DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 17.05.2001.

20. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

20. dan rada

17.05.2001

Sednicu je otvorio: Dragan Maršićanin

Sednica je trajala od 10:20 do 19:15

OBRAĆANJA

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Srboljub Živanović, a posle njega Dušan Ilić.
Jedna mala sugestija, ako bismo umesto "mala i srednja preduzeća", koristili skraćenicu "MSP", skratili bismo raspravu za jedno sat i po.

Srboljub Živanović

Srpska radikalna stranka
Prvo bih se obratio mom zemljaku  velečasnom Petkoviću. Nisam znao da je ekspert za veronauku i da sve za ovom govornicom ljubi. Puna su ti usta srpskih radikala, verovatno želiš da se pokaješ, ali te nećemo primiti.
Dame i gospodo narodni poslanici, da bi osnivanje malih i srednjih preduzeća dobilo još veći značaj u tržišnom prestrukturiranju privrede i razvoju sela potrebno je prevazići do sada uočena osnovna ograničenja, odrediti prioritete razvoja ovih preduzeća i uspostaviti odgovarajuća zakonska rešenja za podsticanje njihovog razvoja. Zakonom o privatizaciji društvene i državne svojine stvara se preduslov za stvaranje efikasnog privrednog ambijenta, rekonstruisanje privrede i finansijskog tržišta.
U ekspozeu gospodina Đinđića istaknuto je da unutrašnja stabilnost Srbije umnogome zavisi od opšte političke stabilnosti regiona. Zbog toga je potrebno jačati demokratske institucije i pokretanje privrednog razvoja. Zato je potrebna obnova tehnologije i obnova kvalifikacione strukture, treba obezbediti značajne kredite za mala i srednja preduzeća, jer u budućnosti ova struktura preduzeća bi bila nosilac privrednog razvoja.
Dame i gospodo, predizbornim DOS-ovskim obećanjima na početku funkcionisanja ove vlade vidimo da se zalagala za mala i srednja preduzeća, jer je nastojala da ostvari prestrukturiranje privrede, povećanje zaposlenosti i bolje funkcionisanje poreskih zakona i sprečavanje korupcije. Ali šta vredi, iako se vidi da se sa ovim zakonom postižu veliki efekti u pokretanju posustale privrede i zapošljavanja radnika, zakon je predložen od strane opozicije i Vlada ga je odbila.
Donošenje ovog zakona treba da ojača mala i srednja preduzeća i uspostavi odgovarajuća zakonska rešenja za podsticanje njihovog razvoja. Ovaj zakon treba da doprinese da ojačaju mala i srednja preduzeća u proizvodnom sektoru i izvozu, time i tehnološkoj revitalizaciji privrede i zapošljavanja, gde se posebno očekuju pozitivni efekti u zapošljavanju mladih i školovanih kadrova i u zapošljavanju svih struktura stanovništva na selu.
Već nekoliko puta upozoravao sam ovo najveće zakonodavno telo, Skupštinu, kakve se malverzacije i mahinacije dešavaju u preduzeću AD "Metaloplastika", Šabac. Na najveću prevaru u Šapcu, oduzima se fabrika radnicima, prvo na mafijaški način koji ne uspeva, a onda smenom pravosudnih organa u Opštinskom i Okružnom sudu u Šapcu uz pomoć Vladana Batića, ministra pravosuđa, raznim nezakonskim aktima otimaju fabriku. To je uradio predsednik Privredne komore Radosav Veselinović. To je pravda demokratske vlasti.
Podsticaj u razvoju malih i srednjih preduzeća u Srbiji počinje nakon agresije NATO alijanse i kada je porušen i oštećen veliki broj privrednih objekata, tako da je bez posla ostalo blizu 100 hiljada radnika. Ako sagledamo hronološki videćemo da su NATO zlikovci bombardovali namerno velike kompanije, kao što su pančevačka rafinerija, "Zastava" - Kragujevac, MIN - Niš, "14. oktobar", "Krušik" u Valjevu. Znači, potrebno je izvršiti revitalizaciju tih pogona i vratiti ljude na posao, to se u budžetu za 2000. godinu moglo videti i sagledati, ali vi to juče niste hteli.
Navešću vam primer Holding kompanije "Zorka" u Šapcu. Starost pogona, gubitak tržišta, gubitak tehnološkog procesa, znači, iziskivali su brzo prestrukturiranje velikog kompleksa. Potrebno je određene pogone prestrukturirati na alternativne proizvodne programe. Akcionarsko društvo mineralnih đubriva Šabac smanjilo je proces proizvodnje za 70%, a zapošljavala je 1200 radnika. Nekada je ovaj gigant proizvodio 50% celokupne proizvodnje mineralnih đubriva na nivou stare Jugoslavije. Uvođenjem sankcija smanjila se manevarska moć nabavke sirovina i polufabrikata i rezervnih delova.
Iako je gigant funkcionisao u celini predstavljao je heterogenost proizvodnje; da bi se to iskoristilo gigant se privremeno razbija na više malih i srednjih preduzeća da bi mogao opstati i sada funkcioniše u holding korporaciji. Zahvaljujući ovoj koncepciji može se reći da je ova fabrika sačuvala proizvodne kapacitete, proizvodne programe i kadrove.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Ja bih vas zamolio, ipak malo o zakonu, ako može. Kakve veze sada ovo ima?

Srboljub Živanović

Srpska radikalna stranka
Kao što rekoh na početku, stvoreni su alternativni programi, u vremenu sankcija, kada se pojedini proizvodi nisu mogli uvoziti, fabrika ih je sama radila i obezbedila rad fabrike, a takođe i plate radnicima.
Najnoviji podaci pokazuju da u našoj republici imamo oko 180 hiljada privatnih preduzeća i oko 190 hiljada radnji, sa ukupno preko 500 hiljada radnika, što čini 19% od ukupnog broja zaposlenih. Ovim programom malih i srednjih preduzeća nastoji se pomoći prognanim i raseljenim licima. Takođe se želi obezbediti trajno zapošljavanje radnika koji su ostali bez posla osnivanjem malih i srednjih preduzeća, vraćanjem na poljoprivredne posede i isplatom 24 meseca neto zarade od republičkog proseka.
Najnovija izjava ministra za privatizaciju Aleksandra Vlahovića, da će firme prodavati za jedan dolar - on u tome ima iskustva, jer zna kako funkcioniše njegova i Čovićeva privatna firma i "Lutra" Dušana Mihajlovića. Jer, ova vlada je sastavljena od velikih biznismena i eksperata i ne sumnjam da ovaj predloženi zakon ne bude prihvaćen.
Dame i gospodo, najnoviji primer jeste da se u kragujevačkoj "Zastavi" priprema fabrika za proizvodnju duvana, ali ja pitam Vladu ko će pokušati....

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Nisu poslanička pitanja, gospodine Živanoviću.
Reč ima narodni poslanik Dušan Ilić, a posle njega narodni poslanik Borivoje Mijatović.

Dušan Ilić

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se da obrazložim svoje neslaganje sa Predlogom zakona o podršci malim i srednjim preduzećima i da javnosti objasnim zašto za njega neću glasati.
Ne slažem se sa ovim predlogom zakona principijelno, isto kao što se ne slažem i sa njegovim konceptom. Ne slažem se principijelno sa ovim predlogom zakona, zato što je njegov predlagač partija koja je ideološki naslednik partije koja je svoju ekonomsku doktrinu zasnivala na privrednim gigantima i partijskoj svojini. Ovi privredni giganti su ili na staklenim nogama ili još gore - na kolenima. Da bi održavala ove ekonomske dinosauruse Vlada, čiji je predlagač bio član, ubirala je sredstva na drugoj strani i to na strani malih preduzeća, većinom privatnih, za koje se tobože sada zalažu. Ta mala porodična preduzeća godinama su svesno iscrpljivana selektivnim terorom finansijske policije, koja je bila leglo korupcije koja potresa naše društvo.
Dolazim iz sredine koja je poznata po malim i porodičnim preduzećima i dobro sam upoznat sa njihovim problemima. U opštine Stara Pazova i Inđija, praktično u ceo Srem, autobusima su dolazili ljudi koji su došli sa namerom da uteraju pare u državnu kasu.
(Glas iz sale: Koji ti je izraz.)
Gospodine, vladali ste državom, a očigledno niste u stanju da vladate sobom. Molio bih vas da mi ne dobacujete sa mesta.
Ne slažem se sa ovim predlogom zakona ni po njegovom konceptu, zato što je način vođenja privrede, kako se kaže u 4. članu ovog zakona - određivanje pravaca razvoja. Taj način vođenja privrede jednostavno podseća na davno zaboravljene prve petoljetke, privredne planove koje su pravile razne uprave i komiteti. Našim malim preduzećima nisu potrebne nikakve uprave i komiteti, njima su jednostavno potrebne zdrave banke koje su u stanju da prate sposobne i kreativne ljude na slobodnom tržištu. Potrebno nam je takođe i smanjeno administriranje i, slobodno mogu da kažem, provetravanje u ustajaloj birokratskoj mašineriji.
Našim privrednicima potrebne su i nove reformisane regionalne privredne komore u kojima neće sedeti ljudi koji su sporomisleći, tromi i samodovoljni, već oni ljudi koji su u stanju da privrednike svojih regiona povežu sa privrednicima drugih regiona, kako u zemlji tako i u inostranstvu. Takve privredne komore moraju postojati samo kao posledica interesa privrednika da se udružuju, a ne kao posledica želja Vlade da administrira privredom. Duh ovog zakona upravo je suprotan ovim interesima privrednika.
Ipak, moram na neki način da pozdravim način na koji su predstavnici Socijalističke partije Srbije predstavili ovaj predlog zakona. Oni svojim diskusijama doprinose razvoju parlamentarnog dijaloga i na neki način prenuli su iz jednog dremeža ovaj parlament.
Na njihovu žalost, argumenti koje su nam predočili neprihvatljivi su za Demokratsku stranku Srbije i parlamentarnu većinu koja vodi ovu državu i zato će verovatno ovaj predlog zakona doživeti sudbinu koju su oni namenili razvalinama socijalističke privrede. Hvala.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik, kao predstavnik, izvolite, izvinite.

Marko Ćulibrk

Poštovani narodni poslanici, predstavnici današnje vlasti ili DOS-a nemaju puno razumevanja za ovaj zakon. Međutim, ne vladaju ni određenim činjenicama. U zadnjih 10 godina kada je vladala SPS, u ovoj zemlji je osnovano oko 185.000 privatnih preduzeća i od ranije je bilo oko 190.000 radnji koje su zapošljavale od 300 do 500.000 radnika. Znači, ne može se govoriti o nerazumevanju za privatni sektor i za potrebe razvijanja malih i srednjih preduzeća. Jednostavno, situacija koja je bila sa ratnim okruženjem, sa sankcijama, nije dozvoljavala da se ovaj zakon na jedan brži i hrabriji način iznese negde početkom 90-ih godina, kada je bilo potrebno krenuti u tom pravcu.
Potreba za malim i srednjim preduzećima postoji, i da to nije praksa iz susednih zemalja govori podatak da agencije, da usmeravanje države u razvoju malih i srednjih preduzeća postoji u svim zemljama. Mi moramo da se ugledamo na te zemlje, a za to ću vam navesti par podataka. U razvijenim zemljama, mala i srednja preduzeća čine od 96% do 98% svih preduzeća koja postoje u tim zemljama. Ona upošljavaju do 70% zaposlenih. Kada bi se to primenilo u našoj zemlji, mi bismo povećali broj zaposlenih sigurno za 600 ili 700.000. Iako postoji veliki broj preduzeća, oko 185.000, i 190.000 radnji, na žalost njihova struktura nije dobra. Uglavnom su to preduzeća u oblasti trgovine, finansijskih i nekih sličnih usluga.
Zato je neophodna uloga države da usmeri taj veliki broj preduzeća koji postoji, određeni potencijal da usmeri u pravcu gde naša privreda nije mogla da se razvija zbog sankcija i zbog rata koji se desio u zadnje vreme. Postoji veliki broj oblasti u kojima država mora da pomogne da se ta preduzeća razvijaju, a pre svega, to je u specijalizaciji i finalizaciji proizvodnje i, pre svega, proizvodnje za izvoz. Naša preduzeća, kako velika društvena, tako i privatna, uglavnom se bave još uvek svaštaranjem. Nema stroge specijalizacije koja je odmakla u zapadnim zemljama. Navešću vam samo jedan primer koliko je ta specijalizacija odmakla, ne samo u oblasti proizvodnje, nego čak i u oblasti radnih mesta. Čuvena je anegdota - kada je jedan radnik "Forda" odlazio u penziju, on je ceo svoj radni vek montirao samo prednji levi točak, pitali su ga šta može firma da učini za njega, on je rekao - dozvolite mi da namontiram jednom desni točak. Jednostavno, ta specijalizacija i u privredi i u radnim mestima mora da postoji.
Takođe, nije dobro kada su u pitanju velika društvena preduzeća koja su nosila teret, koja se sada neopravdano i dalje kod velikog broja ljudi smatraju za nosioce razvoja i zapošljavanja velikog broja radnika u našoj državi, jednostavno nije dobro da se sa privatizacijom koja se najavljuje, da se najavljuje i smanjivanje broja tih preduzeća. Mi moramo učiniti sve da ta velika preduzeća u koja su uložena velika materijalna sredstva, u kojima postoji školovana radna snaga, koja imaju svoje tržište, kako u našoj zemlji, tako i za izvoz, da ih na neki način sačuvamo, a da razvijamo mala i srednja preduzeća. Nećemo ništa postići time što ćemo društvena preduzeća da proglašavamo za nelikvidna, za prošlost, da ih jednostavno gasimo. Moramo skupiti snage. Zato smo mi predložili da uz privatizaciju koja se najavljuje, sledeći segment te borbe bude upravo Vlada koja će kroz program donošenja razvoja malih i srednjih preduzeća, da supstituiše proizvodni program i višak radnika iz tih preduzeća koja će biti privatizovana. Hvala.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Borivoje Mijatović, a posle njega Dragan Pavlović.

Borivoje Mijatović

Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, mi smo u prepodnevnom delu zasedanja saslušali izveštaj Odbora za razvoj i ekonomske odnose, koji je odbio ovaj predlog zakona. Meni je pomalo žao, a pomalo mi je i smešno ovo uporno, iz petnih žila, upinjanje gospodina Ivkovića, da po svaku cenu progura ovaj zakon u parlamentu, iako je i on sam svestan da se mi nalazimo pred paketom zakona iz oblasti privatizacije i da je to sigurno u najužem fokusu radne grupe Ministarstva za privatizaciju, i uopšte, tima eksperata koji se bave tom problematikom. Ovako, gospodine Ivkoviću, ovo zaista liči na običnu borbu sa vetrenjačama, donkihotsku.
Da je taj zakon koji vi promovišete toliko bio dobar, to je tačno, da su takvi zakoni vrlo prisutni, odnosno da rezultat takvih zakona imate, mala i srednja preduzeća koja možda danas dominiraju u mnogim, naročito malim zemljama koje nemaju ove krupne industrijske pogone itd, u Evropi. Međutim, zašto vi sa tim programom niste izašli za ovih 10 godina, da ne kažem za 10 godina, već 1999. godine, nego ste ga kao navodno tek 2000. godine dali u neku javnu raspravu preko komore i niko za to nije znao. Možda bi se birači okrenuli prema vama i SRS jer i oni ovde to zdušno podržavaju. Međutim, mi vam kažemo da od toga zaista nema ništa, jer sličan zakon, savremeniji, prilagođeniji sadašnjim uslovima u Evropi, mi ćemo usvojiti vrlo brzo u ovoj sali.
Još nešto moram da kažem, da dodam, što se tiče pledoajea gospodina Tomislava Nikolića, o tome kome mi danas, ipak, kao zabludele ovčice treba da se okrenemo prema prijateljima u severnoj Africi, na Bliskom istoku, na Dalekom istoku, mogu da vam kažem, gospodo radikali, da od toga nema ništa jer smo suviše daleko krenuli na dugi put u Jevropu, i usput nam predstoji i dosta mentalnog oporavka, jer nas je dugo zapljuskivao talas sa negativnim nabojem, u kome je dominirao i nacionalizam, i šovinizam, i ksenofobija. Hvala.