PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 30.10.2007.

18. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

18. dan rada

30.10.2007

Sednicu je otvorio: Miloljub Albijanić

Sednica je trajala od 10:05 do 17:50

OBRAĆANJA

Radojko Obradović

| Predsedava
Da li se još neko javlja za reč o ovom amandmanu? (Ne.)
Na član 6. amandman je podneo narodni poslanik Zoran Antić.
Vlada predlaže da se ovaj amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Zoran Antić. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Antić

Dame i gospodo narodni poslanici, velike su razlike između poslanika vlasti, odnosno između vlasti i SRS kada je u pitanju oblast osiguranja. Očigledno da ove izmene i dopune Zakona o osiguranju imaju za cilj da učvrste kontrolu Narodne banke nad sektorom osiguranja i naravno, pre svega, guvernera Radovana Jelašića, sa jedne strane, kao i da se izvrše pripreme za privatizaciju, za koju su se već očigledno odlučili nosioci vlasti. To je ono što je sa pozicije SRS nedopustivo.
Imaćete priliku i da kroz ostale amandmane vidite da je zahtev SRS da država ostane većinski vlasnik u osiguravajućim kompanijama, odnosno pre svega u "Dunavu", jer smatramo da je to izuzetno važno u narednom periodu kada ćemo biti u situaciji da imamo sve manje investicija u Srbiji. Nažalost, završava se proces privatizacije, ono što se prodalo prodalo se. Dobar deo investicija koje su ušle u Srbiju ušle su baš kroz proces privatizacije, onih pravih investicija je jako malo.
Oblast osiguranja, pre svega, podrazumeva štednju, jedan svojevrstan vid štednje. Životno osiguranje, dobrovoljno penzijsko osiguranje trebalo bi da omogući da se ta akumulacija koja je prisutna kod građana Srbije, znači ta štednja, kanališe u razvoj, pre svega, finansijskog tržišta i bitno utiče na razvoj privrede u nekom narednom periodu. S obzirom na dosta problematičnu i nestabilnu političku situaciju, trebalo bi ozbiljno da shvatimo sam sektor osiguranja, jer bi u narednom periodu umnogome mogao da popravi kapital, investicije u našu privredu i u naša preduzeća.
Što se tiče onog što smo mi očekivali da vidimo u ovom tekstu zakona, a čega nema, nažalost, tek to pokazuje da Vlada nema ozbiljnu nameru da se bavi razvojem ovog sektora, sektora osiguranja, i da ima nameru da se prema osiguranju ponaša kao što se ponašala 2005. godine prema bankama, da ih što pre rasproda, nekritički, bez obzira na sve što su te domaće banke u tom periodu mogle da pruže privredi Srbije i bez obzira što nismo sačuvali nacionalno bankarstvo. Očigledno je da danas nema volje da se sačuva ni nacionalno osiguranje.
Moram da kažem da je pre svega trebalo da u Predlogu zakona nađemo poreske olakšice, koje bi pospešile razvoj sektora osiguranja, olakšice koje se odnose na dohodak i prihode građana. U toj oblasti ne bi trebalo da bude duplog oporezivanja; kroz ovaj zakon trebalo bi da se reguliše i jedna mnogo ozbiljnija regulativa o upravljanju rizicima, a toga, nažalost, nemamo, i sigurnost uloga, sigurnost premija treba da bude na jednom znatno kvalitetnijem nivou nego što je danas.
Ono što je za nas od izuzetnog značaja, to je da se mnogo više posveti pažnja sektoru osiguranja u narednom periodu, jer ovo tržište jeste nerazvijeno, ali premije rastu iz godine u godinu i potencijali ovog tržišta su izuzetno veliki. Kada su u pitanju neki pokazatelji, u 2006. godini smo imali premiju, prema podacima kojima raspolažem, u visini od 452 miliona evra, u 2007. godini se očekuje oko 500 miliona evra, a u 2008. godini čak 584. To je rast od nekih 10-15%, što ukazuje da prodavati i privatizovati osiguravajuće kuće u ovom trenutku znači jedan loš potez, ekonomski totalno neopravdan. Kroz razvoj privrede, kroz rast standarda, kroz povećanje društvenog bogatstva imaćemo pravu priliku da na pravi način sagledamo mogućnost i potencijale ovog tržišta i da kroz privatizaciju, eventualno, u nekom narednom periodu dođemo i do prave tržišne cene.
Što se tiče samog amandmana, on se odnosi na zahtev za izdavanje dozvole za obavljanje poslova osiguranja. Tu se u drugom stavu kroz 12 tačaka reguliše koja je potrebna dokumentacija i konkretno u tački 8) i tački 10) vrše se izmene, gde se ponovo daje mogućnost da se i u otvorenim postupcima prinudne likvidacije i stečaja pojedinim članovima upravnog odbora i rukovodstva osiguravajućih kompanija onemogući zapošljavanje, ukoliko u roku od tri godine bude otvoren postupak stečaja, likvidacije. Očigledno, s obzirom na iskustvo koje smo imali sa Narodnom bankom i sa onim koferima i sa netransparentnošću u procesu privatizacije banaka, ne možemo da imamo poverenja u rukovodstvo Narodne banke, na ovaj način se njima otvara prostor za dalje manipulacije i dezavuisanje pojedinih ljudi iz osiguranja.
Kadrovska osposobljenost u samom sektoru osiguranja nije na zadovoljavajućem nivou da bismo tako olako mogli da pređemo preko ovakvog zakonskog rešenja.
Zato predlažem poslanicima i vlasti, naravno, računam da će poslanici SRS sasvim sigurno podržati ovaj moj amandman, da još jednom razmisle o celom konceptu ovog zakona, koji u ovom trenutku znači preuranjenu privatizaciju, i da podrže sve amandmane, pa naravno i moj amandman na tekst ovog zakona. Hvala.

Radojko Obradović

| Predsedava
Po amandmanu, Jorgovanka Tabaković.
...
Srpska radikalna stranka

Jorgovanka Tabaković

Kolege poslanici, ključna stvar je izneta u vezi sa donošenjem ovog zakona u izlaganju mog kolege koji je govorio o podnetom amandmanu a tiče se privatizacije osiguravajućih društava u trenutku istorijskog, zakonitog, neminovnog razvoja životnog osiguranja.
Dragi građani Srbije, ne dajte da vas varaju da će nam strateški partneri ili strani kupci podići nivo životnog osiguranja. Znači, ono što se zove svojevrsna štednja, ulaganje u svoju budućnost kroz životno osiguranje koje će biti posledica povećanih plata, ako ih budemo imali, i naše spremnosti da mimo preživljavanja ulažemo u životno osiguranje je jednostavno zakonit proces, kao što je bio onaj koji se ticao socijalnog osiguranja i zdravstvenog osiguranja. U to više niko nema dileme.
Vama bliski, vama dragi teoretičari, na primer, gospodin Džon Galbrajt, priznati ekonomista iz Amerike, kaže – ne može sebi u zaslugu preuzimati nijedna politička stranka razvoj socijalnog osiguranja.
Dok je Amerika (a vi preslikavajte na Srbiju stanje) bila poljoprivredno društvo i dok je svaka naredna generacija za prethodnu preuzimala brigu, nije bilo potrebe za razvojem socijalnog osiguranja. Ako je i bilo potrebe neka dopunska sredstva obezbediti, lako su se obezbeđivala prodajom te zemlje ili radionice koju su posedovali i bilo je moguće izneti svoj život do kraja u pristojnim uslovima. Znači, nije zasluga nijedne političke stranke potreba da država razvija socijalno osiguranje. To je istorijski proces. Zdravstveno osiguranje takođe nije ničija zasluga.
U trenutku kada je medicina, posebno hirurgija, napredovala do te mere da više put do smrti nije bio lak, brz i prirodna neminovnost, država je morala da razvija sistem zdravstvenog osiguranja.
U jednoj takvoj neminovnosti se mi danas nalazimo po pitanju životnog osiguranja.
Znači, ulaganje u životno osiguranje kao obezbeđivanje svoje sigurne starosti i preusmeravanje sredstava iz neživotnih osiguranja, osiguranja imovine i lica jeste nešto što će se desiti, bez obzira na to da li će ovde doći da visoke profite iz sigurnih uplata premija baštine, koriste i ulažu gde njima odgovara stranci, a mnogo je bolje da to bude ova država.
Zato ovoliko insistiramo na strateškom značaju osiguranja i ako smo propustili šansu da banke zadržimo, banke koje su u stvari krvotok privrede, ne smemo propustiti šansu da osiguranje, koje će se razvijati istorijskim procesom, održimo pod svojom kontrolom, ali ne zbog lične koristi nego zbog razvoja ovog društva.
U prilog tome izneću vam samo jedan podatak. Od neznatne razlike u odnosu na prvog konkurenta pre tri godine "Dunav" danas beleži razliku od oko 25 miliona evra u bruto premiji. DDOR je taj prvi konkurent, koji ima mešovitu strukturu i ispod 49% ima učešće država. "Dunav" je uz velika ulaganja... A podsećam da je "Dunav", potpuno nebitno ko je na njegovom čelu i koja stranka njime vlada, jer je SRS iznad stranačkih interesa u ovim opšte važnim stvarima, znači, taj i takav "Dunav" je uspeo da otkupi akcije od izraelskog društva TBI i da postane vlasnik prvog penzionog fonda. Kupljeno je 30% akcija tog brokera, 30% akcija "Kosig" osiguranja u Banjaluci, čime je "Dunav" postao većinski vlasnik najveće osiguravajuće kuće u Republici Srpskoj. "Dunav osiguranje" drži i 72% srpskog tržišta reosiguranja.
Da li će država odlučiti da ono što će se razvijati zasnovano na našim platama i našim mogućnostima da ulažemo u životno osiguranje prepusti nekome, ako imate egzaktne podatke da je za 30% više u odnosu na celokupnu premiju u novcu u 2003. godini "Dunav" narastao samo za prva tri meseca?
Da li vi shvatate koja je mogućnost da država iz tih tako stvorenih premija, sa jednom odgovornom vlašću, investira u sve ono što je potrebno za razvoj? Molim vas da u trenutku kada odlučujete o amandmanima SRS imate na umu čijoj ćete deci obezbediti bolju budućnost. Uz sve uvažavanje onih koji dolaze iz Evropske unije, uz sve poštovanje slovenačke privrede, nemačke privrede i bilo koje druge, SRS se zalaže, nadam se i vi, za budućnost naše dece i srpske privrede, a to pokažite onog dana kada budete glasali.

Radojko Obradović

| Predsedava
Nataša Jovanović, pa će onda Goran Davidović. Imate još dva minuta za poslaničku grupu po amandmanu. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Dame i gospodo narodni poslanici, u svim anketama koje se obavljaju među građanima Srbije kada ljude pitaju čime su najviše nezadovoljni, počev od nivoa lokalne vlasti... Vi znate da ja dolazim iz Kragujevca, pa su tamo dijagnostikovani, što bi lekari rekli, problemi u sedam oblasti, koje tamo aktuelni gradonačelnik Kragujevca ne može da reši.
Isti je slučaj kad postavljaju pitanje građanima, što se tiče rada Republičke vlade šta je to što im najviše smeta. Naravno, kriminal, korupcija, tajkunizacija, ali i nemogućnost da mladi ljudi rade i dobiju posao.
Koliko su daleko otišli srpski tajkuni koji su stavili šapu na vodeća osiguravajuća društva i uveli na velika vrata sva ova osiguravajuća društva sa prolazom kod prethodne i sadašnje vlasti iz inostranstva, a koliko su brzo učinili da se potpuno satru naše osiguravajuće kuće koje su vam manje poznate, a koje su i te kako radile i zapošljavale ljude, govori, i opet ću da ponovim, slučaj osiguravajućeg društva "Prizma" iz Topole.
Vi možete da govorite da u jednoj maloj sredini kao što je ta postoji potreba da se ljudi zaposle i da znate ili da ne znate podatak koliko tamo ljudi ne radi, koliko je njih kvalifikovano, sa višim, visokim obrazovanjem, koliko ljudi je bilo ne direktno nego indirektno uključeno raznim drugim poslovima koje su posrednički ili uslužno radili za to preduzeće, i onda se stvarno postavlja pitanje, a to je zaista kriminal neviđenih razmera i ja ću koristiti priliku da postavim, koliko već narednih dana, sa kompletnom dokumentacijom i poslaničko pitanje vezano za takvu odluku Jelašića i Dinkića – kako je moguće da nam govorite da će ovaj zakon da unapredi posao u oblasti osiguranja, a ugasite jedno srpsko osiguravajuće društvo?
Nudite građanima mačku u džaku i terate ih da se životno osiguravaju i da to visoko plaćaju kod ovih, najblaže rečeno, sumnjivih firmi sa zapada. Mogli bi to da vam pričaju i kolege koji su advokati, usko specijalizovani za tu oblast; to je sad, evo to zna i gospodin Ristić, u oblasti advokature, za one koji su se specijalizovali za taj posao, kao i druge kolege koji su advokati po struci, postao unosan posao. Nažalost, zato što su ljudi prinuđeni da vode postupak protiv tih stranih osiguravajućih kuća jer su prevareni.
Opet vam govorim, o tome će da priča po članu 7. koleginica Radeta, povodom ove vaše namere da ne date mogućnost godinu dana onome kome je oduzeta dozvola, kao što je slučaj malopre pomenute "Prizme" iz Topole, da podnosi zahtev da ponovo obavlja istu delatnost... Kako ćete da osigurate građane, kada ti subjekti, privredni, kao što je ta pomenuta firma ili neke druge za koje ja ne znam, koje su tako nekog užeg područja ili imaju klijentelu koja je vezana za jedan administrativni okrug, a vi ne znate ta preduzeća, kada ne garantujete građanima, već oni moraju da traže pomoć advokata, zato što su prevareni, a takvih je prevara sve više i više.
Prema tome, nemojte, a ministar nas i ne ubeđuje, možda će pokušati na kraju ove rasprave, a vidim da su odustale i kolege koje podržavaju izmene i dopune ovog zakona da nam govore šarene laže i kako je to dobro, kada već na ovim sadašnjim primerima vidite da su osiguravajuće kuće u Srbiji morale da prestanu sa radom, jer su katanac na njih lično stavili Jelašić i Dinkić u prošlom mandatu.
Mnogi mladi ljudi, neke majke koje su od toga izdržavale decu ili neki očevi, izgubili su posao, zato što je to jednostavno vaša volja, odnosno samovolja i zato što ne slušate šta vam mi govorimo i ne prihvatate nijedan naš argument.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Zahvaljujem narodnom poslaniku Nataši Jovanović. Po amandmanu, narodni poslanik Goran Davidović. Izvolite, Gorane.

Goran Davidović

Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, ja ću govoriti konkretno o ovom amandmanu. U članu 6. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju predloženo je da se u članu 39. stav 2. tačka 8) podtačka (1) reči "sproveden postupak" zamene rečima "otvoren ili sproveden postupak prinudne".
Zašto je predložen ovakav član ovim izmenama i dopunama? Zato što se ovom odredbom smanjuje mogućnost zloupotrebe obuhvatanja perioda od otvaranja ovog postupka uključujući i one postupke koji su u toku, s jedne strane, ali tako što se to ograničenje odnosi samo na prinudnu, ali ne i na dobrovoljnu likvidaciju.
Naime, u postupku dobrovoljne likvidacije nema nikakvog razloga da se ovo ograničenje primenjuje, najmanje iz dva razloga. Prvo, zato što postupak sprovode sami akcionari kada je u pitanju likvidacija. Drugi razlog, vezano za saglasnost Narodne banke Srbije naravno, drugi razlog je da na osnovu svoje odluke o likvidaciji društva oni to mogu da urade po tom osnovu. Ograničenje se predviđa samo za društva u ovom smislu, kojima je oduzeta dozvola za rad i kod kojih se sprovodi takozvana prinudna likvidacija.
Tako da se ovim članom 6. ovog zakona u članu 39. na ovaj način i kroz ovaj amandman koji smo predložili precizira ograničenje koje se odnosi na učešće fizičkih lica u organima subjekta nadzora u osiguranju, tako što se ovo ograničenje odnosi samo na prinudnu, ovo što sam već pomenuo, ali ne i na dobrovoljnu likvidaciju; s druge strane, kao i da obuhvata praktično period od otvaranja tog postupka, naravno pa do njegovog završetka. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Zahvaljujem narodnom poslaniku Goranu Davidoviću. Da li se još neko javlja za reč po ovom amandmanu? (Ne.)
Na član 7. amandman je podnela narodni poslanik Vjerica Radeta. Vlada predlaže da se ovaj amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik gospođa Vjerica Radeta.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Poštovane kolege, ja sam vrlo ozbiljno razmišljala da li da izađem da govorim o ovom amandmanu, s obzirom na pretnju koju sam pre pola sata doživela od kolege koji je sedeo na mestu iza gospođe Nade Kolundžije.
To je, znate, ono biće koje je ova zločinačka Demokratska stranka još juče pustila sa lanca i još uvek ga nisu vratili u kavez. Gospođa Nada Kolundžija je čula šta mi je rekao taj kolega i ja sam očekivala da će ona da reaguje i očekivala sam da je ona žena od integriteta.
Naime, on mi je rekao ovako: da ko njih, Demokratsku stranku valjda... Ne, kaže – ko nama zub mi njemu oko, ko nama oko, mi njemu glavu. Ja kažem – da li ti to meni pretiš, a on kaže – da, jer strah je najopasnija stvar, to nas je naučio mafijaški premijer Zoran Đinđić. Ovo je citat koji sam čula od kolege. Gospođo Kolundžija, da li ste to čuli ili niste? Sve kolege su čule, tačno ovako je bilo.
Ali, eto, ja sam ipak skupila hrabrost, zato što moram da radim posao narodnog poslanika i sada ću da govorim o amandmanu na član 7, koji sam podnela u ime poslaničke grupe SRS. U tom amandmanu predloženo je da se u članu 44. osnovnog zakona briše stav 1. tačka 7) Član 44. govori o odbijanju zahteva za izdavanje dozvole za obavljanje poslova osiguranja: "Narodna banka Srbije će odbiti zahtev za izdavanje dozvole za obavljanje poslova osiguranja, ako", predložila sam da se briše, "ne postoji opravdanost osnivanja akcionarskog društva za osiguranje".
Kada se juče vodila rasprava uglavnom po Poslovniku, ali je poslanička grupa DSS to koristila da govori o amandmanima, onda je rečeno da poslanici SRS podnose amandmane gde piše samo - briše se, brše se, i da tu nema nikakvog obrazloženja i da to ništa ne znači. Evo, ja ću za one koji ne znam iz kojih razloga nisu uspeli da pročitaju, a komentarisali su, da pročitam obrazloženje ovog amandmana: "Prihvatljivo je da se licu čiji je zahtev odbijen odredi minimalni vremenski period za podnošenje novog zahteva, ali pod uslovom da postoje isključivo objektivni kriterijumi za dobijanje dozvole." Dakle, ovo je obrazloženje amandmana i razumela bih da neko kaže da je to neprihvatljivo, ali da kaže da ovaj amandman nema obrazloženje ili bilo koji drugi amandman poslanika SRS, to je neprihvatljivo.
Ono što je posebno interesantno kada je ovaj amandman u pitanju jeste odgovor Vlade Republike Srbije. Vlada sebi dozvoljava mnogo, evo, počeli su sada kroz ova mišljenja Vlade da tumače Poslovnik Narodne skupštine.
Naime, Vlada kaže da ne prihvata ovaj amandman iz razloga što se, u skladu sa članom 145. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, amandman podnosi kao predlog izmena i dopuna na Predlog zakona, odnosno na konkretne članove u Predlogu zakona. Slobodnim tumačenjem nekoga iz Vlade procenjeno je da baš ovaj amandman iz tog razloga ne može da se prihvati. To samo govori u prilog činjenici da je ovo odličan amandman i da Vlada nije imala nijedno suvislo i stručno obrazloženje zbog čega amandman neće da prihvate.
Sada pitam predsednika parlamenta... Pre svega, ja tvrdim i mi tvrdimo da je ovaj amandman pravno moguć. To je rekao i Zakonodavni odbor. Istina, Boško Ristić je juče rekao da nije pravno moguć, pa nisam razumela da li on ovde nastupa u ime Vlade, u ime parlamenta ili u ime građana Srbije.
Dakle, amandman jeste pravno moguć i jeste moguće, u skladu sa članom 145. Poslovnika, reagovati na članove koji nisu predmet izmena i dopuna Zakona, već se odnose na onaj osnovni zakon na koji se podnose izmene i dopune od strane Vlade kao predlagača.
Ako to slučajno nije tako, onda bi bilo dobro da predsednik parlamenta traži od službe da nam izvadi podatak koliko puta je ovakav amandman bio na dnevnom redu i koliko je takvih amandmana prihvaćeno i koliko ih je postalo sastavni deo zakona. Tvrdimo da ih ima dosta i da nije nikakav problem i nikakva smetnja da se ovakav amandman pojavi u proceduri pred parlamentom.
Ko je Vladi dao ovakvo mišljenje i tumačenje Poslovnika, ne znam, znam da to ne može niko osim onog ko je Poslovnik doneo, to je ovaj parlament, ali danas u Srbiji ništa nije čudno, svakakva čuda se dešavaju, najmanje je normalnih stvari.
Meni je posebno interesantno ponašanje ministra. Sedi čovek kao mumija, niti obraća pažnju šta mu ko priča, niti ga je briga šta poslanici ovde govore, pa bar da izađe i da kaže - ljudi, ne valja vam amandman iz ovog razloga, iz onog razloga. Ne, on, u onako blaženom stanju, valjda razmišlja kako mu posluje agencija, kako radi njegova televizija FOX, kako će i koje će osiguravajuće društvo on i njegova družina pod najpovoljnijim uslovima da privatizuju. Očigledno njega interesuju njegove lične stvari, njegovih pajtosa iz tog kriminalnog okruženja, a ovde dođe da odsedi malo. Još nijednom nije reagovao ni na jedan amandman.
Imali smo slučajeve da se ministar pojavi za govornicom, pa održi poslanicima politički čas, što je takođe nedozvoljeno, ali bar kaže ono što misli. Šta ovaj misli, to niko živi ne zna. Ali, pre neki dan se pojavio na jednoj televiziji, ne znam da li beše ta njegova FOX televizija, pitaju ga novinari - ministre finansija, odakle ćete vi da obezbedite 2,5 miliona evra za nekoga ko se eventualno pojavi sa informacijom gde su Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Stojan Župljanin i Goran Hadžić? Onda ministar razvukao osmeh od uva do uva i kaže - nisu to neke pare, lako ćemo mi naći te pare.
Ministre u odsustvu... Vi ste mu saradnik, pa mu prenesite pitanje, recite mu da nijedan ministar, niti bilo ko u ovoj državi ne može tek tako da nađe pare. Podsećamo ministra da postoji nešto što se zove Zakon o budžetu, što se usvaja tek svake tekuće godine za narednu godinu. U tom zakonu o budžetu svaki dinar je predviđen, kako se budžet puni i gde se ta sredstva izdvajaju i na koji način se budžet troši.
Koliko znam, a znam, u budžetu za ovu godinu nigde nisu predviđena 2,5 miliona za izdajnike. Takva stavka nije bila. Da li ste nas negde prevarili, pa izdajnike nazvali nekako drugačije, pa napisali ta 2,5 miliona evra, očekujem od ministra da nam objasni i očekujem da nam ministar objasni kako on to može tek tako da nađe 2,5 miliona evra.
Mene to podseća na onih Veljinih 5 km autoputa, što je najmanji problem, da uzme 5 km autoputa i da ih premesti u tamo neko selo. Tako izgleda i ministar, tek tako, može da izvadi. Znam da ministru 2,5 miliona evra nisu neke pare, jer s obzirom na to šta radi njegova agencija i čime se sve bavi i čime se bavio u dosadašnjem poslu, njemu je to verovatno nešto što nosi u malom džepu. Ali, građanima Srbije koji pune budžet 2,5 miliona evra je veliki novac.
Ljudi koji se bolje razumeju u to sigurno bi mogli da kažu koliko ta 2,5 miliona evra mogu da osiguraju radnih mesta, koliko da izgrade obdaništa, koliko da izgrade škola, koliko bi se povećale penzije penzionerima. Ništa od toga nije briga ni ministra ni Vladu Republike Srbije. Bitno je da su oni jutros uhapsili sina generala Mladića, da su njega pustili, da su mu u međuvremenu kidnapovali, očigledno, ženu, s obzirom da je informacija negde od 11.30, već je 13.10 časova, nemamo nikakvu informaciju da se supruga Darka Mladića pojavila.
Podsećam, krenula je jutros na posao, nije došla na posao, nema je kući, mobilni telefon joj je nedostupan, porodica ne zna gde je, ne zna šta se sa njom desilo. Ja sam tražila odgovor od predsedavajućeg, tada Albijanića, moram da se okrenem da vidim ko je sad predsedavajući, gospodin Mrkonjić, pošto se često menjate.
Gospodine Mrkonjiću, vi ste ozbiljan čovek i verujem da je vama stalo do toga da general Mladić ne bude u Hagu, verujem da vam je stalo i da porodica generala Mladića bude bezbedna, pa vas sada molim da sa mesta predsedavajućeg, a to možete jer ste u ovom momentu predsednik parlamenta, zamenjujete ga u njegovom odsustvu, odmah zatražite od nadležnih službi, nadležnog ministarstva, da dovedu kući gospođu Biljanu Mladić, da mi o tome obavestimo javnost, da javnost ne bude zabrinuta. Mnogo su se zabrinuli, javljaju nam se svi oni na čijim kapijama stoji ona tabla - sigurna kuća za Ratka Mladića; to je svakako sigurna kuća i za porodicu generala Mladića i nemojte te ljude bez razloga da uznemiravate, nego dajte pravu informaciju, dajte da se gospođa Biljana Mladić vrati kući i nemojte više da uznemiravate članove porodice Mladić, kao što u Republici Srpskoj i u Crnoj Gori uznemiravaju članove porodice Karadžić.
Možete da dajete i milione i milijarde, džabe vam je. Već sam vam rekla, nema više u Srbiji prodanih duša. Sve što je bilo za prodaju, već je kupljeno.
Kupili su vas i Soroš i Amerikanci i Šiptari, ko god je dao neki dinar, prodali ste dušu đavolu, prodali ste veru za večeru, ostavite ovaj narod koji nije spreman na tako nešto, narod koji ceni zasluge generala Ratka Mladića.
Na kraju krajeva, u obavezi ste, ma šta mislili o tome, da narodnog poslanika, u skladu sa članom 226, obavestite, i to u najkraćem mogućem roku. Ja vam to, gospodine Mrkonjiću, toplo preporučujem, a ponavljam, ubeđena sam da vi delite moje mišljenje kada govorim o generalu Mladiću i o njegovoj porodici.
Odsutnom ministru poručujem da ovaj amandman prihvati, ako hoće da mu zakon nešto vredi. Nije to ona priča koju ste pokušali da nam poturite, da mi hoćemo da vratimo zakon koji je bio ranije na snazi, samo pokušavamo da vam dokažemo da ste vi u stanju da uvek od goreg napravite gore.
Jedno pitanje za predsednika parlamenta. Čula sam ovde malopre, inače nisam imala tu informaciju, da Oliver Dulić priprema da narodne poslanike snabde lap-topovima, što je zaista strašno. Ako mi ne možemo da kupimo lap-topove ako nam trebaju, onda ne znam ko u Srbiji to može. Moje pitanje gospodinu Oliveru Duliću – da li ćemo mi dobiti te lap-topove zato što će nam ih prodati ''DG Computers''? To je preduzeće gospodina Olivera Dulića koje je, inače, po vrlo nepovoljnim cenama prodalo kompjutere gotovo svim firmama, odnosno ustanovama u Subotici. Ako već kupuje, neka to ne bude preko ove nepovoljne, a njegove firme.

Whoops, looks like something went wrong.