PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 10.10.2007.

7. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

7. dan rada

10.10.2007

Sednicu je otvorio: Miloljub Albijanić

Sednica je trajala od 10:10 do 00:00

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Nastavljamo popodnevni rad sednice. Za reč se javio narodni poslanik Zoran Despotović, a neka se pripremi narodni poslanik Tomislav Ljubenović.

Zoran Despotović

Gospodine predsedavajući, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, kada je u pitanju Sporazum između Republike Srbije i Republike Crne Gore, postoji i Protokol o zdravstvenom osiguranju, koji je regulisao da osiguranici jedne države koji se nađu na teritoriji druge države u hitnim slučajevima ne plaćaju zdravstvene usluge. Međutim, na terenu je sasvim druga slika.
Crnogorskom osiguraniku, ako se nađe na teritoriji opštine iz koje dolazim, a to je pogranična opština Prijepolje, biće naplaćen svaki dinar za zdravstvenu uslugu koja mu se pruži.
Drugi detalj, mnoštvo penzionera koji žive na području Srbije, u opštini iz koje dolazim ima ih 120, zdravstvenu zaštitu imaju trenutno na osnovu tog protokola.
Međutim, toliko je ljudi koji žive na području opštine, a koji ne mogu dobiti zdravstvene knjižice, pa se dešava da čovek koji živi na pomenutoj teritoriji, znači pograničnoj opštini Prijepolje, da bi ostvario zdravstvenu zaštitu mora da ide u Pljevlja ili Bijelo Polje, jer mu je tamo osiguranje, a ne tamo gde živi. Takav je slučaj, nećete verovati, i sa mojim roditeljima.
Da bi apsurd bio veći, sa Makedonijom nije tako, sa Bosnom i Hercegovinom, čak ni sa Nemačkom, jer sa ovim zemljama osiguranje funkcioniše besprekorno, za razliku od dojučerašnje članice zajednice, gde to nije slučaj.
U interesu opštine iz koje dolazim, a sigurno je tako i u drugim pograničnim opštinama, kao što su Priboj, Sjenica i druge, tražim da se ovo pitanje što pre sporazumno reguliše; drugo, da se tehnički pojednostavi način zdravstvenog osiguranja i u jednoj i u drugoj državi za one koji žive na teritoriji jedne države, a penziju primaju iz druge države.
Utvrđivanje prava iz penzionog osiguranja treba urediti tako da pretežni staž, većinski, bude osnov od koga će zavisiti isplatilac penzija. Doznačavanje penzija treba urediti tako da svaki korisnik penzije treba da je dobije tamo gde i živi, a ne kao do sada, da penzioner koji živi u Srbiji mora da prijavi prebivalište u Crnoj Gori ili da ovlasti drugo lice u toj državi. Na kraju, zbog različitih valuta koje važe u jednoj, odnosno drugoj državi, treba urediti tako da penzioner prima penziju u valuti za koju se on sam izjasni.
Imam primedbu na član 31. stav 7. koji kaže: "Prilikom primene ovog sporazuma ravnopravno se upotrebljavaju srpski jezik i jezik koji je u službenoj upotrebi u Crnoj Gori i pisma država ugovornica". Mislim da je trenutno u Crnoj Gori aktuelan srpski jezik, jedino ne znam da neće uvesti možda i ruski.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Tomislav Ljubenović, a neka se pripremi narodni poslanik Momir Marković.
...
Srpska radikalna stranka

Tomislav Ljubenović

Dame i gospodo narodni poslanici, Vlada Srbije se bori protiv korupcije samo na papiru. Možemo da konstatujemo da vlast u Srbiji ni posle tzv. demokratskih promena nije spremna da se odrekne neograničenih moći i privilegija, što govori i trenutni položaj i haotično stanje u kome se danas nalazi Srbija.
Korupcija je predmet rada šest nezavisnih institucija u Srbiji: Saveta za borbu protiv korupcije, Odbora za rešavanje o sukobu interesa, Poverenika za informacije od javnog značaja, Ombudsmana ili Zaštitnika građana, Uprave za javne nabavke i Državne revizorske institucije. Svim ovim institucijama je zajedničko da ih vlast od 2000. godine nije podržavala.
Poslednji podaci govore da je Srbija na 79. mestu, od 180 zemalja, kada je reč o nivou korupcije. Ovaj podatak govori da spadamo u red država sa sistemskom korupcijom i da smo zemlja sa vrlo razvijenom korupcijom. Stanje je još uvek daleko od dobrog, a osnovni uzrok velike korupcije je nedostatak političke volje aktuelne vlasti da se vlast podvrgne institucijama kontrole koje bi imale veća prava da sprečavaju korupciju, jer je nepoverenje u institucije, neuvažavanje, zastrašujuće veliki problem.
Pitanje korupcije izbilo je u prvi plan zbog činjenice da korupcija ne samo da sprečava strana ulaganja i u znatnoj meri koči političke i ekonomske reforme, već i da tajkuni i novopečeni bogataši utiču na političare i izvršnu i zakonodavnu vlast, pravosudne i druge organe, kako bi se doneli propisi koji bi bili u njihovom interesu, a očigledni primeri su nameštanja prodaje preduzeća tokom procesa privatizacije.
Korupcija poseduje, po svojoj suštini i pojavnim oblicima, najopasniji vid privrednog kriminaliteta, koji karakterišu pokrivenost, visok stepen društvene opasnosti, mnoštvo raznovrsnih oblika, široka rasprostranjenost, teško dokazivanje u krivično-procesnom smislu, koristoljubivost i specifični objekat koji ugrožava korupcija, a to je zakonito finansiranje državnih institucija i službi kojima se štite normalna krivična prava.
Kada govorimo o pojavnom obliku korupcije u našoj zemlji, možemo reći da se, prema dosadašnjoj krivično-pravnoj praksi, krivična dela korupcije najčešće otkrivaju u poslovanju između državnih ili preduzeća iz javnog sektora i privatnog preduzeća, gde se kao osnivači i rukovodioci privatnih preduzeća javljaju odgovorna lica u državnom preduzeću ili njihova bliska rodbina i prijatelji i gde privatno preduzeće kroz fiktivne poslove sa društvenim ili državnim preduzećem, najčešće kroz finansijske transakcije, pribavlja imovinsku korist za vlasnika privatnog preduzeća, odnosno za sebe.
Zatim, drastično obezvređivanje imovine državnih preduzeća, kada se državno preduzeće dovodi do stečaja, potom kupi u postupku tzv. svojinske transformacije i preuzmu se njihovi poslovi; potom, nelegalni dolazak do raznih dozvola za gradnju i prodaju zemljišta i slično. Zatim, pri javnim nabavkama velikog obima u međunarodnim transakcijama, kao direktno ili indirektno obezbeđivanje bilo kakve materijalne koristi ili neke druge vrednosti date javnom službeniku koji vrši svoje zakonske dužnosti, u cilju da dobije ili zadrži neki posao i da zato stekne korist koja mu inače ne pripada po opštim propisima koji regulišu njegov rad.
Protiv korupcije i njenih pojavnih oblika borba je veoma kompleksna i zahteva korišćenja posebnih sredstava i metoda, kao i stalno traženje novih.
U našoj zemlji veliki problem predstavlja činjenica da se korupcija retko javlja u čistom obliku, kao i to da se krivična dela iz oblasti korupcije teško otkrivaju. Ona koja se otkriju teško se dokazuju materijalnim i drugim dokazima potrebnim sudu za složeni sudski postupak, pa je zbog toga u Srbiji mali broj osumnjičenih do sada stvarno i osuđen zbog krivičnog dela iz ove oblasti.
Za uspešnu borbu protiv korupcije, koja je još uvek na retoričkom nivou, potrebno je da se osigura nezavisnost, integritet i depolitizacija sudstva, kao i da se osigura princip vladavine prava, od čega zavisi uspešnost borbe protiv korupcije. Važan put za ostvarivanje društva sa što manjim stepenom korupcije je stvaranje moderne, efikasne države, administrativne i izvršne vlasti koja mora biti velika brana korupciji, koja će uz efikasno pravosuđe imati suštinski značaj za iskorenjivanje korupcije.
Korupcija u Srbiji se toliko ukorenila da je postala opšta kultura i način preživljavanja pod ovom aktuelnom vlašću. Postaje normalno da se neko podmićuje i potplaćuje, inače ništa ne može da se obavi. Teško onom ko u Srbiji treba da završi neki posao, kao što je tužba u sudu, dobijanje neke dozvole, odlazak kod lekara i tome slično.
Već nekoliko godina govori se o izrazitoj korupciji u zdravstvu, a do sada nije bilo nikakvog napretka u rešavanju tog problema. Mogućnost zloupotrebe u oblasti javnih nabavki, otvaranje prostora i sukob interesa zbog rada lekara u privatnoj i državnoj praksi i neadekvatno regulisana institucija zaštitnika prava pacijenata doprinose korupciji u zdravstvu.
Imamo Vladu koja je usvojila mere borbe protiv korupcije, kao jedan od svojih pet prioriteta, ali do današnjeg dana nemamo nikakve naznake o tome na koji način će se ta borba voditi, jer imamo Vladu koja podstiče korupciju. Na prvom mestu po korumpiranosti je carina, na drugom državni vrh, na trećem je zdravstvo, a potom državne delatnosti, policija, opštinske i republičke službe, pravosuđe, državna i privatna preduzeća.
Bez obzira na to šta u ovom redosledu zauzima tek drugo mesto, ocena javnosti o korumpiranosti državnog vrha ima najveću težinu, jer imamo korumpiranu vlast. Kada se čovek okrene oko sebe, svuda su korupcije, afere i ništa se ne dešava. Stečajna mafija, drumska mafija, univerzitetska mafija, urbanistička mafija, pitanje tajkuna se ne rešava i opet ništa. Zato Srbija godišnje gubi dva posto nacionalnog dohotka zbog korumpirane vlasti. Niko da podnese ostavku, niko da bude smenjen, a o zatvoru i da ne govorimo. Takva je realnost danas u Srbiji. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Hvala. Reč ima dr Paja Momčilov, a neka se pripremi narodni poslanik Zlatan Jovanović.

Paja Momčilov

Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, mi danas raspravljamo o setu zakona koji su se na jedan čudan način našli zajedno.
Ono što je interesantno, a već je neko opšte mišljenje ovde iskazano od nas poslanika SRS, jeste da ovi zakoni nisu prioritetni zakoni za ovu državu i ovaj parlament u sadašnjem političkom trenutku; da ne ponavljam koji zakoni je trebalo da budu na dnevnom redu ovog parlamenta, koji zadiru u ozbiljne interese kako naših građana, pa bogami, i ovog parlamenta.
Ono što je karakteristika ovih zakona o kojima danas pričamo je da to praktično i nisu zakoni, to je suspenzija nekih zakona, to je uvek neka utilitarna korist za neku manju grupaciju građana. Ti zakoni nisu od opšteg interesa.
Videli smo, Zakon o duvanu donosimo ovde kada treba izaći u susret duvanskoj mafiji, donosimo CEFTA sporazum koji će da ukine, ako se vežemo opet za ovaj Zakon o duvanu, dinar od duvana, od koga je zdravstvena služba imala velike koristi, i da ne nabrajam sada sve ostale zakone. Uvek se može videti da iza tih tzv. zakona stoji nečiji interes i to parcijalni interes, a nikako interes građana Srbije.
Kako je, tako je, mi moramo da radimo. Vidite, imamo set zakona gde, nažalost, u toku prepodneva nismo imali ni ovlašćenog predlagača.
U ovom papiru koji smo dobili, o kom smo juče dosta diskutovali, kaže ovako - s tim u vezi obaveštavamo vas da je za predstavnika Vlade u Narodnoj skupštini prilikom razmatranja navedenih zakona određen i Rasim Ljajić. Znači, pojačava se tim. Prepodne nema ni Rasima Ljajića, a ostali deo tima je fatamorgana.
Verovatno je trebalo da nam gospodin ministar inostranih poslova obrazloži Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Saveta ministara Srbije i Crne Gore, Vlade Republike Mađarske i Vlade Rumunije o tački susreta državnih granica između Srbije i Crne Gore, Republike Mađarske i Rumunije. Da je nekvalifikovani i nekompetentni, neiskusni mlađani ministar došao, mi bismo ga pitali - a šta je sa ostalih šest dodirnih tačaka gde imamo susret tri države? Ako pogledate kartu Srbije, lako pada u oči da je ovo samo jedna tačka na kojoj se susreću granice triju država. Mi bismo ga pitali - pa šta bi sa ostalim dodirnim tačkama?
Jasno je da taj gospodin ne bi znao da nam pruži odgovor, jer gospodin koji je završio fiziku u inostranstvu sa stranim stipendijama, učio je na Harvardu nešto iz političkih nauka, nešto na brzinu naravno, pod firmom magisterijuma, verovatno, kada su ga novinari upitali, nije znao da kaže kako glasi Ajnštajnova teorija relativiteta, ono što znaju đaci u gimnaziji. Ne bi znao da odgovori ni na ovo.
Prema tome, nije velika šteta što gospodin nije ovde i nije velika šteta što o ovako beznačajnoj stvari mi danas i ne raspravljamo.
Ono što možda najviše može da interesuje građane naše države su konvencije o korupciji. Imamo dve konvencije. Jedna od njih je zakon o potvrđivanju Građanskopravne konvencije o korupciji. Lepo smo videli da smo doneli zakon upravo o ovoj konvenciji i, evo, opet ću da vas podsetim kada je donet. Mi se ovde bavimo smešnim stvarima, radimo dupli posao i nešto što smo već doneli, sad donosimo ponovo; neću da vas zamaram datumom, u februaru je parlament SRJ doneo zakon o ratifikaciji ove konvencije.
Kada su konvencije u pitanju, interesantna je jedna stvar, dobili smo objašnjenje od predsednika poslaničke grupe DS da ne bi trebalo uopšte da raspravljamo o tim konvencijama, jer one se tako usvajaju, ratifikovane su, pa sada nema amandmanskog doterivanja. U samoj konvenciji o kojoj pričamo poslanici SRS su vam pokazali da su konvencije podložne izmenama od strane članica učesnica i da je tu dat mehanizam kako se to ostvaruje.
Korupcija je rak-rana ovog društva, složićemo se svi. Danas kada kritikujemo rad ove vlade i kada iznosimo naše kritičke primedbe, nas napadaju i onda čujemo vraćanje u davnu prošlost, šta smo mi, kao, uradili loše. Da je to tačno, evo vam ono što vaši prijatelji iz inostranstva kažu gde se mi nalazimo po korupciji od 179 zemalja, nalazimo se na 79. mestu, može se kazati da se nalazimo u zoni endemske korupcije. To je ono što pišu i dnevne novine, pa verovatno i poslanici DS-a dobro znaju.
Nije problem ove zemlje u tome da li imamo propise ili nemamo. Mi imamo, praktično, šest institucionalnih instrumenata kojima se rešava ovo pitanje: Savet za borbu protiv korupcije, Odbor za rešavanje o sukobu interesa, Poverenik za informacije od javnog značaja, Ombudsman, Uprava za javne nabavke, Državna revizorska komisija. Ali, ove institucije postoje samo na papiru i figuriraju, ništa ozbiljno ne mogu da preduzmu i da se bore protiv korupcije.
Ono što je već i štampa shvatila, i to prorežimska, vrh vlasti je izvor korupcije, i to je činjenica. Znači, ako se samo malo pogleda oblast koju ja najbolje poznajem, to je zdravstvo, u tom zdravstvu korupcija cveta.
Ovog leta, recimo, bio je jedan međunarodni skup, Svetska banka... Moram ovako sa vama razgovarati, drugačije ne vredi, papirima, dokumentima, a vi ćete ih opovrgavati.
Kaže ovako ekspert Svetske banke, da ne čitam ko i ko, govori o korupciji u zemljama u tranziciji, gledajte, to je zdravstvo, vidite, časno mesto, četvrto po redu, po korupciji među nerazvijenim zemljama zauzima naša zemlja.
Mehanizmi te korupcije se znaju, sada neću da ih elaboriram budući da nemam mnogo vremena, a treba da govore i moji ostali stranački drugovi, poslanici Srpske radikalne stranke. Samo hoću da vam kažem da u zdravstvu cveta korupcija, a da ova vlada već treći put ima onog čoveka koji je odgovoran za tu korupciju.
Ono što je najstrašnije, one tetkice i strine, vama omiljene, iz Helsinškog odbora i ostali objavile su vam knjigu o bezbednosti u ovoj godini, za 2005. i 2006.
Nikad goru kvalifikaciju niste mogli da čujete u ovoj zemlji do sada ni o jednom zdravstvenom sistemu, a mogli smo sada da vidimo, to Koštuničina vlada i njegov ministar zdravlja ugrožavaju bezbednost građana Srbije. Govori se o fingiranju reformi i govori se o teškoj korupciji i koruptivnim sistemskim zakonima.
To je vaša vlada, to ste vi, vi ste umešani do grla u korupciju. Zašto? Rekao je gospodin Maršal, pare su ovde stizale džakovima; neću da vam čitam kako, vi ste svi korumpirani.
Kad mi kažemo da ste strani plaćenici, vi se ljutite, a ovde je tačno izneta suma od 60 miliona evra, koliko je uloženo u vas. Rečeno je, kad su vaši "otporaši" išli u Budimpeštu da vas podučavaju američki cijaški šefovi, uvek ste se vraćali sa punim džakovima para. E, to je ona vaša herojska borba na barikadama - puni džepovi para, interes i ništa drugo.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Hvala narodnom poslaniku doktoru Paji Momčilovu. Reč ima narodni poslanik Zlatan Jovanović, neka se pripremi narodni poslanik magistar Srboljub Živanović.

Zlatan Jovanović

Dame i gospodo narodni poslanici, očigledno je bila namera poslaničke većine u ovom parlamentu da pri usvajanju dnevnog reda, pre nekoliko dana, spajanjem nespojivog, a po onoj narodnoj "da se Vlasi ne dosete", izbegne raspravu o korupciji, rekao bih i kriminalu koji je u ovoj državi danas veći nego ikada. Ali, Vlasi se dosetiše, pa smo ova dva dana slušali priče upravo o korupciji i kriminalu u Srbiji. Naravno, to je neiscrpna tema, o tome se može pričati mesecima, ne samo nekoliko dana, ali bez obzira što je to dominantna tema ove tačke dnevnog reda, ja ću malo vašu pažnju da usmerim na nešto drugo.
Šesnaesta tačka dnevnog reda nosi naziv Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Saveta ministara Srbije i Crne Gore, Vlade Republike Mađarske i Vlade Rumunije o tački susreta državnih granica između Srbije i Crne Gore, Republike Mađarske i Rumunije. Naravno da imam ozbiljnu nameru da argumentima ubedim poslaničku većinu da ne prihvatite ovaj predlog, da se ovo vrati Vladi, da se nekakav sličan sporazum pravi ponovo.
Imam vrlo ozbiljne, čini mi se i jake argumente za to.
Zato ne mogu da prihvatim ono što je juče gospođa Kolundžija rekla - da je ova rasprava formalna, da su to sporazumi koji su već potpisani i da mi ovde samo raspravljamo tek reda radi, da ministri nisu ni potrebni u ovoj našoj raspravi.
Elem, ja ozbiljno hoću da osporim ovaj sporazum koji je potpisan 19. aprila 2006. godine u Novom Sadu. Ispred Vlade Republike Srbije potpisao ga je tadašnji ministar spoljnih poslova Vuk Drašković. Nije sporno to što je on potpisao, sporno je to što je potpisan u tom momentu, a radi se o momentu kada je Crna Gora bila u referendumskoj i, rekao bih, antisrpskoj kampanji za odvajanje od Srbije, odnosno za stvaranje nezavisne Crne Gore. Nije mi jasno zašto je i ko je to u Vladi bio pametan da uopšte ovakav sporazum pravi i da ide u ovakav posao ako se već tada znalo, a znalo se, da će se Crna Gora odvojiti od Srbije.
Iz ovog materijala koji nam je dostavljen vidi se da će se na ovoj tromeđi, ovoj tački gde se sustiču tri države, postaviti jedno granično obeležje. To je jedna trostrana piramida koja će imati na svojim stranama grbove tri države koje se tu dodiruju. To, naravno, nije ništa sporno. Dati su u ovom predlogu izgled, skica piramide, dimenzije i sve ostalo što je bitno. Međutim, na fotografijama ove piramide koje su date sa sve tri strane u materijalu koji smo dobili nejasno je, odnosno ne vidi se uopšte šta stoji na toj piramidi. Na sajtu Narodne skupštine Republike Srbije sam ovo potražio i došao do saznanja da na strani ove piramide koja je okrenuta prema Srbiji stoji grb državne zajednice Srbija i Crna Gora.
Pitam vas sada, kao većinu koja podržava Vladu, da li je normalno da mi, godinu i po dana posle odvajanja Crne Gore od Srbije, imamo na našoj granici obeležje države koja je prestala da postoji?! Ako je to normalno, vi za to glasajte, ali morate reći jasno i glasno narodu zašto to radite. Zašto to radite? Ako ovo nije pitanje koje je od životne važnosti za Srbiju, zašto se ne sačeka, zašto se ovo ne koriguje?
U članu 6. stav 3. stoji lepo: "Ovaj sporazum se može promeniti ili dopuniti, pismenim putem, samo uzajamnom saglasnošću sve tri strane potpisnice." To znači da postoji mogućnost, regularna, korektna, da se ovo promeni. Vlade Rumunije i Mađarske će to prihvatiti, jer je to naša interna stvar koji će grb stajati na našoj strani. Mi smo pre godinu dana, ili nešto više od toga, usvojili u ovoj državi obeležje ove države, konsenzusom, odnosno voljom svih u ovoj skupštini, i čini mi se voljom i građana Srbije, da su oni to prihvatili; znači, imamo srpski grb, imamo državu Srbiju i logično je da na našoj strani ove piramide stoji grb Republike Srbije, a ne grb države koja više ne postoji.
Još jednom vas molim da razmislite o ovome i da u danu za glasanje ne prihvatite, kako bi se ovo vratilo i korigovalo, pa tek onda prihvatilo korektno u ovoj skupštini.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Zahvaljujem narodnom poslaniku Zlatanu Jovanoviću. Po Poslovniku, narodni poslanik Nataša Jovanović, potpredsednik Skupštine Srbije.
...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Dame i gospodo narodni poslanici, baš kao i kolega Mrkonjić, kolega Albijanić i moja malenkost je primila delegaciju zaposlenih u Robnim kućama "Beograd", radnika koji već osam sati stoje na kiši i traže svoja prava na ulicama Beograda, u Ulici srpskih vladara. Njima nije bilo dozvoljeno, jer ih je policija u tome sprečila, da dođu ispred zgrade Narodne skupštine, nekoliko desetina njih je uspelo da se probije.
Primila sam delegaciju ljudi koja je upoznata sa stanjem u kompaniji, sa nezakonitim stečajnim postupkom i bezakonjem koje se nad njima sprovodi. To je jedna od velikih pljački u Srbiji, koja traje već šest godina.
Kako sam i u ranijim skupštinskim sazivima mogla da saznam, ovi novi detalji samo potvrđuju da je tačno ono što čitav dan govori, i svih ovih godina, Srpska radikalna stranka – naše pravosuđe potpuno je korumpirano, ministri u Vladi Republike Srbije, kako aktuelni tako i bivši, direktno su umešani u pljačku kompanije Robne kuće "Beograd". To su mi upravo potvrdili ljudi koji traže da sa skupštinske govornice iznesem još nekoliko podataka.
Inače, njihov zahtev je jasan. Oni su spremni da štrajkuju glađu u prostorijama upravne zgrade kompanije. Žele nastavak pregovora sa Mlađanom Dinkićem, najkasnije u roku od dva dana, zato što su još pre godinu i po dana Upravi za borbu protiv organizovanog kriminala dostavili kompletnu dokumentaciju o umešanosti Slobodana Milosavljevića, člana Demokratske stranke, bivšeg ministra za trgovinu i turizam, zatim predsednika Privredne komore Srbije, a sada ministra za poljoprivredu, u sve ove nezakonite postupke.
Obavestili su me da je DOS-ovska vlast u proteklih sedam godina imenovanjem pet stečajnih upravnika zapravo učinila da... Naročito u periodu od 2002. do 2005. godine, kada nije postojao odbor poverilaca, koji sada ne može da napravi stvarni uvid u stanje stvari, kako stoji imovina kompanije; oni procenjuju da je to ukupno oko 27 hektara i 20 ari zemlje na Bežanijskoj kosi.
Inače, u dokumentaciji koja je dostavljena Agenciji za privatizaciju, odnosno potencijalnim kupcima, nestalo je 17 hektara zemlje.
Onda vidite samo na jednom primeru kakva je pljačka, da radnici ne znaju, i da to rade poverioci i stečajni upravnici, od kojih je ova Đurđević već u zatvoru, kao jedan od aktera tzv. stečajne mafije i da se pravda selektivno sprovodi, da tužilac Radovanović nije želeo da postupi po njihovom zahtevu.
Očigledno je i na osnovu podataka da su u međuvremenu prodata dva hotela, četiri robne kuće, a da oni nisu bili obavešteni o tome, kako se razvlači i pljačka cela imovina.
Pošto je dogorelo do nokata, oni su rešili, videvši da ni jedan ni drugi ministar, najpre Milosavljević, zatim Bojan Dimitrijević, ni Đinđićeva, ni Živkovićeva, ni Koštuničina vlada ne žele da im pomognu, da su na mesta stečajnih upravnika i poverenika i u Agenciju za privatizaciju postavili ljude koji pljačkaju, koji su, u dosluhu sa onima koji su za bagatelne cene kupili ove objekte, profitirali na muci ovih jadnih ljudi, oni su rešili da se samoorganizuju i da posle razgovora koji su imali sa Mlađanom Dinkićem, koji sada ne želi da ih primi, krenu sami u promociju onoga što se zove kompanija Robne kuće.
Napominjem da je to jedna od retkih kompanija koja ima toliku imovinu i čija vrednost imovine je i danas veoma visoka, a ukupna vrednost duga cirka oko 140 miliona evra.
Na osnovu njihove sloge, a naročito posle činjenice da ih niko iz Vlade nije pogledao ni posle 23. januara, kada su mnogi od njih štrajkovali glađu, poslali su cirkularno pismo na adrese 11 ambasada akreditovanih u Beogradu.
Mlađan Dinkić je sa njima razgovarao i ponudio im je određenu skalu po kojoj će radnici biti namireni, i to po gradaciji, u slučaju, hipotetički, da se kompanija proda za iznos veći od 250 miliona evra.
Pošto su se radnici sami organizovali i imali ulogu menadžmenta i uspostavili kontakt sa tih 11 zemalja, odnosno ambasada, na osnovu sadašnjih prijava kupaca (a to je još uvek u domenu poslovne tajne, do konačnog otvaranja tih ponuda, dakle, 29. oktobra o.g), sasvim je evidentno, dame i gospodo poslanici, da kompanija Robne kuće "Beograd" može da dostigne čak i cenu od pola milijarde evra. Dakle, tri puta više od onoga što je procenio Mlađan Dinkić.
Zato je radnicima jasno zbog čega on odbija svaki razgovor sa njima i zbog čega im se obraća putem medija, jer je on njima rekao da, pošto je očigledno da je dug 140 miliona evra, od 140 do 170 miliona evra prihoda ide u budžet Republike Srbije; od 170 do 200 miliona evra, ako se kompanija za taj iznos proda, radnici će, a njih je osam i po hiljada, dobiti 10%; od 200 do 250 miliona 20%, a sve preko 250 miliona evra 25%.
On ih sada limitira i po onome kako je to Dinkić izračunao, jer treba dalje da razgrabi i da on, kriminalac i lopov, stavi u svoj džep i da namiri ostale koji su u sistemu pljačke Robnih kuća, jer je to ceo lanac kriminalaca i mafijaša, pošto je sasvim očigledno da kompanija može da se proda za minimum pola milijarde evra, vi vidite gde su sada radnici u celoj priči. Na bednih 100 evra po godini staža.
Oni to neće, jer je na osnovu ove računice i kompletne dokumentacije koja postoji za ovo o čemu vam govorim i koja čami u UBOPOK-u već godinu i po dana, koju tužilac Radovanović nije hteo da uzme u razmatranje, jer, kako reče jedna gospođa, kada bi njega stavili pod skener, njegove zloupotrebe i kako štiti kriminalce u ovoj zemlji, ne bi bilo nimalo prijatno...
Ja od vas, dame i gospodo narodni poslanici, tražim da se uozbiljite, da radite svoj posao, na to vas poziva SRS, i da sprečite da se 29. oktobra desi još jedna velika pljačka u našoj državi, da spasimo ono što možemo da spasimo, s obzirom na to da su svi ovi objekti i da je veliki deo imovine sistema Robnih kuća otišao u džepove kriminalaca u ovoj zemlji.
Prema tome, potrebno je da se i nadležni odbori i poslanici koji su članovi tih odbora oglase povodom ovog pitanja. Sutra će na naše adrese biti dostavljena kompletna dokumentacija o ovome. Ovde najviše posla treba da ima Odbor za privredu i privatizaciju i Odbor za trgovinu, naročito Odbor za odbranu i bezbednost, odnosno da postavimo pitanje nadležnima iz UBOPOK-a zašto ovi navedeni ljudi, koji su opljačkali Robne kuće, nisu do sada nikada saslušani, nikada nisu privedeni i zašto niko od nadležnih u ovoj zemlji nije želeo da se bavi pitanjem pljačke ovog preduzeća.
Ako vi mislite da tako nastavite da krčmite i rasprodajete sve po Srbiji, a da prođete nekažnjeno, ako Mlađan Dinkić misli da može kabinetski da se obraća radnicima koji celog dana stoje na kiši i da ih ne konstatuje, da ih ne prima, budite sigurni da će oni preduzeti još organizovanije i zaista opravdane metode svog radničkog delovanja. U tome ćemo svakako da im pomognemo kao politička stranka, oglašavajući se sa ovog mesta i na svakom drugom mestu gde je moguće da se čuje glas tih ljudi koje niste pustili da dođu u većem broju ispred zgrade Narodne skupštine. Čega se bojite, istine i činjenice da je ministar do guše, kao i njegovi prethodnici, umešan u kriminal i rasprodaju državne imovine?
Prema tome, to je opomena za vas sada, pošto ima još dovoljno vremena da se sve ispita i da nadležni državni organi procesuiraju one koji su počinili ove pljačke i da tužilac uradi svoj posao kako treba i kako to dolikuje državnom tužiocu.
A vas, dame i gospodo narodni poslanici, još jednom upozoravam da ne prelazite tek tako preko ovoga jer ste svi vi jutros na ulazu u Skupštinu dobili ovaj papir, gde jasno stoji o kakvoj je pljački reč. Ili ćete možda da kažete da ovi ljudi lažu i da su spremni da falsifikuju podatke zarad neke svoje koristi i dobiti? Ne. Oni hoće da se povuku iz svega ovoga, ali znate kada – onog trenutka kada im država namiri ono što im duguje i kada dobiju 20% od prodaje imovine za koju su oni sami zaslužni što će biti prodata po tako visokoj ceni.
Mnoge su privatizacije u Srbiji izvršene u proteklih sedam godina, kada su fabrike prodate u bescenje. Setite se kriminalaca iz redova DS-a i DOS-a, kada su kupili šećerane i cementare za po 2-3 evra. Pa nije, nego jeste, tako je. To su danas enormno bogati ljudi, ljudi koji nisu poštovali socijalni program.
Gospođo Kolundžija, ni u jednom preduzeću u Srbiji u kojem su se vlasnici obavezali da će poštovati socijalni program on nije poštovan. To vrlo dobro zna i predsednik Odbora za privredu i privatizaciju; to ste vi, gospodine Novakoviću, koji ste član stranke ili firme G 17.
(Predsedavajući: Vreme, gospođice Nataša.)
Evo, završavam. Ali, gospodine Mrkonjiću, mnogo je važnije, i gospođo Kolundžija, što ja ovo sada govorim za vas i što trošim vaše dragoceno vreme, nego što 1.500 ljudi stoji na ulici. Ako ste vi, i ako pođemo od toga, vama ću da postavim pitanje...
(Predsedavajući: Nemojte, Nataša, molim vas.)
Da pođemo od toga da ste vi, recimo, ali to je retkost u Demokratskoj stranci, poštena žena i osoba; to je stvarno retkost, ali hajde da to vi jeste. Kako vi onda kao poštena osoba, žena dopuštate da se ovakve stvari rade, a da ne uložite sav svoj politički autoritet, kao predsednik vladajuće poslaničke grupe, da pozovete ministra da primi ove ljude, da nastavi razgovor sa njima? Dakle, on je njih otpisao. Tu ima posla za vas, gospodine Ljajiću, i ja vas zato molim da se uozbiljite, u pitanju je sudbina velikog broja ljudi, i da se jednom za svagda prestane sa pljačkom, a da oni koji su sve ovo uradili završe u zatvoru i tamo gde im je mesto.