PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 03.11.2003.

8. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

8. dan rada

03.11.2003

Sednicu je otvorila: Nataša Mićić

Sednica je trajala od 11:00 do 18:10

OBRAĆANJA

...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Za reč se javio Slobodan Milosavljević, ministar za trgovinu i turizam.

Slobodan Milosavljević

Poštovani narodni poslanici, evo i danas imamo situaciju da opozicioni poslanici iznose neproverene, neistinite ili poluistinite podatke. Ovde smo čuli od gospodina Anđelkovića da je ove godine Republička direkcija za robne rezerve kupila svega oko 3.000 tona pšenice, što naprosto nije istina. Otkupljeno je 46.300 tona semenske pšenice i 3.175 tona merkantilne pšenice, što znači da je otkupljeno negde oko 50.000 tona pšenice ukupno. Tačno je takođe da su sredstva u budžetu Republike Srbije za kupovinu kompletne količine pšenice obezbeđene, međutim individualni poljoprivredni proizvođači i zadruge nisu bili  voljni da prodaju pod uslovima pod kojima smo mi u budžetu obezbedili sredstva za kupovinu pšenice.
Takođe, izneta je neistina da je ove godine izvožena pšenica iz Republičke direkcije i da je ove godine Republička direkcija za robne rezerve uvozila pšenicu. Nijedan kilogram pšenice ove godine iz Republičke direkcije za robne rezerve nije izvezen, a isto tako nijedan kilogram pšenice nije uvezen, i to su činjenice i istine. Što se tiče 2001. i 2002. godine, kompletno 2001. godine je otkupljeno 431.851 tona merkantilne pšenice i 26.377 tona semenske pšenice. Godine 2002. je otkupljeno 297.116 tona merkantilne pšenice i 27.457 tona semenske pšenice. Ovo su zvanični podaci izveštaj o radu Ministarstva trgovine, turizma i usluga. On je javan i prosleđen je odboru, a to su i informacije koje su apsolutno dostupne svima koji žele da ih provere.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima predstavnica predlagača, narodna poslanica Gordana Pop-Lazić.

Gordana Pop-Lazić

Srpska radikalna stranka
Da se mi malo vratimo na temu zbog koje  tražimo da se izglasa nepoverenje ovoj vladi, a da ne diskutujemo o onome što bi ministri hteli. To što bi oni hteli, mogu na sednicama Vlade, a ovde ono što mi hoćemo. Samo ću se kratko vratiti na 1999. godinu, vezano za nestašicu struje, kako ovde reče predstavnik jedne poslaničke grupe; 19. decembra 1999. godine, posle NATO agresije, a zna se da je na Svetog Nikolu potrošnja struje najveća, proizvedeno je 145 miliona kilovat sati. To vi nikada niste postigli. Sećate se onih grafitnih bombi - e, posle dva sata kako bace one grafitne bombe mi smo opet dobijali struju.
Ne znam o kojoj nestašici vi pričate. Kad su nestašice struje u pitanju, sećam se da je 1982. godine zaista bilo nestašica i restrikcija struje. Tada sam imala malo dete, pa se zbog toga sećam. Sećam se da je bilo i ono da smo vozili par-nepar, ali to je bilo negde 1981. godine, a tada je da li Milka Planinc ili Branko Mikulić, ko je bio predsednik Saveznog izvršnog veća, ne sećam se. Ako pričate o tom vremenu, onda to što ste rekli možda i ima nekog smisla. Ako pričate o onom periodu 1998-1999. i ono 2000. do 5. oktobra, onda vi očigledno niste bili u zemlji i ne znate o čemu se radi.
Ono što vas sada manje-više boli, a ministra Pitića najviše, pretpostavljam, kaže da ga nije iznenadilo to što Senat američkog Kongresa ne da tih 92 miliona dolara, a računalo se na to, i da nije prvi put da ste ucenjeni, priznao je čovek i jasno je da su to ucene. Morate da shvatite da više ne možete da računate na strane donacije i strane kredite, ono što smo vam rekli u uvodnom izlaganju, i da moramo da se okrenemo sopstvenim rezervama.
Vi to nikako niste kadri da učinite, ali ste shvatili sada ono što smo vam pričali godinama, otkako ste došli na vlast, i uopšte politika SRS jeste takva.Od Zapada mi možemo mnogo toga da dobijemo, možemo da sarađujemo, možemo njihovu tehnologiju, možemo da vidimo i njihove zakone, koliko su oni napredniji od naših, da se tu usaglašavamo po mnogo čemu. Ima i kapitala, može i neki kredit, ako možemo da ga vraćamo i ako znamo u šta ga ulažemo. Ali, svoje proizvode možemo da prodajemo samo na Istoku.
Evo i predsednik Vlade ide sad u Kinu. Shvatio je da je to jedini način. Idemo u Kinu, moramo da idemo u arapske zemlje, sa njima možemo da sarađujemo, sa Južnom Amerikom, po tom pitanju. Da li nam je to malo sveta, pored Rusije, Belorusije i Ukrajine, da mi svoje proizvode, jedna ovako mala država na Balkanu, prodajemo? Nije, samo treba da vam dođe u glavu da na jednoj osnovi možemo da razgovarmao sa Zapadom, a da na drugoj osnovi moramo da razgovaramo sa Istokom. Nema vas, koliko vidim, na prijemima ovih ambasada zemalja iz Afrike, Azije, Južne Amerike. Tu vi ne idete, mislite da ne treba da se ide tamo, a onda kako iskukate da odete u Kinu stvarno ne znam, i kako vas uopšte primaju.
Najviše sam se javila zbog jedne stvari, zbog koje sam bila revoltirana, a što je prilično obavezujuće za ministra građevina. On je na kraju zasedanja prošle nedelje, replicirajući meni na izdatke vezane za legalizaciju, koje sam ja navela, rekao jednu stvar za skupštinskom govornicom koja ga mnogo obavezuje. Rekao je - izvršili smo pritisak na gradsku skupštinu i na lokalnu samoupravu da za objekat do 100 kvadrata ne može da košta više od 45.000. Kada oduzmemo ovih 30 hiljada što mora da vas košta samo da uz onu prijavu uplatite za raznorazne takse, izlazak geometara i tome slično, ispada da još 15.000 treba da se plati. Onda je išla vest u, čini mi se, poslednjem Dnevniku RTS-a, ministar građevina za govornicom i kaže - izvršili smo pritisak na lokalnu samoupravu i gradsku skupštinu da cena legalizacije za objekat do 100 kvadratnih metara bude.... i rez, ne kaže 45.000 dinara. To nisu smeli da kažu, jer je neko tamo shvatio, posle onoga što je ministar rekao, koliko je to obavezujuće i da to ima elemente krivičnog dela, ukoliko to tako ne bude. Sada ja vama kažem ovde i javnosti Srbije - držimo za reč ministra građevine da legalizacija u Beogradu za objekat do 100 kvadratnih metara ne može da košta više od 45.000 dinara, jer je on to rekao.
Drugo, izneo je jednu neistinu, rekavši koliki je broj zahteva. Ako on pod zahtevom podrazumeva običan beli papir na kome piše ime, prezime i adresa gde se nalazi objekat, da je to zahtev za legalizaciju, onda je on u pravu. Ali, to nije to. To su ljudi podneli smatrajući da je to možda dovoljno da ih ne ruše - neće ovi dugo, pa će legalizacija verovatno biti po nekom novom zakonu ili će proći ovo što radikali traže, da se ovaj zakon stavi van snage. Dakle, nije istina.
Ono što je najgore, ovih dana idete po Zemunu, po novom naselju, članovi Demokratske stranke, po onom metodu siguran glas, to ste radili i na prošlim izborima, i kažete građanima - ako se učlanite u Demokratsku stranku i ako glasate za kandidata Dragoljuba Mićunovića, nećete biti srušeni. Tako ste skupljali potpise ovog vikenda u novom naselju, u ulicama: Romanijska, Crnogorska, Garibaldijeva. Građani vam stoje na raspolaganju, a ja imam imena ljudi kod kojih su aktivisti dolazili. To je to.
Neću ja od ove legalizacije tako lako da odustanem, kao što ste vi mislili. Izašao ministar 10-15 minuta i rekao nešto, pa završili smo posao. Ne. Postavljam sledeće pitanje ministru građevina: šta sa onima koji su započeli postupak legalizacije pre donošenja ovog zakona i platili sve što je trebalo da plate? Ništa. To bi trebalo da važi. E, ne važi. Kažu u lokalnoj samoupravi da to ne važi, jer to je bio onaj, kažu, pljačkaški zakon o legalizaciji, koji nije ni funkcionisao, bio je odmah stopiran, jer su demokrate i SPO-ovci bili na vlasti i nisu dali legalizaciju, potpuno su zaustavili, znajući šta se priprema i znajući šta mogu da očekuju od legalizacije, koliko je to para.
Recimo, jedan čovek je zaključio ugovor sa Direkcijom za gradsko građevinsko zemljište, potpuno regulisao naknadu za uređenje gradskog građevinskog zemljišta, platio, ni manje ni više, nego skoro milion dinara, 30. septembra 2002. godine. Oni sad kažu: gospodine, ovo više ne važi, to što ste platili, platili ste, a sada morate novi zahtev za legalizaciju, inače vas rušimo. Ovo je bio pljačkaški zakon, ovaj ne znam kakav je.
Znate li vi koliko ima takvih ljudi? Ministar građevina mora da odgovori na to konkretno pitanje. Ugovor je validan, zaključen između Direkcije za gradsko građevinsko zemljište i izvesnog gospodina, čije ime neću da kažem; predmet ugovora: regulisanje naknade za uređivanje gradskog građevinskog zemljišta za bespravno izgrađeni proizvodno- poslovni objekat u naselju Kumodraž. Toliko smem da vam kažem.
O onome što ste uradili na Plavom mostu, o tome neću ni da govorim. Kažu: treba da nikne zelena trava, treba da se vrati sve u prvobitno stanje. Srušeno je objekata u vrednosti oko 20 miliona evra, oko 1.000 njih je ostalo bez posla i sada ljudi postavljaju pitanje: da li smo toliko bogati da zatvorimo 80 firmi? Kome koristi rušenje 10.000 metara kvadratnih poslovnog prostora? Da li je trenutak ostaviti 1.000 radnika bez posla, a njihove članove porodica bez egzistencije? Ko je profitirao nanošenjem štete vlasnicima, ukupne vrednosti 10 miliona evra? Postavili su oni ovde pitanje i za gospodina Mihajlovića, vezano za asistenciju, i za gospodina Batića, jer su uputili krivične prijave, ali neću ovde da širim priču, da ne kažete da mnogo odugovlačim.
Dakle, pitam vas kome to ide u prilog, zbog toga što to radite i što vam je draža zelena trava, kao da ćemo da idemo i pasemo travu, umesto proizvodnih objekata, koji sami po sebi imaju vrednost. Jer, ako nešto država ima, ima nepokretnosti, nije važno u čijoj su svojini, pogotovo ako su u privatnoj svojini, neće da odlete nigde. To je naše bogatstvo. Još ako se u tim objektima nešto proizvodi, pa se stvara nova vrednost, pa se uplaćuju porezi i doprinosi, to za državu može da bude samo dobro. Do zelene trave ima mi da čekamo još 30, 40, 50 godina. S druge strane, uništavate Košutnjak. Tamo zidate gde šta hoćete, po Topčideru, tu može da se seče drveće staro i po 100 godina. To nije bitno zato što je interesantno za raznorazne vile i vilice i tome slično.
Ima mnogo dokumentacije, zatrpali me od jutros, vezano za ovu legalizaciju i za zloupotrebe, ali neću sve to da čitam. Postavljam, dakle, pitanje ministru Šumarcu - kome sve to ide u prilog, konkretno, šta sa onima koji su već uplatili sve što treba u postupku legalizacije, a sada ih terate da ponovo legalizuju, pa kad vi odete sa vlasti, dođu neki drugi, po tom principu bi mogli ponovo da donose nove zakone i kažu - opet sve počinje od nas. Morate da shvatite da su u pitanju državni organi, da može vlast da se menja, ali državni organ se obavezuje potpisivanjem nekog ugovora.
Ono što je gospodin Pajtić rekao, prozivam ga ovde, kaže - političke slobode, nema osvetoljubivosti od 2000. naovamo, otkako su demokrate na vlasti, politička tolerancija. Zašto onda izbacujete SRS iz poslovnih prostorija? Kako vas nije sramota da jednu političku parlamentarnu partiju bez ikakvog zakonskog osnova izbacujete iz prostorija koje su stečene na legalan način, legalniji nego što ste vi demokrate stekli svoj poslovni prostor, jer ste vi prostor uzeli na dugoročni zakup, na 30 godina, ali od DIPOS-a, Diplomatskog poslovnog prostora. Oni nisu mogli to da uzmu. Ja vam kažem, budete li izbacili SRS iz njenih prostorija, sledeće parlamentarne izbore mi ćemo iz prostorija Demokratske stranke sprovoditi. Tako će biti, nema šale sa nama, vi to znate. Silu ne priznajemo, zakon poštujemo, ali niti je šta počelo sa vama, niti će se sve završiti sa vama.
Ovo kroz šta građani prolaze, vezano za njihove objekte, za rušenje bespravno podignutih objekata, a navodno mogu da ih legalizuju, kroz to prolaze i vaši politički neistomišljenici. Vi mislite - hajde, sklanjamo trafike iz glavnih ulica, joj što su ružne, načičkali tamo, prodaju bombone, novine, čokoladice; danas sklonili, na pet metara sutra je drugi nikako, ali nije vlasnik onaj isti, nego neki koji je vama podoban, neko kome ste nešto dužni. To tako, ljudi moji, ne može da funkcioniše, jer ne možemo mi tako da delimo građane, ko je podoban, ko nije podoban, ko je u mojoj stranci, ko je u nečijoj stranci. Svako mora da koristi svoja prava, prema svojim sposobnostima da se razvija, da državi plaća ono što treba da plaća i niko od toga ne beži, samo im ne date da rade.
Toliko sam htela da se vratim na ovu legalizaciju i na gospodina Šumarca, ako može da odgovori ovim građanima. U svakom slučaju, ovde će ići sudski sporovi, to sve obavezuje one koji su ugovore potpisali, pa neka se češu kad krivične prijave počnu da rade.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima predsednik Vlade, gospodin Zoran Živković. Izvolite.
...
Nova stranka

Zoran Živković

Samo kratko, pošto je ovde pomenuta stranka kojoj pripadam i jedna nemoguća situacija, a to je da bilo ko iz Demokratske stranke nekome obećava nešto zato što će dati potpis za neki papir na kom piše u zaglavlju - Demokratska stranka.
Mislim da ovde već treći dan slušamo priče o tome kako neki zamišljaju kako će se oni ponašati ako nekada budu vlast. Kao što vidite, i kao što ljudi koji gledaju ovaj prenos vide, to bi bilo strašno, ali nema opasnosti, neće biti vlast, tako da će ovo ostati samo, ne lepi, nego ružni snovi.
Vi ste pomenuli "Plavi most" i neko zelenilo oko njega. Razumem vaše interesovanje za "Plavi most", ali mislim da to nije tema rasprave o Vladi. Sve o urbanizmu će vam reći ministar za urbanizam, ali ja ću vam reći ono što ste pitali, vezano za ...
(Dobacivanje iz klupa.)
Ja ću da vam objasnim i "Plavi most", ako vam nije jasan. "Plavi most" je veliki problem ove države i zato je logično interesovanje
svake političke stranke i svakog političara da se ta anomalija našeg društvenog života iskoreni.
Ali, da vam kažem, oko spoljnopolitičkog definisanja ove zemlje i toga pod kojim mi pritiscima živimo, ja bih da vas podsetim da je taj zahtev američkog Kongresa o uslovljavanju pomoći koju Sjedinjene Američke Države daju Srbiji i Crnoj Gori postojao i 2000, 2001. i 2002. godine, i postojaće i ove godine, verovatno i naredne godine, kao što ste čuli, i to je ružno, to nije dobra vest i ne može da se nazove nekim dobrim odnosom prema nama, ali definitivno je da imamo i drugi deo te priče, a to je da to uslovljavanje nikad nije bilo sprovedeno do kraja, odnosno, da je ta pomoć ipak dolazila svake godine. Ali, to je manje važna stvar.
Nije tačno da ova vlada očekuje da živi od donacija. Nije tačno da ova vlada želi da od donacija pravi budućnost ove zemlje, pošto to niko živi nigde nije učinio, pa nećemo ni mi, niti je to bila ambicija bilo kada. Mnogo važnije je to što se desilo danas, pre neki sat, a to je da je potpisan stabilan status normalnih trgovinskih odnosa između SAD-a i Srbije. To je praktično ukidanje carine od nekih 20% na sve proizvode koji dolaze iz naše zemlje.
Šta je problem sa našim proizvodima? Slažem se da najveći deo proizvoda plasiramo na istočno tržište i to je loše, i to je posledica onoga što više nećemo da ponavljamo, onoga što se zove prethodna vlast. Naime, učinjeno je lošom vlašću, sankcijama i bombardovanjem to da su sada naši proizvodi tehnološki na mnogo nižem nivou nego što je stvarnost, da sva ona tržišta koja smo imali pre 10 - 20 godina više nisu naša tržišta, da čak ni tržište Kine više nije naše tržište.
Ja ne idem u Kinu da bih mogao da pomognem našim privrednicima da plasiraju svoju robu, jer oni koji to mogu su već to učinili sami, nego idem u Kinu da pokušam da rešim dugove koji su u zadnjih 10 godina stvoreni, a to su dugovi preko 600 miliona dolara. Da vas obavestim da smo na putu da jedan dug, a to je dug za sirovu naftu, NIS-a prema "Sinohemu" rešimo tako što ćemo dobiti jedan veliki otpis kamate, povoljne uslove za reprogramirani dug i duži period otplate. To je osnovni cilj posete Kini, nažalost.
Sigurno da će moći da se vide sve mogućnosti za političku saradnju, za privrednu saradnju, ali ova vlada neće voditi ono što se nekad zvalo partijsko - privredne delegacije, jer to vreme je prošlo. Nema šta bilo koja vlada da otvara bilo koje tržište, bilo kom privredniku, tako što će ga voditi za ruku. Vlada otvara tržište svoje zemlje time što stvara privredne uslove privređivanja u svojoj zemlji, što stvara dobre zakonske osnove za ekonomske odnose sa drugim zemljama, i to je ova vlada učinila.
Vi možete da govorite, govorim o predlagačima, sve, šta god vam padne na pamet, o privatizaciji. Ponavljam, privatizacija će biti na proveri ne samo danas, ne samo sutra, ne samo u drugom mandatu ove vlade, nego i posle toga, i kroz pet godina, i kroz 10 godina, i ja sam spreman da i tada dajem iste odgovore, kao i ovi ministri, da daju iste odgovore koje su vam davali danas i ti odgovori će i tada biti verodostojni.
Konačno, jedan mali osvrt na urbanizam i priče o urbanizmu i na poslovni prostor. Poslovni prostor koji drži Srpska radikalna stranka u Zemunu je na sudu presuđena stvar i ja neću u to da se mešam, samo sam više puta u poslednjih mesec dana odbijao ponude Srpske radikalne stranke da ćemo, ako taj prostor ostane, mi moći da računamo na to da ove rasprave neće biti i da će SRS da pomaže Vladu da opstane. To je lepa ponuda samo za one koji se hvataju za slamku; pošto ova vlada nema nikakav razlog da se hvata za bilo šta što prolazi kroz baru, nećemo tražiti ni od koga pomoć. Ne treba ovoj vladi, ne treba mojoj stranci, ne treba drugim strankama DOS-a bilo kakva podrška, ako ona ne dovodi do toga da reforme mogu dalje da se odvijaju.
Ja sam to rekao i ponoviću još nekoliko puta - ne treba nam podrška bilo koga ko nije za to da se reforme po svom smeru i po svom tempu ne nastave. Nemojte da se brinete za puko očuvanje vlasti, jer ova vlada se neće boriti. Možda ćete biti iznenađeni raspisivanjem izbora, prijatno ćete biti iznenađeni raspisivanjem izbora, ali definitivno nećemo ulaziti u bilo kakve takve varijante.
Ima primedbi, čuo sam u dobacivanju, neki su to i rekli da je Demokratska stranka postala socijalistička partija. To je delimično tačno. Naime, mi jesmo postali pridruženi član Socijalističke internacionale i to je jedan prirodan proces pozicioniranja stranke na tom nekom svetskom političkom nebu. Zašto smo ušli u to? Zato što je ova država, koja će nažalost još dugo imati potrebu da ima jak socijalni upliv države u život društva, zato što je ova stranka inače bila na centru, jedan mali levi centar neće smetati Demokratskoj stranci da nastavi svoj program. U toj internacionali ima puno stranaka koje su vladajuće u Evropi, u celom svetu i ja ne vidim ništa loše da smo mi u tom društvu.
Postoje neke druge internacionale, recimo, postoji internacionala u kojoj su partije koje su konverzativne, narodnjačka internacionala. U toj internacionali su i neke naše stranke i neki sledeći predlagači, pa recimo DSS, G17 plus, u toj internacionali su i neke druge stranke, kao što je recimo HDZ. Toliko o pozicioniranju stranaka.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Prvo, reč ima ministar urbanizma i građevina, isto za repliku, Dragoslav Šumarac, zatim narodni poslanik Zoran Anđelković na izlaganje ministra Milosavljevića, zatim narodni poslanik Bojan Pajtić na izlaganje narodne poslanice Gordane Pop-Lazić, zatim Zoran Krasić na izlaganje predsednika Vlade Zorana Živkovića, pa dalje ćemo videti.

Dragoslav Šumarac

Poštovana gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, ja ću konkretno da odgovorim na pitanja: tačno je, u Beogradu je 45.000 za 5a, odnosno šestu zonu i to je za uređenje zemljišta.
Molim vas, u Altini, gde ste prodavali državno poljoprivredno zemljište PKB-a vašim pristalicama po 50 evra po aru, a onda su oni prodavali po 500 evra nesrećnim izbeglicama i drugim siromašnim građanima Zemuna, tamo će biti 45.000 za uređenje zemljišta, a svaka od tih kuća od 100 kvadrata košta najmanje 40.000 evra.
Dakle, ovo je oko 400, 500 evra, 0,1% od vrednosti objekta. Nijedna vlast ne može da ponudi manje od toga i zato građani to dobro znaju i zato se prijavljuju.
Što se tiče onih koji su se po starom prijavili, opštine njima upućuju informaciju da mogu da obnove tu prijavu, ali sve što su plaćali, sve im se to računa. Ova cena koju je Beograd ovde ukalkulisao podrazumeva samo naplatu za izgradnju magistralne mreže, to znači od Makiša pa do Altine, dakle, ne ni primarnu ni sekundarnu, nego samo magistralnu, ono što su svi građani koji su legalno gradili morali da plate.
Dakle, moramo da vodimo i ova vlast vodi računa o svima, o onima zahvaljujući kojima su se gradovi po Srbiji i gradili, dakle mislim na infrastrukturu. Ne možemo da kažemo svima onima koji su plaćali - vas zaboravljamo, zašto ste to radili (dakle, to je vaša politika, pravljenje haosa, nereda), nego treba da budu svi građani Srbije ravnopravni.
Dakle, ovi koji su po starom zakonu započeli proces legalizacije su u najpovlašćenijem položaju, ne moraju ništa da plaćaju, ne moraju da rade novu projektnu dokumentaciju.
Što se tiče angažovanja nekih stranaka, zahvaljujući ovim strankama koje su se angažovale ovaj zakon smo i usvojili i građani treba da prihvate ovo što je Demokratska stranka njima podelila i tu ima i prijava, dakle, mogu samo da popune prijavu i da predaju u opštinama i to je dovoljno da se uđe u proces legalizacije.
Gospođa Pop-Lazić kao pravnik treba da zna da je to prvi korak, kao kad neko hoće da dobije na lutriji mora da kupi loz, a ovde je kupovina loza samo prijava i zato građani to dobro znaju i prijavljuju se, bez obzira na vaše pozive i na odvraćanja od procesa legalizacije.
Takođe, moram da pohvalim i ove, mada mi neće zameriti svi oni koje ću zaboraviti, pre svega je tu gospodin Bogdanović, a znate da je Beograd usvojio GUP još 22. septembra, da su te olakšice donete i da to isto važi za Novi Sad; to važi Niš gde je gospodin Ćirić, to važi i za Prokuplje gde je Milentijević Dragan, dakle, svi oni koji nas podržavaju i oni svi rade na terenu.
Ovaj proces legalizacije podrazumeva angažovanje, pre svega, građana, koji su sve ovo prihvatili, zatim rad opština. Vidite da sve opštine u Srbiji sada rade i subotom.
Moram da vas razočaram, gospođo Pop-Lazić, da se u Grockoj od petka, kada smo mi ovde raspravljali, do danas prijavilo 700 građana za legalizaciju.
Dakle, ovaj proces će sigurno uspeti i ova vlada, bez obzira kada će biti izbori, da li prevremeni ili redovni, proces legalizacije će sigurno završiti u korist građana.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Zoran Anđelković, pravo na repliku.

Zoran R. Anđelković

Samo jedna rečenica oko reformi, kada je reč o Socijalističkoj partiji Srbije, naravno i mi smo za reforme, samo za reforme sa ljudskim likom, nećemo one reforme pod onom parolom - operacija uspela, pacijent podlegao. Znači, takve reforme nam ne trebaju. Naravno da su nam potrebne reforme, to nije sporno.
Kada je reč o gospodinu Milosavljeviću, ne znam šta je bio demanti, vi ste rekli da je bilo kupljeno 3.170, a ja sam rekao 3.200. Znači, ja sam vam čak 30 tona povećao, a 46.000 tona je semenska pšenica i ja nisam govorio o sadnji, nego sam govorio o hlebu da se jede. Znači, nema. Semenska pšenica se seje, a merkantilna se jede i ja sam govorio o otkupu, treba da se napravi brašno. Gospodine Živkoviću, vi ste iz krajeva... seje se, dobro; ali šta ste vi još, gospodine Milosavljeviću, rekli.
Vi ste rekli da je 2001. godine otkupljeno 450.000 tona, i to je tri puta manje nego 1995. godine, kada je otkupljeno 1.200.000; i to je u redu, samo to je sadnja 2000. godine, to je ono za šta smo mi socijalisti stvorili uslov. To je ono kada smo mi stvorili uslove da se poseje toliko da bi se moglo uzorati i da bi se moglo obrati, da bismo mogli da prodamo 450.000 tona; a gledajte sada tendenciju: već 2002. godine otkupili ste 259.000 tona, kako ste rekli, dobro, 297.000 tona, to je opet manje za jednu trećinu nego 2001. godine, a sada samo 3.170 tona. Nije ni čudo, jer je cena brašna bila pet dinara kada smo mi bili na vlasti, a sada je 20 dinara; nije ni čudo, jer jednostavno nemate dobar odnos prema seljaku i on vam više ne veruje i ne seje, pa prema tome ostaćemo bez brašna, uvozićemo brašno ili pšenicu, nažalost, moramo da uvezemo, nemamo.