TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 09.11.2007.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

3. dan rada

09.11.2007

Sednicu je otvorio: Radojko Obradović

Sednica je trajala od 10:05 do 12:30

OBRAĆANJA

Božidar Koprivica

Poštovani narodni poslanici, pred nama je Predlog zakona o Ustavnom sudu, kojim bi trebalo da se stvore neophodni uslovi za konstituisanje Ustavnog suda, u skladu sa Ustavom Republike Srbije.
Ustavni sud, koji nije do sada konstituisan, trebalo bi da bude samostalni organ, kako je to rekao ministar pravde Republike Srbije, čiji je osnovni zadatak da obezbeđuje zaštitu ustavnosti i zakonitosti, na osnovu Ustava Republike Srbije i sve u okviru svojih Ustavom i zakonom utvrđenih prava i dužnosti.
Ali, onako kako je predložen, on neće biti osnov za izbor i postupanje samostalnog organa, već će to biti jedan loš politički zakon i poslušno oružje vladajuće strukture, koja će birati sudije Ustavnog suda kao poslušne partijske kadrove.
Kod takvog stanja stvari, postavlja se pitanje kako će takav Ustavni sud biti nezavisan u vršenju Ustavom utvrđenih prava i dužnosti, kako će odlučivati o ustavnosti i zakonitosti propisa i drugih opštih akata i kako će odlučivati o drugim pitanjima koja su Ustavom i zakonom stavljena u njegovu nadležnost? Pre svega, tu mislim na ustavnu žalbu i kako će odlučivati po ustavnoj žalbi. Mislim da tu postoji mogućnost velikih paušalnih ocena i brojnih zloupotreba.
Postavlja se opravdano pitanje, kako će taj partijski sud samostalno i nezavisno odlučivati i postupati u izbornim sporovima, koji su veoma važni, kako će postupati u postupcima zabrane političke stranke i u postupku sukoba nadležnosti.
Umesto osnovnog cilja unapređenja prava građana, pratio sam vas dobro, gospodine ministre, Ustavni sud koji bude konstituisan od partijskih kadrova može biti izvor mnogih zloupotreba i manipulacija i postaće moćno i paušalno oruđe vladajuće strukture, što naravno ne bi trebalo da bude.
Pokušaću da ukažem na pojedine članove zakona o Ustavnom sudu i da dam određene primedbe. Počeću od toga da Ustav Republike Srbije, u članu 175. stav 2, eksplicitno propisuje da odluku da samostalno pokrene postupak za ocenu ustavnosti i zakonitosti Ustavni sud donosi dvotrećinskom većinom. Dakle, Ustav Republike Srbije obavezuje Ustavni sud da pokrene postupak za ocenu ustavnosti i zakonitosti, dok Predlog zakona, član 50. stav 2, pokretanje postupka ocene ustavnosti i zakonitosti ostavlja samo kao mogućnost, a to se kvalitetno razlikuje.
S obzirom da pravosudni sistem Srbije ne funkcioniše, jer nema Vrhovnog kasacionog suda, koji je po članu 172. Ustava Republike Srbije ovlašćen da bira pet sudija Ustavnog suda, pa će Ustavni sud dugo vremena biti nekompletan.
Ako se uzme u obzir član 175. Ustava Republike Srbije i član 50. Predloga zakona, da odluku da samostalno pokrene postupak za ocenu ustavnosti i zakonitosti Ustavni sud donosi dvotrećinskom većinom svih svojih članova, dakle potrebno je svih ovih 10 sudija, koje ćete danas ili sutra izabrati.
Poštovani narodni poslanici, gospodine ministre, procenite koliko zla može naneti jedan neodgovoran sudija ili jedan sudija koji se neopravdano ne pojavi na sednici Ustavnog suda. Dakle, taj krnji, nekompletni sud verovatno neće ni funkcionisati.
Ustavni sud bi morao pratiti pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, kao i davati tumačenja shodno tradiciji našeg ustavnog sudstva, što ste pomenuli, ali umesto toga skoro stidljivo, u članu 105, propisujete da Ustavni sud daje mišljenja za izmenu zakona, a pri tom se ne kaže da su ta mišljenja obavezujuća. Tako stoji.
Osnovna karakteristika ovog predloga zakona jeste nejasnost, izvesna nedorečenost i potpuna nepreciznost pojedinih članova. Jezik pojedinih članova je neadekvatan materiji koju obrađuje, često je, ovo je ružna reč, žargonski, koji treba precizirati pravnim i ispravnim terminima, a to su slučajevi iz člana 46, 54, 17, 63, 37, 46. i 55.
Pojedini članovi, na primer član 16. stavovi 3. i 5, u direktnoj su suprotnosti sa Ustavom, odnosno članom 173, koji eksplicitno predviđa da sudija Ustavnog suda ne može vršiti drugu javnu profesionalnu funkciju, osim profesure na pravnom fakultetu u Republici Srbiji.
Neshvatljiva je, po mom mišljenju, i pravno nemoguća formulacija člana 36, koja precizira kada će Ustavni sud odbaciti predlog i inicijativu, ustavnu žalbu, zahtev i drugi akt kojim pokreće postupak, pa nabraja u stavu 1. tačka 3) ''kad u ostavljenom roku podnosilac nije otklonio nedostatke koji onemogućavaju postupanje''. Naravno, čim sud uđe u meritum, tu nema odbacivanja predloga, gospodine ministre, već se isti predlog može samo odbiti, a to je valjda abeceda procesnog odlučivanja i procedure.
Član 84, rok za podnošenje žalbe od 30 dana i nije adekvatan, s obzirom na značaj povređenog prava i sloboda koje se jemče Ustavom Republike Srbije. Takođe, neadekvatan je rok iz člana 99. stav 2, koji precizira da organ koji je doneo odluku o razrešenju sudije i tužioca ima pravo odgovora na žalbu u roku od 15 dana od dana dostavljanja žalbe.
Šta će se desiti u praksi? Mi smo advokati, vi i ja, vi naravno pre nego što ste postali ministar, u praksi taj organ može da nikada ne primi žalbu i da se postupak po ustavnoj žalbi nikada ne reši, odnosno po žalbi za zaštitu prava tužilaca i sudija.
Članom 15. Predloga zakona razlozi za razrešenje sudija Ustavnog suda su nejasni, jer mi nije jasno šta znači kažnjivo delo. U stvari meni je jasno kao krivičaru, to može biti krivično delo, prestup i prekršaj, ali zbog ovakve neprecizne formulacije postoji realna mogućnost paušalne ocene vezane za razrešenje sudija Ustavnog suda, što može naravno dovesti do mnogih zloupotreba. Takođe, nema jasnih kriterijuma i za izbor sudija Ustavnog suda, što mislim da je neshvatljivo i nedopustivo, s obzirom da se radi o najvišem državnom organu u zemlji, što je najblaže rečeno neprimereno i neozbiljno.
Iz člana 14. Predloga nije vidljivo da li će se na sudije Ustavnog suda odnositi Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, na šta je više govornika sa ove govornice ukazivalo, posebno mislim na zakon o penzionisanju, da li će ti ljudi biti penzionisani na osnovu tog zakona.
Poštovani narodni poslanici, umesto da Ustav, Ustavni sud i ustavno pravo zauzimaju osnovno mesto u sistemu prava i da služe kao osnov za razvoj ostalih grana prava, ono je nažalost grubo povređeno od strane ove Vlade i vladajuće većine, i danas je na zadnjem mestu i poslednja rupa na svirali, što bi rekao Koštunica, umesto da kao u svakoj normalnoj zemlji Ustavni sud i ustavno pravo imaju primat i najveći mogući značaj.
Zato vladajuća većina u gradu Beogradu zavodi neviđeni teror, gde nepravo pobeđuje pravo, a što, složićete se svi sa mnom, neminovno vodi u diktaturu i nasilje najgore moguće vrste. Kada bi bilo nezavisnog i samostalnog Ustavnog suda, ne bi bilo terora ni u Rumi i širom naše Srbije, koji primenjuje ova većina, i ne bi bilo batinaša u uniformama policije Republike Srbije.
Mislim da zbog nepostojanja Ustavnog suda ova vlast je pristupila otvorenom teroru i samovlašću najgore vrste, što će, budite ubeđeni, narod Srbije i srpski narod na izborima kazniti, i ovaj DOS-ov režim i njegovu politiku jednom zauvek baciti na smetlište istorije.
...
Bošnjačka demokratska stranka Sandžaka

Esad Džudžo

| Predsedava
Riječ ima narodni poslanik Momir Marković.

Momir Marković

Dame i gospodo narodni poslanici, odavno je prošlo vreme kada je trebalo da imamo i ovaj zakon i sudije Ustavnog suda, da smo država ko što nismo, jer godinu dana ova država nema Ustavni sud, godinu dana građani Srbije nemaju kome da se žale zbog kršenja njihovih ustavnih prava.
Da imamo Ustavni sud i da smo imali ovaj zakon, ne bi se moglo desiti, recimo, samo iz jednog segmenta javnog života, iz oblasti lokalne samouprave, da se u 11 lokalnih samouprava, u nekima više od godinu dana, ne vrše izbori, da su uvedene privremene mere i, gle čuda, organi privremenih mera su upravo oni zbog kojih su privremene mere i uvedene, jer su oni bili na vlasti pre nego što su privremene mere uvedene.
Tipičan je primer Smedereva, Smederevske Palanke, primer još mnogih drugih opština, a imamo opštine, recimo Ćićevac, gde je istekao rok od četiri godine. Dakle, ne uklapa se kada su lokalni izbori baš u svim opštinama da tih dana budu lokalni izbori. Upravo zbog poremećaja i uvođenja privremenih mera taj rok je pomeren, pa su u Ćićevcu recimo već četiri meseca istekli mandati onima koji su izabrani i izbori se ne raspisuju.
Da smo država ko što nismo, da imamo Ustavni sud ko što nemamo, ne bi se moglo desiti da mnogi zakoni, koji su u direktnoj koliziji sa Ustavom, i dalje žive u pravnom prometu ove države, jer bi Ustavni sud, ukoliko ne bi bio partijski Ustavni sud, ukoliko ne bi bio Ustavni sud vladajuće stranke ili koalicije, postupao u skladu sa svojim ovlašćenjima i, štiteći ustavna načela, mnoge od tih zakona vratio na doradu ili proglasio neustavnim.
Međutim, specifikum ovog zakona je da je jedan od retkih zakona koji nisu prepisani. Podsećam vas, gospodine ministre, da smo imali zakone apsolutno nebulozne u prethodnom mandatu, kada su se hvalili da je 260 i nešto zakona parlament usvojio.
Da vas podsetim da smo tada usvajali zakon o zaštiti foka, a Vuk Bojović ima dve foke u Zoološkom vrtu, da smo usvajali zakon o zabrani piratstva na otvorenom moru, a ni Jadransko, koje smo imali, pa sad nemamo, ni Sredozemno, nisu otvorena mora, tek je Atlantski okean otvoreno more, i takve nebuloze i zakone koji su bili zakoni za policu i zakoni za ministra, kad kaže - dva zakona sam dok sam bio na ministarskoj funkciji usvojio.
Upravo zbog toga možda što nije prepisan, neke stvari su, u najmanju ruku, problematične. Jer nemam ništa protiv da se pametni i lepi zakoni primenjuju i prepisuju iz drugih zakonodavstava, ali pre svega moraju da budu primenjivi na našu zemlju, na naše građane, na našu privredu, na državu Srbiju.
Pre nego što počnem da pričam o zakonu, samo ću da napomenem, recimo član 45. tačka 8) - zabranjuje rad političke stranke, sindikalne organizacije, udruženja građana ili verske zajednice. Da ste prepisali iz zakona u okruženju, recimo iz Republike Srpske, iz Slovenije, Hrvatske, mogli ste da vidite da Ustavni sud ne može da zabrani političku stranku.
Može da raspravlja o ustavnosti i zakonitosti njenog programa, njenog statuta, da to podvodi pod znak pitanja i da se o tome raspravlja, i da politička stranka, čiji program i statut nisu u skladu sa Ustavom, upodobi program, statut i ostala akta koja ima u skladu sa Ustavom. A ne da se zabranjuje, pogotovo ne stranka, odnosno koalicija koja, tako je bar kod tri četvrtine stranaka, u svom prefiksu nosi naziv "demokratska".
Ako je to demokratija, zabraniti političku stranku i druge društvene organizacije, ali pre svega mislim na političke stranke, onda tu ni "d" od demokratije nema. Demokratija je dozvoliti građanima da se okupljaju, zabraniti program, zabraniti statut, naložiti da se program i statut izmene, raspravljati možda o delovanju političkih stranaka koje nisu u skladu sa Ustavom. Ali, zabraniti političku stranku; ma koliko se ne slažem sa delovanjem nekih stranaka, nikad ne bih mogao da dignem ruku da se neka politička stranka zabrani.
Prema tome, predlažem da razmislite da ovu tačku 8) redefinišete, uostalom mislim da je amandmanima obuhvaćena ova tačka 8). Da smo imali pre toga zakon i Ustavni sud, ne bi se moglo desiti da u novom Predlogu zakona o vojnom osiguranju, kako se već zove, desi da se pojedinim oficirima priznaje staž u uvećanom trajanju, penzijski staž, a drugima se ne priznaje.
Mislim da će, kad taj zakon bude došao na dnevni red ovde u Skupštinu, izazvati popriličnu polemiku. Da ima Ustavnog suda, ne bi se mogle stvari mogle desiti. Međutim, nemamo ga i krajnje je vreme da država Srbija dobije Ustavni sud.
Pre nego što pređem na zakon, nešto malo o predlozima. U predlogu predsednik Republike svaki predloženi kandidat ima određenu biografiju koju su narodni poslanici mogli da čitaju. Možemo da se složimo ili ne složimo, možemo da glasamo ili ne glasamo, možemo da kritikujemo, ali ima šta da se pročita. U ovom predlogu koji smo dobili od strane Skupštine nema ništa osim imena, prezimena i zanimanja.
Vidim među ovih deset, a video sam i među onih deset, neke ljude sa časnim imenima i biografijama, za neke ljude od časti, ugleda, stručnosti, digniteta SRS će da glasa, ali vidim neke kojima nije mesto ni u opštinskom sudu, a ovde su došli na najvišu funkciju koju jedan pravnik može da poželi, na funkciju sudije Ustavnog suda Srbije.
Kada ove liste sa kandidatima budu došle na raspravu, mnogo štošta će moći da se kaže po ovom pitanju. Da bismo to uradili, morali ste bar, ne vi, ministre, nego onaj ko je predložio Skupštini, morao je bar još neke elementarne podatke uz ime, prezime i zanimanje. Znamo da im je zanimanje - pravnik, jer da nisu pravnici ne bi mogli da budu predloženi ovde.
Ne može se desiti da se bivši predsednik Ustavnog suda sad i dalje potpisuje - sudija Ustavnog suda, ili - bivši sudija Ustavnog suda i daje ustavna tumačenja. Da imamo Ustavni sud, sigurno njega niko ne bi pitao, nego bi pitao aktuelnog predsednika i aktuelni Ustavni sud.
Nekoliko stvari, zbog kratkoće vremena moraću mnogo što šta da skratim, recimo, imamo član 11 - Ustavni sud čini 15 sudija koji se biraju i imenuju na način propisan Ustavom. Ustavom je propisano da predsednik Republike predloži 10, da Skupština izabere pet, da Skupština predloži 10, da predsednik izabere pet i pet daje Kasacioni sud. Taj predlog nemamo.
Šta će se desiti ako, ne daj bože, a vidim ovde neke i u popriličnim godinama, živi su ljudi, smrtni su ljudi, šta će se desiti ako se jedan razboli, ako jedan umre, bilo šta da mu se desi, od ovih deset koji budu izabrani. Opet nemamo Ustavni sud i opet dovodimo državu u situaciju da ne može da se raspravlja. Pri tom podsećam da preko hiljadu, odnosno skoro hiljadu ustavnih žalbi već čeka ove sudije, čim zasednu da počnu da raspravljaju.
Sudija Ustavnog suda se razrešava kad postane član političke stranke. Kako ćete utvrditi, osim da uđete u dokumentaciju političke stranke, da bilo ko sa ovog spiska nije član neke političke stranke. I kako ste ih predložili, a da znate da nije član političke stranke i otkud znate da možda nije član neke druge političke stranke?
Kako ćete utvrditi to njegovo članstvo u političkoj stranci i samim tim što je član političke stranke da mu prestane mandat? Šta ako krije?
Uostalom, šta ima loše u tome, gospodine ministre, što je možda član političke stranke? Svi smo članovi političke stranke. On ne sme svoje političke stavove kroz delovanje u Ustavnom sudu da iznosi.
Uostalom, da vas podsetim, gospodin Vučetić je bio član političke stranke, i to vaše, koliko se sećam, pa su gotovo sve sudije ondašnjeg sastava ustavnog suda bili članovi političkih stranaka. Nađite nekoga ... mislim da ste pogrešili sad kad ste pritisnuli.
(Predsedavajući: Nisam.)
Nađite nekog sudiju od imena i od stručnosti, a da se već nije uključio u politički život Srbije, jer smo zemlja na trusnom tlu, gde jedino možete delovati tako što ćete se politički angažovati.
Sudija Ustavnog suda ne može vršiti drugu javnu ili profesionalnu funkciju, niti posao, izuzev profesure na pravnom fakultetu. Mislim da je ovaj deo, bez obzira što je iz Ustava prepisan, morao malo drugačije da se upiše ovde u Predlog zakona.
Kao što znate, imamo na drugim fakultetima, na mom fakultetu, koji sam nekada studirao, na političkim naukama, ima izuzetnih, vrhunskih pravnika koji predaju pravne predmete na tom fakultetu.
S druge strane, na pravnom fakultetu imate ljude koji predaju ekonomiju i neke druge predmete. Ne sme ovo da bude kočnica, da najkvalitetnijim ljudima, jer po meni treba izabrati najkvalitetnije ljude na ova mesta, samo zato što predaju na političkim naukama, na FON-u, a ne na pravnom fakultetu, to bude kočnica.
...
Bošnjačka demokratska stranka Sandžaka

Esad Džudžo

| Predsedava
Kolega Markoviću, završavajte, molim vas.

Momir Marković

Evo, privodim kraju, još 15 minuta i gotovo.
...
Bošnjačka demokratska stranka Sandžaka

Esad Džudžo

| Predsedava
Još dva minuta.

Momir Marković

Ima još jedna stvar koja izaziva malo i nedoumicu, teritorijalno određivanje sudija. Znam da je i ovo prepisano iz Ustava i mislim da to rešenje baš i nije najbolje, jer ako prestane mandat nekome ko je sudija Ustavnog suda, a on je sa teritorije pokrajine, onda mora da se bira upravo sa teritorije pokrajine. Mislim da je sudija Ustavnog suda sudija Ustavnog suda za celu teritoriju države Srbije.
Ovo nas onda ograničava da moramo ići tim principom i da izaberemo nekoga ko je možda manje kvalitetan, da ne kažem neku drugu reč, od nekoga ko je na drugom mestu. A ako treba i ako su najkvalitetniji sa Pravnog fakulteta u Novom Sadu, zašto bi bio jedan, zašto ne bi bilo dvoje, recimo, ili ako nema troje, nego jedan, zašto bi ova druga dva morala da budu odatle, ako nisu kvalitetni, zašto ne bi mogli da budu sa teritorije Srbije itd. Ne treba birati teritorijalno sudiju Ustavnog suda.
...
Bošnjačka demokratska stranka Sandžaka

Esad Džudžo

| Predsedava
Kolega Markoviću, govorite tri minuta više nego što vam pripada. Biće prilike.

Momir Marković

Dobro, kada bude rasprava o amandmanima onda ćemo se javljati dalje.
...
Bošnjačka demokratska stranka Sandžaka

Esad Džudžo

| Predsedava
Hvala puno. Pošto na listama poslaničkih grupa više nema prijavljenih za riječ, pre zaključivanja načelnog pretresa, pitam da li žele predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa ili još neko ko nije iskoristio svoje pravo iz člana 93? (Ne.) Zahvaljujem. Riječ dajem ministru Dušanu Petroviću. Izvolite.