PETO VANREDNO ZASEDANjE, 17.07.2002.

6. dan rada

OBRAĆANJA

...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Dobro, a sada da se vratimo na temu dnevnog reda, molim vas.
...
Jedinstvena Srbija

Dragan D. Marković

Pa evo, dobacuju mi, moram da odgovaram jer sam navikao, kad me neko nešto pita, ne mogu da nastavim, moram da odgovorim; pošto je gospoda iz DOS-a neinformisana, sigurno da nemaju informativnu službu, kao što to imaju neke partije, pa moram da im odgovorim.
SSJ zahteva da zakoni budu oštri, rigorozni, da se ovlašćenja sudijama povećaju; evropske standarde u smislu zaštite, kao i plata sudija i policajaca; takve zakone ovde treba da donesemo, jer policajci više ne mogu da žive od svog rada. Imamo veliki broj podstanara u Srbiji, a na osnovu onoga što smo mogli da vidimo u poslednje vreme, da smo čak imali i neke mitinge.
Zamolio bih vas, gospodine predsedniče Vlade, da izađete i da mi kao privredniku odgovorite na nekoliko pitanja. Znači, postavio sam pitanje - da li ste vi dali nalog da se prisluškuje predsednik države Vojislav Koštunica, a ako niste neka građani to čuju iz prve ruke.
Vidite, želeo bih kao običan građanin da čujem, da izađe Koštunica, predsednik države, i da kaže - nisam dao nalog Pavkoviću i ostalim generalima da upadnu u Biro Vlade. Ali, pošto sam čuo četiri generala i verujem gospodinu Pavkoviću, e sada hoću da čujem i ovu drugu stranu - da li ste vi dali takav nalog?
Na prošloj sednici sam vas pitao i zamolio da pošaljete nekoga u Ćupriju, pošto Ćuprija nema vode, da se reši taj problem. Obećajte mi, ne morate za govornicom, da li ćete poslati nekoga da reši taj problem u Ćupriji? Zahvaljujem.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Za reč se javio narodni poslanik Slobodan Tomović, ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SPS za ovu  tačku dnevnog reda.       

Slobodan Tomović

Gospođo Mićić, gospodo podpredsednici Skupštine, gospodo članovi Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, iz mnoštva pitanja, relevantnih za razloge i ciljeve usvajanja predloga ovih zakona, izdvojio sam grupu od četiri, u nameri da tokom ove rasprave apsolviramo pravi odgovor na ova pitanja.
Prvo pitanje - da li donošenje ovakvih zakona treba da doprinese efikasnom suprostavljanju organizovanom kriminalu tj. mafiji?
Drugo - da li ovi zakoni treba da posluže kao dopuna ili poboljšanje odredbi postojećeg Zakona o saradnji sa Haškim tribunalom?
Treće - da li ovim zakonima treba pomoći inauguraciju posebnih organizacijskih jedinica državnih organa, i pored činjenice što se bez formiranja posebnih organizacijskih jedinica, interno mogu, vizavi postojećih zakonskih propisa, vršiti preraspodele poslova u bilo kome od državnih organa koji se pominju u okviru predloga ovih zakona.
I četvrto pitanje - da li se predlogom ovih zakona, s obzirom na reakcije javnosti i eksperata u odnosu na prethodno stipulisana rešenja, želi da sačuva ugled i ozbiljnost predlagača, pa se uz reteriranje predlaže nešto što suštinski odudara od prvobitnih namera i ne rešava osnovnu ideju, da ovo što se predlaže i o čemu raspravljamo budu antimafijaški zakoni, jer se predlozi prevashodno bave problematikom organizovanja specijalnih organizacijskih celina.
Da krenemo redom; u odgovoru na prvo pitanje treba najpre raspraviti - da li mafija postoji ili ne? Znate, bilo je dosta izjava u javnosti da znamo gde su centri, ko su mafijaši, da mafije nema, da je sistemski poražena itd. Čini mi se da je javnost tu otprilike na nivou razmišljanja, dozvolite malu digresiju, onoga Dudeka iz serije "Gruntovčani"; kada su ga pitali da li je istina da ga Regica vara sa meštanima sela, on kaže - pa kak da vam velim, pol sela kaže da je, pol da nije.
Tako da i mi sada imamo situaciju da neko kaže da ima mafije, a neko kaže da je nema. Dakle, ako mafije nema, sklon sam da poverujem da je to tako i voleo bih da jeste, onda ne treba da raspravljamo o zakonu. Ali, ako mafija postoji, onda ovi predlozi zakona ne rešavaju osnovnu nameru, a to je efikasna borba protiv mafije, jer ne sadrže odredbe ni ovlašćenja o postupanjima u borbi protiv mafije, budući da se isključivo bave problematikom organizovanja specijalnih organizacijskih jedinica u državnim organima, i pored činjenice, kao što rekoh, da to niko nikome ne brani ni po postojećim zakonskim propisima.
Da li ovaj zakon treba da posluži kao dopuna ili poboljšanje Zakona o saradnji sa Haškim tribunalom? Pa, sudeći prema tački 2) člana 2. izgleda da se tim zakonom može "na mala vrata" uvesti mogućnost prema kojoj bi u Haškom tribunalu, gde se sudi za dela protiv čovečnosti i međunarodnog prava svi oni koji su branili ovu zemlju mogli biti proglašeni elementom organizovanog kriminala, uz opciju da se po potrebi eksportuju u Hag ili da im se sudi ovde, kako šta kome bude potrebno.
Mislim dakle da se ne može staviti znak jednakosti između onih koji su branili zemlju od NATO agresije i onih koji su ogrezli u teškom kriminalu. Jednostavno, mislim da između okorelih kriminalaca i patriota ne može da stoji znak jednakosti, naročito i pre svega zbog toga što iza tih kriminalaca, čini se, stoje moćni sponzori, uz čiju zaštitu oni upravljaju sivom ekonomijom, privrednim i finansijskim tokovima u okviru Srbije.
Da li ovim zakonom treba pomoći inauguraciju posebnih organizacijskih jedinica? Pa to smo već rekli. Dakle, mi imamo u okviru postojećih zakonskih propisa sasvim realne i legalne mogućnosti da u okviru tužilaštva i sudstva izvršimo interno preraspoređivanje, internu organizaciju posla; ne moramo imati poseban zakon koji bi nam dao mogućnost da tako nešto uradimo.
Ako je tačna pravnička maksima da je dozvoljeno sve ono što zakonskim propisima nije zabranjeno, u tim zakonskim propisima ne stoji da je tako nešto zabranjeno i, prema tome, logično je da ne moramo smišljati zakon koji će dozvoljavati to, što inače nije zabranjeno.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Molim vas da ne dobacujete i da ne ometate govornika.

Slobodan Tomović

Inspiriše me svakako, ali ima nešto što se zove dobar ukus, a ima nešto drugo na šta ne mogu da utičem, a to je vaspitanje. Prema tome, možda može da utiče neko kome je to u nadležnosti.
Da li se ovim zakonima, s obzirom na reakcije javnosti i eksperata u odnosu prethodna rešenja, želi sada časno iz svega toga da izađe. Predlozi koji nam se nude na usvajanje u javnosti su prvobitno bili najvaljeni kao zakon o specijalnom tužilaštvu, kao antimafijski zakon i to je sada poslužilo Medija centru da organizuje okrugli sto na temu "Moć i nemoć specijalnog tužioca". U svakom slučaju, tekstovi predloga koje imamo ovde razlikuju se od onoga što je u javnosti bilo prikazano kao antimafijaški zakon.
Dakle, javnosti je poručeno da se priprema donošenje zakona o efikasnoj i bespoštednoj borbi protiv mafije, a na drugoj strani mi sada raspravljamo o predlozima zakona koji se bave organizovanjem posebnih jedinica u okviru postojećih državnih organa. Valjda zato da bi se poverovalo da samo zbog toga što nismo imali specijalnog tužioca, specijalnu službu protiv organizovanog kriminala, specijalnu pritvorsku jedinicu, dakle da samo zbog toga nismo mogli i ne možemo da stanemo efikasno na put organizovanom kriminalu.
Čini se da je u pitanju nešto drugo, sudeći bar prema reakcijama javnosti. Jer evo, na primer, "Glas" kaže: marketinški potez vlasti uoči izbora; pa kaže, da sve bude još gore, predlog zakona u suprotnosti je sa međunarodnim aktima o zaštiti ljudskih prava; tako da se može zaključiti da ova kampanja služi za jednokratnu upotrebu i politički marketing pred predstojeće predsedničke izbore.
Drugi list "Nacional" kaže - mada su pohvalili samu ideju učesnici su zaključili da je predlog zakona u suprotnosti sa međunarodnim aktima o zaštiti ljudskih prava, pa se može zaključiti itd, da ne trošim reči na citate i verovatno ste imali priliku da sve to pročitate. Otuda je, dakle, moguće da je predlagač - razmišljajući po onom čuvenom principu iz poslovice "groš da se uhvati u kolo, a tri da se pusti", s obzirom da je reakcija eksperata bila takva i gotovo odijum javnosti u odnosu na to što se u javnosti našlo - zaključio da Narodnoj skupštini predloži nešto što je sada suprotno od onoga što je bilo ponuđeno javnosti.
Sada se zamenom teza kaže - ajde, jer ne možemo nazad, da usvojimo ovo što će predstavljati izmene u okviru struktura pojedinih državnih organa i to će biti to; to ćemo mi usvojiti kao nešto što će nam efikasno rešiti problem borbe protiv organizovanog kriminala.
Utisak je da je predlagač u odnosu na ranije postupke u formulisanju pojedinih zakonskih rešenja značajno napredovao. Ovom prilikom je u javnost proturio tekst mogućeg zakonskog rešenja, a sačekao onda reakciju javnosti i eksperata. Ako je kao rezultat reakcije javnosti i eksperata povukao prvobitni predlog, onda je to pozitivno i afirmativno, ali ostaje saznanje da je zarad nekih političkih ciljeva ili marketinga, sistemom zamene teza, pokušao da poslanicima baci prašinu u oči. Nudi predlog posebnih zakona koji se bave organizacijom, insistirajući da to bude doneto, samo zbog toga da se omogući postupanje pomenutih državnih organa u poslovima internog organizovanja prema ovom zakonskom propisu, a ne kako već može da bude.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Da li želite da koristite i narednih deset minuta?

Slobodan Tomović

Da. Što se tiče ideje o osnivanju bezbednosno - informativne agencije, znam da sada u ovom trenutku u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova postoje resori javne i državne bezbednosti. Oba resora su bila u nadležnosti i njihovim poslovima koordinirao je ministar unutrašnjih poslova; to je apsolutno prirodno, jer ministar unutrašnjih poslova ne može biti bilo ko. To u svakom slučaju mora biti ličnost od poverenja, od struke i moralnog integriteta.
Ako je to tako, i ako se zna da je Vlada imala mogućnost i do sada da posredstvom ministra ili na osnovu zahteva obrađenih u izveštajima ili pojedinim elaboratima kontroliše rad resora državne bezbednosti, postavlja se pitanje zašto sada insistiramo na nekom drugom rešenju. Dakle, zašto, figurativno kazano, izmišljamo toplu vodu.
Prema sadašnjem predlogu, Vlada bi rad na poslovima državne bezbednosti kontrolisala direktno, a te poslove bi koordinirao direktor agencije, a ne ministar. Ne verujem da je to zbog toga što se nema poverenja u sadašnjeg ministra, ali to u stvari znači da ćemo imati dva ministra: jednog koji će se baviti unutrašnjim poslovima i samo će mu to biti u resoru i drugog koji će se zvati direktor agencije, a u suštini biće ministar, jer to su poslovi tog ranga da može i mora da ih radi ličnost od najvećeg poverenja.
Nejasno je koji su suštinski razlozi zbog kojih se poslovi, koji su ranije bili povereni ministru, sada svode na nivo agencije i poveravaju direktoru agencije. Kome su direktno, ali principijelno i konkretno podređeni direktori vladinih agencija? Moguć odgovor je da su podređeni Vladi, ali bi takav odgovor bio neprihvatljiv. Mora se bliže locirati kome će direktor ove agencije suštinski biti podređen, predsedniku Vlade ili možda nekom kolegijumu, formiranom kao posebno odgovorni deo vlade za bezbednost, skupštinskom odboru ili već nekome na način kako se to posebno utvrdi.
Što se tiče kontrole rada agencije nju, prema Predlogu zakona, ostvaruju nadležni organi u skladu sa zakonom i drugim propisima. Iz Predloga se ne vidi i ne kaže se eksplicitno koji su to organi i propisi. Da li to znači da će odgovor na ovo pitanje biti dat naknadno, a onda ostaje nejasno kada će to biti, kojim zakonom, odnosno da li će se to rešavati podzakonskim aktima u roku od 90 dana od dana usvajanja predloga. Ako se već opredelimo i kažemo da ti poslovi treba da budu posebno organizovani, onda bih insistirao da ta funkcija bude terminološki odvojena od drugih funkcija, od drugih agencija.
Dakle, terminološki treba izdvojiti naziv ove funkcije, pošto ona, za razliku od pojedinih agencija, ima složeniju organizacijsku strukturu, koja podrazumeva i posebne organizacijske jedinice i pošto je po složenosti, delikatnosti i obimu poslova ispred bilo koje od drugih agencija. Prirodnije bi, dakle, bilo da se zove drugačije, na primer direkcija za zaštitu bezbednosti ili republička uprava za bezbednosne poslove ili nešto što bi govorilo o tome o kojim poslovima je reč, a sa druge strane i predstavljalo razliku između agencija koje imaju dva ili tri izvršioca i ove koja treba da se bavi poslovima od najvećeg značaja.
U predlogu se takođe kaže da direktor agencije i ministar treba da odrede obavezne oblike i načine saradnje agencije i MUP-a. Mislim da to nije dobro, ni direktor agencije, a ni ministar, već kolegijum ili neko telo koje bi se u Vladi specijalnije bavilo problemom bezbednosti, treba da odredi i koji su to obavezni oblici i načini saradnje agencije i MUP-a. Jednostavno, rekao bih da to što odluku o preuzimanju i obavljanju poslova iz delokruga MUP-a sporazumno treba da donesu direktor agencije i ministar, ne stoji.
Direktor te agencije i ministar ne mogu biti partneri, odluku na predlog direktora agencije može da donese samo predsednik Vlade ili kolegijum, koji bi u tom smislu bio formiran. A u tom kolegijumu, pored predsednika, ministra unutrašnjih poslova, direktora agencije, verovatno bi trebalo da bude i ministar pravosuđa i videti ko još. U vezi člana 19. treba razjasniti kako će biti određivana, na osnovu čega i kojih kriterijuma lica koje će vršiti kontrolu rada agencije. Hoće li i to biti rešeno podzakonskim aktima, jer jednostavno mislim da o tome takođe treba da se vodi računa. Potrebno je, naravno, obezbediti dodatna sredstva.
Da kažem, sasvim by the njay (uzgred), mi smo usvojili budžet i rekli smo da sve što je vezano za potrebe rada MUP-a i suprotstavljanje kriminalu, itd. slažemo se, prihvatamo. Ovo sada znači neki novi namet na vilajet, ali ako je neophodno i ako postoje izvori, onda to može biti prihvatljivo.
Na kraju, ako je namera predlagača bila da poslanicima Narodne skupštine predloži na usvajanje zakon o borbi protiv mafije, onda ovo što je predmet rasprave ne može da se okvalifikuje drukčije već kao parcijalno i nepotpuno rešenje, koje u odnosu na stvarne potrebe borbe protiv organizovanog kriminala i mafije ipak rešava samo deo stvari, a ne ono što mora da bude celovito, jednoznačno i u jednom komadu rešeno. Protiv mafije se ne može voditi borba nabrajanjem mogućih organizacijskih jedinica, već ovlašćenjima i nadležnostima u postupanju, naravno u potpunom saglasju sa ustavnim i odredbama postojećeg zakona, relevatnim za ovu problematiku.
Dobro je ako je predlagač poslušao glas javnosti i eksperata, pa nije kao ranije insistirao na brzopletom usvajanju prvobitno predloženog projekta. Nije dobro što se nije oslobodio navike da poslanicima ad hok i parcijalno, umesto celovitog rešenja zasnovanog na strategiji, koja uzgred rečeno nije ni koncipirana, a ni usvojena, nudi predlog o konstituisanju pojedinih organizacijskih celina.
Očigledno je, i ne treba posebno dokazivati, da je jedino pravo rešenje da predlagač povuče iz procedure predloge ovih zakona. Ubeđen sam da će javnost to pravilno razumeti i da ovom parlamentu, pre svega na temelju decidiranog odgovora da li mafija postoji ili ne, ponudi ili ne ponudi dokument o kome bi se raspravljalo.
Ako odgovor bude da mafija tj. organizovani kriminal ipak postoji - a to mora da bude argumentovano kriterijumima i uporednim podacima, relevantnim za zaključivanje o stanju kod nas i u drugim zemljama sveta, uz analizu zašto je kod nas stanje gore i da li u tom smislu postoji i čija odgovornost - treba najpre doneti strategiju o borbi protiv organizovanog kriminala, pa u funkciji strategije definisati organizacijske strukture, a potom formalizovati aktivnosti svake od struktura, uz adekvatno upodobljavanje tih aktivnosti ustavnim odredbama i postojećim zakonskim propisima.
Zalažem se, dakle, da ne radimo brzopleto i zbog političkog marketinga, pa da posle donosimo zakone o izmenama zakona. Uzmimo vremena koliko nam je potrebno, koliko nam je neophodno, a građani nam to neće zameriti. Konačno, ponašajmo se poslovično: triput meri, jedanput seci. Hvala lepo.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Da li još neko od ovlašćenih predstavnika ili predsednika želi reč?
Reč ima narodni poslanik Živojin Stjepić, ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe DHSS. Pa, narodna poslanica Nada Kolundžija, za poslaničku grupu DA. Nakon nje, narodni poslanik Zoran Ćirković, poslanička grupa NS. Izvolite.

Živojin Stjepić

Poštovano predsedništvo, poštovani predsedniče Vlade, dame i gospodo, ministri, narodni poslanici, gosti, dobar dan.
DHSS apsolutno podržava predlog oba ova zakonska rešenja, ali moramo da kažemo i zašto. Dakle, osnivanje agencije za bezbednost države Srbije je neophodno u cilju uspostavljanja pre svega institucija civilnog društva. Želim da objasnim gospodi poslanicima koji to ne znaju šta znači civilno društvo. To znači da, između ostalog, ne može predsednik jedne države komandovati svim institucijama u toj državi. To mora da znači da se uspostavlja hijerarhija u vlasti i da se poštuju osnovni demokratski principi.
To gospodi iz SPS-a očigledno nije bilo jasno, a sada slušamo pridike kako su to oni raspoloženi da nam daju neka rešenja itd. Pa, što niste to primenili - 10 godina, 12 godina ste bili na vlasti. Recimo, druga stvar, zašto DHSS podržava... da li hoćete da smirite ovu gospodu poslanike ovde?