DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 17.05.2001.

20. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

20. dan rada

17.05.2001

Sednicu je otvorio: Dragan Maršićanin

Sednica je trajala od 10:20 do 19:15

OBRAĆANJA

...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Određujem pauzu do 15,30 časova.
(Posle pauze - 16,10)
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Molim narodne poslanike da radi utvrđivanja kvoruma ubace svoje identifikacione kartice, kako bi smo  mogli da nastavimo sa radom.
Konstatujem da nemamo kvorum. Određujem pauzu od 10 minuta.
(Posle pauze.)
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Molim narodne poslanike da radi utvrđivanja kvoruma ubace svoje identifikacione kartice, kako bi mogli da nastavimo sa radom.
Konstatujem da imamo kvorum.
Nastavljamo rad po 22. tački dnevnog reda.
Dajem reč narodnom poslaniku Branislavu Blažiću.
...
Srpska napredna stranka

Branislav Blažić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, u prepodnevnom zasedanju čuli smo ovde od jednog poslanika da se on i moli za zdravlje Srpske radikalne stranke, i citat Nikolaja Velimirovića velikog, "ljubiti ili voleti bližnjeg svog", a za mene je to možda malo egoistično. Pravi humanizam je voleti daljnjeg svog.

Ali, nije loše to da se molite. Možda bi bilo dobro da se pomolite i za vašeg predsednika Đinđića ili da ga krstite, pa i na taj način oslobodite od greha.

Čuli smo u prepodnevnom izlaganju ono što je karakteristično za Vladu, da ona govori uvek u nekom prošlom i budućem vremenu. U prošlom vremenu kada joj odgovara, a u budućem šta će to biti, ali nikada u sadašnjem vremenu, pa smo tako i za zdravstvo čuli da je sigurno jedno loše JUL-ovo zdravstvo katastrofalno, ali je danas situtacija da je DOS-ovo zdravstvo, jer se za sedam meseci ipak nešto moglo uraditi da se popravi situacija, pa, prema tome, odgovornost za ovu sadašnju situaciju je na današnjoj vladi.

Razvoj malih i srednjih preduzeća u Srbiji sigurno predstavlja jednu razvojnu šansu. Kada govorim o tome ja ću se pre svega osvrnuti na jednu oblast koja je možda za Srbiju vrlo interesantna. Srbija nikada neće proizvoditi kompjutere i neke vredne, bogate automobile, ali Bog i naši preci ostavili su nam jedan prostor izuzetne vrednosti.

To je jedno prirodno bogatstvo kojim malo koji narod može da se pohvali. Mnogo krvi i žrtava je palo da opstanemo na ovim prostorima i mnogo toga je istorijski žrtvovano da mi imamo jednu takvu zdravu sredinu, jednu bogatu prirodu, koju samo dobrom organizacijom i s malo više ljubavi i volje, ako bi uložili u sve to, možemo dovesti do toga da ona bude prilično dobro ekonomski valorizovana.

I, ovde na raskršću puteva i svetova, gde smo često istorijski, zbog svega toga, plaćali skupe cene, nalazi se, ponavljam, jedno bogatstvo koje izvozimo najviše u svet, ali izvozimo kao sirovinu. Upravo ta finalizacija, takvih proizvoda, mogla bi se naći u malim i srednjim preduzećima. To se pre svega odnosi na razvoj pužarstva, lekovitog bilja, pečuraka, šumskih plodova, iskorišćavanje biomase, zdrave pijaće vode, zdrave hrane.

To su resursi kojima Srbija može da se pohvali. To su resursi koje Srbija ima, koji su najbolji u ovom delu a i u čitavoj Evropi. Međutim, šta se danas dešava? Danas su najveći izvoznici upravo kod lekovitog bilja, koje se izvozi u senu, neprerađeno, kao sirovina, zatim PTT, ŽTP, "Simpo". Prema tome, neki veliki sistemi koji blage veze sa tim poslom nemaju.

Kada bi se u jednom organizovanom društvu, upravo u tako mala i srednja preduzeća uložilo, da se pređe na plantažno gajenje, na farmersko gajenje, da se zaposli veći broj ljudi, da se na kraju krajeva možda kroz agenciju koja je predviđena u ovakvom zakonu, osmisli jedan centar znanja i stručnosti, organizovanosti, da više ne izvozimo sirovine nego finalne proizvode, Srbija bi ostvarila u jednoj godini, po svim proračunima, negde oko 3 milijarde dolara, na jednom takvom izvozu.

Međutim, nama se danas dešava da neki ljudi koji su u poziciji da mogu da izvezu takve sirovine, izvoze vagone sena, a posle nam Nemci vraćaju u flašicama lek, a ista je vrednost tih flašica kao ovih vagona, odnosno to je bogatstvo koje nam odlazi. Međutim, ova vlada je jednostavno odbila ovaj zakon ne želeći da ga previše komentariše, ali je nagovestila da će ona nešto slično da uradi.

Mogla je da je htela možda amandmanima i da ga popravi, da napravi zakon koji bi bio prihvatljiv i koji bismo možda već danas mogli da usvojimo, prihvatimo, da se krene u jednu takvu realizaciju. Ovako, kao i do sada, gubi se silno vreme. Stalno se nešto odlaže - to ćemo mi uraditi, to ćete vi videti, a meseci prolaze i situacija je u državi sve teža i teža.

Ali, ova vlada se ipak nečim bavi. Ovo je jedna policijska vlada, koja više brine o tome šta će se desiti i koliko će biti zatvora. Ne bi me iznenadilo da uvede samodoprinose za zatvore, kad počne sa proizvodnjom takvih objekata, da najviše učini.

Ali, to je nešto što je više sklonost i karakteristika možda sitnih duša, malih ljudi koji često i sa nekim kompleksima ponetim iz detinjstva, prenose to u poziciju vlasti, što je uvek katastrofalno, istorijski je dokazano da su takvi ljudi nanosili najveća zla u istoriji čovečanstva. Jer, zavist i mržnja su slepe, zanesene, lude. One nikada nisu donela nikakav progres nijednom narodu, pa neće ni ova vlada ako se na ovakav način bude odnosila prema ovakvim stvarima i zakonima, a sa druge strane sprovodila nešto što je progon političkih neistomišljenika, što je teror, što blage veze nema sa pravom demokratijom i pravom željom za razvojem našeg društva.

Zbog toga, sa aspekta ovoga o čemu sam govorio, ekološkog i ovih prirodnih bogatstava i mogućnosti za iskorišćavanje, jedan ovakav zakon nam je pre ili kasnije neophodan i potreban. Tu je naša velika razvojna šansa i neka ovo bude i apel onima koji će kasnije neki sličan zakon predlagati, pošto je očigledno da ovaj neće biti usvojen, da se što pre krene sa njegovom realizacijom.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Vitomir Plužarević.

Vitomir Plužarević

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj predlog zakona od 29 članova je danas pred nas poslanike u Skupštinu podneo predlagač iz opozicione grupe u ovoj skupštini.
Vlada i odbori su protiv ovog zakona a to je verovatno u suprotnosti sa globalnom koncepcijom Vlade, jer se Vlada do sada zalagala baš za ova mala i srednja preduzeća koja čine osnovnu delatnost u privredi u Zapadnoj Evropi (a prva zemlja i kao sused je Italija koja je u ovoj oblasti daleko ispred nas). Zašto Vlada sada negira ovaj zakon koji može da posluži i kao osnova za razmišljanje i usklađivanje sa vladinim predlozima, ako ih uopšte ima?
Znamo da je osnovna ideja Vlade da se prestrukturiraju preduzeća. To smo prethodnih dana i razmatrali i usvajali sa zakonima koje smo prihvatili. Zašto je sada Vlada protiv ovog zakona? To je čudna odluka Vlade. Danas jedno, sutra drugo. Isto se to dešava sa Vladom i oko zakona o završnom računu za 2000. godinu. Isti je stav Vlade i oko zakona o platama. Stavlja se na dnevni red, počinje rasprava i tada neko iz kuloara to povlači.
Znači, Vlada nije sposobna da uz mogućnost korišćenja nauke, tehnike, ljudstva i svega što je potrebno pripremi ove zakone i da ih kvalitetno odbrani, a mi poslanici usvojimo ili odbacimo. Juče je Skupština funkcionisala do jednog trenutka, a tada kao da je neko izdao naredbu, sad počnite da delujete. Nije uspeo šef Poslaničke grupe DOS-a da završi misao i ideju na jučerašnjem zasedanju. Bio je ometen od strane opozicionih poslanika. Mi srpski radikali smo bili spremni. Juče i danas smo spremni da raspravljamo ne samo o budžetu, ne samo o ovim zakonima, već o svemu što je na dnevnom redu.
Da je ovaj zakon predložila Grupa G-17 verovatno bi Vlada taj predlog prihvatila. Evo prilike za Evropu da se putem ovog zakona afirmiše u Srbiji, to ste vi iz DOS-a i očekivali, a sada ste protiv ovog predloga. Ova mala i srednja preduzeća mogu vrlo brzo da se organizuju i reorganizuju odnosno da postave planove gazdovanja i proizvodnje za kratko vreme, uz učešće malog broja ljudi koji svojim produktivnim delovanjem dovode vlasnike do većih prihoda i time do većeg obrta kapitala.
Vrlo je interesantno razmišljati u ovom predlogu o poljoprivredi koja je sada rasturena i bez ikakvog koncepta. Imali smo nekada velike komplekse u poljoprivredi, koji su doživeli raspadanje. Ovim zakonom se nudi da poljoprivreda formira jedan novi korpus sa kvalitetnom ponudom na evropskoj pijaci. Mladi ljudi i žene mogu ovde pronaći sebi posao i egzistenciju. Ova preduzeća mogu da regulišu i sisteme u okviru ovog predloga, koji rešavaju šumske plodove i lekovito bilje, jer tu baš treba takav vid i način organizovanja.
Ima komentara u DOS-u da se ovim predlogom zakona direktno neko upliće u predloge Vlade, zadire se u republičku i saveznu regulativu po ovom pitanju. Italija je, to sam već napomenuo, ovo regulisala na njoj specifičan način. Zašto i mi ne bismo počeli, pa možda ćemo se u nekom narednom periodu približiti njima ili ćemo mi sebe nadgraditi, pa će oni razmišljati kako mi to radimo.
U ovom predlogu u članu 6. formiraju se agencije koje imaju status pravnog lica u okviru obavljanja poslova iz ovog delokruga. Te agencije treba da u jednom trenutku centralizuju informacije, a potom da ih decentralizuju po lokalnim principima. Savetnici predsednika Vlade i Vlade odmah posle konstituisanja Vlade su krenuli na teren kako bi snimili stanje ovih malih i srednjih preduzeća i trebalo je to sve staviti u proceduru, ali su se desile verovatno neke čudne ili nove, za nas nepoznate stvari. Izvesni gospodin Branko Dragaš je obilazio Srbiju sa ekipom koja se predstavljala da radi za Vladu i tom prilikom prikupljao informacije i vizuelno snimao svaki objekat. Direktori i vlasnici tih firmi su bili dobronamerni i otvarali su svaku ladicu kako bi informacije bile kvalitetne i istinite, u nadi da će neko doneti pare da pomogne vlasnicima tih preduzeća i radnicima. Radnici su već na ivici snage i očekuju da im bilo ko pomogne.
Posle obilaska Srbije sada je na Vladu red da ona prihvati ovaj predlog ili da da svoj predlog kako bi se prestrukturirala naša celokupna privreda. Verovatno se Vlada bavi nekim drugim poslovima, pa u ovom trenutku nije spremna ni načelno da razgovara o ovim bitnim predlozima kao što je ovaj predlog zakona. Na pomolu su afere. E, te afere sada zaustavljaju dinamiku razmišljanja ove vlade. Biće ih verovatno još. Uglavnom Vlada razmišlja samo o prethodnom režimu i pune su stranice dnevne štampe informacija o tom, za njih velikom, problemu.
Možda predlagač ovog zakona, u celoj ovoj našoj konfuznoj situaciji u kojoj se nalazimo, mislim na silne ljude koji su nezaposleni, želi da pomeri sa mesta samo za jotu sve ove probleme iz ove oblasti. Razmišljam, ukoliko bi krenula da funkcionišu mala i srednja preduzeća da bi se tada smanjio i kriminal i sve što je vezano za nerad. Danas na našim poljima nema radnika koji žele da se bave poljoprivredom. Uglavnom su to stari ljudi koji imaju još moralnu obavezu da kopaju po našim poljima. Ukoliko bi ekonomski momenat u ovim malim preduzećima bio realan, mnogo mladih ljudi u sezonama bi koristio ova preduzeća da zaradi realnu količinu para na našim poljima. Ne bismo morali da razmišljamo da li će nam preći preko granice Rumuni ili neki drugi, koji sada obavljaju poljoprivredne poslove. Hvala.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragoljub Stamenković, a posle njega narodni poslanik Radojko Petrić.

Dragoljub Stamenković

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, prošlo je vreme kada su građene ogromne fabrike, preduzeća i kombinati. Često je sve to građeno iz političkih i ideoloških razloga, bez stvarnih potreba i stvarnih mogućnosti države i društva. Korišćeni su nekada povoljni krediti, a nekada bespovratna pomoć, nekada su to bili krediti, dobijeni pod vrlo sumnjivim i teškim okolnostima. Dok su građeni, znalo se da će ti giganti biti gubitaši, ali bilo je potrebno u svakom selu napraviti fabriku, da svaki ministar podigne sebi spomenik za života. U to vreme je vladala deviza - radio ne radio, svira ti radio i - ala volim ovaj režim, plata ide a ja ležim. Ređali su se i petogodišnji planovi. A narod je maltene silom teran iz sela u gradove. Posle toga bio je nedostatak stambenog prostora u gradovima, nedostatak komunalnih objekata, pretrpane škole i male plate. Sela su ostala pusta, a gradovi su rasli enormnom brzinom. Lutalo se i eksperimentisalo.  Mučili su nas sa nekim prevaziđenim konceptima razvoja privrede i samoupravljanjem.
Bilo kako bilo, posledice se i danas osećaju. Ogroman je državni dug, a onda su došle sankcije, pa ratna razaranja i ogroman broj radnika je bio na plaćenim odsustvima i još uvek je na neplaćenim odsustvima. Tek nas sada čeka novi problem, jer evo nova vlada, nova vlast transparentno najavljuje da će mnogi ostati bez posla u procesu transformacije privrede.
Istovremeno, u Srbiji postoji veliki broj malih i srednjih preduzeća različitih oblika svojine. Mnogi preduzimljivi ljudi su uložili samonikli kapital, počeli od radionica, trudili se, radili danonoćno, borili se i stvorili nešto i tako pokazali da i u Srbiji može, ako se naporno radi, ako se pametno ulaže i rukovodi, da se dobro zaradi. Oni nisu koristili državne kredite i privilegije. Često im je država bila najveći protivnik i najveća smetnja na putu da razviju svoja preduzeća. A i da krenu u još veći uspeh. Oni nisu imali sreću da, kao sadašnji potpredsednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova Mihajlović, koji je bio i potpredsednik u jednoj od ranijih socijalističkih vlada, dobiju i milion maraka kredita za firmu "Lutra", da tako unaprede svoj rad. Zbog toga treba doneti zakon iz oblasti malih i srednjih preduzeća, da se ne bi dešavala takva bruka da ministar za vreme svog mandata obezbedi sebi privilegovani položaj, dobija kredite, a da mnogi to ne mogu da koriste.
Možda bi i ministar Batić tražio kredit, ali ima bolji način, stavi čarapu na glavu, uzme hekler i sredi stvar. Šest meseci DOS-ovske vlasti i 100 dana DOS-ovske vlade, a ministar za privatizaciju Vlahović nije ponudio sličan zakon. Zato ovaj predlog zakona o podršci razvoju malih i srednjih preduzeća treba da prođe ozbiljnu raspravu. Pri tome moramo imati na umu da je to ozbiljna razvojna šansa Srbije. Da su to preduzeća koja mogu brzo prihvatiti sve one koji ostanu bez posla u procesu privatizacije i koji će, a to je sigurno i to uopšte ne govorim sa nekom mržnjom ili sa podsmehom, ostati bez posla, jer je to neminovnost. To se pokazalo svuda u zemljama Istočne Evrope.
Mislimo da baš zbog toga Vlada Republike Srbije i država moraju da ulažu određena sredstva, ne slažem se znači sa poslanikom DOS-a koji je rekao da ako žele asocijacije, neka to sami rade. Baš zbog toga što su uložili svoj novac, svoj trud, ništa od države nisu dobili, država može toliko da im pomogne, a oni će državi vratiti tako što će prihvatiti određeni broj radnika koji ostanu bez posla.
Pored toga što poslanička grupa SRS ima i konkretne primedbe na tekst predloga zakona, ipak mislimo da ovaj zakon zaslužuje pažnju poslanika, da treba ozbiljno razmisliti, da bi bilo dobro da je tu neko od ministara da možda još u toku rasprave izvršimo korekcije i popravke u zakonu, da se zakon donese.
Bolje je imati bilo kakav zakon u ovoj oblasti, nego nemati zakon. Ministarka Matković je juče rekla - ništa nije Sveto pismo, ajde da usvojimo zakon, pa će u toku primene, ukoliko se pokaže opravdanim, neki članovi ili neki procenti biti menjani. I kod ovog zakona to može da važi. Hvala.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Radojko Petrić, a posle njega Srboljub Živanović.

Radojko Petrić

Poštovano predsedništvo, poštovani poslanici, smatrao sam da bi zbog ekonomske situacije u kojoj se zemlja nalazi bilo logično i neophodno da je jedan od prioriteta Vlade da učini sve da pomogne razvoj malih i srednjih preduzeća. Zna se da ova preduzeća u mnogo čemu mogu prva da pomognu dinamiziranju pozitivnih privrednih kretanja i ukupnom poboljšanju ekonomije zemlje. Normalno bi bilo da je Vlada podnela predlog za donošenje ovog zakona. No, ona to nije učinila. Zato sigurno zaslužuje pohvalu prof. dr Branislav Ivković, koji je ne samo inicirao, već studiozno i na visokom nivou regulative i obuhvatnosti podneo Predlog zakona o podršci razvoju malih i srednjih preduzeća i preduzetnika.
Preduzeća su, prema Predlogu zakona, rangirana na mala i srednja, shodno Zakonu o računovodstvu. U stvari, rangiranje je izvršeno isključivo na bazi ekonomskih kriterijuma, i to: prema broju zaposlenih, vrednosti sredstava i obimu prodaje. Za efikasnu privredu zemlje bitno je da u njenoj strukturi postoji uravnotežen odnos između malih, srednjih i velikih preduzeća. Ona se u svom poslovanju međusobno dopunjuju. Postojanje velikog broja malih i srednjih preduzeća značajno utiče na fleksibilnost i prilagodljivost privrede promenama koje slede zbog tehnološkog razvoja. To podiže efikasnost i ekonomski rast privrede. O značaju zapoljšavanja novih radnika, jasno je svima i bez posebnog naglašavanja. Istina, mala preduzeća nisu strateški nosioci ekonomskog razvoja. To su velika preduzeća. Ulogu malih preduzeća ne treba u tom smislu precenjivati.
Ipak su mala preduzeća od izuzetnog značaja za privredu svake zemlje zbog svojih drugih karakteristika. Ona su sinonim preduzetništva, nosioci inovacija, jedina su preduzeća koja zapošljavaju nove radnike i u vreme opšteg pada nezaposlenosti i stalni su izvor rasta zapošljavanja. Imaju visok stepen fleksibilnosti i to je njihova komparativna prednost. Mogu brzo, često i uspešno da vrše prilagođavanje. Prosperitet malih preduzeća omogućava da se izbalansira uvoz stranog kapitala i da se na taj način spreči dominacija preduzeća koja poseduju stranci. Mala preduzeća su izuzetno pogodna sredina gde mladi organizatori, mladi menadžeri stiču iskustva i brzo mogu da napreduju. Malo preduzeće osniva pojedinac, preduzetnik. On je istovremeno i vlasnik, i organizator, i menadžer. Sa razvojem malog preduzeća i njegovim prosperitetom često se javlja potreba za kreditnim sredstvima, a posebno potreba za stručnom pomoći.
Zato je potrebno da Vlada ima za to instuticije, organizovan pristup i organizovan pristup da pravovremeno pomogne. Zapravo, to je ono što se ovim zakonom predlaže: osnivanje agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća i preduzetnika, osnivanje fonda za razvoj, za pomoć tim preduzećima i donošenja godišnjih programa Vlade u podršci razvoju tih malih i srednjih preduzeća i preduzetnika. Na ovaj način u Republici se preduzimaju mere podrške, obezbeđuju se sredstva za kreditiranje, obezbeđuju se garancije za zajmove, daju se poreske olakšice i subvencije, pružaju se informacije o mogućnostima razvoja malih i srednjih preduzeća, obezbeđuju se programi, vrši se obuka kadrova i dr. Danas i najrazvijenije zemlje u svetu svojim merama makroekonomske politike vode selektivnu politiku u podsticaju razvoja malih i srednjih preduzeća. Kod nas je ova potreba mnogo izraženija. Uzmimo samo u obzir okolnosti zbog razbijanja bivše Jugoslavije. Preduzeća su bila koncipirana za veću teritoriju i sada zbog prekida ekonomskih odnosa, proizvodne povezanosti i smanjenog tržišta, treba popuniti tu prazninu.
Isto tako, moramo realno gledati koje sve neminovnosti nameće tranzicija privrede, tj. vraćanje u kapitalizam i strukturno prilagođavanje, posebno za razvoj malih i srednjih preduzeća. Kod nas je bilo traženje mogućnosti da se što pre prevaziđu posledice NATO razaranja. Porušen je veliki broj preduzeća i mnogo je radnika ostalo bez posla. Vlada SPS-a je preko Ministarstva za nauku i tehnologiju činila zaista velike napore da osmisli programe za mala i srednja preduzeća. Samo posle NATO agresije, čuli smo to već danas, urađeno je preko 2.900 programa. Od ovog broja realizovano je, tj. osnovano je oko 700 malih preduzeća i zaposleno preko 8.000 radnika. Da ne govorimo o stotinama malih preduzeća otvorenih u okviru kragujevačke "Zastave", "Sartida", "Krušika" i drugih velikih sistema.
Sve napred rečeno bez rezerve potvrđuje opravdanost podrške razvoju malih i srednjih preduzeća i preduzetnika. Zato čudi stav Vlade da se ne usvoji predlog ovog zakona. Obrazloženje koje navodi, smatram da nije ni malo ubedljivo i opravdano. Mogu da prihvatim da ima mesta eventualnim poboljšanjima i to je Vlada mogla da učini sa svojim amandmanima. Ovako se stiče utisak kao da je povređen nečiji prestiž i da zbog toga ne treba prihvatiti predlog profesora dr Ivkovića, jer je preduhitrio Vladu sa jednim zaista umesnim predlogom koji je u interesu naše zemlje. Ne zaboravimo da zakon o malim preduzećima imaju sve razvijene zemlje. Evropska unija takođe ima direktivu za razvoj malih preduzeća. Zbog svega rečenog, smatram da je potrebno bez odlaganja prihvatiti i usvojiti predloženi zakon o podršci razvoju malih preduzeća i preduzetnika.