DRUGA SEDNICA PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 21.05.2001.

21. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

21. dan rada

21.05.2001

Sednicu je otvorio: Dragan Maršićanin

Sednica je trajala od 10:15 do 19:30

OBRAĆANJA

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Stanko Kovačević.

Stanko Kovačević

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo poslanici,  nisam imao nameru da se po ovoj tački dnevnog reda javljam za diskusiju u prethodnom periodu, jer sam smatrao da u ovom zakonu ne treba, u ovoj proceduri, mnogo trošiti vremena, iz jednog osnovnog razloga - obećao sam mom kolegi Panajotoviću da ću upotrebiti jedan neobičan izraz - zbog čega smatram da ne treba trošiti vreme, jer smatram da je ovaj zakon nevremen. Nevremenost ovog zakona ogleda se u činjenici da ovaj zakon kuca na otvorena vrata, a kuca na otvorena vrata  zbog toga što se osnovni koncept privrednog i ekonomskog razvoja DOS-a, na kojem je dobila izbore, i osnovni koncept, čak i prioriteti Vlade Srbije upravo  zasnivaju na razvoju i podsticaju razvoja malih i srednjih preduzeća.
Kao prilog tome, govorimo o činjenici da je upravo pri Ministarstvu za privredu i privatizaciju formiran Savet za razvoj malih i srednjih preduzeća, da je pri Privrednoj komori Srbije formiran Savet za razvoj malih i srednjih preduzeća, da je Vlada Republike Srbije opredelila i već uložila određena sredstva za podsticaj razvoja malih i srednjih preduzeća, da će Vlada Republike Srbije do kraja godine verovatno obezbediti i uložiti nekoliko stotina miliona maraka za podsticaj razvoja malih i srednjih preduzeća.
I onda sam se odlučio da izađem da o ovome govorim zbog toga što su mi, kao poslaniku, građani Kostolca postavili pitanje - možete li vi nama, gospodine Kovačeviću, objasniti otkuda najedanput tako naprasna ljubav Socijalističke partije Srbije, dakle, predlagača ovog zakona, prema radnicima, odakle toliko naprasna ljubav prema mladima i briga o mladima, vezano za sledeći zakon koji dolazi?
Jasno je da sam ja moje mišljenje - otkuda to, izneo. Ono što ću reći sada - tipičan je primer demagoškog pristupa i političkog marketinga, koji se sprovodi kroz skupštinsku govornicu. A osnovni razlog i prigovor, koji se podnosiocu ovog zakona može reći, leži u činjenici da ste vi, gospodine Bane Ivkoviću, ako se ne varam, šest godina bili ministar u dva ministarstva u Vladi Srbije. Deset godina, jedanaest godina, Socijalistička partija Srbije je na vlasti. Kako se ne setiste da za jedanaest godina vlasti Socijalističke partije Srbije, za šest godina vašeg ministrovanja ne podnesete ovaj zakon, ne usvojite ga, ne obezbedite sredstva, ne radite na njegovoj realizaciji, nego ste se setili da ga sada predložite, kad vam je jasno da upravo nova Vlada Republike Srbije radi na ovim stvarima.
Vi ste u vašim obrazloženjima zašto treba ovaj zakon doneti naveli da ste od 1990. godine radili to i to, da ste za vreme bombardovanja i posle bombardovanja preduzimali mere koje idu u prilog realizaciji ovakvog zakona. Prosto neverovatno, nismo imali prilike da vidimo, pa pominjete projekat od 2.900 preduzeća, malih i srednjih, kojima ste hteli da date podršku, i, za divno čudo, ja sam podneo dva takva projekta za taj vaš program - nijedan od ta dva projekta se nije našao u vašem programu.
Očigledna je stvar da ste pravili projekte razvoja preduzeća, onih kojima su osnivači ili vlasnici članovi Socijalističke partije Srbije, i na kraju kažete da finansijska sredstva za realizaciju ovog zakona treba obezbediti u visini od 300 miliona dinara. Zaista smešno, da bivši ministar u dva mandata za ovako izuzetno suštastven problem ekonomskog i privrednog razvoja Srbije predviđa sredstva od 300 miliona dinara.
E, iz tih razloga mi nismo ni izlazili sa ovakvim predlogom zakona, jer DOS svoje zakonske projekte prvo dobro pripremi, obezbedi materijalnu osnovu za njihovu realizaciju i onda izlazi sa takvim projektima za koje je sigurna da će moći da ih realizuje. Za realizaciju jednog ovakvog projekta, ne 300 miliona dinara, 300 miliona dolara ne bi bilo dovoljno. I onda kada ta sredstva budu obezbeđena, tada će se možda praviti novi koncept, a do tada, demokratska Vlada Srbije već radi na realizciji onoga zbog čega vi kucate na otvorena vrata. Hvala.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima gospodin Ivković (replika).

Branislav Ivković

Što se tiče uvaženih kolega, što se tiče moga rada, bio sam sedam godina u Vladi Republike Srbije, četiri godine sam bio ministar građevina i tri godine ministar za nauku i tehnologiju. Kao ministar građevina, uradio sam devet zakonskih projekata, od Zakona o komunalnim delatnostima, Zakon o građevinskom zemljištu, ne mogu da nabrojim, nećete popamtiti šta sam sve uradio.
Međutim, mnogo važnije od svega je da je Vlada Republike Srbije 1994. godine uvela Ministarstvo za privatno preduzetništvo. Znate mog kolegu Đukića, koji je bio ministar. Zahvaljujući njemu i njegovom radu, mi smo i prethodnim aktivnostima u suštini ispunili jednu veliku obavezu koju je Socijalistička partija Srbije preuzela na sebe - da uvođenjem embarga i sankcija ovom narodu, koji je trebao biti maltretiran, neće niko ostati bez posla.
Zahvaljujući tome, gospodine Kovačeviću, kod nas trenutno radi 180.000 privatnih preduzeća i 191 radnja. Nevolja je u tome što se uočilo da haotično svako otvara ono što mu padne na pamet, zato mi i jesmo ovo uradili, mi radimo operativno i konkretno. Ne radimo načelno, da kažemo da ćemo da uradimo, nego mi uradimo posao. Vlada Republike Srbije treba da uzme na sebe stratešku obavezu da daje projekciju proizvodnih programa koji odgovaraju ovoj državi, a ne da svako otvara hiljade picerija, hiljade radnji, a nemate proizvodnih pogona, onih koji su nam potrebni da vršimo supstituciju uvoza i repromaterijala i opreme.
Ali, zahvaljujući tome, 520.000 radnika radi u malim i srednjim preduzećima, zaključno sa 2000. godinom. Ukupno 19% zaposlenih je u malim i srednjim preduzećima u privatnom vlasništvu. Od ukupnih sredstava 36% nalazi se u malim i srednjim preduzećima, koja su formirana u vreme vlasti Socijalističke partije Srbije. A, 27% kapitala, kojim raspolaže privreda, obrće se upravo u tim privatnim preduzećima i 17% je udeo u stvaranju društvenog proizvoda i tu je problem kontrole i problem sive ekonomije.
Prema tome, ova dva zakona koje razmatramo i naredni zakoni samo su rezultat aktivnosti u poratnoj, drugoj polovini 1999. godine i 2000. godine, rezultat jednog velikog iskustva na povezivanju domaćeg znanja, domaće pameti i potrebe da se 80.000 radnika iz razorenih fabrika zaposli.
Mi smo im to, u dobroj meri, uspeli da obezbedimo i samo ta pozitivna iskustva, u saradnji sa Privrednom komorom Srbije, Privrednom komorom Beograda, 47 instituta i 25 fakulteta učinili su da mi imamo 3.000 poslovnih programa. I učinili su da jedan građevinac kaže - hajde da vidimo o čemu se radi i da krene da radi sa pametnim ljudima iz Instituta za uporedno pravo, da prođe 18 gradova Srbije, da dobije konsultacije i da da zakon koji ćete vi možda da odbijete, ali ako ga budete odbijali, znajte da će ga u četvrtak svi građani Srbije čitati i pitati se - zašto ste ga odbili?

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Zoran Nikolić, a posle njega narodni poslanik Živanko Radovančev.

Zoran D. Nikolić

Uvaženo predsedništvo, poštovane kolege narodni poslanici, i prethodna diskusija, kao i mnoge do sada, pa i deo mišljenja Vlade Republike Srbije o predloženom zakonu, stvarale su dilemu kod jedne grupe narodnih poslanika - da li ovaj zakon uopšte treba Srbiji, da li ga treba donositi ili ne? Želeo bih da iskoristim nešto što je vama poznato, a verovatno i našoj javnosti, to su odredbe Ustava Republike Srbije, člana 72. tačka 9. kojim je propisano da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje osnovne ciljeve i pravce privrednog, naučnog i svakog drugog razvoja, kao i da vodi politiku i utvrđuje mere za usmeravanje i podsticanje razvoja. Znači, govoriti o ovom pitanju nije samo želja Socijalističke partije Srbije, nego, smatramo, i ustavna obaveza, a isto tako i potreba trenutka u kojem se naša država nalazi posle dugogodišnjih sankcija, kada postajemo deo međunarodnog tržišta.
Mala je polemika sa mišljenjem Vlade. Vlada nam kaže da se podsticanje razvoja malih i srednjih preduzeća obezbeđuje već postojećim zakonskim propisima - porezi, privatizacija, bankarski sistem, kreditna politika, kao i merama ekonomske politike. Ovo bi bilo dobro da je tako. Možda će biti nekada tako, ali sada nije tako. Naime, ovo što je navedeno ovde, jednostavno ne stoji. Upravo smo paketom poreskih zakona, koje je ova skupština par dana usvajala u prethodnim sedmicama, izbrisali one povlastice koje su bile ugrađene u sistem, a koje su postojale za mala i srednja preduzeća. Isto tako, svedoci smo da je naš bankarski sistem, kao i kreditna politika, u takvoj situaciji da ne mogu da pruže nikakve beneficije malim i srednjim preduzećima zbog nedostatka kapitala. Zbog toga čudi što vladajuća većina odbija jedan ovakav zakon koji pruža mogućnost da se neka goruća pitanja, vezana za ovu problematiku, reše.
Smatramo da će se, ukoliko se većina opredeli da ipak prihvati ovaj zakon, donošenjem ovog zakona postići sledeći strateški ciljevi: da će doći do povećanja zapošljavanja, da će doći do izmene proizvodne strukture, povećanja konkurentnosti malih i srednjih preduzeća, uvođenja savremenih tehnologija, povećanja stepena inovativnosti, da će se ubrzati regionalni razvoj, štednja energije, prerada sekundarnih sirovina i zaštita životne sredine, veći stepen finalizacije i specijalizacije u proizvodnji i povećanju izvoza, kao i izvršiti supstitucija uvoza, a da će se ostvarenjem tih ciljeva obezbediti neki strateški elementi, kao što je veći povratak naših građana koji su na privremenom radu u inostranstvu, da će doći do ubrzanog razvoja poljoprivrede i sela, razvoja industrijske kooperacije, uvođenja tehnoloških inovacija, povećanja izvoza, razvoja saobraćaja, trgovine i drugih tercijarnih delatnosti. Smatramo da su to pozitivne posledice eventualnog donošenja ovog zakona.
Neki od kolega poslanika su polemisali, sa tezom da privatizacija, koja nam sledi kao proces i ovaj zakon nisu u međusobnoj saradnji. Međutim, mi smatramo da će tek izvršenom privatizacijom biti stvoren pravi ambijent poverenja za preduzetnike i da su proces privatizacije i razvoja preduzetništva neraskidivo povezani. Isto tako, moramo biti svesni činjenice da danas ni u Jugoslaviji, ni u Srbiji ne postoje institucije, a ni institucionalni mehanizmi koji bi pomogli i stimulisali razvoj novih malih i srednjih preduzeća, kao ni preduzetničko prestrukturiranje postojećih preduzeća. Ne postoji institucionalna mreža koja bi pogodovala vođenju efikasne politike preduzetništva. Upravo nepostojanje takve mreže predstavlja jedno veliko ograničenje za prihvat inostrane pomoći. Vi znate da su mnogi programi - "Tempus program", FAR program, krediti Evropske banke za obnovu i razvoj, čak namenski usmereni za razvoj malih i srednjih preduzeća. Prosto čudi opredeljenje Vlade i opredeljenje većine da se liši institucionalnog mehanizma koji treba da obezbedi da se ta pomoć, koja će verovatno doći u nekim količinama, primi, prihvati i distribuira na pravi način.
Ono što bih želeo na samom kraju da kažem, s obzirom da svi pričamo o tome da je potreba da propisi koje donosimo imaju određeni sklad sa propisima Evropske zajednice, podsetiću na neke članove ugovora o Evropskoj zajednici, članove od 87. do 89. tzv. pravo Evropske unije, vezano za ovu oblast o kojoj govorimo, koje predviđa zabranu državnih subvencija iz budžeta u korist privrede. Postoje izuzeci od ove zabrane i oni su vezani za elementarne nepogode, kada se može subvencionisati iz budžeta i drugi izuzetak, kada se radi o stimulaciji malih i srednjih preduzeća. Za sva ostala pitanja, ukoliko se želi novac iz budžeta u privredu, mora se ići na predlog specijalne komisije, na savet ministara koji donosi posebnu odluku o svakoj takvoj subvenciji.
Šta mi ovde u Srbiji radimo? Donosimo Zakon o budžetu kojim četiri milijarde dajemo u diskreciono pravo ministru industrije, da subvencioniše upravo velika preduzeća, gde su problemi najveći, a odbijamo zakon koji, upravo u skladu sa propisima Evropske unije, kaže da se može i da je neophodno da se deo budžetskih sredstava usmeri u razvoj malih i srednjih preduzeća. Mislim da je odluka većine da ne prihvati ovaj zakon ishitrena, da ćemo mi biti jako zadovoljni ako od Vlade u dogledno vreme, ili što pre, dobijemo ovakav ili neki sličan zakon, verujem da ćemo ga i prihvatiti, ali sva je prilika da ozbiljnost i način na koji ste prišli ovom našem predlogu ne govori u prilog ove moje teze. Hvala.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Živanko Radovančev, a posle njega Vladimir Garčević.

Živanko Radovančev

Poštovano predsedništvo, uvaženi narodni poslanici, dugo sam razmišljao da li uopšte da uzmem učešće u diskusiji po ovom veoma kvalitetnom i potrebnom, pre svega, zakonskom rešenju, koje treba da institucionalizuje i na zakonski  zasnovan način uredi ovu problematiku, u pravcu podsticanja razvoja malih i srednjih preduzeća. Odlučio sam se da zadržim vašu pažnju nekoliko minuta.
Postojanje adekvatnog zakonskog i institucionalnog okvira iz ove oblasti predstavlja preduslov, pre svega, za brži razvoj malih i srednjih preduzeća. Pre svega, to podrazumeva zakonsku i podzakonsku regulativu koja će podsticajno delovati na osnivanje i poslovanje malih i srednjih preduzeća, kao i podsticanje adekvatnih institucija, koje bi delovale u pravcu njihovog bržeg razvoja. U zemljama centralne i istočne Evrope, pre svega, to su ove zemlje u procesu tranzicije, razvoju malih i srednjih preduzeća se poklanja izuzetna pažnja, a za nas može biti posebno interesanto iskustvo Slovenije. Razvoj malih i srednjih preduzeća u Sloveniji se sprovodio paralelno sa procesom privatizacije. To je u znatnoj meri uticalo na prestrukturiranje slovenačke privrede, od velikih ka malim i srednjim preduzećima, što je stvorilo pozitivne rezultate i njihovu konkurentnost i na evropskom tržištu. Velika preduzeća su bila tehnološki zastarela, preopterećena viškom radne snage i tržišno nekonkurentna.
Tržište bi moralo, velike kompanije da se decentralizuju, a pojavu malih i srednjih preduzeća je uzrokovala jednim delom i povišena stopa nezaposlenosti. Zašto kod nas u Srbiji pozitivna iskustva drugih zemalja ne bismo koristili u vremenu koje karakteriše kriza poslovanja velikih privrednih sistema i visoka stopa nezaposlenosti. Neophodno je prihvatiti predloženo zakonsko rešenje i u većoj meri podsticati razvoj ovih preduzeća. Podsticanje i razvoj malih i srednjih preduzeća je opravdano iz više razloga. Pod jedan, nisu potrebne kapitalne investicije za osnivanje i funkcionisanje ovih preduzeća. Pod dva, ova preduzeća su činilac bržeg zapošljavanja pre svega slobodne radne snage. Pod tri, mala i srednja preduzeća su subjekti koji osvajaju viškove predstavljaju pokretače privrednog razvoja. Pod četiri, mala i srednja preuzeća su značajan izvoz fiskalnih izvora za državu. Pod pet, podsticanje razvoja malih i srednjih preduzeća se uklapa u proces prestrukturiranja privrede, prelazak na tržišne principe poslovanja, sprovođenje procesa privatizacije i dalji privredni razvoj.
U našoj zemlji postoje ogromne i neiskorišćene mogućnosti za razvoj malih i srednjih preduzeća u oblasti poljoprivrede i na selu, koje su do sada malo korišćene u razvoju Srbije. Taj razvoj, po mom mišljenju, mogao bi da se odvija u tri pravca. Pod jedan, privatna, mala i srednja prozvodno-prerađivačka preduzeća. Pod dva, privatne, proizvodne i uslužne radnje seoskog zanatstva i trgovine. I pod tri, mala preduzeća i radionice domaće radinosti i agencije seoskog turizma.
Razvoj malih i srednjih preduzeća i pogona proizvodnog, uslužnog i prerađivačkog karaktera na selu, malih preduzeća i radionica domaće radionosti, agencija i biroa seoskog turizma doprineo bi razvijanju socijalno-kulturnog konteksta ljudi na selu i bržem lokalnom zapošljavanju stanovništva, a posebno mladih. Time bismo obezbedili ostajanje mladih na selu. Osnivanjem i razvojem malih i srednjih preduzeća u agro-biznisu i na selu, u privredno nedovoljno razvijenim područjima, mogli bismo imati značajan doprinos ravnomernijem regionalnom privrednom razvoju zemlje. U skladu sa sveukupnim ekonomskim i društvenim kretanjima u našoj zemlji, mala i srednja preduzeća predstavljaju i predstavljaće osnovne nosioce prestrukturiranja naše privrede. U poljoprivredi postoji mogućnost za još veće prisustvo malih i srednjih preduzeća, jer ovde ima i zemljoradničkih gazdinstava koja funkcionišu na prividno sličan način, kao i mala i srednja preduzeća.
Za dalji razvoj malih i srednjih preduzeća kod nas potrebno je usvojiti predloženi zakonski projekat, kao i da se institiucionalno i finansijski podrže. Na samom kraju, pošto pretendujemo da idemo ukorak sa svetom, moramo znati da će 21. vek u svetu karakterisati veliki broj malih i srednjih preduzeća u agrobiznisu, odnosno u poljoprivredi i na selu. Na to ukazuje nesmanjena ekspanzija seoskog stanovništva, što će još više povećati potrebu za više hrane, a u uslovima ograničenih obradivih poljoprivrednih površina, kao i ograničenih resursa zdrave vode, i za novim radnim mestima izvan industrije i velikih gradova u agrobiznisu i na selu. Verujem da sam svojim izlaganjem pre svega doprineo da se bolje sagleda potreba, da se već danas, a ne za par meseci, zakonski podrži osnivanje i razvoj malih i srednjih preduzeća, koja će zasigurno imati važno mesto u prestrukturiranju i procesima tranzicije naše privrede i društva u celini. Hvala lepo.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Vladimir Garčević, a posle njega narodni poslanik Dragan Todorović.

Vladimir Garčević

Poštovano predsedništvo, poštovane kolege poslanici, od početka, od februara meseca, mi  prvi put nalazimo da pred sobom imamo jedan kompletan zakon, jedan zakon koji nam daje mogućnost da sagledamo razvoj i perspektivu malih i srednjih preduzeća u našoj zemlji. Do sada smo se bavili pre svega pitanjima poreske prirode, kojima smo trebali ostvariti popunjavanje budžeta i, prema tvrdnjama, sve je to bilo usaglašavanje sa kretanjima u Evropi i sa poreskim osnovicama građana Evrope. S obzirom da se i u Evropi razvoju malih i srednjih preduzeća poklanja velika pažnja, smatramo da i u našoj zemlji treba posvetiti posebnu pažnju ovom pitanju. Tvrdnje da su normativna akta u našoj zemlji dovoljna da obezbede pravilan razvoj ovih preduzeća, ne stoje. Ponuda ovakvog zakona omogućava da se na celovit način priđe ovoj problematici. Zato, možemo reći da je od 1990. godine razvoj malih preduzeća u našoj zemlji svake godine sve veći.
Međutim, verovatno sama njihova struktura nije ona koja bi trebalo da bude jer su pre svega uslužnog karaktera, a ne proizvodnog. Zato smatram da bi trebalo na nivou zemlje usmeriti ovaj razvoj malih i srednjih preduzeća, osnivanjem posebne agencije koja bi imala u svom sastavu pre svega ne centralističku, kako se kaže, nego razvojnu komponentu. Agencija bi se pre svega bavila obezbeđivanjem sredstava, kako iz budžeta Republike, tako i sredstava donacija i drugih priloga. Ta sredstva bi se usmeravala u prestrukturiranje privrede u našoj zemlji i stvaranje malih i srednjih preduzeća, koja bi zaposlila nove radnike i one radnike za koje očekujemo da će pri privatizaciji, ostati bez posla.
Zadatak agencije bi bio i da omogući i pravne okvire, na teritoriji naše zemlje, da omogući i da pomogne iskustvima iz drugih zemalja, u prenosu iskustava iz Evrope. Time bi se stvorili preduslovi da mala i srednja preduzeća dobiju zamajac, još veći, u našoj zemlji, a da to Vlada Srbije podsticajnim merama usmeri u pravcu proizvodnje i stvaranja novih dobara. Očekujem da će se ovaj zakon kao takav prihvatiti, jer nema osnove da se odbija, bez obzira što ovaj zakonski propis podnosi Socijalistička partija Srbije. Sva pitanja zašto nije onda, zašto nije onda, mislim da ne treba više takva pitanja u ovoj skupštini postavljati. Svaki trenutak u kojem predloži neko nešto novo i nešto dobro za narod Republike Srbije, je pravi trenutak. To što će Vlada uraditi - neka dopuni određene propise, da ne čekamo nova zakonska rešenja dugo vremena. Hvala.