ŠESTO VANREDNO ZASEDANJE, 28.02.2003.

3. dan rada

OBRAĆANJA

Ljubiša Maravić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Stevan  Gudurić, zamenik predsednika poslaničke grupe. Izvolite.

Stevan Gudurić

Gospodine Maraviću, gospodine ministre, kada pričamo šta sve treba Agencija da radi, onda bi prvo u Agenciji trebalo da rade ljudi koji znaju posao.
Pošto smo juče pričali da treba biti konkretan, pročitaću kako to njihovo znanje izgleda u slučaju Beočinske fabrike cementa. Pošto se i vi praktično svaki put na početku vašeg izlaganja sa ove govornice, od kada je počela priča o Zakonu o privatizaciji, znači još u junu 2001. godine, svaki put dohvatite Beočinske fabrike cementa. Valjda je hit.
Kaže, nakon kupoprodaje Beočinske fabrike cementa od strane Lafarža, u katastru nepokretnosti u Beočinu došlo je do promene upisanog vlasnika, tako što je kao novi vlasnik upisan Lafarž. Katastar kao državna ustanova ne vodi evidenciju o promeni udela u vlasništvu kapitala, nego vodi evidenciju o promeni stvarnih prava na nepokretnostima, kao oblika apsolutnih prava.
To je onih 170 miliona što smo pričali juče. Jeste, 170 miliona je, a to je skoro godinu dana kako neko nije platio naše pare. Pošto je došlo do promene vlasništva u katastru, za BFC prodavac je bio u obavezi da plati porez na promet ovog apsolutnog prava u iznosu od 5% od isplaćene kupoprodajne cene, i to na osnovu odredaba Zakona o porezu na imovinu.
Ne radi se o prostoj promeni naziva firme u katastru, jer za promenu naziva firme nije nadležan katastar, nego trgovinski sud u Novom Sadu. Pošto nigde, ni u jednom zakonu, nije izričito navedeno da ovakva kupoprodaja ne podleže plaćanju poreza na promet, prodavac je bio i sada je u obavezi da opštini Beočin plati porez na promet od 5%, pošto se BFC nalazi na teritoriji opštine Beočin.
Činjenica je da je u katastru promenjen vlasnik, za BFC je upisan Lafarž kao novi vlasnik, dokazano je da se ne radi ni o promeni imena BFC ni o promeni o udelu u kapitalu, nego o promeni stvarnih prava na nepokretnosti, tj. promeni prava vlasništva nad samom nepokretnom imovinom BFC, što povlači obavezu plaćanja navedenog poreza od 5% opštini Beočin.
Došli smo gde je najbitniji deo, a to je šta Agencija zna ili šta u principu uglavnom ne zna, zato što je Agencija tvrdila za privatizaciju da je u pitanju promet samo dela društvenog kapitala, koji je navodno oslobođen poreza na promet ( da je tako onda ne bi bilo nikakvih promena u katastru posle prodaje BFC), a na osnovu već pomenutog Zakona o porezu na imovinu. Postoji opšta obaveza plaćanja poreza na promenu svakog udela u kapitalu, određenost kupoprodajne cene i nigde u ovom ili drugom zakonu prodaja društvenog kapitala nije oslobođena plaćanja ovog poreza.
Pošto ste ovde tvrdili da se neke elementarne stvari još u prvom semestru na Ekonomskom fakultetu uče, ovo bi trebalo verovatno na nekom od tih semestara da se naučilo. Izgleda da neki možda od toga fakulteta imaju pet ili 150 kilometara, koliko im je daleko od kuće, ali nemaju fakultet ili nemaju znanje koje bi fakultet trebalo da im da, pošto je njihovo tumačenje, a to je vaše Ministarstvo, bilo nakaradno.
U konkretnom slučaju, prodavac je neprijavljivanjem i neplaćanjem navedenog poreza na promet apsolutnih prava opštini Beočin, obzirom na protok više od 15 dana od momenta kupoprodaje, učinio krivično delo. Ministre, moraćemo tu vašu Agenciju da tužimo, da ona izmiri ono što je dužna.
Beočin će te svoje pare dobiti od ove, od neke sledeće ili od neke treće vlade, jedino što taksimetar uredno otkucava kamate, zato što niko nije toliko moćan da ukrade opštini Beočin ono što je njeno.
To što mi imamo više od drugih, verovatno je to malo splet nekih prirodnih okolnosti, ali kod toga mi trpimo prašinu i sve ostalo, a ne trpi niko u Beogradu, u Vladi, u Agenciji, trpimo mi u Beočinu. Trpimo sada još više od kada ste to prodali "Lafaržu", zato što Beočin nikada ekološki lošije izgledao nije, a i danas, kao i juče, pozivam vas da dođete u Beočin i da se sami uverite. Vi ste slali kolegu u Crvenku, a ja ću doći svojim autom da vas odvezem u Beočin i vratiću vas nazad.

Ljubiša Maravić

| Predsedava
Da li se još neko od ovlašćenih predlagača javlja za reč?
Reč ima Jovan Todorović, ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe Socijalističke partije Srbije.

Jovan Todorović

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, zaista pitanje ovlašćenja Agencije da prodaje društveni kapital i imovinu u preduzećima koja se privatizuju najviše interesovanja izaziva i u ovoj skupštini i u javnosti.
Gospodin Vlahović u svom pređašnjem izlaganju, pre nekoliko minuta, reče svim kritičarima ovakvih ili sličnih rešenja - zašto ne pitate sindikat?
Taj isti sindikat je razgovarao sa gospodinom Vlahovićem 15. januara 2003. godine. To je bio Savez samostalnih sindikata Srbije. Predložio je osam amandmana, a ni jedan od njih nije prihvaćen od strane Vlade, odnosno ministra. Kažu: "S obzirom da smo iz sredstava javnog informisanja saznali da nije prihvaćen ni jedan naš amandman, ocenjujemo potrebnim da vas upozorimo-prvo, sa našeg stanovišta katastrofalno je predloženo rešenje da se ništa ne pita onaj subjekt privatizacije čiji se kapital, odnosno imovina prodaje.
Naime, Agenciji za privatizaciju, koja po važećim zakonskim rešenjima ima funkcije promocije, iniciranja, sprovođenja i kontrole procesa privatizacije, ne treba dati i funkciju prodaje kapitala, odnosno imovine subjekta privatizacije, jer je nespojivo da jedno isto telo, tj. organ vrši funkciju prodaje i kontrole te iste prodaje kapitala, odnosno imovine."
To je samo jedno od naznačenih upozorenja Saveza samostalnih sindikata Srbije, dostavljeno svim poslanicima u Narodnoj skupštini juče, 27. februara 2003. godine, pod brojem 139, sa potpisom predsednika prof. Milenka Smiljanića.
Postavlja se pitanje: zašto je neophodno dati tolika ovlašćenja Agenciji? Šta je uporište u zakonskom smislu za takva ovlašćenja Agenciji?
Da li uporište ima u Ustavu - nema. Da li ima u Zakonu o privatizaciji koji je do sada važio - nema. Da li ima uporište u nekim drugim zakonima u ovoj zemlji - nema. Ima samo u potrebi Vlade da na ovaj način, navodno, ubrza proces privatizacije.
Tvrdim da će zbog ovakvog rešenja proces privatizacije biti usporen.
Još nešto povodom ovog amandmana, ali i uopšte rasprave o amandmanima i u načelu. Tužna je činjenica da mi danas u Skupštini razgovaramo i o Zakonu u načelu i o amandmanima, a da pri tome nemamo mišljenje nadležnog odbora. Nemamo ni jedno mišljenje Odbora za privatizaciju povodom zakona danas u proceduri.
Pokušano je na poslovnički pogrešan način da se ta nadležnost da Odboru za razvoj i ekonomske odnose sa inostranstvom i Zakon u načelu nije prošao na tom odboru. Nije se ni razgovaralo o amandmanima. Vlada je jednostavno odbacila sve amandmane koji su se našli u ovoj proceduri, ma koliko da su bili prihvatljivi sa stanovišta sindikata, i radnika i poslodavaca, a i Vlade kao takve.
Pitam - kada ćemo konačno početi da razgovaramo o ovim temama na Odboru za privatizaciju? Kada će poslanička većina u ovom parlamentu dozvoliti poslaničkim grupama da daju svoje predstavnike u Odbor za privatizaciju i da razgovaraju o ovim izveštajima koji su navodno negde u odborima, a koje kao poslanik vrlo zainteresovan za tu temu nisam imao prilike da vidim, a verujem ni većina vas koja danas razgovara o ovim pitanjima.
Zato mislim da treba ovaj amandman Vlada da prihvati i da izbegne sve moguće negativne posledice koje će iz toga da proisteknu, a između ostalog, i sporove pred Ustavnim sudom. Jednostavno, mi ćemo usporiti privatizaciju i time poslati jedan indirektan loš signal eventualno zainteresovanim da kupe ta naša preduzeća, za koje nam se jako žuri da ih prodamo, da bismo napunili budžet i finansirali neke stavke iz tog budžeta.

Ljubiša Maravić

| Predsedava
Hvala. Da li se još neko javlja za reč?
Po Poslovniku, za reč se javlja zamenik predsednika poslaničke grupe Srpske radikalne stranke, narodni poslanik Gordana Pop-Lazić.

Gordana Pop-Lazić

Srpska radikalna stranka
Gospodine predsedavajući, imajući u vidu broj poslanika trenutno u sali, očigledno je da Vlada Srbije nema podršku parlamentarne većine za svoje predloge zakona i očigledno je da će gospodin Vlahović doživeti istu sudbinu kao i gospodin Pitić sa Zakonom o koncesijama.
Molim vas da utvrdite kvorum i da gospođi Mićić prenesete da je krajnje vreme da stavi na dnevni red inicijativu poslanika Srpske radikalne stranke za izglasavanje nepoverenja Vladi Republike Srbije.

Ljubiša Maravić

| Predsedava
Narodni poslanik Gordana Pop-Lazić traži utvrđivanje kvoruma po članu 82. Poslovnika Skupštine.
Molim narodne poslanike da ubace identifikacione kartice u svoje poslaničke jedincice.
(Utvrđivanje kvoruma.)
Konstatujemo da imamo kvorum. Za reč se javio ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SSJ, narodni poslanik Petar Petrović.
...
Jedinstvena Srbija

Petar Petrović

Uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, što se tiče poslaničkog kluba SSJ, i mi smatramo da je ovaj amandman prihvatljiv. Iz prostog razloga, a zbog šire javnosti, želeo bih samo da pročitam prvo šta je predviđao postojeći član 5. Zakona o privatizaciji. On je govorio o tome da Agencija za privatizaciju jeste pravno lice koje promoviše, inicira, sprovodi i kontroliše postupak privatizacije u skladu sa zakonom.
Vlada, odnosno resorno ministarstvo, sada nam predlažu da se, pored ovih ovlašćenja, Agenciji daje i sledeće, a to je da prodaje kapital, odnosno imovinu, pa mi iz SSJ pitamo - da li je normalno da ona, u ovom slučaju Agencija, koja inicira, promoviše prodaju kapitala, treba taj kapital i da prodaje, i istovremeno da vrši kontrolu kako je izvršena prodaja.
Pa molim vas, da li je to logično, samo to pitamo. Morao bi neki drugi organ makar da kontroliše tu prodaju, da vrši iniciranje ili da vrši samo prodaju. Nemoguće je i neozbiljno da se jednoj agenciji daje ovoliko ovlašćenja, i posle govorimo o transparentnosti rada oko prodaje, odnosno privatizacije.
Iz tog razloga podržaćemo ovaj amandman.

Ljubiša Maravić

| Predsedava
Hvala.
Da li se još neko drugi javlja za reč od ovlašćenih predstavnika? (Ne.)
Prelazimo na član 2.
Na član 2. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Jovan Todorović, Marko Ćulibrk, Dragan Jovanović, Golub Rajić, Rade Bajić, Momir Radoičić, Đura Lazić, Živanko Radovančev, Slobodan Pavlović, Miomir Ilić, Zoran R. Anđelković i Joca Arsić.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč?
Reč ima narodni poslanik Dragan Jovanović, u ime podnosilaca amandmana.
...
Srpska napredna stranka

Dragan Jovanović

Uvaženi predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa SPS podnela je amandman na član 2. Govoreći o ovom zakonu juče, u načelu, rekao sam da je uslov uspešnosti sprovođenja privatizacije konsenzus svih političkih partija o tom zakonu. Rekao sam da zato postoji 90% uslova, da su sve stranke, svih 90 poslanika, za obaveznu i oročenu privatizaciju. Jedina prepreka je arogancija i osionost vladajuće koalicije, koja na tu temu neće da razgovara.
Na član 2. podneli smo amandman iz dva dela. Prvi deo govori o onome ko ne može da bude učesnik u privatizaciji, pošto se predlaže da učesnik privatizacije ne može biti domaće pravno lice koje ima dugove prema subjektu privatizacije. Mi tražimo da se briše "domaće", da bude pravno lice koje ima dugove prema subjektu privatizaciji. Zašto bi stranac koji ima dugove prema subjektu privatizacije mogao da bude učesnik privatizacije i da, teoretski rečeno, za petinu ili desetinu na aukciji otkupi firmu, a time i sopstvene dugove.
Mnogo ozbiljnija primedba je na drugi deo ovog člana, prema kome u privatizaciji ne može učestvovati pravno lice sa većinskim društvenim kapitalom. Ovo je jako opasan član i on vuče kontinuitet načina sprovođenja zakona. Praksa je pokazala da se konstantno radilo na obaranju vrednosti društvenog kapitala, odnosno urušavanju preduzeća, od prvog dana, znači počev od ulaska kriznih štabova (daću vam jednoga dana i tu analizu, koliko su krizni štabovi oborili realnu tržišnu vrednost kapitala, tako što su oni koji su duvali u trubu, pištaljku, palili Skupštinu, ušli da budu menadžeri u velikim sistemima, čak i sa šest i sedam hiljada radnika).
Dalje, malo se uradilo na tome da se poveća vrednost kapitala, pre nego što se izađe na tržište. Bilo je firmi kojima je malo falilo da počnu uspešno da rade, da time postignu veću cenu, da time i Vlada i budžet (na kraju mi smo protivnici ulaska para u budžet) uzmu veću cenu.
Evo vam sada još jednog primera - zašto preduzeće sa društvenim kapitalom ne bi moglo da kupi drugo preduzeće sa društvenim kapitalom, ako time zaokružuje svoj proces rada i povećava sopstvenu vrednost? Pa to vam je ljudi isto kao kad imate kola, a nemate dva točka. Vi nećete kola da terate šlep službom na pijacu, nego ćete da stavite točkove, pa ćete da povećate vrednost.
Običan čovek kada prodaje kravu, on joj ne polomi obe noge, pa da je tera na pijacu, može da je tera onda na klanicu, ali je vrednost duplo manja. Znači, malo se napora čini za povećanje vrednosti kapitala.
Mislim da ministar ovo radi po narudžbini, sarađivao sam sa njim, on o mnogim stvarima ovako ne misli, ali radi po principu "veži konja gde ti gazda kaže".
Hoću da vam kažem da je obrazloženje tanko i ovo što Čeda dobacuje - ukidanje društvenog kapitala, slažemo se, SPS je na zadnjem kongresu rekla - nema društvene svojine. Međutim, privatizacija je oročena, ništa ne menja, ništa to ne ubrzava.
Prema tome, i onaj društveni subjekt koji kupi - npr. pravite kaiševe, nemate sponce, prodaju se radionice za sponce, zaokružite firmu, prodate celu fabriku kaiševa mnogo skuplje nego iz delova, nema smetnji, nema osporavanja - mora sutra da proda tu firmu, ali vrednost se povećava.
Znate, nije sve u brzini i nije tačno da se povećava brzina privatizacije i brzina nestanka društvene svojine. Ovo mi liči na malog Đokicu koji treba da napiše brzo domaći zadatak pa da ide da se igra, a on uradi svih pet zadataka netačno, ali je završio posao.
Time što uspešno društveno preduzeće može do trenutka kada se privatizuje da kupi neku radionicu ili nešto što zaokružuje proces neće usporiti privatizaciju. Neće to da bude toliko često, ali samo isključivanje mogućnosti ukazuje da principi nisu u redu. Ako se o tome ozbiljno razmisli, videće se da obrazloženje ne stoji da će to da uspori privatizaciju, jer ako mora do 2005, onda mora i zbirno i pojedinačno, a vrednost može da se i uveća; znači, niko ne može da garantuje da nema takvih slučajeva.