DEVETO VANREDNO ZASEDANjE, 18.06.2003.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DEVETO VANREDNO ZASEDANjE

2. dan rada

18.06.2003

Sednicu je otvorila: Nataša Mićić

Sednica je trajala od 12:00 do 18:05

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Da li predstavnici poslaničkih grupa žele reč? (Ne.)
Prelazimo na raspravu po prijavama za reč.
Prvi prijavljeni govornik je narodni poslanik Nebojša Leković, a posle njega narodni poslanik Petar Petrović.
Da li je narodni poslanik Leković u sali? (Ne.)
Da li je narodni poslanik Petar Petrović u sali? (Ne.)
Reč ima narodna poslanica Vjerica Radeta, a posle nje narodni poslanik Rade Bajić.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Mada je besmisleno govoriti o predlozima ovih zakona bez predstavnika Vlade, ipak ću da se obratim narodnim poslanicima, a valjda ćemo biti u prilici da govorimo i pred predstavnikom Vlade. Juče je ovde predsednik Vlade održao jedan politički čas narodnim poslanicima i u okviru tog političkog časa nam je na kraju rekao da su svi ministri Vlade svaki dan na proveri pred narodnim poslanicima. Nakon toga, naložio je narodnom poslaniku Siniši Mitroviću da predloži da ova Narodna skupština spaja babe i žabe, pa da raspravljamo o predlozima zakona koji ni pravno, a ni tehnički nisu spojivi, ako ni zbog čeg a onda zbog činjenice da je dva predloga zakona ovde trebalo da predstavlja ministar Vladan Batić, a jedan predlog ministar Mihajlović.
Kada je reč o Predlogu zakona o izmenama Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, očekivala sam da će Vlada da nam predloži stavljanje van snage ovog zakona, iz prostog razloga što ministar policije svakodnevno obaveštava javnost da u Srbiji više nema organizovanog kriminala. Ako nema organizovanog kriminala, onda ne znam šta će nam više ovaj zakon.
Konkretno, o Predlogu ovog zakona predstavnici SRS govorili su kada je u skoroj prošlosti, ovaj zakon bio na dnevnom redu u svom izvornom tekstu. Tada smo rekli sve što je bilo potrebno, vezano za ovaj zakon. Tada smo ukazali da je Predlog zakona neustavan, da je Predlog zakona u suprotnosti sa međunarodnim konvencijama i deklaracijama o ljudskim pravima. Sve ono što smo mi govorili, sada nam Vlada daje kao svoj predlog i briše članove za koje smo mi predložili još tada da ne treba da budu sastavni deo zakona.
Ovih dana slušamo ministra Batića, koji nas sa medija obasipa pričama o izvornom tekstu ovog zakona. Da nisam bila tu, mislila bih da je zakon donet na predlog opozicije, a ne na predlog Vlade. Sada on nama priča da je to neustavno, da je to u suprotnosti sa svim aktima, znači, sve ono što smo mi pričali, pa se onda još dogovore lepo sa Ustavnim sudom, pa Ustavni sud, kao, proglasi nezakonitim, odnosno neustavnim odredbe ovog zakona. Jednostavno, ponašanje Vlade prema narodnim poslanicima zaista je izgubilo svaki smisao i takva neodgovornost vrlo brzo moraće da se naplati na izborima, koji će svakako biti već na jesen ove godine.
Samo još jednu rečenicu, vezano za ovaj zakon. Kaže ministar Batić - ovaj zakon,a govorim o zakonu u izvornom tekstu, morao je da bude donet takav, jer je država reagovala u nužnoj odbrani i u krajnjoj nuždi. Ovo je veći biser Vladana Batića od onog kada nije znao kada je donet Dušanov zakonik.
Što se tiče Predloga zakona o dopunama Krivičnog zakona Republike Srbije, mi u SRS-u mislimo, a to smo i kroz amandmane rekli, da je nepotrebno vršiti ovakve izmene, a pogotovo, zamislite, ovo je peta izmena Krivičnog zakona za nepunu godinu dana. Dajte jedanput, neka ministar pravde i neka Vlada sedne i uradi valjan, ljudski predlog.
Ove dopune su potpuno nepotrebne zato što Krivični zakon već reguliše ovu materiju, ovim dopunama Vlada pokazuje očigledno nepoverenje u sudsku granu vlasti. Valjda treba da izmene sve sudije, ali nemate toliko vaših sudija koliko vam treba da bi primenjivali zakon kako želite, a onda želite na ovaj način da sudije obavežete na nešto što nije obaveza, odnosno diskreciona je stvar sudije da li će da oduzme predmet koji je nastao iz ovih krivičnih dela. Nažalost, nemam mnogo vremena i moram ovako na brzinu sve to da vam kažem.
Reći ću vrlo kratko, a vezano za Predlog zakona o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama. Suština ovog predloga zakona je da Vlada želi da MUP ono što mu je redovan posao u očuvanju javnog reda i mira radi na osnovu nekakvih zaključenih ugovora. Očigledno Vlada vidi da sportski klubovi imaju para, pa evo prilike da deo tih para zaradi na ovaj način Dušan Mihajlović. Verovatno zato Dušan Mihajlović danas i nije tu jer je već kao menadžer Vlade krenuo u zaključivanje ugovora sa sportskim klubovima, da se dogovore koliko kom sportskom klubu treba da uzme para da bi predstavnici Ministarstva radili svoj svakodnevni posao i očuvali javni red i mir na sportskim terenima.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Rade Bajić, a posle njega Petar Cvetković.

Rade Bajić

Poštovani narodni poslanici, pred nama su, ne znam čijim predlogom, sklopljena tri zakona, da mi to izdeklamujemo u nekoliko sati, odnosno poslanička grupa SPS-a tri zakona za 30 i neki minut. Na kraju, nikog nema od onih koji bi trebalo da čuju, a koji su donosili ove zakone, a verovatno nikad nisu ili su vrlo malo bili prisutni. Ja ću govoriti samo o jednom zakonu, jer podelili smo se između nas ko će o kom zakonu govoriti, o zakonu o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim terenima.
Pojedinci izgleda nikada nisu kročili na sportski teren i ne znaju uopšte šta znači doći na jednu utakmicu i susresti se sa takvim ponašanjem, a doneli su zakon. Prvo, ovaj zakon je jednostavno neprimenjiv ili je primenjiv ali teško za mnoge klubove u zemlji koji finansijski ne mogu da se opreme da bi mogli sprovoditi odredbe ovog zakona. Nejasan je i nedorečen ovaj zakon. Da li se zakon odnosi na vrhunske klubove, na međunarodne utakmice i na stotinak utakmica koje se igraju u prvoj i drugoj ligi? Da li su to utakmice visokog rizika koje moraju ispunjavati uslove, odnosno sve ove odredbe koje zakon predviđa.
I, šta ćemo sa hiljadama malih utakmica i sa hiljadama malih derbija koji su izuzetno rizični po organizatora, a pogotovo između seoskih sredina gde je rivalstvo izuzetno visoko, recimo kao da se igra derbi prve lige ili pogotovo ako se odlučuje o prvom ili nekom mestu za ulazak. Tada se skupi 5-6 hiljada navijača i nemoguće je sprovesti odredbe ovog zakona, to zna ko je god bio na takvim utakmicama, a ja sam stotinama ili hiljadama utakmica širom Vojvodine prisustvovao, da li kao odgovorno lice, da li kao vođa ekipe, da li kao igrač.
Nemoguće je sprovesti ove odredbe zakona. Ne vidim da li će se neko prihvatiti da bude organizator, odnosno predsednik nekog kluba, a da mora sutra da bude u zatvoru ili da plaća kaznu zato što je napravio neki propust u organizaciji tih utakmica. Dozvolite, onda volim da ostanem kod kuće i da budem sa porodicom, a ne da idem da organizujem utakmicu koja je apsolutno uvek podložna riziku i da onda pri tom plaćam iz svog džepa, ili da idem u zatvor ili da klub koji ima ukupno 500-600 hiljada godišnje prihoda mora da plati između 200 i 400 hiljada.
U članu 2. se kaže da objekat za priredbu podrazumeva i sportski teren i gledalište. Da li su oni koji su pravili zakon obilazili hiljade terena, čak i do druge vojvođanske lige, da vide da uopšte nema gledališta, samo ograda oko terena, koju jednostavno može preskočiti dete i ne možeš kontrolisati ni ko dolazi, niti možeš prodavati karte. Da li taj klub treba ugasiti? Da li ga treba raspustiti, uništiti? Jednostavno, ostaviti samo stotinak klubova da živi u ovoj zemlji.
Da se odmah razumemo, apsolutno je ovaj zakon u pravom smislu, zakon sa svim pozitivnim odredbama, potreban svakoj zemlji i svakom sportskom društvu da bi se sprečili neredi, jer je svaki pravi sportista apsolutno protiv nedoličnog ponašanja i nereda na terenima. Ali, da li ga taj čovek i ta ekipa može sprovesti? Apsolutno ne može.
Kaže - redarska služba mora na prilazima igralištima i stadionima prvo da usmeri igrače protivničke ekipe kroz posebnu ogradu, i drugo, da kontroliše ko dolazi.
Kažem vam, prođite kroz Vojvodinu u drugoj vojvođanskoj ligi - pola terena ima samo ogradu oko igrališta i nema nikakvo gledalište. Da li treba 1.000 redara postaviti u okolnim ulicama na prilazu terenu da kontroliše ko je pijan, da li nešto nosi i da li je drogiran? Gospodo, to je nemoguće. Da angažujete sav SUP Novog Sada, ili Kule, ili Vrbasa, nemoguće je na tim malim terenima da oni to urade. A, organizator se dovodi u situaciju da plati kaznu ili da mu kazne klub.
Dalje se kaže - zabranjena prodaja pića. Pa, ne možemo mi u mesnoj zajednici zabraniti svakoj trafici ili kafiću da prodaju piće sat ili tri sata pre utakmice i posle utakmice, kada je njemu to delatnost i on radi. Nema nikakvih uslova da se to kontroliše, niti mi to možemo zabraniti, samo organizator utakmice sa visokim rizikom. Da li SUP treba da ide i da zatvara sve kafiće po mesnim zajednicama?
Zbilja, ko je god radio u sportu kada je pročitao ovaj zakon video je da ga je radio čovek koji nikada nije video šta je sportska priredba. Da li je moguće da ne izmešate navijače? Nemoguće je, jednostavno zato što nema gledališta i prilaza nekom igralištu i oni se mešaju. Da li je moguće kontrolisati da neko tu ne izbaci parolu koja je neprihvatljiva. Evo, vratimo se samo na derbi "Zvezda"-"Partizan". Da li postoji neko ko može zabraniti da, recimo, hor navijača sa severa ili juga počne skandirati neku parolu koja je neprimerena. Da li postoji ta policija koja će isprazniti sever ili jug na toj utakmici, da uvede red? Ne postoji.
Dajte da se onda napiše sprovodljiva odredba, koja je prihvatljiva. Potpuno se slažem da kao organizator ne mogu dozvoliti da mi neko uđe na teren, da mi napadne sudiju, da napadne protivničkog igrača, ili da uđe u prostorije gde su delegat i sudije. To je moj zadatak, da ga ja uradim. Ali, na primer, igrate utakmicu u nekom selu i ako pobedite oni vas čekaju na izlazu iz sela, javljaju telefonom - kola, taj i taj broj, izlaze iz sela, ne ginu vam kamenice.
Da li je odgovoran čovek koji je vodio taj klub što su ga napali kamenicama? Pa nije, ne može on kontrolisati selo sat i po posle utakmice, ili dva milicionera. Ja sam bio u jednom mestu gde smo igrali jedan važan derbi i gde mi je sudija u poluvremenu rekao, kada sam počeo da protestujem - čoveče, ja imam porodicu, treba da izvučem živu glavu iz sela. Isključio me je delegat samo zato što sam mu prigovorio da opomene sudiju kako da sudi, jer je nameštena utakmica, i kada sam pošao kažem policiji - pa, što dozvoljavate da me maltretiraju navijači. Neću ponoviti reči koje je rekao, samo je rekao - ko vas je zvao i što ste dolazili ovde. Dva ili tri lokalna policajca koja obezbeđuju utakmicu su tu samo da pomognu klubu da dobije.
I, na kraju, šta sa onima koji peru pare vodeći klubove? Taj naštima i sudiju i sve one koji dolaze, i kako da vi publiku sledeće godine, kada oni kod vas gostuju, usmerite da pravilno navija, kad znate da ste drastično pokradeni, jer taj lokalni mafijaš ili biznismen je sebi odredio da mu tim mora biti prvak ove godine ili će ga napustiti.
Jednostavno, nema sprovođenja u amaterskom sportu ovih pravila ili ćete ih uništiti potpuno finansijski. Kako ja mogu da obezbedim mokre čvorove na igralištu kada imam jedan ulaz i samo jedan mokri čvor u svlačionici. Molim vas, povucite ovaj zakon, jer je ovo smešno za primenjivanje, ili će se odnositi samo na klubove prve i druge savezne lige. Zahvaljujem.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Određujem pauzu do 15,00 časova. Reč ima u popodnevnom delu Petar Cvetković, a posle njega Ljubodrag Grbić.

(Posle pauze - 16,30.)
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, molim vas da radi utvrđivanja kvoruma ubacite identifikacione kartice u vaše poslaničke jedinice.

Imamo kvorum i možemo da nastavimo raspravu. Po prijavama za reč u zajedničkom načelnom pretresu reč ima narodni poslanik Petar Cvetković, poslanička grupa Demokratske stranke Srbije, a sledeći prijavljeni za reč... Izvinite, nisam vas videla.

Za reč se javio ministar pravde gospodin Vladan Batić.

Vladan Batić

Dame i gospodo narodni poslanici (žagor), bio sam u Skupštini Srbije pre podne od 10,00 do 11,00, od 12,00 do 13,00 i od 15,00 do 16,30 samo da bih obrazložio da nije želja ni Vlade ni mene kao ministra pravde da ignorišemo parlament, a ja ne bih da bilo šta kažem na ime načina rada parlamenta da to ne bi bilo pogrešno protumačeno. (Žagor...)
Što se tiče ... (žagor) Dame i gospodo narodni poslanici, što se tiče Predloga zakona o izmenama Zakona... (Žagor.). Došao sam sa željom da ispoštujem vas kao narodne poslanike i da ispoštujem Narodnu skupštinu Republike Srbije, a ako vi ne želite da ja bilo šta kažem povodom Predloga ovog zakona (žagor) zahvaljujem.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Zamolila bih narodne poslanike da poštuju dostojanstvo Skupštine i da omoguće svim govornicima da se obrate Skupštini.
Reč ima narodni poslanik Petar Cvetković, poslanička grupa DSS-a, a sledeći prijavljeni za reč je narodni poslanik Ljubodrag Grbić, poslanička grupa DOS - Reforma Srbije.

Petar Cvetković

Dame i gospodo, meni je žao što je gospodin ministar napustio sednicu jer sam upravo hteo da čujem obrazloženje Vlade za novu izmenu, ko zna koju po redu, Krivičnog zakona Srbije, za ove dve godine, međutim nismo uspeli da dobijemo obrazloženje.
Na samom početku moram vrlo kratko reći da je potpuno neumesno i ne znam kako ste mogli da prihvatite predlog da ova tri zakona spojite u jedinstvenu raspravu. To je van pameti, ali izgleda da ovde sve što se kaže ne može prvo da se kaže a i ne tiče se nikoga, niko to ne uzima za ozbiljno, odluke se donose van ovog parlamenta, a to je očigledno i ovaj postupak sada.
Govoriću samo o Krivičnom zakonu zbog toga što će moje kolege reći nešto više o ostalim zakonima. Kada gledamo obrazloženje za donošenje novih izmena Krivičnog zakona Srbije vidimo da je u sva ova četiri slučaja isto, a obrazloženje je glavno - da je nedovoljno oštra kaznena politika. Mogao bih da primetim da preispitivanje postojećeg stanja u našoj zakonodavnoj kaznenoj politici zahteva daleko ozbiljniji pristup od jedne proste i paušalne ocene da je kaznena politika nedovoljno oštra.
Na bazi kojih poređenja je naša zakonodavno-kaznena politika ocenjena kao blaga? Samo zbog toga što imamo visoku stopu kriminaliteta ili zbog nečeg drugog? Da li ju je Ministarstvo uporedilo sa stopom kriminaliteta u ranijim godinama? Da li ju je Vlada poredila sa stopom kriminaliteta u evropskim zemljama? Nije. Da li ju je Vlada poredila sa stopom kriminaliteta u regionu? Nije.
Sve zavisi od aršina kojim merimo. Ako želi ozbiljno da pristupi ovom problemu Vlada mora da sprovede sveobuhvatnu analizu kaznene politike, i zakonodavne i sudske, i kod nas i u okruženju, pa zatim da sa tom analizom i određenim zaključcima iz nje izvrši ocenjivanje kaznene politike kod nas.
Dalje, na osnovu čega se tvrdi da je uzrok povećanja broja krivičnih dela i stope kriminaliteta nedovoljno oštra kaznena politika za pojedina krivična dela? Možda je uzrok nedovoljno efikasna policija. Možda je uzrok tome neaktivnost, inertnost Ministarstva pravde. Možda su uzrok tome neažurni sudovi. Možda je uzrok tome sprega vlasti i kriminala. Možda su kriminalci imali zaštitu u strukturama vlasti, i kada smo počeli da ih hapsimo, izgleda nam da ima puno kriminala u Srbiji.
U Srbiji, otprilike, kriminala ima koliko i ranije. Ako izvršimo poređenje naše zakonodavno-kaznene politike sa evropskim uzorima i našim najbližim okruženjem utvrdićemo da je ona jedna od najoštrijih u Evropi, a da u Evropi zauzima lidersku poziciju. Kazneni rasponi u našem Krivičnom zakonu Republike Srbije i saveznom Krivičnom zakonu su izuzetno veliki, a posebno su maksimumi kod većine krivičnih dela visoki.
Slična situacija je i u nemačkom krivičnom pravu koje nam je već 150 godina uzor. Uporedna istraživanja rađena u zakonodavnim i sudskim kaznenim politikama u evropskim državama pokazuje da države sa najoštrijom zakonodavno-kaznenom politikom imaju najblaže sudske kaznene politike i obrnuto. Za puno sagledavanje stanja na planu naše politike suzbijanja kriminaliteta, kao i rezultata koje ona daje, treba biti svestan da je krivično pravo ultima ratio - poslednje sredstvo, a ne krajnji i konačni odgovor na kriminalitet.
Politika suzbijanja kriminaliteta kao pravna politika jeste nadgradnja nad krivičnim pravom kao pravnom dogmatikom. One se nalaze u odnosu de lege lata de lege ferenda, drugim rečima krivično pravo je ono što jeste a politika suzbijanja kriminaliteta je ono što treba da bude. Krivično pravo nije osposobljeno da pruži odgovor o svojoj sopstvenoj efikasnosti. To radi politika suzbijanja kriminaliteta. Ona daje odgovore da li krivično pravo jeste efikasno i u kojoj meri. Istovremeno, ona daje odgovore kako krivično pravo treba da bude.
Jedan od aksioma ove pravne politike jeste da je krivično pravo samo jedno od sredstava u suzbijanju kriminaliteta. Čitav niz drugih mera, postupaka, institucija i sredstava služi suzbijanju kriminaliteta. Krivično pravo je poslednje i najlošije. Razlog je taj što je zatvor kao glavna sankcija koja sledi za krivca mera koja daje loše rezultate. Krivci izlaze iz zatvora isti kakvi su u njih ušli i niko se ne može popraviti ili reformisati u veštačkoj sredini. Zato se u modernoj politici suzbijanja kriminaliteta naglasak stavlja na sva druga sredstva i mere za suzbijanje kriminaliteta, a ne na krivično pravo.
Kada se traži nova uloga krivičnog prava na planu suzbijanja kriminaliteta, onda se ona nalazi u iznalaženju tzv. funkcionalnih alternativa kazni zatvora koje treba da krivičnom pravu produže vek trajanja i da ga ponovo osmisle. Rad u društvenom interesu, kućni zatvor, zatvor vikendom, materijalna kompenzacija ili dobrovoljno izmirenje učinioca i žrtve jesu samo neke od novih sankcija koje koriste napredne države u svojim politikama suzbijanja kriminaliteta.
Naša država je, nažalost, u ovom trenutku i na ovom planu još negde na polovini prošlog veka. Još jedan od aksioma ove pravne politike jeste da se kriminalci ne boje kazne, već se boje da će biti uhvaćeni. Najčešće, oštrija kaznena politika ne daje rezultate na planu suzbijanja kriminaliteta. Rezultate će pre dati efikasna policija i tužilaštvo.
Malo koji potencijalni kriminalac računa sa propisanom kaznom, kada se upušta u kriminal. Ono što on kalkuliše, jeste da neće biti uhvaćen. Ako se, s jedne strane, kazne i pooštre i to saznaju potencijalni kriminalci, to ih skoro sigurno neće odvratiti od nauma. Ako bi im, sa druge strane, neko saopštio da će biti sigurno uhvaćeni, to bi ih odvratilo. Ovo je uočeno još u starom Rimu, a do nas je stiglo preko Cezara Bekarija i njegovog dela o zločinima i kaznama iz 18. veka.
Sledeći aksiom ove pravne politike je da je bolje delovati preventivno nego represivno. Pooštrena kaznena politika je u prvom redu represija, a ne prevencija. Ona se primenjuje kada se izvrši krivično delo. Nama je potrebna jasna i dosledna strategija na planu preventivnog delovanja, kada do izvršenja krivičnog dela još nije ni došlo. Bolje je trošiti resurse države na osmišljavanju mera koje obeshrabruju kriminal i koje uopšte ne moraju biti u domenu krivičnog prava, nego pooštravati kazne. Na primer, stvoriti efikasnu policiju, nezavisnu od političkog uticaja, korupcije i mafije; ona bi bila bolja brana kriminalu, nego ove kazne; stvoriti efikasno i hrabro državno tužilaštvo, samostalno, takođe nezavisno od političkog uticaja.
Nama je neophodan i zakonski okvir koji će sprečavati i obeshrabrivati kriminalitet. Treba doneti zakone koji sprečavaju smešu privatnog i državnog interesa. Ne može biti neko ministar obrazovanja i raditi na privatnom fakultetu i još tom privatnom fakultetu izdavati dozvole za rad. Treba doneti zakone koji sprečavaju da državni službenici, izabrana i postavljena lica primaju bilo kakve poklone. Ja vas neću podsećati koje ste poklone primili. Mogućnost da primaju slobodno poklone dovodi naše državne službenike, izabrana i postaljena lica, u iskušenje da budu podmićeni. Prevencija tog kriminala bila bi zabrana primanja poklona.
Ako već Vlada želi represivne mere protiv kriminala, Vlada treba da se angažuje na predlaganju nekih od navedenih funkcionalnih alternativa kazni zatvora, a ne da sve karte baci na pooštravanje kazni. Savremena politika suzbijanja kriminaliteta odavno je odbacila pooštreno kažnjavanje kao efikasnu meru. Ona neće dovesti ni do kakvog poboljšanja na planu suzbijanja kriminaliteta.
Krivično pravo je grana prava koja se, po pravilu, sporo menja, jer rezultati promena u njoj nisu brzo vidljivi. U krivičnom pravu ne postoji kratki rok, samo srednji i dugi rokovi. Zato niti jedna promena u krivičnom pravu ne može dati rezultat koji je vidljiv na kraći rok. Zato tvrdimo, na bazi saznanja nauke i politike suzbijanja kriminaliteta, da predložena oštrija zakonodavna kaznena politika neće dati ozbiljnije rezultate.
U svakom slučaju, sve promene na planu krivičnog prava ne smeju biti brze i iznad svega moraju biti sistematične. Promene moraju biti posledica jedne dosledne, jasno uređene, precizno usmerene politike suzbijanja kriminaliteta. Takva politika se izrađuje na temelju potpuno zaokruženih i celovitih istraživanja efekata postojećih rešenja.
Samo je takvo sagledavanje stanja na planu efikasnosti postojeće zakonodavne kaznene politike podobno da bude osnova za predlaganje novih, efikasnijih i boljih mera, sveukupnih mera, a ne samo oštrih kazni, za sprečavanje kriminaliteta, jer bolje je sprečiti nego lečiti, bolje sprečavati nego kažnjavati.
U svemu ovome treba izbeći euforiju predstavnika Vlade, koji preuveličavajući rezultate policijske akcije pod nazivom "Sablja", daju izjave u stilu da je kriminal u Srbiji uništen. Kriminal se nikad ne može suzbiti. On se samo može držati na pragu podnošljivosti. To je jedini realan i ostvarljiv cilj svake ozbiljne politike suzbijanja kriminaliteta. Svaka druga očekivanja, čak i od najbolje politike suzbijanja kriminaliteta, a kamoli od sadašnje, jesu samo jeftino dnevno-političko i populističko podilaženje punitivnom raspoloženju javnog mnjenja. Ono se, svesno ili nesvesno, podgreva sadašnjom euforičnom medijskom kampanjom i utopijskim obećanjima o Srbiji bez kriminala.
Što se tiče ponašanja koja se inkriminišu zbog obaveza preuzetih potpisivanjem određenih međunarodnih ugovora, ona su načelno u redu. Preuzete obaveze se moraju poštovati. Međutim, da li se zašlo u pojedinosti, koji međunarodni ugovori su u pitanju, da li se sagledalo stanje našeg prava, da li mi imamo propisana krivična dela ili neke druge oblike delikata, kojima se već inkriminišu određena ponašanja kao krivična dela, naročito na planu kompjuterskog kriminala.
Politike suzbijanja kriminaliteta razvijenih zemalja su odavno pokazale da je suzbijanje takozvanog sajber kriminala, odnosno kompjuterskog kriminala, jedino efikasno kao mešavina kompjuterske tehnologije i prava. Za njegov efikasno sprovođenje od presudnog je značaja međunarodna saradnja.
Ograničenja krivično-pravnog pristupa u suzbijanju kompjuterskog kriminala, uočena tokom primene politike suzbijanja ovog kriminala u razvijenim zemljama, dovela su do stvaranja dva nova pristupa. Prvi se usredsređuje na tehnološko onesposobljavanje kompjuterskog kriminala, dok se drugi bavi moralnim i tehnološkim obrazovanjem novih korisnika kompjutera. Hvala.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Pre nego što nastavimo raspravu, dužna sam, u skladu sa članom 28. i mojom obavezom da se staram o primeni Poslovnika, da vas obavestim da je juče narodni poslanik Dejan Mihajlov, predsednik poslaničke grupe Demokratske stranke Srbije, podneo molbu za održavanje konferencije za štampu u zgradi Narodne skupštine, sa temom "Informacija o saznanjima narodnih poslanika", i da su toj konferenciji prisustvovali narodni poslanici Dragan Jočić i Đorđe Mamula, kao i jedno lice koje nije narodni poslanik, a koje se zove Slavomir Banđur. Time je prekršen Poslovnik u članu 173. stav 2.
Molim sve narodne poslanike, mada do sada nije bilo takvih prekršaja, da poštuju član 173. jer konferenciju za štampu u zgradi Skupštine može držati samo narodni poslanik. Dakle, do sada nismo imali ni da predsednik stranke kojoj poslanička grupa pripada zloupotrebljava Skupštinu, a sada smo imali situaciju da neko NN lice sa ulice dođe ovde i ispred Narodne skupštine se obraća javnosti.
U vezi sa tim, primila sam saopštenje poslaničke grupe DOS - Reforma Srbije, u kojoj oni to najoštrije osuđuju i u kojoj traže da zbog uvreda koje su nanete narodnom poslaniku i potpredsedniku Vlade Čedomiru Jovanoviću izreknem najoštrije mere. Takođe, primila sam izveštaj Administrativnog odbora, koji takođe traži, a zbog povrede člana 173. stav 2, kao i člana 104. stav 2, koji se odnosi na meru udaljenja narodnih poslanika, jer je narušen moralni integritet učesnika sednice, a Čedomir Jovanović jeste dvostruko učesnik sednice, i kao narodni poslanik i kao potpredsednik Vlade.
S tim u vezi donela sam sledeću odluku, uvažavajući i poslaničku većinu i Administrativni odbor, ali istovremeno uvažavajući opšti interes, da se radi o većem broju lica, to su tri lica kojima bi trebalo izreći meru udaljenja, a posebno uvažavajući molbu narodnog poslanika Čedomira Jovanovića da se ovim licima ne izrekne mera udaljenja: narodnim poslanicima Dejanu Mihajlovu, Draganu Jočiću i Đorđu Mamuli izričem prvu opomenu, na osnovu prekršaja iz člana 173. stav 2. i drugu opomenu, zbog povrede dostojanstva Skupštine i dostojanstva narodnog poslanika.
Nastavljamo raspravu prema prijavama za reč, a za reč se javio narodni poslanik... Vi ćete Poslovnik, povreda Poslovnika, narodna poslanica Gordana Pop-Lazić, povreda Poslovnika.