DRUGA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 06.11.2001.

6. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

6. dan rada

06.11.2001

Sednicu je otvorio: Dragan Maršićanin

Sednica je trajala od 10:45 do 18:00

OBRAĆANJA

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Da li se još neko javlja za reč?

Aleksandar Vučić

| predsednik Republike Srbije
Dame i gospodo narodni poslanici, ovde se postavlja nekoliko pitanja kada ovaj član imamo u vidu, koja bih postavio predlagaču. Nadam se, ukoliko bude imao vremena i strpljenja, da će predlagač prihvatiti ovaj amandman.
Naime, u ovom članu se kaže da se pozivni član razrešava iz Visokog saveta pravosuđa ako neuredno, nesavesno ili pristrasno vrši dužnosti. Sada se postavlja prvo prethodno pitanje - koji su to kriterijumi na osnovu kojih će se ustanoviti kako se to neuredno, nesavesno ili pristrasno vrši dužnost, posebno kada imamo u vidu (ovo se sada ne odnosi na pozivne, već na stalne članove) da tu imate i predstavnike izvršne vlasti. Po prirodi stvari, uvek će biti pristrasan. Ne znam kako je moguće na takav način zahtevati odstranjenje pristrasnosti kod drugih.
Takođe, zanimljivo je da protiv bilo koje odluke koju donese Visoki savet pravosuđa, u članu 9. se kaže da je taj organ koji vrši razrešenje Visoki savet pravosuđa, ne postoji pravo i mogućnost vođenja upravnog spora. Zaista neverovatno. To je jedno rešenje koje ne samo što je nelogično, već, čini mi se, pravnički i formalno-pravno potpuno neopravdano, nešto što nije prihvatljivo za bilo koga ko bi ovako nešto pročitao.
Pogledajte do kakve vrste tautologije mi ovde dolazimo. Sve se vrti u krug, sve predstavlja jedan, kao što sam jutros rekao u načelnoj raspravi, circulus vitiosus (začarani krug) i uvek na kraju dođete do toga da imate veći upliv izvršne vlasti i da uopšte ne razumete ko upravlja Visokim savetom pravosuđa, na koji način se razrešavaju, u ovom slučaju su to sudije koje bira Vrhovni sud Srbije (njih šest, kao pozivne članove), na osnovu čega, a onda ih ponovo taj isti organ bira. Znači, dođe do svađe između nekog od njih i ovoga sklone, i sada ćemo da postavljamo nekog drugog. Koji je taj organ koji će to da kontroliše?
Koji je taj organ koji će da bude vlastan da bilo kakvu lošu odluku Visokog saveta pravosuđa može da dezavuiše, da može da je promeni? Takav organ ne postoji, zato što je u potpunosti delegitimisana Narodna skupština Republike Srbije, ona koja bi morala da ima to pravo i mogućnost po Ustavu Republike Srbije. Ali, već smo videli da nije to oko Ustava naročito važno ni predlagaču, ni mnogima drugima, kao ni onima koji su to svojevremeno pisali (a podsetiću vas da je JUL pisao ovaj predlog).
Što se tiče ovoga, zanimljivo je, kakvu god odluku donese Visoki savet pravosuđa vi nemate pravo vođenja upravnog spora. Molim predlagača da nam objasni kako je to moguće. Doduše, on ima neka druga posla, pa i ne sluša sada, ali nije ni važno.
Voleo bih da mi neko to objasni, kako je to moguće, kako zamišlja uopšte da to može da funkcioniše. To je takođe protivustavno. Krše se najmanje dva ili tri člana Ustava Republike Srbije, ali morate da imate žalbenu instancu. Ne može neko tek tako da vas ukloni. Ostavlja se mogućnost arbitrarnosti i mogućnost da nema popravke takve loše odluke koju donese Visoki savet pravosuđa.
Nema tela, nema organa koji je nepogrešiv. Ako Visoki savet pravosuđa pogreši niko takvu njegovu odluku ne može da ispravi. Vi nemate pravo vođenja upravnog spora. To je nešto što je zaista neverovatno i pozivam vas da prihvatite naš amandman.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
 Da li se još neko javlja za reč o ovom amandmanu? (Ne.)
Stavljam na glasanje amandman.
Za je glasalo 26, protiv 138, uzdržanih nije bilo, nisu glasala 23, ukupno 187.
Konstatujem da Narodna skupština nije prihvatila ovaj amandman.
Na član 8. amandman je podneo Odbor za pravosuđe i upravu.
Predlagač je prihvatio amandman, a Zakondavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Predstavnik Vlade je prihvatio amandman i time je amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 9. amandman je podneo narodni poslanik Aleksandar Vučić.
Odbor za pravosuđe i upravu i Zakonodavni odbor nisu prihvatili ovaj amandman.
Da li želite reč? (Ne.)
Da li neko drugi želi reč? (Ne.)
Stavljam amandman na glasanje.
Za 11, protiv 147, uzdržan jedan, nije glasalo 29, ukupno 188.
Konstatujem da Narodna skupština nije prihvatila ovaj amandman.
Na član 9. amandman je podneo Odbor za pravosuđe i upravu.
Predlagač je prihvatio ovaj amandman, kao i predstavnik Vlade. Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć i time je amandman postao sastavi deo Predloga zakona.
Na član 10. amandman je podnela narodni poslanik Gordana Pop-Lazić.
Odbor za pravosuđe i upravu i Zakonodavni odbor nisu prihvatili ovaj amandman.
Da li želite reč?

Gordana Pop-Lazić

Srpska radikalna stranka
 Dame i gospodo, proteže se teza i malopre smo mogli da čujemo u ime predlagača Dejana Mihajlova koji kaže, u prilog ovog zakona, to da ćemo imati jedan nepolitizovan Visoki savet pravosuđa, jedan organ van političkih partija koji će odlučivati o izboru sudija, javnih tužilaca, sudija porotnika i čega sve ne, ali to jednostavno nije istina.
Te iste sudije Vrhovnog suda i predsednika suda bira ova skupština svojom skupštinskom većinom. Znači, ljude koji su po njima podobni za obavljanje te visoke funkcije: bira i tog javnog tužioca, koji je takođe član Visokog saveta pravosuđa, bira i tog ministra pravde, koji je član Visokog saveta pravosuđa; i, kako onda da očekujemo da će Visoki savet pravosuđa biti potpuno van političkog uticaja.
Manje je političkog uticaja i manje će biti političkog uticaja u Odboru za pravosuđe nego u ovakvom jednom savetu, koji još radi u zatvorenoj sednici, van javnosti. Odboru za pravosuđe mogu da prisustvuju svi poslanici, da čuju raspravu o kandidatima, čak i predstavnici sredstava javnog informisanja mogu da prisustvuju i da čuju ko koga predlaže, ko se za koga i zbog čega zalaže.
Zbog toga ta teza koja dominira u obrazloženju jednostavno ne stoji. Možda to tako kako je u samom tekstu, koji je i sam dosta konfuzan, može da izazove utisak da se radi sada o nekom savetu koji je izvan i iznad svih drugih pravosudnih organa, koji je neki mali politbiro ili neka nova Udba, koja će odlučivati o svemu što se u pravosuđu dešava, pa nama ovde u Skupštini servirati koga i na koju funkciju hoće. Ali, to nije to.
Veća je javnost i veća mogućnost uticaja profesije i politike, i manje mešanja izvršne vlasti u pravosuđe ako ostavimo Odboru za pravosuđe da ovo radi, umesto što se odričemo tog našeg prava i to predajemo jednom visokom savetu, a unapred bi svako od nas mogao sada da nabroji imena ljudi koji će biti u ovom visokom savetu pravosuđa.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
 Da li se još neko javlja za reč? (Ne.)
Stavljam amandman na glasanje.
Za 24, protiv 129, uzdržanih nije bilo, nisu glasala 32, ukupno 185.
Konstatujem da Narodna skupština nije prihvatila ovaj amandman.
Na član 11. amandman je podnela narodni poslanik Nataša Jovanović.
Odbor za pravosuđe i upravu i Zakonodavni odbor nisu prihvatili ovaj amandman.
Da li želite reč? (Ne.)
Da li neko drugi želi reč? (Ne.)
Stavljam amandman na glasanje.
Za 24, protiv 133, uzdržanih nije bilo, nije glasalo 26, ukupno 183.
Konstatujem da Narodna skupština nije prihvatila ovaj amandman.
Na član 12. amandman je podneo narodni poslanik Tomislav Nikolić.
Odbor za pravosuđe i upravu i Zakonodavni odbor nisu prihvatili ovaj amandman.
Da li predlagač želi reč?
...
Srpska radikalna stranka

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, u nekoj su koliziji članovi 2, 3, 12. i 13. Mogu prilikom tumačenja, a mogu i u praksi da proizvedu mnogo nedoumica, a mogu čak da dovedu do toga da neko istera ministra sa sednice Visokog saveta pravosuđa. O čemu se naime radi?
Stav 1. člana 12. glasi "Uži sastav Visokog saveta pravosuđa čine stalni i pozivni članovi". A onda se to detaljno obrazlaže stavom 2, pa kaže: "Kada se pitanje odnosi na sudije, uži sastav čine stalni i pozivni članovi sudije, a kada se odnosi na javne tužioce i zamenike javnih tužilaca - stalni i pozivni članovi javni tužioci".
Ako tumačite šta je uži sastav Visokog saveta pravosuđa - tu nema ministra. Kada se radi o sudijama - članovi su sudije, a kada se radi o tužiocima - članovi su tužioci. Član 13. govori o proširenom sastavu Visokog saveta pravosuđa i kaže da - član proširenog sastava nije ministar nadležan za poslove pravosuđa.
Ispada da odredbe člana 3, koje kažu da je ministar nadležan za pravosuđe stalni član Visokog saveta pravosuđa, nisu sprovedene u članovima 12. i 13, gde se govori o tome u kom sastavu, da bi odlučivao, da zaseda Visoki savet pravosuđa. Zato mislim da bi trebalo da se predlagač ovim pozabavi. Mislim da bi trebalo da ovaj amandman usvoji, pa da onda pruži priliku Zakonodavnom odboru ili Odboru za pravosuđe i upravu da svojim amandmanom definiše odredbe. Ovako je zaista nejasno, u stvari da li je ministar član Visokog saveta pravosuđa ili nije. Tumačeći odredbe ova dva člana, nije.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Da li se još neko javlja za reč? Izvolite.

Dejan Mihajlov

Može da se pretpostavi da, ako se malo nepažljivije čita, neko pomisli da tu postoji neki nesklad i neka nelogičnost. Ako se pažljivo pročita, onda se vidi u članu 12. i članu 13. kojim poslovima se bavi Visoki savet pravosuđa u užem sastavu u širem sastavu kad šta bira; o čemu odlučuje. U proširenom sastavu bavi se stvarima, kao što su dodatak na platu sudija, povećanje osnovne plate kada je ono zakonom predviđeno i drugim stvarima koje se tiču položaja, direktnog statusa sudija, zarada i svega ostalog. Tada nema potrebe da izvršna vlast učestvuje u tom odlučivanju.
To je ono što smo i hteli, da kada se odlučuje o platama, o onome što je već usvojeno Zakonom o sudijama, kao i da li može istražnim sudijama da se poveća plata ili ne, nema razloga ministar pravde da učestvuje u tome i to je isključivo u nadležnosti sudija. Vidi se da je naša namera bila da pri odlučivanju o platama ne treba izvršna vlast ili javni tužilac da učestvuju. Za to postoji prošireni sastav. Tačno se kaže koje su to odluke. To su odluke koje se ne tiču predlaganja javnih tužilaca i sudija, već se tiču samo zarada i svega ostalog. Malo kada se pogledaju i jedan i drugi sastav, vidi se da tu postoje podeljene nadležnosti, tačno koje su to oblasti i u kom sastavu se odlučuje.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Stavljam amandman na glasanje.
Za 25, protiv 131, uzdržanih nije bilo, nije glasalo 26, ukupno prisutno 182.
Konstatujem da Narodna skupština nije prihvatila ovaj amandman.
Na član 13. amandman je podneo narodni poslanik Aleksandar Vučić.
Odbor za pravosuđe i upravu i Zakonodavni odbor nisu prihvatili ovaj amandman.
Ne želi reč.
Da li neko drugi želi reč? (Ne.)
Stavljam mandman na glasanje.
Za 22, protiv 125, uzdržanih nije bilo, nije glasalo 35, ukupno prisutno 182.
Konstatujem da Narodna skupština nije prihvatila ovaj amandman.
Na član 14. amandman je podnela narodni poslanik Gordana Pop-Lazić.
Odbor za pravosuđe i upravu i Zakonodavni odbor nisu prihvatili amandman.
Izvolite.

Gordana Pop-Lazić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, obzirom da imamo amandmane na član 14, 15. i 16, objediniću sada svoje obrazloženje o sva tri amandmana, da se ne bih tri puta javljala za reč.
Član 14. tiče se donošenja odluka u okviru Visokog saveta pravosuđa, gde se kaže - da se donosi većinom glasova svih članova užeg, odnosno proširenog sastava, da su sednice saveta zatvorene za javnost (što je nedopustivo jer ovo je ipak jedan pravosudni organ i morao bi da bude otvoren za javnost, to sam malopre malo podrobnije objasnila) i da protiv odluke Visokog saveta pravosuđa nije dopušten upravni spor. To je nešto što je stvarno pravni nonsens. Trebalo bi predlagač, ukoliko je dobro upoznat sa ovim predlozima, jer je njemu zapala ta nezahvalna dužnost da ove JUL-ske predloge zakona obrazlaže, da objasni kako je to uopšte moguće.
Ali, kod člana 15. se kaže da - član Visokog saveta pravosuđa ne prisustvuje sednici na kojoj se o njemu odlučuje. I to mene navodi na pomisao da je Visoki savet pravosuđa jedna ispostava državne bezbednosti. Kako bi to Zoran Đinđić rekao - zašto se ljudima ne omogući da, "face to face" kada se radi o njima, mogu da pogledaju jedan drugom u oči, da sučele stavove i da čovek ima mogućnost da se brani.
Radi se o njegovom razrešenju, recimo, ili se radi o nekim statusnim stvarima, koje su nabrojane u članu 13. Ovo je zaista ovako neodrživo. Čovek koji je član Visokog saveta pravosuđa, o njemu se radi, većina u svakom slučaju donosi odluku, a ne daje mu se mogućnost da iznosi svoj stav. Znači, mora da bude odsutan da bi neki o njemu mogli ili smeli da pričaju.