SEDMA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 29.11.2005.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

SEDMA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

2. dan rada

29.11.2005

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 10:10 do 16:55

OBRAĆANJA

Aleksandar Popović

Gospodine predsedničke, dame i gospodo srpski narodni predstavnici, pre svega želim, a bilo je 19 diskutanata, sve sam pažljivo saslušao, da zahvalim svima hvala na korektnoj i krajnje konstruktivnoj raspravi.
Pojavilo se više tema koje su se, na ovaj ili onaj način, javljale gotovo kod svakog diskutanta. Naravno, potrebno je više finansirati naučnoistraživačku delatnost iz budžeta. Pošto su se spominjale razne cifre, da kažem, trenutno smo na 0,4% bruto društvenog proizvoda iz budžeta, oko 1,2% budžeta. Cilj zemalja EU 2010. je - 1% iz budžeta i još 2% iz privrede, ukupno 3%.
Bili smo blizu jednom procentu iz budžeta bruto društvenog proizvoda za vreme ministrovanja gospodina Unkovića. Naravno, zemlja je bila pod sankcijama, teško je porediti budžete. Ali, ono što matematika govori, tada smo zaista to imali, što se tiče procenta bruto društvenog proizvoda visoko ulaganje i to treba javno i jasno reći. Potrebno je, sa jedne strane, iz budžeta ulagati više, i to je sasvim tačno. Sa druge strane, potrebno je intenzivirati, a o tome je puno govoreno, veze između nauke i privrede.
Ono što je, nažalost, danas činjenica, jeste da su te veze prilično slabe, da je privreda u prilično lošem stanju, da i oni ljudi koji imaju preduzeća, novac za investicije, investiraju radije u trgovinu, tako se pare brže okrenu, nego što žele da investiraju u naučno istraživanje, gde je rezultat, pa i povraćaj uloženog novca, u krajnjoj liniji, neizvestan.
Postoje pozitivni primeri o vezi nauke i privrede u Srbiji. Postoji Institut "Pupin" koji pravi najbolje uređaje za naplatu putarine u Evropi. Postoji Institut za ratarstvo i povrtarstvo iz Novog Sada koji je svetski značaj proizvođač semena najrazličitijih kultura. Postoji Institut za hemiju, tehnologiju i metalurgiju iz Beograda, čiji stručnjaci su napravili insekticid kojim se i danas prskaju komarci u Beogradu.
Stotine hiljada evra Beograd godišnje štedi zato što ne kupuje strani insekticid. To je samo razlika u ceni. Dakle, postoje dobri primeri, ali i dobar deo onih grana nauke koji mogu da teže finansijskoj dobiti, kao rezultatu primene naučnih istraživanja. Nažalost, nisu našle pravi način da se povežu sa privredom.
Ono što nam je neophodno da intenziviramo te veze, ne samo ovde, već i da promovišemo, kao država, primenjive rezultate naših naučnika u inostranstvu. Svaki dinar ili evro koji se donese iz inostranstva je dinar manje iz srpskog budžeta i dinar više za one grane nauke koje su svakoj ozbiljnoj državi potrebne, od kojih realno ne može da se očekuje da privređuju na tržištu. Mislim na istoriju, etnologiju, muzikologiju. Svaka ozbiljna država, ako želi da ne izgubi svoj identitet, takve nauke mora da ima i mora u njih da uloži.
Spominjana je puno puta reč "racionalizacija". Racionalizacija nam treba, ne racionalizacija u smislu otpuštanja, ali smanjenje formalne mreže naučnoistraživačkih organizacija, racionalnija upotreba opreme koja postoji, tu u svakom slučaju - da.
Što se tiče privatizacije, stav ovog ministarstva, dok budem bio na njegovom čelu, nema privatizacije preko 50% naučnih instituta u Srbiji. Imamo loša iskustva, i po zakonu iz 90-ih godina, kada su neki instituti privatizovani, pa više nad njima država nema nikakvu kontrolu, i sa privatizacijom nekih privrednih društava, koja su u sebi sadržala i naučnoistraživačke organizacije. Te naučnoistraživačke organizacije, koje su bile u sklopu privrednih društava, koja su privatizovana posle 2000. godine, više ne postoje.
Ovo ministarstvo je uputilo zahtev Ministarstvu privrede za izuzeće od privatizacije svake naučnoistraživačke organizacije koja je u sastavu privrednih društava koja se sada privatizuju. Dakle, branićemo pravo naučnika na naučni rad od privatizacije.
Konačno, sprovođenje; često je spominjano da će veliki problem biti sprovesti zakon. Taj problem uvek postoji i uvek će postojati. Ministarstvo će učiniti sve, kao što je učinilo sve da napravi predloge zakona, za koje mislimo da odgovaraju srpskim trenutnim prilikama i standardima EU.
Učinili smo sve da napravimo zakone koji su realno u ovoj zemlji sprovodljivi. Dakle, učinićemo sve da ništa od svega ovoga što je ovde napisano ne ostane mrtvo slovo na papiru.
Sada ćete mi dozvoliti vrlo kratko da odgovorim na pojedinačne primedbe koje su se čule. Ići ću redom.
Rečeno je da imamo 3.500 istraživača na institutima, 2.000 na fakultetima, koje finansiramo. Ne, imamo otprilike oko 8.500 istraživača koje finansiramo i otprilike dve trećine njih je na fakultetima, a jedna trećina je na institutima.
Da je po broju radova iza nas samo Turska. Nismo toliko loši. Ove godine očekujem da ćemo po broju radova objavljenih u međunarodno priznatim časopisima prvi put, nakon 15 godina, biti ispred Hrvatske. Sledeće godine naša meta su zemlje EU. Dakle, broj radova raste, kvalitet srpske nauke iz godine u godinu raste.
Inkubator postoji i u Knjaževcu, ne postoji samo u Nišu. Ono što je suština problema je što do sada država, zbog nedostatka zakona koji je regulisao inkubatore i tehnološke parkove, nije imala način da utiče, nije imala način da ih finansira. Treba li finansirati inovacione centre? Složićemo se svi da treba. Da li je do sada postojala zakonska osnova? Ne nije, i onda znate da treba nešto da uradite, a nemate zakon koji vam to omogućava.
Naravno, ima puno pitanja na koje će vreme dati odgovor, vreme će pokazati šta je bolje, a šta je lošije rešenje. Vrlo često nema jednostavnih istina. Zašto strategiju donosi Vlada, a ne parlament, zašto na deset godina, to je stvar oko koje možemo da razgovaramo, možemo da se sporimo ili ne sporimo, ali nadam se da ćemo se naći i sutra na odboru 10,30 časova, pozovite sve one poslanike koji su imali primedbe, bez obzira da li su uložili amandmane ili nisu, pozivam sutra u 10,30 časova na sednicu Odbora za nauku i tehnologiju, kako bi još jednom otvoreno porazgovarali o svim onim problemima koji su se pojavili.
Ministarstvo utvrđuje sve programe u članu 10, osim naučnih programa SANU i Matice srpske, sve ostalo utvrđujemo mi. Da li Ministarstvo treba da bude na višem od šestog mesta u članu 11? Verovatno treba.
Nacionalni savet, kakav i koliki? Ministarstvo je spremno da prihvati amandman koji će ići ka smanjenju broja članova, ali imamo šest naučnih oblasti koje su definisane u jednom od članova zakona i kada uvažite neophodnost činjenice da instituti i univerzitet, odnosno fakulteti daju podjednaki broj ljudi u nacionalni savet, da se ne bi stvorila neravnoteža, kada imate u vidu činjenicu da treba i naučne oblasti da budu podjednako zastupljene, jer bi bilo kakva neravnoteža mogla da naškodi interesima pojedinih naučnih oblasti, onda dođete do broja 12.
Tu mora da učestvuje SANU koja je ovde spomenuta i oko toga se svi slažemo. Izvesna organizacija, mislim na Vojvođansku akademiju i umetnosti, tzv, a za mene kao ministra takva organizacija ne postoji. Dok sam ministar takva organizacija neće biti finansirana od strane Ministarstva. Postoji jedna jedina SANU i ona ima svoje odeljenje u Novom Sadu i to je sve.
Dakle, kada dodate na Akademiju Maticu srpsku, već dođete na 15, ali mislim da se možemo lako složiti oko toga da se smanji broj predstavnika Privredne komore.
Da li ministarstvo treba da preuzme neke od uloga koje daje ovaj zakon o nacionalnom savetu? To je stvar oko koje treba da razgovaramo.
Što se tiče kritike ovog zakona, išlo se u dva pravca. Dakle, da je možda decentralizacija, a ideološki kao desničar u decentralizaciju verujem, da je možda u Zakonu o naučnoistraživačkoj delatnosti decentralizacija prevelika, a da je u Zakonu o inovacionoj delatnosti data suviše velika uloga ministru.
Verujte mi na reč, zaista ne želim da preuzimam previše velike uloge. Ne verujem da istorija počinje od moje malenkosti, činili smo sve što smo mislili u ovim predlozima da je moguće da dobijemo sistem gde će se stručna javnost što je moguće više slušati, gde će Ministarstvo što je moguće više biti samo tehnokratski organ, a gde ćemo sistemom, koji ćemo napraviti, omogućiti da se odluke relativno brzo donose i da nema haosa. To je opet stvar o kojoj treba sutra da razgovaramo.
Da će biti otpora i decentralizaciji i sprovođenju zakona, apsolutno smo mi u Ministarstvu svesni. Zakon neće dobiti prostor u medijima, rekao je gospodin Žarko Obradović, to ćemo videti, bojim se da će tako i biti. Da se strategija razvoja radi, radi se.
Ovo ministarstvo neće čekati, jer nacionalni savet, koji treba da predloži strategiju razvoja naučno-istraživačke delatnosti, neće čekati da se strategija razvoja uradi.
Dakle, predložićemo ono što mislimo da treba da bude strategija naučno-istraživačke delatnosti u ovoj zemlji. Zakon tu nije previše tvrd, da li deset ili pet godina, jeste deset, ali otvara mogućnost da se strategija dorađuje vremenom.
Dakle, mislim da tu nema straha da je teško predvideti šta će biti za deset godina? Jeste, ali će moći da se vrše, i zakon to predviđa, različite dorade.
Zašto ime, reč oko SANU, tako kako jeste, tehnički bih mogao da kažem, to je dogovor sa SANU, koja je inicirala rešavanje problema izrade rečnika na ovaj način. Ono što je takođe činjenica da je ovaj rečnik, kada je počeo da se radi, dobrim delom bio rađen kao rečnik srpsko-hrvatskog jezika, a tog jezika sasvim jasno nema. Mi govorimo srpskim jezikom, prema tome, da se zove rečnik srpskog jezika, imali bi problem, jer morali bi da radimo sve otpočetka.
Možemo da razgovaramo da ovo bude zakon o srpskom rečniku. Dakle, to je stvar oko koje mislim da možemo da napravimo neku vrstu dogovora sutra na Odboru.
Ko može da bude osnivač? Mi ovde dozvoljavamo mogućnost da osnivači naučnoistraživačkih organizacija, dakle, pre svega, ovde govorimo o institutima, mogu da budu i fizička lica.
Vi de fakto sada imate situaciju da imate privatne fakultete, koji i ako prođu ovaj sistem akreditacije, samim tim što su fakulteti, mogu da budu registrovani kao naučno-istraživačke organizacije.
Mislim da je u interesu ne samo ove vlade, u interesu Srbije, svake vlade u ovoj zemlji da demetropolizujemo Srbiju. Verujem da metropolizacija Srbiju polako guši. Ako sutra bude postojala lokalna samouprava koja želi da osnuje naučni institut na svojoj teritoriji, imaće svaku moguću podršku ovog ministarstva. Da budemo sasvim jasni, za projekte mogu da konkurišu svi, postoji apsolutna sloboda naučnog rada u ovoj zemlji, ali će država investirati u opremu, u građevinu, samo u one institute gde je ona osnivač.
Svako može da krene i da napravi institut, mogu jedinice lokalne samouprave, a ja bih bio lično srećan da to vidim, ali će njih morati da finansiraju, osim novca za projekte, gde generalno može svako da konkuriše kod ministarstva, oni koji ih naprave, baš kao što je slučaj sa tzv. Vojvođanskom akademijom naukom i umetnosti.
Učešće instituta u visokom obrazovanju. To je bolan problem. Mi kao ministarstvo smatramo i verujemo da je neophodno da svi oni ljudi koji rade u naučnim institutima i koji su visokoobrazovani treba da nađu svoje mesto u prenošenju znanja na mlađi naraštaj. Mi nismo dovoljno bogata zemlja da bi te ljude ostavljali van obrazovanja, van sistema visokog obrazovanja, jer to je pre svega beogradski problem i to je pre svega problem koji mora da reši Univerzitet u Beogradu svojim statutom.
Spominjano je da treba pooštriti kriterijume nekim amandmanima i sa tim se potpuno slažem, da ono što se u ovom nacrtu zove centar izvrsnosti, to je prilično rogobatan prevod, da je potrebno upotpuniti neke kriterijume što se tiče njihove registracije, i tu je svaka ideja dobrodošla. Da je 20% tehničkog osoblja malo; to je brana . To je brana za one koji imaju previše. Naravno da ćemo mi kao ministarstvo biti krajnje fleksibilni i procenjivati od slučaja do slučaja, da 22, 25 ili 35%, za one kojima zaista to treba, neće nama biti nikakav problem.
Da li smo zakasnili sa ovim zakonima ili nismo. Moja malenkost je ministar nešto preko godinu i po dana, nije kampanja falsifikovanja istorije krenula za moga vakta, krenula je mnogo ranije, da li su oni koji su pre mene bili na ovom mestu, ne samo od 2000. godine, nego i pre 2000. godine, učinili sve što su mogli, to je pitanje za njih.
Izražene su sumnje u iskrene namere. Namere su zaista krajnje iskrene, mislim da će vreme te sumnje odagnati ili potvrditi. Da je potrebno utvrditi procenat bruto društvenog proizvoda u strategiji umesto procenta budžetskih izdvajanja i sa tim mogu da se složim. Kazneno-imperativnih odredbi delimično i ima, delimično izviru iz drugih zakona, jer ovo su ipak zakoni koji uređuju jednu vrlo specifičnu oblast.
O privatizaciji sam već nešto rekao. Da li postoji konfuzija u zakonu o inovacionoj delatnosti između člana 5. i člana 11. Mislim da se u članu 5. kaže da, između ostalog, nosioci inovacione delatnosti jesu, pa sada nabraja, i preduzetnici. Naravno da, kako je gospodin Todorović rekao, majstori ovde imaju svoje mesto, jer, dođu do neke inovacije, ali će njihova realizacija uvek ići preko nekog privrednog društva, nikada oni neće sami kao fizički pojedinci to realizovati. To može da bude i njihovo lično privredno društvo, ali će to ipak biti neko pravno lice.
Potpuno se slažem sa primedbom za upravni dobro fonda za inovacije, za član 45, da je potrebno spomenuti AP Kosovo i Metohiju.
Da li ima premalo podsticajnih mera u članu 51. ovog zakona? Ovo je prvi put da se radi ovakav zakon. Lično bih bio srećan da se na dobrim i lošim iskustvima ovakvog zakona o inovacionoj delatnosti za dve ili tri godine, ne moram da budem tada ministar, može da bude neko drugi, uradi novi zakon koji će na bolji način ovu oblast organizovati. Prvi put se ovo radi. Videćemo koja će biti i dobra i loša iskustva primene ovog zakona. Svakako će biti i jednih i drugih.
Bilo je različitih komentara da li nacionalni savet, a govorimo o zakonu o naučnoistraživačkoj delatnosti, treba da predloži Skupština ili Vlada. Bilo je poslanika iz iste poslaničke grupe koji su imali nešto različite stavove po tom pitanju. Ta dilema uvek postoji. Nema tu apsolutne istine.
Šest oblasti nauka rečeno je da je nedefinisano, a definisano je u članu 13, na kraju člana 13. su sasvim precizno definisane.
Šta će biti ako se ne napravi Zajednica instituta Srbije. Zajednica već postoji. U jednom momentu je rečeno, između ostalog, da je ovde predviđeno previše različitih tela. Sva ona, osim odbora za akreditaciju, na ovaj ili onaj način već postoje. Postoji Ministarstvo, pa de fakto postoji zajednica instituta Srbije, a sada prvi put dobija zakonski na značaju. Postoje komisije pri Ministarstvu koje su formirane podzakonskim aktom.
Mi sada matičnim odborima dajemo mnogo veću težinu. Jedino što u ovom momentu ne postoji su odbori za akreditaciju, ali akreditacija, obzirom na veliki broj i instituta i eksploziju broja fakulteta i univerziteta, nam je nažalost neophodna. Inače, ako sve pustimo i kažemo, svi mogu da se bave naukom, bez ikakvih kriterijuma, onda zaista imamo ogroman problem. Ne samo budžetski problem, to je najmanji problem, imamo strateški, imamo ideološki problem, da će u ovoj zemlji sve moći da se proda kao nauka. Dakle, ovi i ovakvi zakoni, a govorim o zakonu o naučnoistraživačkoj delatnosti, zakonu o inovacionoj delatnosti, neće napraviti nikakve ili ne nikakve bitne nove troškove za budžet.
Zajednica instituta je i formirana ovim zakonom, a zapravo ovaj zakon joj daje i mesto i snagu upravo zbog toga što je potreban partner. Potreban je neko ko će kanalisati interese instituta. Postoji konferencije univerziteta, a često fakulteti i instituti imaju nešto različite interese. Ovo ministarstvo, kao ministarstvo zaduženo za oblast nauke, ne sme da donosi odluke na štetu ni jednih ni drugih.
Što se tiče zakona o srpskoj enciklopediji, zašto je izdavač Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Zato što je to državna izdavačka kuća. Ta kuća je državna i ostaće državna, ne smemo da prepustimo poslove izdavanja ovako bitnog kapitalnog i nacionalnog dela u bilo čije ruke osim državnih. Izbor stručnjaka, a opet govorim o zakonu o enciklopediji, vršiće ga redakcijski odbor.
Patent, mali patent, sve je vezano za intelektualnu svojinu, sve je na nivou zajednice Srbija i Crna Gora. Ovaj zakon niti je imao nameru da reguliše tu oblast, niti ovo ministarstvo i ova vlada imaju zakonsko prava da na republičkom nivou, na nivou države članice, tu oblast regulišu.
Primedbe na član 39. i član 60. su sasvim korektne. Već sam nešto rekao u vezi primedbi, a to su bile primedbe gospodina Veselinovića na zakon o inovacionoj delatnosti, gde je rečeno da je previše prostora dato ministru, da bi, recimo, komisiju za razvoj trebalo sastaviti na predlog nosioca inovacione delatnosti. Njih je previše. Hajde da vidimo sutra na odboru da li je to operativno moguće. Ako jeste operativno moguće, presrećan sam da imam jedan posao i jedan problem manje u životu.
Hajde da vidimo, za razliku od zakona o naučnoistraživačkoj delatnosti, gde imamo institute koji su etablirani i imamo fakultete i samu maticu, pa su stvari prilično jednostavne, ovde sistem nije toliko dobro uređen. Ima puno i asocijacija i udruženja ljudi koji se bave inovacionom delatnošću, a ima puno onih koji su van toga. Ako budemo zasuti predlozima, šta ćemo i kako ćemo onda da radimo.
Na primedbu da u članu 11. zakona o naučnoistraživačkoj delatnosti ima previše institucija sam odgovorio.
Smisao posebnih projekata i jeste da budu ne projekti gde će stranci i nevladine organizacije da nose razvoj, nego je potpuno obrnuta stvar, jer smisao je bio da država definiše šta joj je potrebno, šta je ono što su projekti od nacionalnog interesa, kada definiše da angažuje naučnoistraživačke organizacije koje će te projekte za državu da obave. Da li će to biti projekti iz ekonomije, a to je spominjano ovde za govornicom iz neke druge oblasti, a to je stvar koja će se videti.
Postoji primedba za prevod i poslovno-tehnološki inkubator, pa hajde da vidimo da li postoji bolji.
Uopšte nije sporno, sasvim smo otvoreni za razgovor. Trudio sam se što je kraće moguće da odgovorim na gotovo sve primedbe koje su iznesene.
Kakva je danas srpska nauka? Nakon godinu i po dana na mestu ministra mislim da mogu da kažem da je sjajna, s obzirom na sve kroz šta je ova zemlja, a pogotovu u poslednjoj deceniji prošlog veka, prošla. Njen kvalitet nije posledica rada ni Ministarstva niti ministra, već svih onih sjajnih ljudi koji se danas naukom u Srbiji bave. Verujem da je nauka najbolji ili jedan od najboljih delova srpskog društva. Verujem da je nauka u stanju da digne pojedine segmente srpske privrede.
Želim još jedanput da zahvalim svim poslanicima na zaista korektnoj raspravi. Mislim da se videlo da svi želimo i jaču i bolju i efikasniju nauku. Cilj zakona o naučnoistraživačkoj delatnosti jeste da nauku takvom učini. Činjenica je da takva nauka može i kroz inovacije, ali ne samo kroz inovacije da pomogne srpskoj privredi. Gospodin Veselinović je rekao u jednom momentu da se nada da ovaj rad i trud neće biti uzaludan. Učiniću sve, kao ministar, da on to ne bude.
Kao što verujem da će Narodna skupština Republike Srbije izglasati zakon o naučnoistraživačkoj delatnosti i inovacionoj delatnosti, verujem da će se izglasati i zakon o srpskoj enciklopediji i zakon o rečniku SANU. Verujem da će ta dva velika projekta, i dok traju i kada budu završeni, ovom visokom domu služiti na čast.
Hvala vam što smo danas našli međusobno više sličnosti nego razlika. Kao ministar u Vladi, i ne samo kao ministar u Vladi, kao Srbin, voleo bih da se to mnogo češće događa. Znam i verujem da ako ne svi mi, ako ne svi mi u svakom trenutku svog života, da naša deca nikada neće postavljati pitanje ni ko je bio Grigorije Božović, ni ko je bio Dragiša Vasić, ni ko je bio Vladimir Ćorović, svi su oni danas u raspravi spomenuti, jer u krajnjoj liniji, Srbija je iznad svega. Hvala puno. (Aplauz.)

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vama, gospodine Popoviću, i na ovoj samouverenosti koju svi delimo za građane Srbije.
Pošto smo završili raspravu, zaključujem zajednički načelni pretres o Predlogu zakona o inovacionoj delatnosti, Predlogu zakona o naučnoistraživačkoj delatnosti, Predlogu zakona o Srpskoj enciklopediji i Predlogu zakona o rečniku SANU.
Kao što smo rekli, nastavljamo rad sutra u 10,00 časova jedinstvenom raspravom 5. tačke dnevnog reda, Predloga odluke o utvrđivanju nacionalne strategije za borbu protiv korupcije. Hvala i doviđenja.