DRUGA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 03.12.2001.

16. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

16. dan rada

03.12.2001

Sednicu je otvorio: Dragan Maršićanin

Sednica je trajala od 10:35 do 17:45

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Bojan Pajtić

Poštovano predsedništo, poštovane dame i gospodo narodni poslanici, mnogo je negativne atmosfere i loših utiska koncetrisano oko ovog zakona, uglavnom zbog mnoštva dezinformacija ili poluistina koje su se iznosile o ovom zakonu. Naša  je dužnost, kao poslanika DOS-a, da razjasnimo neke nesporazume do kojih je dolazilo za ovom govornicom, a i u javnosti.

Naime, govorilo se o tome da ovaj zakon omogućava samo tri meseca porodiljskog odsustva, a pri tom se ne završi informacija do kraja, pa se ne kaže da ima pravo i na odsustvo, radi nege deteta porodilje, od 365 dana od dana otpočinjanja porodiljskog odsutva. Kaže se da se uskraćuje pravo porodiljama, a one stiču pravo na 100% dohotka, za razliku od situacije koju smo imali prema pozitivnom zakonodavstvu.

Govori se o ukidanju kolektivnih ugovora, a pri tom se 26 članova ovog zakona odnosi upravo na kolektivne ugovore. Govori se o tome kako se odgovornost bazira isključivo na odgovornosti radnika, a ne i na odgovornosti poslodavca, a uvode se ključne odredbe koje štite radnike ovim zakonom

Uvodi se pretnja drakonskim kažnjavanjem poslodavca: zabrana delatnosti poslodavcu, koji ne zaključi ugovor o radu sa radnicima ili ugovor o privremenom ili povremenom obavljanju poslova; ne izvrši prijavu obaveznog socijalnog osiguranja radnika; ne plaća svoje radnike, a raspolaže sredstvima na svom žiro računu koja bi bila dovoljna da se isplate zarade radnicima.

Znači, konstituiše se mnogo ozbiljnija odgovornost poslodavca, nego što je odgovornost radnika. Pođite samo Knez Mihajlovom, pogledajte po picerijama, pogledajte po prodavnicima, pogledajte po restoranima, koliko ima studenata, koliko ima izbeglica, koliko ima drugih našim građana, koji su zloupotrebljeni od strane poslodavaca, kojima se ne uplaćuje osiguranje, koji često ne dobiju ni plate; o ugovoru o radu da i ne govorimo.

Nije neobično kada ovakve informacije o zakonu iznose oni koji su doveli do situacije da u našoj privredi postoji tragičan debalans od 3:1 u korist onih koji su nezaposleni, penzionera, i funkcionalno nezaposlenih u odnosu na zaposlene, a znamo da jedna zdrava tržištna privreda podrazumeva obavezu da postoji odnos 3:1 upravo u korist zaposlenih.

Ukoliko nisu pokazivali odgovornost kada su vladali ovom zemljom i kada su tržište i privredu doveli do ovakvog stanja, ne možemo realno očekivati ni mnogo veću odgovornost kada su u opozicionim klupama. Nije neobično ni kada se profesori opštenarodne odbrane i društvene samozaštite stave na čelo radnika, proglase ovaj zakon antiradničkim praktično se založe za ostanak odnosa u privredi koji su po svojoj suštini samoupravljački. Imanentno je profesorima DSZ samoupravljanje kao sistem društvenih odnosa.

Ono što je neobično jeste činjenica da se neke pozicione stranke, neke stranke DOS-a, zarad sticanja političkih poena, odriču reformskih procesa u našem društvu. Ono što je nekorektno u tom odnosu jeste činjenica da se najpre uslovi donošenje zakona o radu donošenjem seta zakona o pravosuđu pa se održi okrugli sto u Sava centru. Onda danima Zakonodavni odbor, Odobr za upravu i pravosuđe, gospodin Protić iz Ministarstva za lokalnu samoupravu, gospođa Karamarković, gospodin Ivošević i gospodin Koštunica, svi oni svoje intelektualne i stručne kapacitete, ulože upodobljavanje tog seta sistemskih i pravosudnih zakona da bi mogli da se primene u praksi. I tada, kada se uspe da se usvoje ti zakoni, onda se donošenje zakona o radu uslovi, usvajanjem amandmana DSS, što je potpuno nekorektno uslovljavanje i po drugi put u toku jedne sednice.

Ne možemo Vladu deklarisati kao kvazireformsku, ne možemo se odnositi kao opozicija prema Vladi kada predlaže zakone, a pri tom ta vlada nije kvazireformska i pri tome nismo opozicija kad nas postavlja za načelnike okruga, za direktore javnih preduzeća, kada nas ta ista vlada svojim odlukama postavlja za članove upravnih odbora.

Moramo razgraničiti poziciono od opozicionog ponašanja. Ukoliko tražimo od građana da izvršavaju svoje obaveze da bi sticali svoja prava, ne možemo za sebe zadržavati samo privilegije, a pri tome ne izvršavati obaveze koje usled tih privilegija imamo.

Ovaj sistem zakona, dakle, poreski zakoni, Zakon o privatizaciji, zakon o radu, predstavljaju jedinstveni, skladan sistem, neraskidiv sistem, Tržišna privreda, koju smo mi kao DOS obećali građanim Srbije, podrazumeva tri kamena temeljca - privatnu svojinu, kao dominantan oblik svojine, konkurenciju na tržištu i tržište rada. Ukoliko ovaj zakon, koji obezbeđuje to tržište rada, ne usvojimo u ovom trenutku, postavalja se i pitanje efikasnosti sprovođenja Zakona o privatizaciji, postavlja se zapravo pitanje života same reforme u našem društu.

Osnovni principi koje ovaj zakon proklamuje, i ne može se osporiti da su ti principi dobri, jeste odgovornost - kako poslodavca - rekli smo da mu se zabranjuje delatnost ako zloupotrebi svoja ovlašćenja u odnosu na radnika, ako ne prijavi radnike za obavezno osiguranje, ako ne isplati plate - ali isto tako i odgovornost radnika. Ima li nečeg prirodnijeg od toga da radniku prestaje radni odnos ukoliko ne izvršava svoje radne zadatke, ukoliko ne poseduje odgovarajuće znanje, ukoliko zloupotrebi radne obaveze, ukoliko zloupotrebi bolovanje - nema.

Zašto potcenjujemo našeg radnika; ukoliko milion i po gastarbajtera važi za najbolje radnike u Evropi, naših srpskih gastarbajtera, zašto tražimo drugačije uslove ovde u zemlji u odnosu na uslove koji postoje tamo. U krajnjoj liniji, naši radnici nisu svi zapošljavani po partijskoj osnovi. Bilo je radnika koji su zapošljavani i prema radnim sposobnostima koje su imali.

Društvena svojina i samoupravljanje, koji su godinama bili dva kamena oko vrata srpske privrede, praktično bi ovim sistemskim zakonima trebalo da budu prevladani. Uslove za ukidanje društvene svojine stekli smo usvajanjem Zakona o privatizaciji, a ukidanje samoupravljanja zavisiće od broja antireformski orijentisanih poslanika u ovoj prostoriji.

Uostalom, što je rekao Oto Fišer, za nekoga je rad strašno jednostavan, a za drugoga jednostavno strašan. Hvala leto.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima gospodin Mihajlov, replika.

Dejan Mihajlov

Dame i gospodo poslanici, poštovani predsedavajući, gospodine Pajtiću, ako vi politički život doživljavate kao trgovinu,  razumem da je to vaš pragmatizam i da ste skloni tome. Ako tako doživljavate politički život, to je u redu.
Mi u DSS politički život ne doživljamo kao trgovinu, već doživljamo kao ispunjavanje obaveza preuzetih na izborima. Mi nećemo trgovati preko interesa građana i preko leđa građana. Ako to tako doživljavate, to je vaše pravo, ali mi nikada to nećemo raditi, niti smo radili.
Tako ni u ovom slučaju nije bilo trgovine, bilo kakve, preko leđa građana, po pitanju jednog paketa zakona i ovog zakona. Ako mislite da je bilo kojoj vlasti u Srbiji dozvoljeno da preko leđa građana trguje i sklapa neke dilove, kako se to popularno kaže, onda se jako varate. DSS tome nije sklona, niti će ikada biti sklona, i zato, po pitanju svih zakona, naročito ovog zakona koji je važan sistemski i reformski zakon, nećemo trgovati na štetu građana, budite u to ubeđeni. Samo tako, ukoliko to imate na umu, možemo da razgovaramo i da postižemo dogovore.
Inače, trule kompromise, kojima su možda neki u ovoj sali skloni, DSS nikada neće zaključivati.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Stevan Kesejić, a posle njega narodni poslanik Dragiša Popović.

Stevan Kesejić

Dame i gospodo narodni poslanici, ekspredsednik sindikata, sadašnji ministar Milovanović, afirmativno govori o zakonu koji predlaže poslanicima srpskog parlamenta. To ne bi bilo ništa čudno da se ministar Milovanović, pre nego što je postao ministar, zalagao za radnička prava. Zato postoji i ona izreka u narodu "kada se opanak popapuči, drž se i čuvaj se". Zato je to primereno ovom zakonu koji je pred poslanicima Republike Srbije.
Govoreći o tome da ovaj zakon štiti radnička prava i da tu u zakonu poslodavci imaju manja prava od radnika je potpuno besmisleno. Pa, čak i da je tako, otkuda pravo predlagaču da u zakonu stavlja u neravnopravni položaj dva partnera: poslodavce i radnike.
Međutim, to aposlutno nije tačno. Ovaj zakon, pre svega, govori o kolektivnom ugovoru kao o fakultativnoj kategoriji. On se može primeniti, a i ne mora. Ono što je najvažnije, a što je u ovom zakonu apostrofirano, to je da poslodavac sklapa ugovore sa radnicima i u svakom momentu radnik može da dobije otkaz po različitim kriterijumima. Zašto? Zato što ovaj zakon ne poznaje kategoriju postupka utvrđivanja krivice radnika.
Kategorija - krivica radnika je isključivo u rukama poslodavca. Otkazi koje radnici mogu da dobiju isključivo su u nadležnosti poslodavca. Kolektivni ugovor se može potpisati samo sa reprezentativnim sindikatima, a u ovom slučaju taj sindikat je Asocijacija nezavisnih sindikata, što će reći da sam ministar potpisuje sa sobom kolektivni ugovor. Svi ostali sindikati su za njega neki "divlji", samozvani sindikati. Sigurno je da će jedan takav zakon, ukoliko se bude usvojio, dovesti radnike u još teži položaj, da će privreda i reforme biti još više usporene, umesto obećanja koja se daju predlogom ovog zakona.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragiša Popović, posle njega narodni posalnik Miomir Ilić.

Dragiša Popović

Uvaženo predsedništvo, poštovani narodni poslanici, poštovani građani, danas raspravljamo o Vladinom Predlogu zakona o radu.
Koji su razlozi donošenja ovog zakona? Obezbeđivanje uslova za sprovođenje započetih privrednih reformi. Na čemu se zasniva ovaj zakon? U ovaj zakonski projekat ugrađena su rešenja primerena zemljama u tranziciji, pri čemu se pošlo od zahteva tržišne privrede, a normalno da se pošlo i od ekonomske razvijenosti naše zemlje.
Šta obezbeđuje ovaj zakon?
Prvo, ovim zakonom se obezbeđuje dosledna primena konvencija i preporuka Međunarodne organizacije rada.
Drugo, zadovoljenje potreba privrede, sa akcentom na obezbeđivanje uslova za funkcionisanje malih i srednjih preduzeća.
Treće, utvrđivanje jedinstvenih standarda u pogledu prava i obaveza zaposlenih.
Četrvrto, ravnoteža u obezbeđivanju prava i interesa zaposlenih sa jedne i interesa poslodavaca sa druge strane.
Peto, veća materijalna i socijalna sigurnost zaposlenih.
Šesto, ukidanje složenih procedura oko zapošljavanja, kod zasnivanja radnog odnosa; takođe i kod utvrđivanja disciplinske odgovornosti, a nakon toga i davanje otkaza.
Iz svega iznetog, jasno je da je ovaj zakon reformski i sada se postavlja ono ključno pitanje: ko su protivnici donošenja ovog i ovakvog zakona?
U svojoj diskusiji nisam imao nameru da pominjem i četvrtog kočničara u donošenju ovoga zakona, ali moraću i to da pomenem. To je očigledno, protivnici donošenja ovog zakona su ljudi smenjenog režima: oni ljudi koji su za prijatelje imali Lukašenka i Sadama Huseina; oni ljudi koji su ostavili iza sebe armiju nezaposlenih; oni ljudi koji su ostavili ogroman dug ovom narodu i novoj vlasti; oni ljudi koji su, moraću i to da pomenem pošto dolazim iz Borskog okruga, ostavili iza sebe pustoš u ovom okrugu koji je drugi po reformskoj snazi u Srbiji.
Navešću vam samo neke podatke. Rudarsko topioničarski basen Bor trenutno duguje milijardu maraka. To je nasleđe. Normalno je da su oni protivnici ovoga zakona. Zamislite HE "Đerdap" u Kladovu; račun tog giganta je u blokadi, dug je tri miliona nemačkih maraka. Uzmimo, npr, Brodogradilište Kladovo. Brodogradilište na donjem toku Dunava, to ljudi stručni za ovu oblast jako dobro znaju i poštujem njihovo mišljenje, ima perpsektivu. Oni su i taj gigant doveli u dugove. Dug je oko milijardu maraka. Za malo više godina, rekao bih, za 10 godina. IHP "Prahovo", takođe jedan gigant na Dunavu, je u velikim gubicima i velikim dugovima. O njima ne bih više da govorim.
Protivnici ovog zakona su neradnici. To su oni ljudi koji su za vreme komunizma govorili: "Uh, ala je dobar režim, plata ide a ja ležim". Pa su to transformisali u nešto drugo, a to je - "ne možete toliko malo da nas platite, koliko mi malo možemo da radimo". A, ovaj režim koji je otišao doskočio je i radnicima i neradnicima. On je imao svoju devizu - "ne možete vi toliko malo da radite, koliko mi malo možemo da vas platimo".
Protivnici ovog zakona su neke sindikalne vođe, o tome su govorile moje kolege, to su profesori odbrane i zaštite, oni sada brane samoupravni socijalizam. Sve ovo je nekako shvatljivo, ima neku odbranu i razloge, neshvatljivo je da stranka koja pripada istoj političkoj grupaciji - Demokratskoj opoziciji Srbije - kaže da ovde postoji nekakav "dil". Ovde ne postoji "dil", ovde postoji politički dogovor stranaka DOS-a. Zato, gospodo iz DSS, podsećam vas da vi pripadate Demokratskoj opoziciji Srbije, da ste vi poverenje građana dobili u tom dresu i sa idejama koje sprovodi ova reformska vlada.
Neprirodno je da se istovremeno bude u vlasti u opoziciji. To je nešto što je neprirodno.
Dalje, ovi koji su protivnici zakona, moraću da pomenem gospodina Mamulu, koji je lepo rekao da njima nije jasno da Amerika i Engleska neće biti nikad zemlja proleterska, a da Kanada neće biti zemlja udruženog rada. To je njihovo mišljenje. Meni je žao da se kolege iz DSS pridružuju ovoj grupaciji, ovoj opciji, ovom triju. No, nadam se, ima vremena, oni će polako da se odvoje i od tog svog stava.
Šta o Predlogu zakona kažu poslodavci? Za Predlog zakona poslodavci kažu da je za njih prihvatljiv. Citiram: "Novi zakon o radu nije na strani poslodavaca, niti samo radnika i pravi ravnotežu gde je važno da će radnici brže dolaziti do posla, pošto neće biti lažirani konkursi, a neradnici brže do otkaza." Znači, korist će biti i za državu i za radnike. To kaže Nebojša Atanacković, predsednik Unije poslodavaca.
Šta kažu radnici? Pošteni, sposobni, stručni - njima je ovaj zakon prihvatljiv, jer, na osnovu ovog zakona, oni mogu da zarade i da žive od svog rada. Nema više socijale, nema više .....
Šta kažu stručnjaci? Dozvoliću sebi da citiram ljude iz Ekonomskog instituta, ljude koji su stručni za ovaj zakon: "Predlog Vlade Republike Srbije je reformski". Ali, okupile su se antireformske snage (tu ste vi, gospodine Vučiću) koje žele da ga razvodne i zadrže što više od starog socijalističkog sistema po kome je sigurnost plata i zaposlenje radnika jedino važno, dok privreda može da propadne.
Mnogi, izgleda, ne shvataju da dolazi novo doba u kome ni za koga nema sigurnosti, u kome je jedino izvesna sveopšta neizvesnost. Za koga je neizvesnost? I za preduzetnika, za vlasnika preduzeća i za radnika. Znači, i za zaposlene.
Dalje, Vlada brine i o onima koji će ostati bez posla. To je vladin socijalni program. Deo radnika će ostati na svojim mestima, deo radnika će se prekvalifikovati. To je ono o čemu brine Vlada.
Na kraju, zbog javnosti i zbog ljudi koji prate ovaj prenos, mi u sali smo se opredelili. Neko će promašiti, neko će biti na strani reformskog zakona, na strani ovog fundamentalnog zakona. Radnici dobijaju pojednostavljenje zasnivanja radnog odnosa, rešavanje problema viškova. Vladin Predlog zakona o radu garantuje zaposlenima pravo na odgovarajuću zaradu, materijalno obezbeđenje za vreme privremene nezaposlenosti, zaštitu na radu, zdravstvenu zaštitu i druga prava u slučaju bolesti.
Šta dalje obezbeđuje ovaj zakon? Obezbeđuje se veća zaštita zaposlenosti, naročito maloletnika i žena. Sledeće, obezbeđuje se uvođenje fleksibilnog oblika rada, odnosno prava na socijalnu i zdravstvenu zaštitu onih koji nisu stalno zaposleni u nekoj firmi. Uvodi se minimalna zarada koja se utvrđuje u skladu sa troškovima života, egzistencijalnim potrebama zaposlenih, kriterijumima na tržištu rada, opštim nivoem razvijenosti Republike. Nju će utvrđivati sindikati, poslodavci i Vlada, koja ima ključnu reč, jer daje garancije za rad.
Na samom kraju, zarade se moraju isplaćivati isključivo u novcu. Plata mora da se isplati bar jednom mesečno. Ukoliko se tako ugovori, može i češće. Dalje, za nepoštovanje prava radnika i njihovo angažovanje na crno poslodavcima slede rigorozne kazne.
Ovo je reformski, ovo je fundamentalni zakon, i Demokratska opozicija Srbije će glasati ovaj zakon, Demokratska stranka će glasati za ovaj zakon i sve stranke koje izvorno pripadaju ovoj političkoj opciji koja je po volji naroda. Narod je tražio, udružite se, hoćemo promene. Udružili smo se, to je Demokratska opozicija Srbije, radimo na promenama. (Aplauz.)

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Vučić.

Aleksandar Vučić

| predsednik Republike Srbije
Dame i gospodo narodni poslanici, predstavnici većine u Narodnoj skupštini Republike Srbije kada nemaju nikakvu argumentaciju krenu sa tim, i to ponove jedno 40 puta u toku svog izlaganja ne bi li, valjda, argumenti bili ubedljiviji, kako su oni neke reformske snage, kako su oni nešto za promene na mnogo bolje u odnosu na ono što smo imali, kako su oni, tobož, pametniji, bolji, uspešniji od svih ostalih koji se njima politički suprotstavljaju.
Ako su vam reforme sve ono što ste uradili za 15 meseci svoje vlasti, 14 meseci svoje vladavine, ako su reforme te da narod živi teže nego što je živeo u vreme agresije, ako su vam reforme te da je cena električne energije povećana za 500%, ako su vam reforme te da su cene osnovnih životnih namirnica, pri tome mislim na ulje, hleb, mleko, mlečne prerađevine, meso, mesne prerađevine, povećane za preko 400%, a plate, pri svemu tome, u nominalnom iznosu nisu povećane za više od 20%, znači, realno u padu za preko 150 - 200%, onda me zanima kakve su to reforme? Gde su te reforme? U čemu se ogledaju? U tome da narod živi sve teže, da narod živi sve lošije, a da se Srbija pretvara u poligon vaših laži, vaših falsifikata, vaših kleveta i ni u šta drugo.
Pokažite to ko je pohvalio ovaj zakon. Dajte ime i prezime tih ljudi da ih vidimo. Ja sam ovde doneo knjigu Zbornik konvencija i preporuka Međunarodne organizacije rada. Nisam čovek koji bi voleo da nam neke međunarodne organizacije sastavljaju zakone. Ja sam pročitao gotovo sve konvencije i preporuke. Nigde, ama baš nigde nikakve sličnosti sa ovim zakonom nema.
I, to što ćete da govorite da je to nešto reformsko, da su svi ostali antireformisti, odlično. Ako sam antireformista zato što sam protiv povećanja cene struje od 500%, jesam. Ako sam antireformista zato što sam protiv povećanja cene ulja od 400%, jesam. Ako sam protiv vašeg mafijaškog ponašanja u državi i zato sam antireformista, jesam i ponosan sam zbog toga što sam antireformista. Ako smo antireformisti samo zato što smemo, i pored toga što nas medijski potpuno blokirate, da vam se suprotstavimo, jesmo antireformisti. Kad nas pustite na televiziju... ali, pustićete sve, samo radikale nećete pustiti samo zato što se plašite istine, samo zato što se plašite naših reči i ničega više.
Svi oni koji će da glasaju protiv ovog zakona pokazaće da im je stalo do radnika, da im je stalo do ove države i pokazaće da imaju iskreno reformski, pa makar ga vi nazivali i antireformski, kurs. Hvala najlepše.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Miomir Ilić, a posle njega narodni poslanik Milan Stanimirović.

Whoops, looks like something went wrong.