DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 17.05.2001.

20. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

20. dan rada

17.05.2001

Sednicu je otvorio: Dragan Maršićanin

Sednica je trajala od 10:20 do 19:15

OBRAĆANJA

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Jovan Todorović.

Jovan Todorović

Uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama se nalazi jedan od retkih celovitih projekata i predloga zakona, koje je ova skupština imala prilike da u dosadašnjem radu razmatra. Dakle, po prvi put imamo zakon koji je celovit, sveobuhvatan, i po mojim skromnim merilima, vrlo kvalitetan.
Nažalost, imam utisak da pojedini poslanici iz DOS-ove većine, ili su davno pročitali Predlog ovog zakona, zapravo, davno smo ga i dobili u skupštinskim materijalima, pa su zaboravili njegov sadržaj, te u skladu s tim danas i diskutuju i osporavaju neka zakonska rešenja ili zakon u celini, ili ga, jednostavno, nisu ni hteli da pročitaju, samo zato što dolazi od SPS-a i prof. dr Branislava Ivkovića.
Mnogo je razloga da DOS-ova većina dobro razmisli o Predlogu ovog zakona i da napravi i jedan izuzetak u odnosu na prethodni rezultat glasanja, koji smo imali skoro po svim tačkama dnevnog reda, i da ipak usvoje zakon o podršci razvoju malih i srednjih preduzeća.
Zašto mislim da je dobro da se ovaj zakon prihvati? Dame i gospodo, prva stvar koja se ovim zakonom rešava je to da se oblast za koju svi danas mislimo da je veoma važna, da su nam važna i mala i srednja preduzeća, da se ta oblast i normativno i pravno uredi.
Danas nema nikakve dileme, svi poslanici koji su govorili o tome, govorili su da su mala i srednja preduzeća najfleksibilnija, najizdržljivija, najprilagodljivija promenama na tržištu i uslovima privređivanja i da su najsposobnija da prežive bilo kakve, pa i najdrastičnije promene, pa i one poput ratnih uslova i NATO bombardovanja, i da imaju snage da se nakon toga ponovo vrate u privredni život i da država Srbija ima i te kako velike koristi od tih preduzeća.
U obrazloženju ovog zakona, između ostalog, rečeno je da 17% društvenog proizvoda u ovoj zemlji ostvarujemo preko aktivnosti malih i srednjih preduzeća. Kada tome dodamo društveni proizvod od delatnosti u okviru poljoprivrede od 20%, imamo nešto više od 1/3 društvenog proizvoda, koji se upravo putem privrednih aktivnosti malih i srednjih preduzeća ostvaruje.
Razvijene zemlje u svetu imaju otprilike preko 2/3 društvenog proizvoda koji se ostvaruje aktivnostima na tržištu malih ili srednjih preduzeća. I upravo je to drugi razlog zbog koga bi i mi, kao moderna država, ili bar ona kojoj stremimo, trebalo da podržimo zakon koji reguliše oblast podrške razvoju malih i srednjih preduzeća.
Treći razlog, koji smatram veoma bitnim, je predstojeća privatizacija. Mi smo svi imali prilike da pročitamo Predlog zakona o privatizaciji, videli smo da je ona oročena na četiri godine, što znači da je to proces, i sasvim je sigurno, u to valjda nema nikakve sumnje, da će privatizacija doneti velike probleme i doneti neophodnu potrebu da se rešava pitanje viška zaposlenih, koji će se neminovno pojaviti nakon privatizacije, pogotovu naših velikih preduzeća.
Čemu zapravo služe mala i srednja preduzeća, u kontekstu ovog zakona sasvim je jasno, jer upravo ta mala i srednja preduzeća treba da apsorbuju, da prihvate taj višak koji će se sasvim sigurno desiti po osnovu privatizacije. One kolege narodni poslanici koji su govorili o tome da je ovaj zakon pisan rečnikom iz 1945. ili ne znam koje godine, da je to ostatak nekakvog shvatanja da se u našim uslovima mora sa državnog nivoa urediti i planski ostvarivati privredna aktivnost, zapravo su u velikoj zabludi, jer ništa od toga o čemu su oni govorili, nema u predlogu ovoga zakona.
Ali, ima mnogo drugih rešenja, koja su vrlo kvalitetna i koja ukazuju pre svega na nekoliko bitnih činjenica - najpre, ovim zakonom se potpuno jasno definiše - šta su mala, šta su srednja, a šta su preduzeća u kojima su vlasnici privatni preduzetnici.
Postoje jasni kriterijumi i to je prvi osnov da se uopšte može ta oblast urediti, jer je veliki broj preduzeća koja postoje. S druge strane, jako je važno razumeti da se na osnovu ovog zakona zapravo neće podsticati samo postojeća preduzeća koja su po veličini mala i srednja, nego će se podsticati i osnivanje novih malih i srednjih preduzeća, što je veoma važno sa aspekta zapošljavanja novih radnika sa liste Zavoda za zapošljavanje, a znamo i sami da ih u ovom momentu ima oko 750 hiljada.
Pri tome imamo i neiskazan višak radnika u našim velikim preduzećima od još toliko, otprilike oko milion i po ljudi je u ovom momentu nezaposleno. Zato se ne čini ništa logičnije nego da se upravo Vladi koja pretenduje na to da je odgovorna, da je ekonomski i tržišno orijentisana, da u zadatak da napravi program godišnjih aktivnosti u cilju podsticaja razvoja malih i srednjih preduzeća. I, ne vidim šta je tu sporno i zašto se neki poslanici tako zdušno zalažu da se ovaj zakon ne prihvati.
Pa, koji je veći i važniji zadatak i ove i svake druge vlade nego da upravo pravi takav ekonomski milje i takav ambijent u kome će na tržišnoj utakmici imati svi zapravo priliku da rade i da u njima zaposleni žive od svoga rada.
Šta je tu zapravo sporno? Zašto je fond, koji se predviđa za finansiranje podsticaja razvoja i osnivanja novih malih i srednjih preduzeća sporan.
Vlada donosi odluku o osnivanju fonda, bira upravni odbor fonda, upravni odbor upravlja fondom, a fond funkcioniše u suštini kao finansijska organizacija ili ako hoćete, grublje rečeno, kao banka. I, sada se ovde može postaviti pitanje, oni koji su protiv ovog zakona, zašto se onda ne osnuje banka, a ne fond.
Pa, upravo zato da bismo dobili taj prelazni period od četiri godine i da bismo imali kamate po osnovu datih sredstava iz fonda za razvoj malih i srednjih preduzeća, koje će biti otprilike na nivou domicilnih deviznih kamata, recimo, u Nemačkoj su od 6 do 7% godišnje, a ne 2,5% mesečno, kakav imamo slučaj sa nekim tzv. razvojnim bankama, koje bi sada trebalo, navodno, da budu u funkciji podsticaja malih i srednjih preduzeća. Tu cenu od 2,5% kapitala u deviznom dahu nijedno, ni najzdravije preduzeće ne može da podnese, ali cenu od 6 ili 7% cene kapitala na godišnjem nivou može da podnese i malo i srednje preduzeće. I, u tome i jeste suština.
Dalje, šta je važno? Važno je razumeti da se ni dinar tih sredstava ne daje bespovratno. Naprotiv, fond može finansirati program u celosti ili delimično, u zavisnosti od kvaliteta programa, veličine potrebnih sredstava da se osnuje ili razvija takvo preduzeće i od snage argumenata i ekonomske pozicije proizvoda i usluga koji treba da se obavljaju u tim preduzećima.
I, ne vidim ni jedan jedini razlog da je to sporno. Čak nije predviđeno ni da se u svakom slučaju daju pare za razvoj tih preduzeća, nego su po pravilu dovoljne i garancije a one su nam neophodne i u saradnji sa inostranim partnerom i u ugovaranju poslova na domaćem tržištu. I, jednostavno, fond funkcioniše kao banka, izda odgovarajuću garanciju i pomogne da odgovarajuće preduzeće ili opstane na tržištu ili da ljudi koji ostaju bez posla dobijaju otpremnine koje su sada, doduše, smanjene u odnosu na prethodno vreme, ali i sa tim otpremninama neko treba nešto da uradi.
E, to - šta on treba da uradi sa tim parama, treba da mu pomogne i agencija čije je osnivanje takođe predviđeno ovim zakonom. Koliko god mi mislimo da smo pametan narod, da znamo sve i svašta, ipak postoje informacije koje bi se mogle prikupljati na jednom mestu, u okviru agencije, a onda distribuirati onima koji su zainteresovani da sa sredstvima otpremnine, svojim ličnim sredstvima a i uz pomoć kreditnih sredstava ili garancija iz fonda, krenu u biznis koji se zove - osnivanje malog ili srednjeg preduzeća.
I, konačno, na kraju, pošto vidim da vreme ističe, rekao bih i sledeće. U obrazloženju Predloga ovog zakona rečeno je da su potrebna sredstva od oko 300 miliona dinara da bi se osnovao fond o kome sam govorio. Sa stanovišta predlagača, u momentu kada je predlagana ta cifra od 300 miliona, to je verovatno i bilo dovoljno jer je u realnom iskazu odgovaralo protivvrednosti od 10 miliona maraka.
Na ovom mestu želim da sugerišem predlagaču i onome ko bi eventualno prihvatio ovaj zakon da ta sredstva, u najmanju ruku, udvostruči i da to bude oko 600 miliona, jer mi se čini da je od oktobra meseca kada je utvrđen kurs marke od 30 dinara pa do današnjeg dana marka, što je apsurd za naše prilike ali je realnost, devalvirala.
Sve smo mogli da kupimo za 30 dinara u oktobru, ali danas za tih 30 dinara ne možemo da kupimo ni polovinu roba koje smo mogli da kupimo u tom momentu. Neki ovde odmahuju glavom. Sudeći prema stopi inflacije koja je bila od oktobra meseca do danas, marka bi morala biti preko 50 a možda čak i 60 i koji dinar.
Ne zalažem se ni za jedno ni za drugo nego samo ukazujem na to da bi se povećanjem sredstava u fondu moglo doći do bržeg rasta i razvoja malih i srednjih preduzeća. Sa druge strane, mislim da je ekonomski celishodno i opravdano dobar deo sredstava, kako je ovde i rečeno, usmeriti od privatizacije upravo u ovaj fond, kao i u fond za razvoj, a ne u potrošnju kako je to budžetom Republike Srbije za ovu godinu planirano.
Dakle, molim DOS-ovu većinu da uvaži sve razloge koje smo ovde izneli, da zaboravi da su taj predlog podneli socijalisti. Evo, ja sam spreman da kažem - u redu, Vlada je predložila taj zakon, ali ga prihvatite u interesu malih i srednjih preduzeća, u interesu građana i konačno i vas kao poslanika. Hvala.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragan Tomić.

Dragan Tomić

Kada slušamo prigovore na Predlog zakona o malim i srednjim preduzećima moram da kažem da bi bilo dobro da se sa stručnog stanovišta daju prigovori, a ne da koristimo čisto političke argumente koji u ovom momentu nisu u upotrebi i retorici poslanika SPS-a, jer ono o čemu mi govorimo, govorimo čisto sa stručnog stanovišta i u nameri da dokažemo i vama i srpskoj javnosti, a i Vladi Republike Srbije, da ovaj zakon ima smisla.

U jednom smo se sigurno složili, da je neophodna podrška malim i srednjim preduzećima i složili smo se takođe da ova mala i srednja preduzeća predstavljaju 90% perspektive Republike Srbije. Takođe smo se složili još jednom da je to jedina mogućnost za buduće zapošljavanje u Republici Srbiji.

Takođe smo se složili oko činjenice da će buduća privatizacija, a to su izjave i predstavnika Vlade, dovesti do otpuštanja jednog broja zaposlenih radnika. Kako onda rešiti problem? Mi smo ponudili rešenje i namera je da iz ovoga ne izvlačimo nikakve političke poene, već nam je želja da zajednički doprinesemo da građanima Srbije bude bolje.

Međutim, imam utisak samo zato što stoji u prefiksu - SPS, samo je to razlog zašto se ovaj zakon ne prihvata. Ono što može da se kaže kada je u pitanju ovaj zakon, Vlada je govorila da će pomoći mala i srednja preduzeća, da će obezbediti podsticaj u privredi malih i srednjih preduzeća, da će dati podršku malim i srednjim preduzećima. To uopšte ne stoji, nije činjenica. Ono što se desilo ovih dana, da je data podrška malom i srednjem preduzeću, imali smo priliku da vidimo - to su posebno odabrana preduzeća gde je jedini cilj da se podrže ljudi koji su pružali pomoć u prethodnoj izbornoj kampanji DOS-u.

Govornici su već govorili o preduzećima kojima je pružana pomoć i koja su dobila ove kreditne aranžmane. Prema tome, ne možemo govoriti na taj način o strateškoj podršci srpskoj privredi, a posebno ne u delu gde se radi o malim i srednjim preduzećima.

Cilj zakona je da se izvrši prestrukturiranje privrede. Jako je važno u ovom momentu sagledati stanje srpske privrede. Ono je narušavano dugogodišnjim sankcijama, bombardovanjem, i ono što je prethodna Vlada Republike Srbije učinila to je da je sanirala deo koji je direktno bio napadnut, bombardovan i uništen.

Međutim, ne mislim da je sve urađeno u toj oblasti. Neophodno je još mnogo toga učiniti u toj oblasti, jer je to neprekidan proces. Posebna crta ovih predloga zakona je pravilno raspoređivanje resursa. Mi smo imali u zadnjih desetak godina razvoj u ovoj oblasti, ali, pre svega, u delu trgovine i pružanja usluga.

Manje je postojalo rashoda, kada su u pitanju mala i srednja preduzeća, u oblasti privređivanja, a gotovo najmanje u delu koji je vezan za agrar, za poljoprivrednu proizvodnju, jer smo imali u prethodnom periodu rast velikih agrokombinata koji su bili strateška podrška poljoprivrednoj proizvodnji.

Posebno se taj deo i u ovom momentu nalazi, čini mi se, osim verbalne podrške, van celine srpske privrede i prepušten je sam sebi i na milost i nemilost nakupcima, preprodavcima, raznim bankarima koji nude da otkupe jeftino poljoprivredne proizvode, a kasnije da ih vrlo skupo prodaju na svetskoj pijaci.

Ova prenaglašenost kapaciteta u pojedinim oblastima upravo ovim zakonom bi bila svedena na najmanju moguću meru. Fond i agencija koja se predviđa u ovom zakonu bi dali osnovnu intonaciju i pravce, dali bi prednost programima proizvodnje. Takođe bi vodili računa da se, prema geografskim područjima, krajevima, afinitetima pojedinih područja, interesima određenih krajeva, upravo u tim oblastima razvijaju odgovarajući oblici proizvodnje.

Već u ovom momentu je prepoznatljivo da se u vranjskom kraju, i naravno uz podršku "Simpa", formirao značajan deo malih i srednjih preduzeća, prepoznatljiv je i Novi Pazar sa svojih nekoliko vrsta proizvodnje, pored proizvodnje džinsa, proizvodnje obuće itd. Već nekoliko krajeva je prepoznatljivo u ovom pravcu, ali nisu i nemaju kome da se obrate. To je jedna stihija, jedno nepravilno raspoređivanje kapaciteta. Ovaj zakon bi učinio dovoljno da se kapaciteti raspoređuju značajnije i kvalitetnije.

Kada je u pitanju fond, on bi značajno zadržao određenu dinamiku prema bankama. Čini mi se da bi prema bankama i bankarima učinio nekoliko stvari. Prvo, sačuvao bi dignitet i preduzeća i programa. Čini mi se da su i oni i programi i preduzeća prepušteni ucenama i tržištu kod banaka. Mi imamo ponuda iz te oblasti prema privrednicima i privatnim preduzetnicima, ali ono što se događa je da nema kvalitetnih kredita. Skupi krediti na ovom tržištu ne mogu da prođu više i nema te proizvodnje koja može da plati kamate koje se nude od strane sadašnjeg srpskog bankarstva.

Moram da ukažem na činjenicu koja je ranije bila u opticaju i u toj raspravi smo nekoliko zakona mi pomenuli. Nije ova Vlada Republike Srbije ni u čemu podržala mala i srednja preduzeća. Mi smo te argumente izneli ovde, samo ću ponoviti nekoliko. U poreskim propisima, u Zakonu o porezu na dohodak građana i u Zakonu o porezu na dobit preduzeća, one subvencije koje su bile predviđene kao oslobođenje za mala i srednja preduzeća, koje su značile podsticaje u poreskom smislu za razvoj, za investiranje, za stvaralaštvo, za nove programe, ukinute su. Po postojećim propisima ukinute su olakšice koje su omogućavale da preduzeća, a posebno mala i srednja, mogu u prve tri godine poslovanja imati pravo na poreske povlastice. Danas toga nema. Obrazloženje je bilo šturo,gotovo nikakvo. Ko ostvari dobit ima da plati. Naravno, ne računa se ni počinjanje nove proizvodnje, ni ulaganje, ni kreditiranje, ni sve ono što je bilo neophodno u prethodnom periodu dati da bi se vratio deo uloženih sredstava, već i sam dinar ostvarene dobiti mora odmah biti dat porezu.

Da kažem na kraju i da podsetim, sigurno stoji jedna istina, da je zamajac privatne privrede, privatnog preduzetništva u Srbiji veliki. Predstoji nam i ova privatizacija, o kojoj ćemo razgovarati na nekoj od narednih sednica. Ne može se zaustaviti razvoj privatne privrede, malih i srednjih preduzeća, to u Srbiji u ovom momentu čini preko 30% ukupne proizvodnje, verovatno u ostvarivanju dobiti i nešto više, čak možda do 40%, a to je negde oko 500.000 zaposlenih radnika. To je važan i bitan faktor. Ne može se dozvoliti da bude mimo kolotečine, prepušten sam sebi, da država ne vodi računa o tome. Ne da kontroliše, ne da ucenjuje, već jednostavno da bude servis koji će pomoći da se pravilno oblikuju oblici proizvodnje.

Mi imamo krajeve u Srbiji gde nema nijednog malog ni srednjeg preduzeća. Sigurno postoje programi koji mogu, ako budu podržani od Vlade Republike Srbije, učiniti nešto na tom planu. Jednostavno, usmeriti u te krajeve, da se zadrže i građani Srbije, da se naseljavaju i da ostanu i dalje da žive tamo na svojim ognjištima. Kada sam rekao da je značajan deo društvenog proizvoda u ovoj oblasti, ovo sam najozbiljnije mislio, ali on nije pravilno raspoređen. Taj deo društvenog proizvoda u ovoj oblasti je i dalje u oblasti usluga, u oblasti trgovine. Znači, veći deo je u ovoj oblasti, a manji u oblasti proizvodnje.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Deset minuta.

Dragan Tomić

Kaže Rističević da je tema. (Iz sale: Vreme.) Evo, vreme, odmah završavam. Na kraju, mislim da i poslanici DOS-ovske većine, kao i ostali poslanici u ovoj skupštini imaju isti stav o nekoliko činjenica. To je da su mala i srednja preduzeća potrebna Srbiji, da će mala i srednja preduzeća zaposliti veći broj radnika. Takođe mislimo da je značajan razvoj malih i srednjih preduzeća u oblasti proizvodnje. Prema tome, mislim da je prigovor koji je išao kao ovom predlogu zakona mogao biti iskazan u obliku amandmana ili u nekoj drugoj sugestiji. Zato lično mislim da ima smisla podržati ovaj zakon i to očekujem od vas. Hvala lepo.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragan Jovanović, a posle njega narodni poslanik Aleksandar Vučić.
...
Srpska napredna stranka

Dragan Jovanović

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa SPS-a uputila je Skupštini  Predlog zakona o podsticaju razvoja malih i srednjih preduzeća na usvajanje,  kao jedan neutralni politički zakon. Dobronamerni bi shvatili ovaj predlog kao želju konstruktivne opozicije da se u situaciji kada ta vlada ne preduzima nikakve privredne aktivnosti pomogne na razrešenju značajnih privrednih problema. Želja nam je bila da Vladu obavežemo da zakonom uzme aktivno učešće u podsticaju razvoja malih i srednjih preduzeća. Da nismo promašili temu, pokazuje i današnja rasprava. Ja sam izuzetno zadovoljan što je u današnjoj raspravi učešće uzelo više poslanika DOS-a nego u svim dosadašnjim raspravama ukupno.
To pokazuje da je tema potpuno pogođena. Sa zadovoljstvom sam slušao gospodina Prodanovića, gospodina Trajkovića i par drugih poslanika, koji su potvrdili naše mišljenje o značaju malih i srednjih preduzeća za razvoj Srbije. Znači, ni u čemu se nisu razlikovali kada su govorili o značaju malih i srednjih preduzeća, o potrebi uvođenja zakona o podsticaju razvoja malih i srednjih preduzeća. Na kraju smo se razlikovali kada je bilo reči o zakonu.
Znači, mi smo danas postigli dosta veliki konsenzus o tome da su mala i srednja preduzeća od ogromnog značaja za dalji razvoj Srbije, da su od ogromnog značaja za vreme koje dolazi, od ogromnog su značaja i za vreme tranzicije, a ono nosi sa sobom prestrukturiranje privrede. Mnoga velika preduzeća raspašće se u mnogo malih, mnogi ljudi bez posla moraće da odu, odnosno da osnivaju mala i srednja preduzeća. Prema tome, postigli smo apsolutni konsenzus oko toga da su mala i srednja preduzeća naš imperativ. To je dobro. Postigli smo konsenzus i oko toga da je potreban i zakon o podsticaju razvoju malih i srednjih preduzeća.
Znači, mi ovde u Skupštini mislimo isto. Zapanjujuće je ko ne misli isto. Isto ne misli Vlada Srbije. Vlada Srbije ne misli isto, jer kaže - podsticanje razvoja malih i srednjih preduzeća obezbeđuje se već postojećim zakonskim propisima i novi zakon nije potreban. To kaže Vlada Srbije. Otvara se jedno veoma ozbiljno pitanje koje pokazuje da su poslanici vladajuće većine taoci Vlade, jer neće da veruju ni ono što im Vlada kaže. Vlada jasno i glasno kaže - zakon nije potreban, a nekoliko poslanika DOS-a govori - Vlada priprema zakon.
Znači, poslanici ne veruju ni ono što Vlada i jasno i glasno kaže. Govorio je gospodin Mijatović, govorio je gospodin Prodanović, da Vlada priprema zakon o malim i srednjim preduzećima. Vlada jasno i glasno kaže da zakon nije potreban. Još opasnija stvar na koju ukazuje ovakvo ponašanje poslanika, jeste obesmišljavanje parlamentarnog rada. Ako su poslanici taoci Vlade, ako se mi jasno konsenzusom dogovorimo da su mala i srednja preduzeća značajna, da je potreban zakon o malim i srednjim preduzećima - ne možemo da se dogovaramo o zakonu. Šta je bio put? Ako se slažemo da je potreban zakon, ako se slažemo da su značajna i mala preduzeća, otvaramo raspravu i poslanici DOS-a, učestvujući u raspravi, sa 150 amandmana koliko smo mi podnosili, odnosno opozicija, na zakone koji su prethodno bili u proceduri, popravljaju ovaj zakon i prave dobar zakon. Znači, prava stvar bi bila da smo otvorili raspravu, da smo amandmanima popravili zakon i Srbiji podarili dobar zakon o podsticaju razvoja malih i srednjih preduzeća.
Mislim da je vreme, zbog građana Srbije, da poslanici vladajuće većine počnu da se oslobađaju zatočeništva Vlade. To će da pokažu, bar meni, ako u nekom periodu koji je pred nama, možda za mesec dana, nateraju Vladu da promeni ovaj stav da su postojeći zakonski propisi dovoljni za pospešivanje razvoja malih i srednjih preduzeća i nateraju Vladu da promeni korice na kojima je potpis prof. Branislava Ivkovića, i možda čak i ovaj isti zakon vrate ovoj skupštini na ponovno razmatranje. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Vučić, a posle njega narodni posalnik Veroljub Arsić.

Aleksandar Vučić

| predsednik Republike Srbije
Dame i gospodo narodni poslanici, najpre bih želeo da kažem da je značajna tema o kojoj u ovom trenutku razgovaramo, ali da smatram da bi bilo značajnije da u ovom trenutku razgovaramo o Kosovu i Metohiji, posle usvajanja pravnih okvira Hansa Hekerupa, ili, kako oni sebe vole da zovu tzv. međunarodne zajednice. Mi smo ovde usvojili jednu rezoluciju kojom smo to pokušali da sprečimo. Kao što svi vidimo, nismo uspeli da sprečimo katastrofalna rešenja protiv interesa srpskog naroda i srpske države. Mislim da je vreme da pre svega, Vlada i mi kao narodni poslanici, učinimo nešto da pomognemo narodu na Kosovu i Metohiji.

(Glas iz sale: Tema.)

Gospodine Rističeviću, molim vas da ne dobacujete i da ne vičete "tema", jer ovo bi trebalo da bude tema i za vas, kao i za mene, kao i za svakog drugog u Srbiji. Ja sam o tome imao samo ovoliko da vam kažem. Izvinjavam se što vas to uopšte ne interesuje, ali šta da radim, čini mi se da građane Srbije interesuje.

Dakle, čini mi se da bi najpre trebalo da govorimo o sveukupnom pravnom makroekonomskom miljeu, kompletnom ekonomskom ambijentu, kada se govori o donošenju i primeni jednog ovakvog zakonskog akta. Naime, ima stvari u ovom zakonu koje bih kao narodni poslanik mogao da podržim, ima i nekih stvari koje, možda mi to moje kontemplativne sposobnosti ne dozvoljavaju, nisam u stanju do kraja da shvatim. Ne razumem zašto svaki put čeznemo za nekim posebnim pravnim licima izvan Vlade Republike Srbije, kao da će to njima doneti nešto bolje ili nešto više i kao da će agencije nešto značajnije predstavljati, a ne sama Vlada Republike Srbije. Postoji sama namera koja bi, čini mi se, trebalo da zainteresuje Vladu Republike Srbije koja bi trebalo da se bavi tim poslom mnogo više nego što se danas bavi.

Naime, mi iz SRS-a moramo najpre da ukažemo na činjenicu da u globalnom ekonomskom miljeu, na makroekonomskom planu postoje veoma loši uslovi za razvoj daljeg privatnog preduzetništva, pre svega, razume se, za razvoj malih i srednjih preduzeća. Ako njih danas u Srbiji ima 180.000 i 190.000 radnji sa preko 520.000 radnika, zaista se pokazuje koliki je njihov značaj, koliki je njihov uticaj. Ali, istovremeno, posle svega što je Vlada Republike Srbije predložila, a Narodna skupština Republike Srbije usvojila (dakle, govorim o paketu poreskih zakona, o svemu što se ticalo ekonomskog stanja u našoj zemlji, i sa onim što nam tek dolazi, a to je najavljeni Zakon o privatizaciji, čiji smo predlog mogli da čitamo pre u štampi nego što smo materijal dobili), teško da se može i govoriti o bilo kakvim podsticajnim merama za razvoj naših preduzeća, za razvoj naše privrede u celini, a posebno za razvoj malih i srednjih preduzeća i za njihovo narastanje, odnosno, za izbegavanje opasnosti da ona ostanu sa malom ekonomskom snagom, da ostanu sa niskim tehnološkim nivoom i usmerenošću na lokalna tržišta. Posebno kada se ima u vidu činjenica da se predviđaju masovna otpuštanja radnika, kada se ima u vidu činjenica da ministar za privatizaciju, gospodin Vlahović kaže da će morati da bude otpušteno najmanje 400.000 radnika, i to kaže - ne zbog Zakona o privatizaciji, već zbog neefikasnosti našeg ekonomskog sistema. Tačno je, kao da to niko od nas nije znao, kao da su svi pre njega bili glupi, a on je Kolumbo, otkrio je Ameriku, mnogo je pametan i zna da nam je privreda neefikasna, a niko drugi to nije znao do njega. Svi smo to znali. Zato smo se i zalagali za privatizaciju, ali drugačiju privatizaciju od one koju danas vi želite da sprovedete. Ne privatizaciju u kojoj ćemo sve ono što strateški treba da pripadne i ostane ovoj zemlji da damo onima kojima to ne bi trebalo da pripadne. Mi smo priznali i onu privatizaciju koja je činila povećanje ekonomske efikasnosti, a gde nije bilo onoliko živog novca za koji mislite da država može da se prodaje.

To je suštinska razlika. O 400.000 nezaposlenih nismo smeli ni da pomislimo da govorimo, kao što to danas mrtvi hladni i potpuno ozbiljno govore predstavnici DOS-ove vlade, i baš ih briga gde će sa tih 400.000 ljudi, baš ih briga što nema ni malih ni srednjih preduzeća, jer ona će otpuštati radnike, jer niko neće moći ovolike stope poreza, doprinosa i ostalih fiskalnih dažbina da uplaćuje u budžet Republike Srbije. Rekao bih da to nije ni malo čudno, posebno kada se ima u vidu od koga nas sve to očekuje i zašto se to sve dešava. Na čelu tog ministarstva nam se nalazi čovek iz firme koja se bavi finansijskim konsaltingom "Dilojt i Tuš". Drugi čovek, koji je savetnik predsednika Vlade, izvesni Dragaš ili tako nekako, firma mu se zove "Kondel", takođe se bavi procenom kapitala. Tu nisu u pitanju jedan, pet,10 ili 20 miliona dinara. Tu su u pitanju milijarde. Postavlja se pitanje na koji način onda mi da podstičemo mala i srednja preduzeća, njihov razvoj ili bilo kakav uspeh u privredi?

Ja ne bih odvajao iz tog globalnog ekonomskog miljea, ne samo da ne bih odvajao, nego bih posebno govorio o onome o čemu nije bilo reči u izbornoj kampanji svih političkih stranaka, posebno ne onih koje su na vlasti. Naime, govoreno je da će veliki privredni subjekti ili giganti naše privrede konačno moći da funkcionišu i rade kad se uspostavi nova vlada. Ja ću vam pročitati nešto, ovo je stiglo na našu poslaničku grupu SRS-a, može i da se vidi. Stiglo je iz Prahova. Dužan sam da to pročitam.

"Povodom izjave premijera Vlade Srbije, gospodina Đinđića, u emisiji od 9. maja 2001. godine, da Fabrika industrije hemijskih proizvoda - Prahovo radi punim kapacitetom, dajemo sledeći demanti, kao radnici IHP - Prahovo". Neću vam čitati sve, ali ću vam pročitati samo kraće detalje: "Nema ni pomena o radu fabrike. IHP - Prahovo ne radi od kako je DOS-ovski član na čelu fabrike, propala je mnogo više, a njima je jedini cilj kako i na koji način će da nas prodaju. Sklopljeni ugovor, koji je štetan po fabriku, sa austrijskom firmom, ovaj štetni ugovor je učinjen posredstvom ministra Veselinova. Gospodin Tabašević, to je valjda čovek koji je postavljen na čelo te fabrike, uz pomoć svojih malobrojnih saradnika potpisao je, odnosno prodao program TPP-a koji više vredi i koji je jedini radio za vreme sankcija i NATO bombardovanja i izdržavao 2.500 radnika i koji je jedini profitabilan. Kako oni kažu, taj ugovor je vredan 109 miliona dolara, a mi od toga nismo dobili ništa. Radnici IHP-a su ogorčeni na njega i uporno traže njegovu ostavku. Situacija je gora nego za vreme socijalista - i sada ima nešto kritike tu na njihov račun, a onda se kaže - ali su davali i radnicima platu, kakvu - takvu, sa zakašnjenjem, ali ne od pet meseci i radilo se, a sada je totalni raspad, kao i ostale privrede u Srbiji. Radi se samo na rasprodaji državne imovine i da radnici ostanu na ulici." Potpisali su radnici te fabrike u Negotinu 10.5.2001.godine.

Umnožiću vam taj papir da ga dobijete. Istovremeno, iz Majdanpeka, pošto smo mi narodni poslanici, pa kao narodni poslanici ....