ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 21.12.2009.

8. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

8. dan rada

21.12.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 12:05 do 20:30

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem gospođi Popović.
Reč ima narodni poslanik Božidar Delić.
...
Srpska napredna stranka

Božidar Delić

Srpska radikalna stranka
Uvažena predsedavajuća, uvaženi predstavnici Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, moram još jednom, iako su to moje kolege već istakle, da kažem da se nastavlja praksa u ovoj skupštini da se spajanjem onoga što je nespojivo obezbeđuje da neki zakoni budu izglasani na brzinu. Često sebi postavljam pitanje da li je za ovu skupštinu bitan kvalitet ili kvantitet.

Ovo kako mi radimo, izgleda da se radi smo o kvantitetu. O kvalitetu ne može biti ni govora kada samo za pet sati treba govoriti o nekoliko važnih zakona.

S druge strane, kada se uzme i ova situacija u koju smo dovedeni, posebno kada su ovi zakoni u pitanju, da smo mogli da ih, praktično, tek jutros dobijemo na ruke i da u roku od nekoliko sati napišemo amandmane, onda i to govori sa koliko smo kvaliteta mogli da pišemo te amandmane, a isto tako i o tome da naš doprinos u poboljšavanju ovih zakona neće biti onakav kakav je to bio kod drugih zakona koje smo donosili tokom ove godine.

Više puta sam već govorio o osećaju da je naša zakonodavna uloga u ovoj skupštini u stvari obična farsa, da smo mi samo produžena ruka Vlade, odnosno da smo transmisija preko koje Vlada ovde sprovodi svoju volju. A radi se o ozbiljnim zakonima. Na ovaj način se i uloga poslanika obesmišljava, isto kao što se obesmišljava i rad ovih ljudi koji su verovatno uložili veliki trud da bi napisali ove zakone. Pa, valjda je i zbog tih ljudi trebalo da nam se da dovoljno vremena da raspravom u ovoj skupštini, na kraju krajeva, damo i ocenu njihovog rada.

Govoriću samo o jednom zakonu, to je Predlog zakona o vanrednim situacijama, i to ću najviše govoriti o tome šta je meni ostalo nejasno pri čitanju ovog zakona.

Na prvi pogled se vidi da su ljudi koji su radili ovaj zakon uložili veliki trud u pokušaju da ovako vrlo važnu problematiku, koja je inače obuhvaćena i raznim drugim zakonima koji su prošli kroz ovu skupštinu, sada sakupe i objedine na jednom mestu.

Kroz član 6. čini mi se da se nekako nastavlja ona praksa, pod uticajem nekih stranih faktora, da ostajemo nedorečeni. Jer, ako se govori da se kroz civilnu zaštitu moramo pridržavati određenih međunarodnih propisa, protokola, Ženevske konvencije itd., u zadnje vreme pokušavamo da izbegnemo reč "rat", odnosno "ratno pravo", a to je jednostavno nedopustivo, jer mi se moramo pridržavati međunarodnog ratnog i humanitarnog prava. Neki drugi u svetu iz svoje terminologije isključuju tu reč "rat", ali ona nije isključena iz ovih konvencija i treba da se nalazi i u našem zakonodavstvu.

U članu 8. ''Značenje izraza'' mislim da je učinjen napor, da je to dosta dobro objašnjeno, ali mi se čini da bi tačka 37) ''asanacija terena'' trebalo da bude potpunija. Pokušali smo kroz jedan naš amandman da to dopunimo i nadam se da će predstavnici Vlade o tome voditi računa kada dobiju naše amandmane.

U članu 11, kod dužnosti Ministarstva unutrašnjih poslova u oblasti zaštite i spasavanja, posebno tačke 6) i 18), imam određenih nedoumica.

U tački 6) se kaže da Ministarstvo unutrašnjih poslova organizuje sistem osmatranja, obaveštavanja, ranog upozoravanja i uzbunjivanja na teritoriji Republike Srbije. Ranije, u Zakonu u odbrani, i to u onoj prvoj varijanti, u članu 14. i tački 42), to je bilo regulisano da bi onim najnovijim izmenama, koje smo nedavno usvojili, to bilo izbrisano. Samim tim, onda podrazumevam da je to iz Ministarstva odbrane prebačeno u Ministarstvo unutrašnjih poslova.

Smatram da to nije dobro, da je u onom prethodnom zakonu o odbrani trebalo da stoji da makar učestvuje u izvršavanju tih obaveza, jer bi onda iz ovoga trebalo da se izvuče zaključak da će Ministarstvo unutrašnjih poslova morati da organizuje sistem osmatranja.

A, evo, ako se radi samo o vazdušnom prostoru, postoje tri sistema koja osmatraju vazdušni prostor. Postoji taj vojni sistem i do sada to apsolutno nije bio problem.

Čak i ovde u zakonu stoji ta mogućnost da Ministarstvo odbrane učestvuje u ovom sistemu i daje određene podatke, ali ako se kaže da to organizuje ceo sistem Ministarstva unutrašnjih poslova, to bi podrazumevalo da će morati da obezbedi i neke druge resurse, koje do sada je imalo. A zna se da, pored njega, postoji i Agencija za kontrolu vazdušnog prostora i postoji ovo što je vezano za meteorološke prilike. Postoji, na kraju krajeva, i taj radarski sistem, koji je 1999. godine, kao rezervni sistem, opravdao svoje postojanje.

Da li se ovim uvodi taj četvrti sistem, koji će sada biti pod kontrolom Ministarstva unutrašnjih poslova, ili je to i u jednom i u drugom zakonu trebalo drugačije da bude regulisano?

Za mene je posebno karakteristična tačka 18) ''učestvuje u traganju i spasavanju prilikom saobraćajnih udesa u drumskom, železničkom, rečnom i vazdušnom saobraćaju''.

Interesuje me posebno ovo vezano za vazdušni saobraćaj. S obzirom da je neko u ovoj državi dužan da organizuje službu traganja i spasavanja, u članu 21. tačka 13) Zakona o odbrani kaže se da organizuje službu traganja i spasavanja vojnih vazduhoplova.

Pošto smo objedinili u tom članu 21. zajednički civilno-vojni sistem upravljanja vazdušnim saobraćajem, onda je svakako potrebno da negde u nekom zakonu piše ko je taj ko je nadležan da organizuje službu traganja i spasavanja, pogotovo što u okviru Agencije za kontrolu vazdušnog prostora već godinama stoje neutrošena sredstva koja bi mogla da se upotrebe i namenski su predodređena za službu traganja i spasavanja i za njezino tehničko opremanje.

Mislim da je ovo, kako piše u ovom zakonu, da učestvuje u traganju i spasavanju, dobro napisano, ali onda postavljam pitanje u kom će to drugom zakonu biti određen nosilac za ovaj posao.

Smatram da bi to moralo da bude Ministarstvo odbrane i da je u onom zakonu gde se kaže "organizuje samo službu traganja i spasavanja vojnih vazduhoplova", to "vojnih" trebalo da bude izbačeno.

U članu 57, mislim da je to ovde dobro obrađeno, radi se o evakuaciji. Međutim, u članu 57, 58 ili 59, mislim čak u 58, kroz jedan stav je trebalo da se reguliše evakuacija u ratu. Mi nismo stigli da to predstavimo kroz jedan amandman, ali trebalo je makar jedan stav da bude da se evakuacija u ratu vrši po zahtevu onoga koji je nadležan ili koji rukovodi i komanduje dejstvima na određenoj teritoriji.

To jeste regulisano nekim drugim propisima, ali mislim da je, samo kroz jedan stav, i ovde to trebalo da se naglasi. Ovo su sve evakuacije u slučaju nekih drugih opasnosti, ali evakuacija u ratu je mogla kroz jedan stav da se takođe razjasni.

Član 91, gde je data asanacija terena, odrađen je kako treba. Međutim, trebalo ga je još proširiti, pošto asanacija terena, pored ovog uklanjanja, identifikacije i hitnog sahranjivanja poginulih, preduzimanja mera da se spreče zaraze, obuhvata i otklanjanje svih drugih izvora opasnosti. U ratu je to posebno opasnost od mina. Kasetne mine su 1999. godine bile jedna od najvećih opasnosti na terenu.

Ne postoji neka druga služba koja će to raditi sutra. To će takođe raditi jedinice civilne odbrane, civilne zaštite i te neke jedinice za deminiranje koje će se formirati na teritoriji. Tako da mislim da je trebalo dodati ne poseban stav, nego uz ovo vezano za dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju, dekontaminaciju, dodati još i izraz ''deminiranje'', jer je to jedna od tih opasnosti koje nas svakako očekuju na teritoriji.

Opet sa žaljenjem moram da konstatujem da je ovo nepoštovanje i ovih ljudi koji su pravili ove zakone, jer nismo imali dovoljno vremena da se pripremimo kako valja i da napravimo amandmane na ove zakone. Onda ostaje, praktično, na tome da su oni uradili onoliko koliko su mogli i da su ovi amandmani koje smo uradili rađeni bez pomoći nekih stručnih organa, službi koje inače koristimo uvek kada pišemo amandmane, već praktično sa našim resursima, kao poslanika, i u kratkom vremenu od možda jedan ili dva časa.

Ovi zakoni su svakako zaslužili daleko više i našeg rada i mislim da je trebalo, prema značaju, da se ipak odredi i malo više vremena nego što je to urađeno ovom prilikom. Ponavljam da je kvalitet, po mom mišljenju, ipak mnogo bitniji od kvantiteta. Od toga da li ćemo se ove godine potruditi da usvojimo hiljadu zakona, po mom mišljenju je važnije da je ono što usvojimo sprovodljivo i kvalitetno odrađeno i na nivou Vlade i ovde na nivou skupštine.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Narodni poslanik Jovan Palalić ima reč, a neka se pripremi narodni poslanik Vladan Jeremić.
...
Srpska narodna partija

Jovan Palalić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovana predsednice, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, više kolega je danas istaklo da je sadržaj rasprave u okviru ovih objedinjenih tačaka dnevnog reda zaista takav da je toliko važnih zakona spojeno u jednu nespojivu raspravu da niko ovde nema dovoljno vremena da ih kvalitetno obradi.
Zaista moram da kažem da su vrlo ozbiljni i važni zakoni po svojim posledicama na život građana objedinjeni u okviru ove prve načelne rasprave. Moje kolege su govorile o jednom setu zakona, a ja ću govoriti o tri vrlo važna procesna zakona, koji danas baš nisu bili dotaknuti u ovoj diskusiji, a koji se, svaki po svojim posledicama, i te kako tiču života građana, prvenstveno ostvarivanja prava građana. To su izmene Zakona o parničnom postupku, izmene Zakona o prekršajnom postupku i, vrlo važan, Zakon o upravnim sporovima.
Ono što jeste karakteristika svih procesnih zakona koje je Vlada Srbije upućivala u Narodnu skupštinu prethodnih godinu dana jeste da su se tražili svi mogući modeli kako da se postupak skrati i ubrza. Pogotovo smo kod Zakonika o krivičnom postupku ukazivali da takav pristup Vlade sigurno ne može da dovede do utvrđivanja činjeničnog stanja, materijalne istine i pravilne primene materijalnog prava i nadasve ostvarivanja pravde. Ista ta praksa sprovodi se upravo kroz sva tri ova procesna zakona - i kroz Zakon o parničnom postupku i kroz Zakon o prekršajnom postupku i kroz Zakon o upravnim sporovima.
Zbog kratkoće vremena, osvrnuću se na sva tri zakona i ukazaću na neka rešenja koja su po mišljenju poslaničke grupe DSS izuzetno loša, koja će stvoriti ogromne probleme u primeni i koja su toliko kontradiktorna da je pitanje šta je u stvari predlagač zakona tim rešenjima hteo.
Počeću od Zakona o parničnom postupku, koji unosi niz novina, sa ciljem da se postupak maksimalno skrati, da se prava koja su bila utvrđena u Zakonu o parničnom postupku maksimalno smanje, a da se neka rešenja koja su postojala do sada, koja su kvalitetna, u potpunosti ukinu. U jednom ili dva rešenja koja ovaj zakon donosi ima kvaliteta, o tome ću isto nešto reći, ali generalni utisak o Zakonu o parničnom postupku je – što kraće, što brže, da se zbrza, da se sve to zgusne u kratko vreme, a da li će istina i ono što se utvrđuje u parničnom postupku i činjenice biti kvalitetno utvrđene, to se ne dovodi u pitanje.
Prvo, što je potpuna novina i bilo bi zanimljivo da čujemo od predstavnika Vlade, jedinog ministra ovde koji može da da odgovor Narodnoj skupštini, jeste kada je u pitanju vrednost spora za izjavljivanje revizije kao vanrednog pravnog leka ili utvrđivanje vrednosti spora kada se određuje gde može da sudi pojedinac. Mi tu u pravni sistem Republike Srbije uvodimo vrednost u evrima.
Koliko znam, valuta u Srbiji je dinar, a sada se vrednost spora određuje u evrima. Kada je to evro postao zvanično sredstvo plaćanja u Republici Srbiji?
Kaže se, kada je u pitanju izjavljivanje revizije, da ona nije dozvoljena ako vrednost predmeta ne prelazi dinarsku protivvrednost od 100.000 evra.
Do sada smo je uvek imali definisanu u dinarima, ali ako se već ovako stvari postavljaju, jedino možemo da pretpostavimo da ova vlada očekuje ogromnu inflaciju pa se boji čestih i stalnih izmena zakona i zato ubacuje ovu odredbu kada je u pitanju određivanje vrednosti spora.
Najveći problem jeste u tome da se veliki broj slučajeva koji se do sada štitio mogućnošću izjavljivanja revizije kao vanrednog pravnog leka Vrhovnom kasacionom sudu sada potpuno ukida. Veliki broj problematičnih slučajeva, koji su povećavali zaštitu građana u ostvarivanju njihovih prava u parničnom postupku, sada više nije moguć. Revizija više ne postoji.
Vanredni pravni lek revizija za predmete koji su u ovim granicama vrednosti spora više ne postoji. To je ogromno umanjenje prava koja su građani do sada imali i to treba da se kaže. Izmene Zakona o parničnom postupku drastično umanjuju prava građana u zaštiti njihovih prava, a nadasve sa ciljem da se utvrdi pravilno činjenično stanje i primeni zakon da bi se njihovo pravo ostvarilo.
Isti je slučaj i sa suđenjem sudije pojedinca. Ovde se uvodi vrednost od 50.000 evra (opet evri), ali se postavlja pitanje da li su to baš tako jednostavni slučajevi da ih može suditi sudija pojedinac i da li uvek vrednost predmeta spora određuje koliko je pojedini slučaj težak i komplikovan, pa da nije potrebno da se sudi u veću sa više sudija.
To je ogroman problem i sve to ukazuje da ova vlada želi samo da se što brže, što jednostavnije otarasi predmeta, da bi se pričalo kako pravosuđe brže radi, a tek ćemo kada dođe na red treća tačka raspravljati o tome ko će u stvari ovo da primenjuje i kako se došlo do tog spiska sudija, o kome bruji čitava Srbija, koji treba ovako loše zakone da primenjuju.
Što se tiče ostalih odredaba, davanje prava sudijskim pomoćnicima da vrše pripremne radnje kada je u pitanju donošenje odluka u pripremnom delu postupka je apsolutno neprihvatljivo. Opet se rasterećuje sudija u vrlo osetljivom delu postupka.
Onda imate da se u članu zakona briše da sud utvrđuje sve činjenice od kojih zavisi odluka osnovanosti zahteva. Zašto to brišete? Zašto sud ne bi utvrđivao sve činjenice? Valjda je cilj da sve činjenice utvrdi da bi se pravilno primenilo materijalno pravo i donela odluka. I ovde, jednostavno, činite sve da se postupak ubrza i da se taj predmet što pre reši, uglavnom na štetu građana.
Kada su u pitanju izmene Zakona o prekršajima, vi ovde uvodite jednu vrlo opasnu stvar. Pravite analogiju u jednom institutu koji srpsko pravo ni srpska pravna tradicija ne poznaju, analogiju sa onim što ste uradili u Zakoniku o krivičnom postupku – uvodite tzv. sporazum o priznanju krivice.
To je jedan institut anglosaksonskog prava, gde se nagodbom između tužioca i optuženog dogovara da li će se priznati izvršenje krivičnog dela, utvrditi vrsta tog krivičnog dela, visina i sve ostalo. Svako tu ima svoj interes da se nagodi. Klasično ''do ut des'' – dam ti, daš mi. Ja ti dajem da odustajem od krivičnog gonjenja, a ti meni daješ priznanje krivice.
Iako je o tome bilo polemike u javnosti kada je u pitanju Zakonik o krivičnom postupku, apsolutno je neprihvatljivo, opasno i pogubno ovo uvesti u prekršajni sistem.
Jer, ako tužilac goni, tužilac podiže optužnicu, krivično delo je nešto što vodi tužilac. Vi ovde dajete pravo da se pogađa o izvršenom prekršaju, o visini kazne.
Svi koji mogu da podnesu prekršajnu prijavu, pokreću prekršajni postupak - policajci, tržišni inspektori, lokalne samouprave - svako od njih dolazi u mogućnost da pregovara sa izvršiocem prekršajnog dela da li će da ga prizna ili ne i da se nagađa s njim kolika će biti kazna za to delo.
Ukazujem vam na to da je ovo ozbiljan izvor korupcije. Dajete neograničenom broju ljudi koji rade u državnoj upravi da pregovaraju o visini kazne sa izvršiocima prekršajnog dela. To će dovesti do podmićivanja raznog stepena. Nemojmo da se lažemo kakvo je stanje kada je u pitanju korupcija u javnim službama.
E, sad, možete zamisliti neke inspektore u nekim malim mestima koji dođu u mogućnost da pregovaraju sa nekim, recimo, poslodavcima koji ne poštuju zakone o radnim odnosima, ili nekim vlasnicima trgovina koji ne evidentiraju svoje prihode – sve ću ja to lepo da završim s tobom, plati mi, kazna će ti biti jedan dinar ili neće biti.
To je jako ozbiljan problem. Ne možete povlačiti analogiju sa Zakonikom o krivičnom postupku u prekršajnoj materiji, a pogotovo ne da uvodite institut koji srpsko pravo ne poznaje. Ukazujem ovde Vladi – povucite ovo iz procedure, ništa ovim nećete dobiti osim vrlo velike mogućnosti da se korupcija maksimalno raširi i da oni koji će da podnose prekršajne prijave počnu da pritiskaju sve izvršioce prekršajnih dela da se s njima nagađaju o visini kazne.
Zakon o upravnim sporovima je jedan od najvažnijih zakona koji se donosi na ovoj sednici, zakon koji se dugo čekao, koji je bio ustavna obaveza (poslednji zakon je donet 1996. godine), ali u vezi s ovim zakonom je potrebno postaviti nekoliko načelnih pitanja.
Prvo pitanje je zašto ovaj zakon nije donet u 2008. godini, tačnije do 31. decembra 2008. godine, kada je po Ustavu i Zakonu o sprovođenju Ustava bilo neophodno uskladiti ovu materiju sa Ustavom Republike Srbije.
Podsetiću vas da Ustav Republike Srbije dozvoljava sudsku zaštitu za sve konačne upravne akte, što nije bio slučaj sa prethodnim ustavom, pa se postavlja pitanje šta sa onim građanima koji u ovih nekoliko godina od kada je Ustav donet nisu mogli da iskoriste ovo pravo i bili su uskraćeni za sudsku zaštitu.
Drugo pitanje postavljam Vladi Republike Srbije – šta je sa zakonom o opštem upravnom postupku, koji je mnogo važniji, koji se neuporedivo više i češće primenjuje od zakona o upravnim sporovima, koji je, faktički, uslov sprovođenja upravnog postupka, uslov za primenu zakona o upravnim sporovima?
Nemamo odgovor zašto se nije prvo doneo zakon o opštem upravnom postupku, pa tek nakon toga zakon o upravnim sporovima. Ili, u krajnjoj liniji, zašto danas nismo doneli i jedan i drugi? I nema ovde ministra da da odgovor šta je sa tim zakonom.
Jer, kada se gledaju rešenja u ovom zakonu o upravnim sporovima, niz normi u Zakonu o opštem upravnom postupku je potpuno anahrono.
Vi ovde uvodite u jednom delu, što je u redu, postupanje sa elektronskim dokumentima, način dostave i podnošenja tužbe ili bilo čega u elektronskom obliku, a u Zakonu o opštem upravnom postupku još se barata telefaksom ili ne znam ni ja čime.
Prema tome, kada su u pitanju ova tri procesa zakona, oni su izuzetno loši i u velikoj meri uskraćuju prava građana. Vi želite sve da ubrzate, da skratite na uštrb njihovih prava. U tom smislu ih, a pogotovo zakon o prekršajima, hitno povucite jer ćete uneti potpuni haos u naš pravni sistem.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Reč ima narodni poslanik Vladan Jeremić, a neka se pripremi gospođa Aleksandra Janković.

Vladan Jeremić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, predstavnici predlagača, ako se ima u vidu činjenica da se na novi zakon o zaštiti od požara čekalo, kao što smo čuli, više od dve decenije, onda je jasno kolika je zaista bila neophodnost da se određene izmene postojeće zakonske regulative učine i na taj način usklade sa realnom situacijom u kojoj se nalazimo.
Mi smo, kao država i društvo, suočeni sa tim da se u realnom životu i suviše malo pažnje polaže već u fazi projektovanja objekata, naročito onih za javne namene, i samim tim se i suočavamo sa događajima koje smo mogli većim delom preventivno da izbegnemo.
Zaista sam pažljivo pročitao Predlog zakona o zaštiti od požara i mislim da je trebalo u većoj meri posvetiti pažnju onome što je, po mom mišljenju, i osnovni problem, a to je što i sami projektanti nedovoljno poznaju propise o zaštiti od požara, jer je, između ostalog, poznato i da ne postoji obaveza polaganja stručnog ispita iz zaštite od požara, te je veoma malo onih koji se mogu pohvaliti činjenicom da su to položili.
Interesantno je, pri tom, da ne postoji nijedan projekat objekta za javne namene u kojem bi na osnovu požarnog opterećenja bio vršen proračun opšte konstrukcije.
Problem je, između ostalog, i postupak tehničke kontrole projektne dokumentacije, koja je prilično površna, pogotovo što se kod nas sve više insistira na brzini da se nešto odradi. Problem je i činjenica što tu kontrolu rade ljudi koji nisu imali obavezu polaganja stručnog ispita.
Pored tih preventivnih uslova za sprečavanje požara, koji se mogu rešiti na papiru, evidentan je i jedan problem iz sveta realnosti, a to je nešto što opet nije na adekvatan način zakonskom regulativom rešeno. Problem je i materijala koji se ugrađuju, posebno kod industrijskih objekata, čije se čelične konstrukcije oblažu raznim uvoznim panelima.
Gde se javlja problem? Za graničnu ekološku inspekciju, koja kontroliše uvozni građevinski materijal, pre svega je važno da on nije radioaktivan, a praktično su zanemarljive ih ne interesuju njegove mehaničke i tehničke karakteristike, samim tim i da li je lako zapaljiv.
S druge strane, investitorima je skupo da dodatno proveravaju materijal kojim grade objekte, iako je i to moguće uraditi. Zarad javnosti, pretpostavljam da je vama to dobro poznato, postoji u Beogradu Institut za ispitivanje materijala „IMS“, koji ima saradnju i sa laboratorijama u zemljama u okruženju.
Takođe bih ukazao i na problem koji se tiče nedostatka propisa o obaveznom testiranju fasada na otpornost od vatre, tako da arhitekti i građevinari sami odlučuju i, praktično, sami snose rizik i pri kupovini materijala za podizanje javnih i stambenih objekata.
U Srbiji je, u tome ćemo se sigurno složiti, dame i gospodo narodni poslanici i predstavnici vlasti, jedan od najčešćih uzroka pojave velikih požara, nažalost sa žrtvama, neznanje.
Tipičan primer za neznanje u fazi izrade samih projekata javnih i višespratnih stambenih objekata imali smo sa zgradom Radničkog univerziteta u Novom Sadu, kada se požar sa osmog sprata spuštao naniže, što se nigde u svetu nije desilo. Nadam se da smo, kao država i društvo, iz ovih, nažalost, nemilih slučajeva izvukli bar nekakve pouke.
Još jedan životni primer za ovaj zakon, za koji je neko na početku lepo rekao da nema mnogo veze sa politikom, jeste da je, a malopre sam govorio o ispitivanju materijala, zabrinjavajući podatak da je, recimo, ispitana jedino pozorišna zavesa koja se nalazi u pozorištu NIS-ove zgrade u Novom Sadu, koja je jedan sat otporna na požar, a još uvek nisu u akreditovanim laboratorijama testirane zavese drugih pozorišta. One su teške i po 20 tona jer su od čelika ili metala, a mi u suštini ne znamo njihovu stvarnu požarnu otpornost. Mislim da je jako bitno obratiti pažnju i na ovakve stvari, jer je jasno da je sama preventiva znatno važnija od posledica nečega što se može desiti.
Na drugom mestu je takođe neznanje, u fazi eksploatacije zgrada. To je donekle ovim predlogom zakona odrađeno, ali smo bili svedoci koliko je samo evakuacionih puteva, pogotovo u visokim zgradama, zakrčeno starim frižiderima, ormarima i raznim drugim stvarima. Dešavalo se čak i da čovek, recimo, zaključa požarna vrata, ode na godišnji odmor, odnese ključ i tu nastaje problem. Dakle, propusta ima mnogo. U nekim stvarima nas, izgleda, jedino Bog može sačuvati.
Najnovijim pravilnikom o sadržini i načinu izrade tehničke dokumentacije za objekte visoke gradnje se nalaže da u projektnoj dokumentaciji, prilikom zahteva za dobijanje dozvole za gradnju objekata javne namene i poslovnih i stambenih višespratnica, mora nalaziti i glavni projekat zaštite od požara. Nažalost, mnogi investitori, to je pokazala dosadašnja praksa, uglavnom traže nekog ko će im uraditi elaborat zaštite od požara kada je objekat već izgrađen, i tu se javlja problem. Između ostalog, ako se ne uradi projekat zaštite od požara kako treba u samom startu, njegova izrada kasnije poskupljuje ugradnju samog sistema zaštite od požara za preko 30%.
Mi smo u ime poslaničke grupe SRS podneli nekoliko amandmana na Predlog zakona o zaštiti od požara i želja nam je bila, to ćete verovatno primetiti kroz sve naše diskusije, da se ne bavimo politikanstvom, već da imamo nameru da praktično ukažemo na određene realne situacije sa kojima se suočavamo. Uzeli ih vi u obzir ili ne, siguran sam da se mora mnogo toga učiniti kako bi se, pre svega, predupredile određene situacije koje kasnije mogu imati velike posledice. Zahvaljujem na pažnji.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Narodni poslanik gospođa Aleksandra Janković ima reč, a neka se spremi  Mićo Rogović.

Aleksandra Janković

Nova Srbija
Svi mi koji smo ikad išli na utakmice dobro znamo da je atmosfera na stadionu dobar barometar političke temperature. Uostalom, setite se kako je raspad bivše SFRJ i započeo na utakmici na Maksimiru. Svi znamo i da 98% navijača nikada nije bilo niti će biti huligani i krajnje je neadekvatno staviti znak jednakosti između pojma navijača i pojma huligana.
Javna je tajna da su huligani koji lome izloge nakon mirnih protesta zapravo dobro obučeni profesionalci, kojima je u interesu da se ovi mitinzi završe agresivnim ispadima, ne bi li se opozicioni bunt u Srbiji brzo kompromitovao i ugasio. Nikako ne može biti u interesu patriotski orijentisanih navijača da umesto slike dostojanstvenog protesta zbog protivpravnog otimanja dela naše državne teritorije u svet odu slike već unapred etiketiranog, dobro poznatog srpskog kolektivnog nasilja.
Navijači nikada nisu radili za Bajdena i njegovu tezu o Srbima kao genocidnom i zločinačkom narodu koji treba zatvoriti u koncentracioni logor. Oni nisu, ali neki, posebno pripadnici vlasti, formirane u sprezi stranih ambasadora i domaćih tajkuna, rade. I odgovara im da ućutkaju i navijače i sve one koji misle kako vlast nije za desetku, jer desetku ne zaslužuje neko kome radnici leže na snegu po prugama, narod jedva sastavlja kraj s krajem, ali zato ima vatromet zbog vizne liberalizacije, koja će pomoći samo onima koji već imaju para da se manje maltretiraju sa potrebnom dokumentacijom za putovanja.
Od čega će putovati studenti, čiji roditelji ulaze u dužničko ropstvo zarad obezbeđivanja uslova za njihovo školovanje, ili ljudi koji su izgubili posao, postali tehnološki višak, tako da jedino mogu da otputuju na groblje slonova? Pod izgovorom borbe protiv kriminala, nasilja i huliganstva, vlast stiže da ukine slobodu patriotske misli i delovanja. Kako, inače, odgovoriti na sledeća pitanja:
Zašto je započeto gonjenje jednog veroučitelja i otvorena diskriminacija prema njemu, po kojoj se nastoji da izgubi radno mesto? Da li je i po kojoj osnovi i veroučiteljskoj profesiji u Srbiji zabranjeno da se organizuje u udruženja građana i zalaže za patriotske vrednosti? Da li će medijska konstrukcija učestvovanja na mitinzima, koji su završili rušenjem grada i na kojima su se pevale izvesne pesme, postati optužnica za više stotina hiljada građana Srbije koji su na tim mitinzima učestvovali? Od kada je patriotizam zabranjen u Srbiji i da li je pola miliona Srba u Srbiji pod istragom za patriotizam?
Da li znate koliko je na poslednjem celivu i opelu blaženopočivšeg patrijarha srpskog gospodina Pavla bilo navijača? Gotovo 100%, jer svi mi za nekog navijamo. No, pošto nije bilo ubačenih huligana, u svet je otišla prava slika Srbije - dostojanstvene, građanski otmene, hrišćanski tople i otvorene za sve ljude dobre volje. Ne možemo mi mladima, kojih je mnogo u navijačkim redovima, zameriti što vole svoju zemlju, ali imaju otpor prema partijskoj državi. Ne možemo njih okriviti za greške onih koji bi trebalo da im budu autoriteti.
Šta spada u nedolično ponašanje i kako se, recimo, može okarakterisati ponašanje lidera LSV, koji u tri ujutru vozi motorne sanke u majici kratkih rukava posred Novog Sada?
Da li je to zakasnela lična proslava zbog pravljenja države u državi i dobijanja glavnog grada Vojvodine? (Šmrka? Ne znam.) Čanak je možda pronašao rupu u novom Zakonu o saobraćaju, jer ko bi, molim vas, mogao očekivati i predvideti da će normalan čovek posred ulice velikog grada voziti motorne sanke u majici kratkih rukava?
Gospođo predsednice, vi ćete se sigurno složiti da bi ljudi iz naše branše ovakvo ponašanje, da čovek u majici kratkih rukava na minus tri vozi motorne sanke posred srpske Atine, baš ne spada u kategoriju normalnog. Ne treba čovek da bude psihijatar ili psiholog da bi to dijagnostikovao. To stvarno liči na onaj vic – ako lažem, neka me pregazi voz.
U ovoj skupštini ste već toliko laži izrekli da bi se to pretvorilo u železničku stanicu, zaista, koja je usred neke velike katastrofe. Naravno, u slučaju gospodina Čanka postoje ozbiljne moguće tektonske posledice, ko god zna malo fizike zna i onu formulu o masi i ubrzanju, i ugrožava javnu bezbednost svih onih koji su bili prisutni ili koji su tako nešto mogli da vide.
Šta ćemo sada raditi? Ako se u navijačkim grupama pojave mladići koji motornim sankama dolaze na fudbalske stadione, da li bi bilo normalno da ja ovde provozam brod usred Beograda? Da li će gospodin Čanak predstavljati dobar model doličnog ponašanja za sve ove mlade ljude koje vi pokušavate da optužite zapravo za posledice sopstvenih aktivnosti?
Nije tu trenutno ministarka Malović, ali se slažem s njom da bi, uz restriktivnu kaznenu politiku, ovaj predlog zakona trebalo da predvidi preventivne mere...
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Vreme. Zahvaljujem. Gospodin Mićo Rogović ima reč, a neka se pripremi narodni poslanik Aleksandar Pejčić.

Mićo Rogović

Napred Srbijo
Zahvaljujem, gospođo predsedniče. Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, predstavnici ministarstava, u okviru vremena poslaničke grupe SNS ću verovatno uspeti da dam deo mišljenja o tri tačke dnevnog reda ovog zajedničkog načelnog i jedinstvenog pretresa, a to su: Predlog zakona o vanrednim situacijama, zatim Predlog zakona o zaštiti od požara, Predlog zakona o upravnim sporovima, kao i Predlog o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku.
Gledajući 11 tačaka dnevnog reda, primećuje se da se šest tačaka odnosi na izmene i dopune već ranije ili skoro donesenih zakona, da je jedna o prestanku važenja zakona, jedna je sporazum i radi se o tri nova predloga zakona. S obzirom na tu situaciju, stoji konstatacija mog uvaženog kolege Delića da, ako ovde previše brzo radimo, dolazimo u situaciju da za vrlo kratko vreme imamo izmene i dopune odgovarajućih zakona koje smo u ne tako davnom roku i donosili, o kojima smo pričali.
Verovatno otud priča ovih dana i sada, ako je ovako glomazan dnevni red i ako želim da pričam samo o tri tačke dnevnog reda, a pred sobom imam ovoliku hrpu papira, šta bi tek bilo kada bih pričao o 11 tačaka dnevnog reda. Verovatno bih 11 minuta potrošio samo na nazive ovih predloga zakona.
Vezano za izmene i dopune Zakona o parničnom postupku, ono što bode oči svima, govorim prvenstveno u ime svoje stranke, to je da se pojedine odredbe smatraju neprihvatljivim iz jednostavnog razloga, što se vrednost spora ovim predlogom izmena i dopuna utvrđuje u stranom novcu.
Znamo svi da je Republika Srbija suverena država i da ima svoj novac kao zvanično i zakonsko sredstvo plaćanja i ono kao takvo predstavlja istovremeno i jedan od bitnih državnih simbola. Stoga ovakav postupak narušava ugled Republike Srbije i prvenstveno slabi poverenje u nacionalnu valutu, što može imati i konkretne ekonomske i monetarne posledice. Utvrđivanje vrednosti u stranom novcu izaziva i praktične probleme u primeni zakona, jer iziskuje stalno preračunavanje vrednosti, odnosno praćenja srednjeg kursa strane valute i pravnu nesigurnost zbog mogućih većih promena kursa.
Smatramo da nema opravdanja da se ovim zakonom najniži iznosi za dozvoljene revizije povećavaju u pojedinim slučajevima i preko 50 puta, uz glavnu napomenu da je, vezano za izmene i dopune Zakona o parničnom postupku, neprihvatljivo da se u tekstu predloga izmena i dopuna koriste izrazi, kao mere, novčane jedinice stranih valuta.
Takođe su i pojedine odredbe Zakona o parničnom postupku u koliziji jedne sa drugim, kao što je član 43. u koliziji sa čl. 78. i 103, gde je utvrđeno da se tužiocu ostavlja rok za otklanjanje nedostataka tužbe. Sem toga, sa predloženom izmenom se prvenstveno stavljaju u podređen položaj neuke stranke, a znamo da je obaveza suda da vodi računa o zaštiti i pravima interesa neukih stranaka.
Ovim predlogom se utvrđuje i da sudijski pomoćnici mogu obavljati određene poslove koji spadaju u delokrug rada sudija i od bitnog uticaja su na presudu, a pri tom se u tim postupcima isključuje javnost.
Predloženi tekst spornih odredaba je takođe nejasan i neodređen jer se ne može na pouzdan način utvrditi o kakvim se izjavama i radnjama radi, čime se krši ustavno načelo zakonitosti. Nezavisno od toga, izjave o postupku mogu uzimati samo sudije u skladu sa načelom neposrednosti i javnosti.
Ove odredbe, između ostalog, nisu u skladu ni sa članom 142. Ustava o opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava.
Sada ću govoriti o reformama u sektoru bezbednosti, a to se odnosi na prve dve tačke dnevnog reda - Predlog zakona o vanrednim situacijama i Predlog zakona o zaštiti od požara.
Znamo da su reforme neophodne u sektoru bezbednosti, kao preduslov integracija naše zemlje u EU, i da one doprinose civilnom društvu u situacijama koje se odnose na ova prva dva zakona.
Zbog toga su ove dve tačke na današnjem dnevnom redu, ali zaista je neshvatljivo da su obe tačke predložene da se donesu po hitnom postupku.
Izuzev možda ove tačke o požaru, gospodine Dačiću, s obzirom da je taj zakon star preko 20 godina i da niko posle 2000. godine naovamo, a znamo da je nažalost i ova institucija gorela, nije doneo u prethodnih devet godina zakon o požaru i zaista onda morate dobiti priznanje i hrabrost za donošenje ovakvog zakona.
Ali, bez obzira na ovu malu šalu, ne stoji razlog da se ova dva zakona donesu u tako brzom vremenu i po hitnom postupku, iako se u izradi ovih zakona primećuje veoma veliki napor i vašeg ministarstva i vaših pomoćnika.
Šta posebno treba ovde naglasiti? Treba naglasiti da su zakoni stari preko 20 godina i da se određene teze i odredbe iz starih zakona odnose na rad nekih institucija koje više ne postoje i na rad organa civilne službe, koja takođe više ne postoji, i organa društveno-političkih organizacija, pa čak i Saveza komunista koji je u starom zakonu napomenut, koje ne postoje, i trebalo je formalno uskladiti određene odredbe starog zakona sa novim tekovinama demokratskog društva u Srbiji i svim onim što se desilo u prethodnih 20 godina.
Zaista ne stoji činjenica i konstatacija, barem moja, da i postojeći, odnosno prethodni zakon, iako toliko godina star, nije donosio neke odredbe koje su u tom domenu dobro regulisale ovu oblast. Zbog toga i ne proizilazi činjenica da se ovi zakoni ne donose samo zbog našeg puta u EU, nego se, jednostavno, donose zbog našeg društvenog sistema i samih građana u njemu.
S obzirom na situaciju, nažalost, u zadnjim godinama, pogotovo koje su u ovoj oblasti vanrednih situacija bile u periodu od jeseni naovamo, a formiranje posebnog sektora u MUP za vanredne prilike je takođe dobra stvar, i zato govorim da Srbija ima potencijale u ovoj oblasti, ali da je zakon neophodno morao formalno-pravno definisati one promene zakona koje su se odnosile na zadnjih 20-ak godina.
U nekim zemljama je zbog neblagovremene i nekvalitetne reakcije državnih organa, određenih sektora ministarstava, pa i Vlade, dolazilo do pada tih vlada ili, u krajnjem slučaju, zahteva za njihove smene.
Nadam se da, s obzirom na brzinu donošenja ovog zakona, to neće biti situacija, ne zbog ovog drugog što sam rekao, nego zbog ove prve konstatacije koju sam izneo.
Još jednom napominjem na potencijali Srbije u toj oblasti postoje, ali je pitanje da li će zakonske odredbe koje se uglavnom odnose na civilni sektor donošenjem ovih zakona moći da se implementiraju jer smo i starim zakonom imali odredbe u tom delu, ponašanje i odnosa građana i prema vanrednim situacijama i u slučaju požara. Sada su te odredbe još više definisane, ali razlozi ponašanja pojedinaca su uvek individualni.
Ne verujem da će, što je istakao u svom intervjuu gospodin Marić, pored zakonskih odredaba koje su dobre, apel lokalnih samouprava biti dovoljno dobar razlog da poboljša saradnju civilnog sektora, odnosno građana, u slučaju vanrednih okolnosti ili zaštite od požara.
U nekim zemljama se za učešće u dobrovoljnim organizacijama, tipa dobrovoljnih vatrogasnih organizacija, daje nadoknada, odnosno deo plate za učešće u istim, recimo prilikom gašenja požara u Francuskoj, dok se u drugim zemljama na osnovu takvih akcija i učešća smanjuju porezi učesnicima tih dešavanja.
U nekim zemljama postoji tradicija da se u takvim prilikama reaguje i pomogne ugroženim komšijama ili zgradama ili delovima naselja ili delovima teritorije. U Srbiji se tradicija tog humanitarnog oblika uključivanja u ovakve akcije i akcije širih razmera izgubila, nažalost, s obzirom na politička dešavanja zadnjih 20 godina.
Zato postoji sumnja s naše strane da će samo zakon biti dovoljan da svojim odredbama popravi taj odnos stanovništva. Neophodna je i veća akcija ministarstva, veće animiranje stanovništva i veće medijske akcije MUP-a, a i o oblasti edukacije stanovništva verovatno treba razmisliti i malo više raditi na tome, bez obzira što takve akcije zahtevaju i dodatna finansijska sredstva.
Međutim, šta se krije u ova dva predloga zakona? To je glavna primedba, na koju mislim da bi trebalo da date odgovor. Lokalne samouprave se dodatno opterećuju nekim brojem novih menadžera (u predlogu zakona stoji - menadžera) za određena naselja, ali i određene naseljene jedinice, a zatim imate i krizne štabove, gde se planiraju određene funkcije za te štabove. Za to su potrebna dodatna sredstva i za to neko treba da bude na obuci i da bude plaćen za to.
Imate situaciju da se, recimo, gradonačelnik Niša iz DS-a u jednom svom intervjuu, kao i gradonačelnici drugih lokalnih samouprava, žali da je pred njima zakon o smanjenju broja činovnika u državnoj administraciji i lokalnoj samoupravi i situaciju da svaki zakon, pa i ova dva zakona, ako hoćemo zaista ozbiljno da pričamo na temu realizacije zakona, dovodi lokalnu samoupravu u situaciju da mora biti adekvatno osposobljena sa kadrovima i radnim mestima, vezano za ovu temu.
I tu su u sukobu zakoni koje donosimo ovde i neki drugi zakoni koji, s obzirom na aspekte svetske finansijske krize i naše krize, koji upućuju na smanjenje broja zaposlenih u pomenutim administracijama.
Ono što je takođe primetljivo, u zakonu o zaštiti od požara mislim da je dobro definisano, ali u zakonu za vanredne situacije stoji termin „autonomna pokrajina“. Valjda „autonomne pokrajine“? To bi u celom zakonu trebalo izmeniti. Da li Vlada, Odbor ili neko od poslanika treba da podnese amandman, da ne bi bile pogrešno protumačene nečije namere koje se verovatno ne odnose samo na autonomnu pokrajinu.
Mi smo zakonski obavezni, Ustavom, da koristimo termin „autonomne pokrajine“, a ne „autonomna pokrajina“. Apelujem da do dana rasprave o amandmanima na ove zakone, mislim da je to u zakonu o vanrednim situacijama, predložite određene korekcije.
Inače, mi smo, kao poslanička grupa, podneli niz amandmana. Uglavnom se radi o neophodnoj tehničkoj redakciji i o delu ovakvih primera koje sam napomenuo. S obzirom da ističe vreme, zahvaljujem, predsedavajuća. O amandmanima i o svemu ostalom ćemo kada za to dođe red.