od dosadašnje prakse kada je uvek jedan bio iz reda bošnjačkog naroda.
Posebno nas brine situacija da i u Višem sudu Bošnjaci među sudijama čine manje od 50%.
U stvari, ovo nije samo puko odbrojavanje pripadnika nacionalnih zajednica u sudstvu već prosto uzimajući u obzir zakonske uslove, moralne i profesionalne kvalitete pravilna nacionalna zastupljenost u stvari šalje zdravu, jaku poruku Bošnjacima, poruku poverenja i doprinosi ukupnoj društvenoj stabilnosti.
Prema tome, nadam se da ćemo ovu praksu iz policije nastaviti i u sudstvu i u vatrogasnoj jedinici i svakako da i u VSS, i u VST, manjine zaslužuju da imaju svoje predstavnike. Hvala.
Uvažena predsedavajuća, poštovani ministre, predstavnici Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je danas Predlog zaključka povodom predstavljanja Izveštaja EU o Republici Srbiji za 2025. godinu i naravno nas u okviru toga naročito interesuje deo koji se odnosi na zaštitu manjinskih zajednica.
Iščekujemo usvajanje novog akcionog plana za manjine, a pored toga se suočavamo sa diskriminacijom i potrebno je pojačati borbu protiv diskriminacije nacionalnih zajednica u Srbiji. Pored toga, tu svakako treba uzeti u obzir novo, peto mišljenje Savetodavnog odbora Okvirne konvencije o nacionalnim manjinama prilikom finalizacije ovog Akcionog plana, ali nalaže se konkretna poboljšanja u delotvornom ostvarivanju prava nacionalnih manjina.
Svakako mi, kao pripadnici manje brojnih naroda koji živimo u tim sredinama, mnogo bolje znamo naše probleme, izazove, potencijalna rešenja od bilo kojih preporuka, mada smo saglasni sa ovim preporukama iz godišnjeg Izveštaja Evropske komisije. Postoje procesi koji su otpočeli rešavanje brojnih problema. Neki problemi još uvek stoje, neki problemi čekaju na otpočinjanje tih rešavanja, ali je veoma važno da o njima govorimo, da ih ne zloupotrebljavamo, već na jedan konstruktivan način pokušamo da doprinesemo poboljšanju.
Kada govorimo, konkretno diskriminaciji manjinskih zajednica, ja sam ovde iznosio primer diskriminacije iz opštine Prijepolje, kada su dve muslimanke sa hidžabom onemogućene da se zaposle i obave stručnu praksu, u predškolskoj ustanovi Miša Cvijović, u Prijepolju, pod izgovorom direktorke da postoji nekakav ranije donet diskriminatorski Pravilnik koji zabranjuje isticanje verskih simbola upošljenika te ustanove. Zaista, jedno nečuveno pravilo, van svake pameti, prosto zabranjeno isticanje i muslimanskih i hrišćanskih i bilo kojih drugih simbola, nešto što se protivi pravima koja su garantovana Ustavom i zakonima ove zemlje, ali i pravima koji uživaju njihove sunarodnice u drugim predškolskim ustanovama, pa čak i u institucijama državnim, ministarstvima i tako dalje.
Zahvaljujem se i pohvaljujem odluku ministra da se ova diskriminacija otkloni, čak i pomenuta direktorka je smenjena, što je za svaku pohvalu, ali je pomenuti pravilnik i dalje ostao na snazi i postavlja se pitanje koji je sledeći konkretan korak ka promeni ili dopuni ovog pravilnika, kako bi se diskriminacija otklonila u potpunosti i da li muslimanke sa hidžabom imaju razloga za brigu u budućnosti u Republici Srbiji, kada govorimo o ravnopravnosti i učešću u obrazovnom procesu.
Još jedan slučaj diskriminacije o kome sada prvi put govorim u ovom parlamentu, takođe dolazi iz opštine Prijepolje. Naime, neko iz lokalne samouprave u Prijepolju je uklonio, a onda i zabranio stalno isticanje bošnjačke nacionalne zastave, uz državnu zastavu na javnim institucijama, u Prijepolju, gde Bošnjaci čine polovinu stanovništva i Brodare u susednom gde čine oko 90% stanovništva. Govorim o zvanično priznatoj bošnjačkoj nacionalnoj zastavi Bošnjaka u Republici Srbiji, koja je priznata odlukom Saveta Republike Srbije za nacionalne manjine od 23. decembra 2005. godine i o pravu za njeno isticanje koje je garantirano članom 79. Ustava koji propisuje, kao osnovno ljudsko pravo pripadnika nacionalnih manjina, pravo na upotrebu svojih simbola na javnim mestima.
Ova zastava je sasvim normalno istaknuta u Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu na javnim ustanovama pored državne zastave i bila je istaknuta i u samom Prijepolju do 2020. godine. Zaista nas čudi ova odluka da ona sada bude problematična, naročito kada
13/2 JJ/VZ
govorimo o Prijepolju, koje je pretrpelo težinu devedesetih godina, prisećamo se otmice i zločina u Štrpcima, deo tih stradalih jeste iz opštine Prijepolje, zaista se ovde radi o jednom eklatantnom nedopustivom primeru diskriminacije.
Nikada nije bilo važnije da sačuvamo dobre međuljudske odnose, interkulturalnost i stabilnost u Prijepolju. Zato želimo da aktualiziramo ovaj problem i apelujemo na sve državne organe da se čim pre ova diskriminacija otkloni i da Bošnjaci u Prijepolju uživaju svoja prava, tj. da mogu javno ističu na ustanovama svoju nacionalnu zastavu, kao što su to činili ranije. Hvala.
Uvažena predsednice Narodne skupštine, zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, jedna od osnovnih uloga sudske grane vlasti jeste da obezbedi vladavinu prava i zaštiti prava i slobode građana. Iz toga proizilazi ta plemenita uloga pravosuđa da unosi red, mir i stabilnost u državu i društvo. U suprotnost, zloupotrebama, pristrasnim odlučivanjem i stavljanjem u bilo koju drugu funkciju van postizanja pravde sudstva, trajno, dugoročno nanosimo štetu i građanima, pojedincima, porodicama, društvu, ali trajno narušavamo poverenje građana u institucije. Sve ovo važi svakako za većinski narod koji živi u matičnoj državi, ali imajte u vidu da se i pozitivni i negativni efekti o kojima sam govorio dodatno amplifikuju kada govorimo o manjinskim zajednicama koje su već same po sebi ugroženije.
34/1 AL/LŽ 16.45 – 16.55
Postoje sudski procesi koji godinama odjekuju u sandžačkoj javnosti i o njima su govorili moji prethodnici u Narodnoj skupštini, govorim ja danas i govorićemo sve dok u potpunosti ne postignemo pravdu i rasvetlimo sve okolnosti tih sudskih procesa, svakako poštujući pravnu nauku, dokazni postupak i nezavisnost sudstva.
Slučaj mladića iz opštine Tutin, Fahrudina Mavrića koji je 2012. godine osuđen na najstrožu kaznu 30 godina zatvora za ubistvo policajca u vozilu tokom privođenja, proces koji je imao svojih manjkavosti i sudski veštak koga je angažovala porodica je dokazao da je dokazni postupak bio manjkav. No, presuda je takva kakva je, najstrožija, 30 godina zatvora.
Nasuprot tome, imamo slučaj Fahrudina Skarepa, takođe iz opštine Tutin, koji se desio pet godina kasnije, sada je obrnuta situacija, policajac je ubio građanina u vozilu koje nije htelo da se zaustavi. Fahrudin nije bio naoružan i policajac je dobio presudu od pet godina zatvora.
Govorim o jednoj eklatantnoj disproporciji, otprilike šest puta strožijoj kani kada se radi o policajcu. Uzimajući u obzir da se radi o službenom licu, i naravno ne ulazeći u detalje sudskih procesa, ipak ova disproporcija odjekuje u javnosti i mi kao predstavnici našeg naroda moramo da je ovde iznesemo.
Tu je i slučaj mog sugrađanina rahmetli Ernada Bakana, brucoša na Visokoj zdravstvenoj školi, koji je došao u Beograd da studira, da bude koristan član zajednice i društva, prilikom urednog prelaženja pešačkog prelaza u ulici Cara Dušana, pokosio ga je nesavesni vozač pri velikoj brzini. Sve se to završilo tragično po Ernada.
Međutim, nakon duge istrage, mrcvarenja porodice, dugog sudskog procesa, donesena je sramna kazna od godinu i pet meseci zatvora za počinioca. Pa, ja pitam - kako može ta porodica naći mir i da li je to potpuna pravda za porodicu Bakan?
Da ne govorim o slici koju dobijamo kada sve ove slučajeve pustimo kroz nacionalni filter i krenemo da utvrđujemo potencijalne dvojne standarde.
Svakako, tu je primer ubistva velikog novina i humaniste Edina Hamidovića u Sjenici, urednika Sjeničkih novina, koji je ubijen zbog raskrinkavanja kriminala u opštini Sjenici. Ubijen je pred porodicom, pred ženom i sedmoro dece, svirepo, kukavički samo zato što je pisao istinu. Nakon dugog procesa i ublažavanja kazne, odnosno traženja blaže kazne od strane tužioca, ubica je još uvek na slobodi, nije potpuna pravda. Prema tome, tražimo pravdu za Edina Hamidovića.
Svakako, kada govorimo o sudstvu, moram pomenuti i neproporcionalnu zastupljenost Bošnjaka u sudovima u Novom Pazaru. Sa te strane pohvaljujem otpočinjanje rešavanja ovog problema u policiji. Zaista nas je obradovalo što se povećava broj Bošnjaka u policiji i što dajemo priliku i Bošnjacima da povrate, odnosno ojačaju poverenje u državu, ali i što država veruje Bošnjacima da mogu da rade i da budu korisni članovi i službenici ove države.
Međutim, u sudstvu nije takva situacija i predsednik Višeg i Osnovnog suda u Novom Pazaru su pripadnici većinskog naroda. To je nešto na čemu moramo u buduće zajednički raditi i verujem da ćemo to stanje popraviti. Hvala.