OSMO VANREDNO ZASEDANJE, 04.06.2003.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

OSMO VANREDNO ZASEDANJE

1. dan rada

04.06.2003

Sednicu je otvorila: Nataša Mićić

Sednica je trajala od 11:00 do 18:05

OBRAĆANJA

...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, otvaram sednicu Osmog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2003. godini.
Radi utvrđivanja kvoruma za rad Narodne skupštine, molim narodne poslanike da ubace svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice.
Konstatujem da je, primenom elektronskog sistema za glasanje, utvrđeno da imamo kvorum za rad Narodne skupštine.
Obaveštavam vas da su javili da će odsustvovati sledeći narodni poslanici: Dragan Lazić, Marko Jakšić, Dragica Radulović, Nenad Bogdanović, Milan Marković, Dragan Šutanovac, Dragiša Marinković, Sava Popadić, Goran Ćirić, Ljubodrag Grbić, Nebojša Leković, Vladimir Dobrosavljević, Aleksandar Stefanović i Ištvan Išpanovič.
Obaveštavam Narodnu skupštinu da su pozvani da sednici prisustvuju: predsednik i potpredsednici Vlade Republike Srbije, ministri u Vladi Republike Srbije i sekretar Vlade Republike Srbije.
Trebalo bi da pređemo na usvajanje Zapisnika sa prethodne sednice, ali pošto nemamo kvorum za odlučivanje, o tome ćemo odlučivati na narednoj sednici, kada budemo imali kvorum za odlučivanje.
Primili ste ostavku prof. dr Dragana Veselinova na funkciju ministra poljoprivrede i vodoprivrede u Vladi Republike Srbije.
Podsećam vas da je članom 202. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine predviđeno da Narodna skupština na prvoj narednoj sednici konstatuje, bez pretresa, da je član Vlade podneo ostavku i da se o tome ne odlučuje.
Saglasno članu 202. stav 4. Poslovnika, Narodna skupština konstatuje da je prof. dr Dragan Veselinov podneo ostavku na funkciju ministra poljoprivrede i vodoprivrede u Vladi Republike Srbije.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, uz saziv Osmog vanrednog zasedanja Narodne skupštine, koje je sazvano na zahtev grupe od 86 narodnih poslanika, saglasno članu 79. stav 3. Ustava Republike Srbije i članu 162. Poslovnika Narodne skupštine, dostavljen vam je zahtev za održavanje Osmog vanrednog zasedanja, sa utvrđenim dnevnim redom sadržanim u tom zahtevu.
Kao što ste mogli da vidite, za Osmo vanredno zasedanje Narodne skupštine u 2003. godini, utvrđen je sledeći
D n e v n i r e d:
1. Predlog zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, koji je podnela Vlada Republike Srbije.
Prelazimo na rad po utvrđenom dnevnom redu.
Primili ste predlog zakona koji je podnela Vlada Republike Srbije.
Primili ste amandmane koje su na predlog zakona podneli narodni poslanici: Nenad Lemajić, Milan Radulović, Bojana Aleksić, Vladimir Andrić i Marina Stamenković; Branislav Ivković, Dragan Tomić, Stevan Gudurić, Zoran D. Nikolić, Slobodan Tomović i Milan Stanković; Rade Bajić i Toma Bušetić; Ljubomir Mucić i Žarko Obradović; Đura Lazić i Sreten Mitrović; Dragan Jovanović i Nebojša Jović; Marko Ćulibrk i Nebojša Jović; Dragan Todorović i Dušan Cvetković; Branko Ružić i Jovan Todorović; Miomir Ilić i Milan Janković; Rajko Baralić i Živodarka Dacin; Bora Stanimirović i Žarko Obradović; Radojko Petrić i Golub Rajić; Bora Stanimirović i Hranislav Perić; Hranislav Perić i Jovan Todorović; Dušan Cvetković i Hranislav Perić; Ljubomir Mucić i Jovan Todorović; Golub Rajić; Radojko Petrić i Golub Rajić; Miloš Nešović i Rade Bajić; Branko Ružić i Rajko Baralić; Miomir Ilić i Branko Ružić; Živodarka Dacin i Marko Ćulibrk; Dragan Todorović i Milan Janković; Vera Marković; Pal Šandor; Bratislav Đurić i Marin Krešić; Neda Arnerić; Vlastimir Budimović; Petar Petrović, Dragica Radulović, Miloš Lukić, Đuro Popović i Adam Urošević; Nataša Milojević; Veroljub Arsić; Branislav Blažić; Branislav Vakić; Slobodan Janjić; Srboljub Živanović; Zlatan Jovanović; Nataša Jovanović; Petar Jojić; Stevan Kesejić; Ljubomir Kragović; Zoran Krasić; Dragan Ljubojević; Lazar Marjanski; Milorad Mirčić; Dragan Pavlović; Vjerica Radeta; Milovan Radovanović; Dragoljub Stamenković; Goran Cvetanović; Dragan Čolić i Vitomir Plužarević, i Odbor za prosvetu.
Primili ste izveštaje Odbora za prosvetu i Zakonodavnog odbora.
Na sednici Odbora za prosvetu mišljenja su izdvojili narodni poslanici: Bojana Aleksić, Milan Radulović, Vladimir Andrić, Vladimir Garčević i Bora Stanimirović, članovi Odbora.
Na sednici Odbora za prosvetu amandmane su povukli narodni poslanici: Bratislav Đurić i Marin Krešić na član 108, Neda Arnerić na član 108. i Dragan Tomić, kao predstavnik podnosilaca amandmana grupe narodnih poslanika, na član 126.
Na osnovu člana 142. stav 5. Poslovnika, predmet rasprave neće biti amandman narodnog poslanika Vlastimir Budimivića na član 108, koji je Zakonodavni odbor odbacio kao nepotpun i amandmani narodnog poslanika Zeldža Hurića na članove 60, 61, 53, 67, 83. i 122, koje je Zakonodavni odbor odbacio kao ne blagovremene.
Molim poslaničke grupe, u koliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika.
Saglasno članu 136. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram načelni pretres.
Pitam, da li predstavnik predlagača, ministar prosvete i sporta, gospodin Gašo Knežević želi reč?
Izvolite, reč ima ministar prosvete i sporta, gospodin Gašo Knežević.
...
Građanski savez Srbije

Gašo Knežević

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je predlog novog zakona kojim bi se na krovni način imala regulisati materija osnovnog i srednjeg obrazovanja. Ovo moje izlaganje bi voleo bih da počnem sa tri primera, da vidite probleme sa kojima se naše škole susreću i naš obrazovni sistem susreće.
Prvi primer tiče se vremenske skale, odnosno vremenskih problema. Uzmimo da prosečni nastavnik ima 20 godina radnog staža, što faktički znači da je upisao fakultet 25 godina pre ovog momenta sa koga mi posmatramo stvari. Položio je državni ispit pre 18 godina. Znači da, u svakom slučaju, između 20 i 25 godina je momenat kada je on akumiliorao znanje, kada mu je znanje najpotrebnije i ovog trenutnog momenta u kome on drži čas.
Uzmite da drži čas detetu koje ima 10, 11, 12 godina, koje će školu završiti za pet godina, plus fakultet pet godina, za 10 godina i koji će zaposlenje dobiti za 12 godina. Ako saberete te proste brojeve - 25 + 12, 25 godina prošlosti i 12 budućnosti, dođete do cifre od 37. Vi znanje koje je akumulirano 37 godina ranije obrazujete čoveka budućnosti. Da li je to normalno? To je prvo pitanje. Da li je za 37 godina nauka napredovala, da li su se znanja promenila, da li je metodologija, pedagogija uznapredovala, da li mi učimo decu za budućnost sredstvima prošlosti?
Drugi primer, uzmimo nastavnika koji želi da napreduje, koji želi da se doobrazuje, koji želi da se obarazuje i edukuje u toku trajanja svoj radnog staža. Takav nastavnik, zapravo, u dosadašnjem sistemu nema kome da se obrati. 1992. godine zakonom jednim je ova skupština, odnosno Skupština u drugom sastavu ukinula poslednji organ koji je postojao između Ministarstva i škole. To je bio Prosvetni savet.
Kada je ukinula taj Prosvetni savet, nastao je vakuum prostor u kome ne postoji telo, ne postoji institucija, ne postoji organ koji može doneti odluku osim Ministarstva. Škola je podređena u odnosu na Ministarstvo. Ona je izgubila svaku kreativnost, agilnost, svaku inicijativnost i na taj način postala pasivni subjekt u sistemu. Ako 37 godina vakuma dodate i institucionalni vakum ispada da se mi nalazimo u ozbiljnom vakumu. Najzad, imamo nastavnika, i to je treći primer, koji je uspeo uprkos sistemu da inovinara znanje, da uznapreduje sam, i on je sada u situaciji da mora svoje znanje da prenese na đake.
Da li mu postojeći programi dozvoljavaju to? Moj odgovor je ne. Dakle, ako ništa drugo institucionalni, vremenski vakum i nedostatak oruđa za uvođenje novih načina rada su dovoljan razlog da pokušamo jednim novim zakonskim rešenjem da dovedemo stvar na normalu, odnosno da deci omogućimo apsorpciju, odnosno primanje znanja kojem će biti zadovoljni, i biti zadovoljena državna zajednica za ostvarivanje sopstvenih funkcija. Dakle, za zapošljavanje mladih ljudi.
Oko ovog zakona, postoji jedna dimenzija koja se sada poteže po javnim diskusijama. Ta dimenzija je vreme. Zapravo, postoje i ozbiljne organizacije i ozbiljne političke stranke koje nemaju ništa protiv koncepcije. Protiv ove koncepcije, u principu, ne postoji kontra koncepcija, ali imaju jedna problem, a to je vremensku dimenziju. Pre godinu i mesec dana, kada smo mi išli sa izmenama zakona o osnovnim i srednjim školama, bili smo izvrgnuti pomalo ruglu, s argumentom: "Pa vi, zapravo zakon Danila Ž. Markovića, produžavate mu vek". Naš odogovor je bio: "U tom momentu to je bilo jedino moguće. U tom momentu nismo mogli više. Danas, dve i po godine kasnije, mi možemo više". Ja vas sve uveravam da je obuka 8.000 nastavnika završena ili pri kraju za preuzimanje prvog razreda.
Ja vas sve uveravam da je u pravljenju koncepcije zakona koji je sada pred vama u širim diskusijama učestvovalo 25.000 ljudi. Da nikada, ni u jednoj zemlji, nije toliki broj individua prošao saslušan, i ukoliko je bilo mesta, i ukoliko je bilo dobro, uvaženo njihovo mišljenje. U izradi samog, konačnog teksta zakona, 250 ljudi je radilo. Dakle, radi se o jednom velikom mehanizmu koji je pokrenut, a pokrenut je u jačoj meri ili u većoj meri od januara 2002. godine. Dakle, radi pudnim pogonom već godinu i tri-četiri meseca.
Šta su osnovne vrednosti ovog zakona, odnosno koja je ta reč kojom bih ja pokušao, i eventualno uspeo da pokrijem čitav tekst zakona. Sve se da sažeti u reči profesionalizacija. Ključ ovog zakona je profesionalizacija sistema, a istovremeno naravno to znači i demokratizaciju, i decentralizaciju, i depolitizaciju sistema, jer se iza reči profesionalizacija kriju sve ove osobine sistema.
Profesionalizacija je vidljiva na različitim nivoima. Prvi nivo od koga ćemo poći je individualni nivo. U kojoj meri i u kojim vidovima, i na koji način je vidljiva profesionalizacija na individualnom nivou. Pre svega, uveli smo jedan novi institut, koji će biti prisutan, uveren sam, i u drugim segmentima društva, naročito kod onih koji su na budžetskim sredstvima, a to je licenciranje.
Licenciranje je zapravo garancija da će nam nastavnici, odnosno učitelji i profesori, u toku između dva licenciranja, a to je period po predlogu od pet godina, pohađati kurseve inovacije znanja. I to je sve. Ništa drugo. Nema formalnog ispita, nema nikakvih teških uslova. Dakle, naša želja je da organizujemo sistem tako da oni svake godine određeni broj dana posvete inoviranju sopstvenog znanja, kako bi deci bolje, odnosno savremeno znanje mogli da prenose.
Istovremeno, profesionalizacija se ogleda i kroz veliki broj kurseva u kojima ćemo da obučimo druge zaposlene u školama. Pre svega direktore i sekretare škola. I, posebno dodatne stručne zahteve postavili smo pred savetnike, i nadzorničku službu koja je već reorganizovana izmenama od prošle godine. Na nacionalnom nivou, profesionalizacija se ogleda u osnivanju sedam centara. Sedam centara će biti u krajnjoj liniji, potpuno profesionalnim, obrazovni centri, koji će imati zadatke, svako svoj, da doprinose razvoju obrazovne politike zemlje.
Ljudi koji će biti zaposleni u njima, prvo njih nije veliki broj, ne opterećujemo budžet u velikoj meri, njih je mali broj, biće projektno angažovani da pod delom, po nalogu Ministarstva odrade stručnu analizu jednog problema koji će biti materijal za donošenje zaključka samog Ministarstva. U tom domenu oni, zapravo korz svoj rad, vrše profesionalizaciju i kuće koju mi nazivamo Ministarstvo.
Na nivou ustanove, dakle, ne nacionalnom, nego na nivou ustanove, a pod ustanovom podrazumevam škole iznad svega, uveli smo nove kategorije, razvojno planiranje, planiranje razvoja same škole i stvorili smo nova tela kakva su pedagoški kolegijum. Tela koja se sastoje od jednog broja ljudi zaposlenih u školi. Dakle, vrhunskih nastavnika i čiji je cilj da pomognu direktoru u vođenju škole sa pedagoškog aspekta. Hoćemo direktora više da oslobodimo za posao koji se sastoji u prikupljanju novca. Dakle, delimično je menadžerske prirode.
Na programskom nivou, i to je poslednji nivo u kome profesionalizacija dolazi do izražaja, ona se vidi kroz produžetak školovanja sa osam na devet godina. Kada govorim školovanja, onda govorim o obaveznom školovanju. Sem, čini mi se, nemojte me držati za reč, ali sem dve zemlje, nema zemalja koje više imaju obavezno obrazovanje manje od devet godina. Broj godina koji je obaveznim obrazovanjem obuhvaćen u pojedinim zemljama penje se i do 13. Mi sada nemamo sredstava, ali je značajno da jedan broj naših đaka zadržimo u klupi plus godinu dana.
Taj broj je negde oko 7,5 do 8.000 đaka. Imaćemo naciju koja je više obrazovana. Zato što će biti godinu dana duže u klupi, računica je prosta. Osim toga, kod izbora daljeg obrazovanja bolje je da se to čini godinu dana kasnije, u koju situaciju mi sada dovodimo svršene đake osnovnih škola, dovodićemo ih godinu dana kasnije.
Dakle, godinu dana zreliji će biti kada donose odluku o svojoj daljoj profesionalnoj orijentaciji. Zakon koji je pred vama, osim produžetka obrazovanja, osnovnog obrazovanja, na programskom nivou, omogućava i uvođenje novog školskog programa. Novi školski program se bazira na dva prethodna akta. To su opšti i posebni osnovi programa. U opštim osnovama programa je normirano celokupno školovanje u jednoj zemlji, primarno i sekundarno, dakle, određeni su osnovni predmeti, dakle kostur, izborni predmeti i to je složeno po godinama. U posebnim programima koji se donose za svaku školsku godinu, sada je donet poseban program za prvi razred, to je konkretizovano na prvi razred.
Školski program ima osnovu na ta dva akta, a predstavlja delo ili rad svake škole posebno, što školama dozvoljava da školski program bude bolji i specifičnom lokalnom sadržinom. Ta specifična lokalna sadržina za prvi razred predstavlja, za prvi ciklus, za prve tri godine, predstavlja 10%, za drugi ciklus 20% i za treći ciklus 30% slobode.
Dakle, školama se dozvoljava da kreativno i slobodno formiraju školski program koji će onda primenjivati u obuci svojih đaka, dakle, dece koji idu u konkretnu školu.
Pri tome, pošto je i strah od slobode jedan opravdani strah, Ministarstvo se potrduklo i kroz ovu obuku đaka i učitelja i nastavnika za prvi razred škole, pripremilo je jedan broj modela koji će ponuditi školama kao školski program za prvu godinu i prvu generaciju, jer se nadamo da ćemo u narednih godinu dana edukovati apsolutno sve da mogu učestvovati u tom programu.
Najzad, na političkom nivou donošenje odluka je podeljeno između Minsitarstva i tri saveta. To su tri jako značajna tela, institucije koje ovaj zakon predlaže i kroz koji ćemo, nadam se, podeliti odgovornost sa visokim profesionalcima u smislu donošenja odluka koje spadaju u domen zakonodavne politike svake zemlje.
Saveti, mandat saveta traje duže i ne poklapa se sa mandatom Vlade. Sa time smo hteli i simbolično da kažemo da Vlada ili politika nemaju presudni uticaj na školsku politiku. Zbog toga smo mandat produžili na šest godina, s tim što se na tri godine vrši izbor pola članova tog saveta i na taj način vi imate konstinuitet u razmišljanju samog saveta.
Čitav udar promena, jer su promene brojne i mnogo ih je, nismo skoncetrisali u jednu godinu, jer bi to bilo pogubno. Napravili smo jednu disperziju i naredne tri godine će biti godine implementacije ovog programa. Tek posle tri godine biće konstituisana sva tela i ceo sistem će biti na svom mestu. Takođe to važi za budžetsko opterećenje, ono je raspoređeno na veći broj godina. Na taj način ćemo se truditi da posebno u prvoj godini primene sistema, to je samo prvi razred, uz jako posmatranje promena, to je monitoring, u hodu menjamo sistem.
Zaključiću sa sledećim, Ministarstvo prosvete i sporta i Vlada Republike Srbije je potpuno svesna da je 18 reformi preuzeto od 1945. godine na ovamo. Neke imaju i pogrdna imena, ta pogrdna imena su nastala zbog toga što je prosveta jako osetljiv teren, teren u kome se vreme vidi realno, teče realno i u kome je svaki eksperiment, eksperiment uživo na živim ljudima, što je još gore na deci.
Zbog toga će svaki naš pokret biti jako obazriv. Zbog toga sam ja imao za dve godine koliko sam sarađivao sa prethodnom srpskom Vladom, jako mnogo diskusije, upravo na terenu vremena. Nestrpljenje je bilo prisutno, jer smo svi želeli promene, jer je sistem bio zreo za promene, a mi ih nismo dopustili do ovog momenta. U ovom momentu smatramo da smo sistem spremili. U takvom momentu ja vas molim da krajnje profesionalno, dobronamerno, jer ovo je tekst koji se odnosi na našu mladež, na našu decu, posmatrajte ovaj tekst i želeo bih zaista u konstruktivnoj diskusiji i uz široku saglasnost da ovaj tekst bude ubuduće osnov našeg ponašanja u prosveti. Hvala vam.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Zahvaljujem gospodinu ministru.
Pitam da li žele reč izvestioci nadležnih odbora, Odbora za prosvetu ili Zakonodavni odbor? (Ne žele.)
Da li narodni poslanici koji su izdvojili mišljenje na sednici Odbora za prosvetu žele reč? (Da.)
Narodni poslanik Milan Radulović se prijavio za reč, zatim narodni poslanik Vladimir Garčević.

Milan Radulović

Poštovani narodni poslanici,  članovi Odbora za prosvetu iz DSS-a izdvojili su svoja mišljenja u načelnoj raspravi o ovom zakonu sa nekoliko razloga. Odmah da napomenem da sama sadržina zakona nije osnovni motiv kako smo mi svoja mišljenja izdvojili.
Razlog je osnovni način na koji je ovaj zakon ušao u proceduru i način na koji je ovaj zakon pripremljen.
U Skupštini je zakon primljen 19. maja, dakle, pre jedno dve nedelje. Odbor za prosvetu je u načelu raspravljao o zakonu između dve sednice, u pauzi između dve sednice. Juče je doduše razmatrao i amandmane. Uveren sam da ni Odbor za prosvetu, ni Skupština nemaju i nisu imali dovoljno vremena koliko ovaj zakon zaslužuje da se o njemu raspravlja i da se o njemu razmišlja. Zakon je ušao u proceduru, kao što vidite na vanrednom zasedanju, ušao je po hitnom postupku. Ovakav način tretiranja ovog zakona u Skupštini posledica je načina kako je Ministarstvo pripremalo zakon.
Mi smo naime uvereni da je ovo najvažniji zakon i da o tome raspravlja Skupština u ovom sazivu, do sada bar, a ovo je zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i to nije krovni zakon kako voli da kaže Ministarstvo, nego je zaista temeljni zakon.
Ovim zakonom se projektuje novi obrazovni sistem u Srbiji i ovo je zakon koji se tiče svih sfera organizovanog socijalnog života. On se neposredno tiče nastavnika, đaka i njihovih roditelja, ali on se posebno tiče i nauke i kulture i privrede i zdravstva i upravnih mehanizama u jednoj državi, dakle, sve sfere društvenog života zavise na poseban način od obrazovnog sistema i sve one na osnovu obrazovnog sistema dobijaju kadrove koji će upravljati drugim sistemima.
Isto tako je važno znati da projektovanjem, kada se projektuje novi obrazovni sistem, onda se jednoj naciji, jednoj državi, građanima jedne države nudi nov civilizacijski obrazac, nudi se nov kulturni integral. Kada se bira nov civilizacijski obrazac, kada se traga za kulturnim integralom, onda je prirodno da se vodi zaista jako široka i najšira javna rasprava i da se oblast koja se uređuje takvim zakonom, dakle, oblast obrazovanja koja nije samo oblast organizovanja školskog sistema, nego je na određeni način i pretemeljenje cifilizacijskih vrednosti, kada se nalazimo pred takvim zakonom, onda je prirodno da se rade prednacrti zakona, da se prednacrti zakona daju na javnu raspravu, da se na osnovu prednacrta, da nacrt zakona, da nacrt zakona ide na javnu raspravu, pa da se tek nakon te široke javne rasprave dođe do predloga zakona.
Gospodin ministar je pomenuo, i ja njemu potpuno verujem, da je Ministarstvo konsultovalo 25.000 ljudi o ovom zakonu. Ne o ovom zakonu, konsultovano je 25.000 ljudi, o tome da li je neophodno reformisati školski sistem, u kom ga je smeru neophodno reformisati. Naš je utisak da je Ministarstvo imalo unapred jednu ideju, jednu viziju, jedan projekat, kako taj sistem treba reformisati, da je krenulo u prvom redu, među ljude iz pedagoške struke i među nastavnike, roditelje i đake, i da je tragalo za istomišljenicima, za ljudima koji će taj projekat razumeti, prihvatiti i hteti da ga podrže i u praksi primene.
Međutim, bilo je vrlo mnogo institucija, koje recimo nisu konsultovane. Priroda je da su konsultovana odeljenja Akademije nauka. Prirodno je da je najstarija prosvetna institucija srpskog naroda, kakva je Srpska pravoslavna crkva, imala priliku da kaže nešto o vaspitnim ciljevima koje predviđa ovaj zakon.
Dakle, trebalo je po našem mišljenju obaviti kvalitetnije, šire konsultacije, jer trebalo je zaista da imamo, pre Predloga zakona, nekoliko prednacrta i nacrta. Ministarstvo je 2001. godine moglo izaći sa prvim prednacrtom, pa imati javnu raspravu. Mi nismo imali javnu raspravu o jednom ovako važnom dokumentu, sada je ključno pitanje da li bi zakon bio da je ta javna rasprava vođena. On bi verovatno bio nešto drugačiji, čak i kad ne bi bio bitno bolji, on bi bio jasniji, on ne bi izazivao zebnju u prosvetnim strukturama, on bi bio prihvatljiv. Ljudi bi bili spremni da ga podrže, ljudi bi bili spremni da razumeju rizik koji nosi ovaj zakon i da se pripreme, da preduprede moguće loše posledice u primeni ovog zakona.
Ovako, o ovom predlogu zakona, zaista malo ljudi išta zna. Članovi Odbora za prosvetu su tek pre 15 dana ...
(Predsednik: Upozoravam vas na prekoračenje dozvoljenog vremena.)
... jasno sagledali na koji način Ministarstvo prosvete želi da reformiše obrazovni sistem. To je razlog što smo izdvojili naše mišljenje.
Da li ja mogu da govorim i umesto drugih članova?
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Ne možete, možete da se prijavite za reč.

Milan Radulović

Dajte mi samo da zaključim. Mi smo na kraju prešli preko svega i hteli smo svojim amandmanima da bar naknadno uključimo sve ove strukture koje su izostavljene iz donošenja zakona, da ih uključimo u primenu zakona. Predložili smo da Skupština formira nacionalni prosvetni savet, koji će se postarati, koji će planirati ...
(Predsednik: Ja vas molim da završite. Možete da se prijavite u okviru poslaničke grupe.)
... i primenjivati ovaj zakon. Ministarstvo prosvete je ignorisalo naš zahtev, to je začuđujuća stvar, da Ministarstvo koje se zalaže za dijalog i za toleranciju, nije u stanju sa ljudima koji srodno misle, kao i Ministarstvo, nije u stanju da sarađuje.
Stoga smo se mi našli zaista pred svršenim činom, i način na koji je zakon ...
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Na osnovu člana 101, izričem vam prvu opomenu zbog prekoračenja dozvoljenog vremena.
Reč ima narodni poslanik Vladimir Garčević. Podsećam vas da dozvoljeno vreme obraćanja, za poslanike koji su na sednici Odbora izdvojili mišljenje, iznosi pet minuta. Molim vas da poštujete to ograničeno vreme.

Vladimir Garčević

Poštovano predsedništvo, poštovane kolege poslanici, poštovani ministre sa svojim saradnicima, ja sam na Odboru za prosvetu izdvojio svoje mišljenje, ali moram pre toga da ukažem da jedan od bitnih zakona se sprovodi u tami sredstava informisanja, jer druga mišljenja se ne mogu čuti, Skupština se ne prenosi, onda se postavlja realno pitanje - ako smo svi zainteresovani za taj zakon, a ja mislim da jesmo, zašto nam nije omogućeno da iznesemo stavove, ne samo one koje iznosi ministar i grupa sa njim, nego i drugi koji su različiti, pa da sukobimo svoja mišljenja.
Zakon kaže da hoćemo da se transformišemo ka Evropi. Ja mislim da za pozitivna kretanja nijedna stranka nema protiv, da se transformacija izvrši i približi sistem obrazovanja. Ali, postavlja se osnovn pitanje - dokle bilo koja zemlja treba da ide ka Evropi i šta je to što treba da sačuva od nacionalnog obeležja unutar zakonskih propisa.
Ja moram da kažem da Evropa ne diktira ovakav zakon, kao što ga mi imamo, nego ga diktiraju ljudi koji se nalaze i koji hoće da potisnu sve što je bilo tradicionalno, dobro u našem sistemu obrazovanja, a nudeći neka rešenja koja nisu imala provere i neka rešenja koja, po našoj proceni, će dati negativne rezultate.
Kaže se - prelazak na devetogodišnje školovanje. Ja bih se složio da u Evropi veći broj zemalja ima to, ali ne sve, jer sam konsultovao, što znači - da li smo mi izvršili ispitivanje, da li to devetogodišnje vaspitanje i obrazovanje ne podseća na ono što je Šuvar uveo za vreme Jugoslavije, kada se pokazalo da Šuvarova škola ne daje rezultate koji su kasnije potrebni za nastavak školovanja, za stručno osposobljavanje i sve ono što prati.
Takav eksperiment, sada između osam godina i deset godina, nije Šuvar, nije ni osmogodišnja škola, pa jeste sada, kasnije ćemo je verovatno nazvati po ministru Gašina škola. Onda se postavlja pitanje, da li mi bez eksperimenta smemo raditi ozbiljne poslove u obrazovanju. Mislim ne.
Dalje, zavodi se u obrazovanju, kaže - treba da rade svi prosvetni radnici licencom. Gubi se osnovni uvid, pravo na rad, jer ako se u onom stavu kaže - gubi licencu - nema pravo na rad. Postavlja se pitanje sa osnovnim ustavnim opredeljenjem, da li kad završi fakultet i ima pravo na rad u obrazovanju ili ne. To će razrešavati pravnici na nivou Ustavnog suda.
Dalje, kada licencu daju državni organi, a kako državni - ako vlada Srbije imenuje sva ministarstva, a ne strukovna udruženja koja bi mogla pratiti i davati licencu u nekom drugom slučaju, onda se postavlja pitanje - neće li se to pretvoriti u neke političke organizacije koje će donositi rešenja, svidiš mi se, ne svidiš mi se, jesi li u političkom opredeljenju.
(Predsednik: Peti minut.)
Dalje, kada se radi o parlamentu i neparlamentu, mi imamo u našoj tradiciji školsku zajednicu učenika. Imamo odeljenjsku zajednicu. Ministar beži od toga - ne treba ništa iz tradicije, iako nudimo rešenja koja su bila prihvatljiva.
Kada se radi o radnicima i sindikatima, Vlada Srbije beži od sindikata. Bukvalno treba skloniti sindikate u stranu, a Vlado radi šta ti hoćeš. Ja mislim da to nema ni u jednoj zemlji sveta, a nema ni u evropskim zemljama. Ja sam uzeo da napravim štih probu, da uzmem iz slovenačkog zakona da prepišem. Evo, ima šta videti, ne prihvata se ni to. Onda se postavlja pitanje zašto se ne prihvata ...
(Predsednik: Upozoravam vas na prekoračenje dozvoljenog vremena.)
... onaj deo sindikata.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Da li se još neko, od poslanika koji su na sednici Odbora izdvojili mišljenje, prijavljuje?
Reč ima narodna poslanica Bojana Aleksić.

Bojana Aleksić

Pokušaću da nastavim tamo gde je stao moj kolega Radulović i istovremeno želim da izrazim, nemojte mi zameriti, svoje zaprepašćenje zbog čega je profesor Radulović, koji je sigurno jedan od najkorektnijih poslanika u ovoj skupštini, danas dobio opomenu i način na koji je dobio opomenu, zbog toga što se ovde razgovara o jednoj zaista najvažnijoj temi.