TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 11.12.2008.

22. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

22. dan rada

11.12.2008

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 20:05

OBRAĆANJA

Milan J. Nikolić

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Poštovana predsednice, uvažena ministarko, poštovani narodni poslanici, mi smo juče dogovorili, na bazi dopisa predsednika Skupštine sa predsednikom Odbora za industriju, koji je odsutan, da pripremimo materijal i podelimo svim članovima Odbora za industriju i Odbora za privatizaciju. Takođe, obezbedićemo materijal za sve šefove poslaničkih grupa.
Molim da se ne dobacuje dok govorim. Takođe, usaglasili smo sa predsednikom Odbora za industriju da se, posle sednice Vlade i dogovora sa ministrima, sastanak održi u utorak, u 13,00 časova, ova dva odbora. Toliko.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Reč ima gospodin Maraš.

Slobodan Maraš

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uvažavam ovo što je rekao gospodin Nikolić, i smatram da postoji dobra volja da se organizuju ta dva odbora i da dođu ministri na ta dva odbora da bismo mogli da saznamo punu istinu oko tih pregovora. Saglasni smo da taj odbor može da se pomeri za utorak, ukoliko imamo čvrsto obećanje da će oba ministra doći na zakazani odbor.

Samo sam hteo još tri reči. Molim vas da samo to kopiranje za šefove poslaničkih grupa bude na prvom mestu, iz prostog razloga da bi mogli što pre da se upoznamo s tim, veoma je obiman materijal. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Nema nikakvih problema da se materijali pripreme. Imala sam kontakt sa gospodinom Škundrićem, ali sada pošto znamo termin kontaktiraćemo i gospodina Dinkića, verujem da neće biti problema, tako da ćete tokom dana imati definitivnu informaciju.

Gospodin Živanović, po amandmanu.

Srboljub Živanović

Srpska radikalna stranka
Samo ću kratko, da bih istakao jedan veliki problem, jer ovi ljudi koji su oštećeni od ove firme, da je nazovem Majstorović, gde su jedino mogli da potraže pravdu ovde u Skupštini preko svog predstavnika, narodnog poslanika, mene, niste mi juče dozvolili da bih mogao da završim ono što je vrlo bitno, a to je - na koji način bi mogli da se obeštete, već dve godine tražeći pravdu za ono za šta su se borili i mučili svojim velikim radom, da bi mogli za utovljene svinje da naplate od ove firme?
Na kraju moram reći za ovom govornicom, kada sam govorio o ovim problemima, rekao sam da revizorska institucija koja je verovatno još pre tri-četiri godine oživela, oživela je samo na papiru i to je dobro govorio moj stranački kolega Petar Jojić. Ona nije našla svoju implementaciju ni u sistemu budžetske inspekcije, kako na državnom nivou, tako verovatno ni na lokalnom nivou. Verujem da ona neće dugo vremena oživeti zato što vi morate da prikrijete vaše lopovske tragove.
Ono što je vrlo bitno, vezano za javne nabavke, jesu robne rezerve. Država za svoje robne rezerve nabavi određene proizvode, naročito poljoprivredne proizvode od seljaka, po jednoj ceni, a kada dođe vreme da ona profitira, onda ona te svoje robne rezerve može da izveze po drugoj ceni. Kao što vidite, država ni u jednom momentu ne vodi računa o ljudima, o onima koji svoj znoj i svoj trud daju za ovo što mi danas ovde sedimo i raspravljamo, ali nažalost, raspravljamo o njihovoj sudbini, o njihovom radu, o onome što je država već odavno trebalo da je raspravila.
Dobro vidite kakav je taj trend bio prisutan u samom toku te privatizacije. Juče je vaša koleginica iz Šapca reče kolike su investicije bile u Šapcu. Jesu bile investicije. Ne bi bilo dobro kad to ne bih rekao, slagao bih, ali one su bile investicije u behaton ploče, u pločnike, u sređivanje i lepotu grada, a ne u traženje određenih investicija da se obezbedi budućnost građana.
Budućnost građana jeste u fabrikama, u preduzećima, ali vi ste uništili sve to. Ta kriminalna privatizacija koja se desila u celoj Srbiji i tamo gde se obično pojedinci hvale da je to najbolje urađeno, ali ta je privatizacija, nažalost, najkriminalnije urađena baš u opštini Šabac, tamo gde je bila velika privreda, kao što i u opštini Pančevo, što reče moj kolega Pera, uništen je jedan veliki hemijski kompleks, to je Hemijska industrija "Zorka" iz Šapca, koja je zapošljavala 12.000 radnika.
Fabrika u kojoj sam radio imala je preko dve i po hiljade radnika, a danas ima 63. Pitam vas - gde je taj učinak... (Predsednik: Vreme.) proizvodnog ciklusnog rada, na osnovu koga se vi ovih osam godina možete pohvaliti da ste učinili. Da ste vi sve to regenerisali, i da ste vi to prodali i da je to bila kriminalna privatizacija, ali da su u njoj radili radnici, odnosno da fabrike služe svojim namenama, za šta su do sada i bile, onda bih za ovom govornicom rekao - to je vaš uspeh... (Predsednik: Vreme.) vaše osmogodišnje vladavine. Završavam.
Nažalost, pravde nema u ovoj zemlji, u Srbiji. Ona je uništena verovatno dolaskom, dobro pogledajte, završavam, ove knjižice govore dobro o vašem kriminalu, ali ono što moram da kažem... (Predsednik: Molim vas, privedite kraju.)
Kerovi ili psi laju, ali karavani lopovski prolaze. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Nastavljamo rad u 15.00 časova. Tada ćemo razgovarati o amandmanu gospođe Marine Toman.

(Posle pauze – 15.05)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad u popodnevnom delu.
Na član 24. amandman je podnela poslanik Marina Toman.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodna poslanica Marina Toman.

Marina Toman

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo poslanici, ovaj amandman je sličan amandmanu kolege Munjića, jedino što se on odnosi na usluge i radove. U članu 24. Predloga zakona o javnim nabavkama predlagač zakona je propisao u kojim sve slučajevima naručilac može sprovesti pregovarački postupak za javnu nabavku i to bez objavljivanja javnog poziva. Tako je u stavu 1. tačka 7) propisao da ''u slučaju dodatnih usluga ili radova koji nisu bili uključeni u prvobitni projekat ili prvu javnu nabavku, a koji su zbog nepredvidljivih okolnosti postali neophodni za izvršenje ugovora o javnoj nabavci, pod uslovom da se ugovor zaključi sa prvobitnim pružaocem usluga, odnosno izvođačem radova i da ukupna vrednost svih dodatnih usluga ili radova nije veća od 25% od ukupne vrednosti prvobitno zaključenog ugovora.''
Poslanička grupa SRS na ovaj član podnela je amandman s predlogom da se posle reči "da ukupna vrednost svih dodatnih usluga ili radova nije veća od 25% od ukupne vrednosti prvobitno zaključenog ugovora" doda "do 20 miliona dinara, 15% od ukupne vrednosti prvobitno zaključenog ugovora od 20 miliona dinara do 50 miliona dinara, 10% od ukupne vrednosti prvobitno zaključenog ugovora od 50 miliona do 100 miliona dinara, odnosno 5% od ukupne vrednosti prvobitno zaključenog ugovora preko 100 miliona dinara.''
Vlada Srbije je ovaj amandman odbila uz prilično šturo i konfuzno obrazloženje. Tako Vlada u svom obrazloženju, kao razlog zbog koga ne prihvata amandman, navodi da je on u suprotnosti sa direktivom EU. Tu se priča o daljem obrazloženju za Vladu završava.
Međutim, ako se Vlada rukovodila direktivom EU, onda ni rešenje Vlade nije u istoj ravni sa direktivom EU. Znači, Vladino rešenje je u suprotnosti sa ovom direktivom. Zapravo, Evropski parlament i veće EU su 2004. godine usvojili Direktivu o koordinaciji postupka za dodelu ugovora o javnim nabavkama. Tako su članom 31. ove direktive regulisane situacije u kojima je opravdano korišćenje postupka sa pogađanjem bez prethodnog objavljivanja.
Prema tom rešenju, svi dodatni radovi i usluge mogu se ugovoriti u postupku sa pogađanjem, dakle, bez raspisivanja novog tendera, s tim da vrednost svih dodatnih radova i usluga ne može biti veća od 50% vrednosti osnovnog ugovora.
Dakle, iz ovog jasno proizilazi da rešenje u ovom predlogu zakona ionako nije u skladu sa direktivom EU, ali Vlada ovaj amandman ne prihvata uz očiglednu zamenu teza. Međutim, moram da istaknem da, dok se ovaj zakon nalazio na javnoj raspravi u formi nacrta, njegovi autori su predlagali da naručioci mogu sprovesti pregovarački postupak za javnu nabavku i to bez objavljivanja javnog poziva za naknadno pružanje usluga ili izvođenje radova do čak 50% ukupne vrednosti prvobitno zaključenog ugovora.
Jasno je da je postojala namera da se izbegne suočavanje sa realnošću i korupcijom ogromnih razmera, koju gotovo svi aneksi osnovnog ugovora obezbeđuju. Ovo rešenje je promenjeno uz intervenciju Privredne komore Srbije, koja je uspela da ubedi autore zakona da na snazi i dalje ostane trenutno važeće rešenja od 25%. Smisao predloženog amandmana je namera da se spreči ili bar u nekoj meri ograniči dosadašnje korupcionaško ponašanje i nenamensko i nezakonito trošenje budžetskih sredstava kroz virtuelne radove i usluge koji se ugovaraju putem izmišljenog jednog ili više aneksa osnovnih ugovora.
Svako ko je u Srbiji upoznat sa dosadašnjom procedurom sprovođenja postupka javnih nabavki, odnosno svako ko direktno ili indirektno učestvuje u postupku, odnosno procesu javnih nabavki zna da se korupcija u javnim nabavkama najviše reflektuje u većini slučajeva kroz izmišljene naknadne ili bolje rečeno dodatne radove i usluge, koji nisu bili predmet osnovnog ugovora.
Iako skoro sva dosadašnja iskustva koja se odnose na ovu odredbu zakona svedoče da se na ovaj način najlakše, najbrže i najperfidnije pljačkao budžet, Vlada isto rešenje ostavlja i u ovom predlogu zakona, uprkos praksi koja je pokazala da se aneks ugovori zloupotrebljavaju.
Znači, znamo da postoji očigledan problem, ali se ništa ne preduzima da se taj problem reši, odnosno suzbije korupcija. Pri tom, da ne dođe do zamene teze, SRS nije protiv aneksa, pogotovo zato što znamo da su oni neophodni u nekim slučajevima, pogotovo kada su u pitanju građevinski radovi. Mi njih ne osporavamo.
Da razjasnimo našu nameru. Poslanička grupa SRS u izradi amandmana na ovaj zakon morala je da vodi računa o nekim njegovim odredbama i njihovoj primeni u praksi, odnosno u kojoj meri one ostavljaju prostor za korupciju i malverzacije. Zbog toga su neka naša predložena rešenja možda restriktivna na neki način, ali u konsultacijama sa onima koji u praksi sprovode javne nabavke došli smo do zaključka da su ona neophodna, jer moramo da se suočimo sa realnošću da se postojeći zakon i te kako kršio i zloupotrebljavao, otvarajući širom vrata korupciji.
SRS smatra da predloženo Vladino rešenje nije dobro, jer predstavlja kontinuitet sa dosadašnjom korupcionaškom politikom sprovođenja javnih nabavki u Srbiji. Zbog toga smo ovim amandmanom pokušali da, na konstruktivan način, utičemo na iskorenjivanje ili bar ograničenje korupcije putem aneksa ugovora, koji se sklapa bez sprovođenja tendera.
Predlažemo da sadašnje rešenje od 25% ostane na snazi, ali ne za sve vrednosti javnih nabavki, već samo za one radove čija je prvobitna vrednost osnovnim ugovorom definisana do 20 miliona dinara. To praktično znači da aneks osnovnog ugovora, koji će se eventualno zbog nepredviđenih ili novonastalih okolnosti zaključiti bez tendera, ne može, odnosno ne sme biti veći od pet miliona dinara. To je sasvim dovoljno za sve naknadne i nepredviđene radove za kojima se eventualno ukaže potreba. Takođe, za svaki dinar više mora da se sprovede potpuno nova procedura javne nabavke.
SRS ovim amandmanom dalje predviđa da kako se definisana vrednost rada iz osnovnog ugovora uvećava, isto tako da se vrši procentualno sužavanje prostora za aneksiranje bez tendera. Predložili smo da aneksi osnovnih ugovora za sve dodatne radove ne mogu biti veći od 15 % za radove koji su ugovoreni u rasponu od 20 do 50 miliona dinara, 10% za radove koji su ugovoreni u rasponu od 50 do 100 miliona dinara i 5% za radove koji premašuju 100 miliona dinara.
Želimo da napravimo jasnu razliku između radova čije je vrednost ugovorena do 20 miliona dinara i radova koji premašuju tu vrednost, a naročito je važno suziti prostor za aneksiranje ugovora čija vrednost premašuje 100 miliona dinara.
Da vas još jednom podsetim, upravo se korupcija, odnosno sticanje protivpravne imovinske koristi najviše razvila kroz zloupotrebu aneksa.
Tu surovu realnost o nenamenskom trošenju budžetskih sredstava potvrđuju i mnogobrojni izveštaji budžetske inspekcije. Najčešća konstatacija budžetskih inspektora o nenamenskom i nezakonitom trošenju budžetskih sredstava budžetskih korisnika odnosi se na anekse osnovnih ugovora.
Da zaključim na kraju, racionalnost javnih nabavki mora da se posmatra kao sastavni deo efikasnosti trošenja budžetskih sredstava, a propisi se najčešće krše kroz anekse ugovora ili naknadne izmene. Zbog toga apelujem da usvojite ovaj naš amandman.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 25. amandman je podneo poslanik Paja Momčilov.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodna poslanica Nataša Jovanović.
...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Gospođo potpredsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, kao čovek iz struke, doduše iz medicinske oblasti, koji je više puta u proteklih osam godina pokretao pitanje javnih nabavki u našim zdravstvenim centrima, a naročito činjenica da u Srbiji farmaceutska mafija radi šta želi, da je tesno povezana sa određenim glavešinama, pre svega iz strukture G 17 i DS u pojedinim bolnicama i zdravstvenim ustanovama, što je više puta dokumentovao i sa čime se načelno složio i ministar Tomica Milosavljević, koji je rekao da je i to strategija u borbi protiv kriminala u oblasti zdravstva, ali mi imamo, videli ste i sami, kao i celokupna javnost, ove nove primere beogradskih gradskih bolnica.               
Doktor Momčilo je obratio pažnju na ovaj član zakona koji reguliše šta to treba da radi žiri koji će da odlučuje o nacrtima na konkursu. Mi u Srbiji imamo, zaista, naročito u lokalnim sredinama, u oblasti urbanističkog planiranja, arhitektonskih novih zdanja, izgradnje novih objekata, veliki kriminal i korupciju. Novi zakon o lokalnoj samoupravi, koji je dao mogućnost gradskog menadžera i glavnog arhitekte, samo je pospešio kriminal i korupciju na nivou lokalnih organa vlasti.
Sada je nemoguće, ako se ne prihvati ovaj amandman gospodina Momčilova, koji će, eto, da da neke smernice i da bude putokaz kako zaista treba da se radi i odlučuje, pogotovo kada je u pitanju izgradnja novih objekata, jer taj urbanistički haos i to što se istorijska zdanja u mnogim gradovima, kao što je slučaj u Kragujevcu, urušavaju sa nekim potpuno neuklopivim objektima, u gradu koji ima takvu tradiciju i zgrade od posebne važnosti.
Više sam puta pominjala staro zdanje u Aranđelovcu, to je jedna od najlepših zgrada u našoj zemlji iz obrenovićevskog doba, koje se urušava. Ne znam kako će ono uopšte da opstane sada kada krenu kiše i snegovi.
Gospodin Momčilov je insistirao na tom amandmanu, koji je podneo u ime poslaničke grupe SRS, da to budu stručna lica. Jer, predlagač je rekao – članovi žirija, znači konkurs za nacrte, za projekte, šta treba da se izgradi u nekom gradu, odnosno u nekom mestu. Članovi žirija mogu biti samo fizička lica koja nisu povezana sa učesnicima na konkursu. To je besmisleno. Mi smo predložili, u stvari doktor Momčilov, da se ovo sa učesnicima na konkursu briše, da se stavi zapeta i da ostatak teksta bude taj da su to lica koja imaju kvalifikaciju i ispunjavaju uslove za članove žirija. U sledećem stavu predlagač kaže – samo ako naručilac posle insistira to može da bude neko ko je kvalifikovan iz te struke. Mi imamo nagrđene gradove i opštine.
Da vam kažem primer Kragujevca. Oni su se prvi hvalili, Stevanović i gradska vlast još u onom prošlom mandatu, bez ovih iz G 17 i DS, kako su među prvim gradovima u Srbiji, odnosno naš grad Kragujevac je izabrao gradskog arhitektu. Izglasali smo generalni urbanistički plan, tu su potočići, žubori voda, i akvaparkovi i šta sve ne je tu ucrtano od strane tog dotičnog arhitekte.
Ali, može da se desi hipotetička stvar, pošto su i gospodin i gospođa iz iste branše, gospodin je glavni arhitekta, njegova supruga je inače zaista pravi arhitekta, on joj tu dođe kao šegrt. To već svi u Kragujevcu znaju i naručioci posla, što privatno, što neke kompanije. Sad se kaže, lica povezana sa učesnicima.
Ako sam ta koja treba da izabere ili da predloži da se izabere konkursna komisija, uvek ću pre da predložim suprugu kragujevačkog gradskog arhitekte nego njega. On za to nije sposoban. Čak je i jedan njegov prijatelj iz struke, povezani su i u nekim drugim relacijama, što mi Srbi tretiramo kao rođačke, istu konstataciju dao. Prema tome, ne možemo da ostavimo ovo ovako i za neke od važnih projekata, i za izgradnju nečega što treba da ostane i za taj grad, i da je simbol tog grada, mi u konkursnu komisiju za nacrte izaberemo ljude koje veze nemaju.
Kakve sada veze ima neki predavač ili profesor biologije sa nečim što je vezano za oblast arhitekture, ili lekar, neko iz medicinske struke. To moraju da budu zaista stručna i kvalifikovana lica, jer kako će da izaberu. Veoma je važno da kažemo da preko svih tih organizovanih lobija, naročito u Beogradu i naročito pod Đilasovom šapom, velike firme i kompanije koje zaista imaju projekte i nacrte sa kojima konkurišu u celom svetu, ne mogu da dođu do izražaja.
Tipičan slučaj za to vam je stadion Partizana ili kao ga neko zove JNA, koji treba da se rekonstruiše i koji je u takvom stanju još od vremena ovog kriminalca Zečevića i cele te klike, ali sada ćemo ući verovatno i u proces usvajanja zakona o privatizaciji sportskih društava i moraće da dođe taj dan, je l' tako, da se izvrši izgradnja novog stadiona i da se to sve reši.
Sada je konkurisala jedna od poznatih švajcarskih kompanija, sa odličnim nacrtom koji zadovoljava i standarde koje traži UEFA, i pre svega to da bude jedna lepa slika grada Beograda, ali šta to vredi kada to ne da Đilas i ova gradska slika, i to po izjavi samog gospodina Stepanovića, koji je direktor Partizanovog stadiona.
U Kladovu nam se desilo da ono što je bio simbol grada, eto to je nastavak Karađorđeve ulice, pored hotela „Zelengora“, i to je zaista jedan lep plato i tu je taj tržni centar „ Šumadija“, koji je obeležje te stare gradske arhitekture, najužeg gradskog jezgra, kragujevačka gradska vlast, pazite, uz odobrenje, čak i nalog tog pomenutog malopre gradskog arhitekture, poseče sva stabla. Stabla koja su bila više decenija, a neka preko 100 godina stara, počupana su, i ne samo stabla, nego i kaldrma, dakle, taj deo koji je bio pod kaldrmom, koji je takođe obeležje jedne epohe grada Kragujevca i naše sredine.
Ono što nikome ne bi palo na pamet da izvadi to što je simbol grada, eventualno da to sa nekom novom presvlakom vrati tamo gde mu je mesto, kao što su svi veliki trgovi u svetu, u svim gradovima gde god da krenete, njima je kao neka lepa ideja, a u stvari to je katastrofa, to je sad jedan običan asfalt, plato na kome nema ni jednog jedinog stabla nego neko pruće ostalo kao takvo.
Da bih ostavila vremena i kolegi Periću da priča, verovatno iz iskustva iz svoje sredine, iz takođe jednog od lepših gradova u Srbiji na obali Drine, Ljubovije, ovim ću završiti, ali zaista nemoguće je da konkursna komisija nacrte ovako važne za izgradnju svih ovih objekata bude tek tako sastavljena od nekih ljudi, koji samo nisu povezani sa učesnicima konkursa, a nemaju nikakvu kvalifikaciju.
Mi na tome insistiramo i predlažemo vam da usvojite ovaj amandman dr Paje Momčilova. Budite sigurni da je on na osnovu iskustva koje je imao, opet ponavljam iz svoje struke, video da je to neophodno i da je potrebno da se i u ovom delu i u ovom članu zakon promeni. Hvala vam.