ČETVRTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 18.05.2010.

5. dan rada

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Zahvaljujem.
Izvinjavam se zbog promene u redosledu.
Da li još neko želi reč u raspravi u pojedinostima o amandmanu Odbora za rad, boračka i socijalna pitanja? (Ne.)
Na član 4. amandman je podneo narodni poslanik Dragan Stevanović. Da li neko želi reč? (Da.) Reč ima narodni poslanik Dragan Stevanović.

Dragan Stevanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, kao što vidite, podneli smo amandman na član 4. u kom smo predložili da se reči „u najvećoj mogućoj meri“ brišu. Član 4. ovog zakona odnosi se na stvaranje zdrave i bezbedne radne okoline. Kako je definisano ovim članom, koji ima jedan stav, to je zaista apstraktno i rastegljivo. Molili bismo one koji su nam odbili ovaj amandman da objasne koja je to najveća moguća mera.
Podsetiću vas da je u načelnoj raspravi gospodin Šarović govorio i ukazivao na neke odredbe ovog zakona koje su takođe bile neprihvatljive, ali sa aspekta da se nešto apsolutno nameće kroz njih, pa je tu pravio paralele sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, da ni ono sebi ne može tako rigorozno, odnosno apsolutno da predviđa zakonska ovlašćenja.
Vi ste to tada branili jednim stavom, pa nas sada interesuje – koja je to najveća moguća mera kojom će se rukovoditi poslodavac kada bude obezbeđivao i stvarao uslove za rad? To je prilično rastegljivo. Interesuje nas, ako to nije ovaj zakon, šta će to stajati u nekom podzakonskom aktu, što će predstavljati okvir, pa će se u tom okviru nalaziti nešto što je najveća moguća mera?
Nemojte imati dilemu, svaki poslodavac, kakve god uslove da stvori u svojoj firmi, preduzeću, instituciji, uvek će, kada se bude pozivao na ovaj zakon, da koristi i da kaže – stvorio sam sve uslove u najvećoj mogućoj meri. Vi nećete imati argument da osporite takvu tvrdnju ili činjenicu da se drži za tako nešto.
Zato predlažemo da se ovo skloni, a suštinski nećemo promeniti vašu nameru i intenciju koju predlažete u okviru ovog zakona članom 4. Predlažemo još jednom da se preispita i da prihvatite ovo.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima ministar Rasim Ljajić.

Rasim Ljajić

Prihvatamo amandman.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Konstatujem da je ministar prihvatio amandman narodnog poslanika Dragana Stevanovića.
S obzirom na to da Odbor za rad, boračka i socijalna pitanja nije prihvatio amandman, a predlagač sada jeste, o amandmanu ćemo se ipak izjašnjavati u danu za glasanje.
Na član 6. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Nataša Mićić i Kenan Hajdarević. Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 6. amandman je podnela grupa od 21 narodnog poslanika Poslaničke grupe Napred Srbijo. Da li neko želi reč? (Da.) Reč ima narodni poslanik Igor Bečić.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Napred Srbijo
U ime Poslaničke grupe SNS podneli smo amandman na član 6, gde tražimo da se u članu 6. stav 1. Predloga zakona reči „koje se ponavlja“ brišu, a da se reči „o radu ili raskine radni odnos“ zamenjuju rečima „na osnovu kojeg obavlja rad ili napušta rad“.
Propisivanje da je zlostavljanje samo ponašanje koje se ponavlja je nepravilno i neprihvatljivo i u koliziji sa drugim zakonima, jer bi to značilo da se svako jednokratno uznemiravanje i maltretiranje dopušta i da zaposleni od takvog ponašanja nisu zaštićeni. U isto vreme je nejasno pod kojim se uslovima smatra da se ponašanje ponavlja, odnosno da li je to vezano za ličnost izvršioca zlostavljanja ili je uslov da se radi o istoj vrsti zlostavljanja ili o istoj žrtvi.
Smatrajući da je svako zlostavljanje, pa i jednokratno, nedopušteno i da zaposleni moraju biti zaštićeni od takvog ponašanja predlažemo brisanje reči „koje se ponavlja“.
Zamenom reči „o radu ili raskine radni odnos“ rečima „na osnovu koje obavlja rad ili napušta rad“ zaštita se proširuje i na lica koja obavljaju rad na osnovu drugih vrsta ugovora, u smislu amandmana na član 2. Predloga. Osim toga, zaštitom se obuhvata i situacija kada je lice prinuđeno da napusti rad i bez formalnog raskidanja radnog odnosa. Predlog predviđa zaštitu samo u slučaju da lice raskine radni odnos, što po zakonu obuhvata raskid voljom radnika ili sporazumom, a u većini slučajeva radnici usled zlostavljanja napuštaju posao bez formalnog raskida, pa naknadno dobijaju otkaz zbog napuštanja posla, a taj slučaj Predlog ne obuhvata.
Smatramo da amandman treba da bude usvojen i da zaštita treba da bude proširena i na slučaj napuštanja rada bez formalnog raskida ugovora, imajući u vidu da je najčešći cilj počinioca zlostavljanja upravo da prinudi žrtvu na napuštanje posla, što ima i najteže posledice po zaposlenog, jer nakon otkaza ne može ostvariti nikakva prava po osnovu raskida ugovora i nezaposlenosti. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno vreme od vremena poslaničke grupe je petnaest sekundi.
Da li još neko želi reč? (Da.) Ministar Rasim Ljajić. Izvolite.

Rasim Ljajić

Moram da kažem da smo mi ovde prihvatili sličan amandman Odbora za rad, boračka i socijalna pitanja, tako da možete biti zadovoljni; praktično, vaš amandman je prihvaćen u nešto izmenjenom obliku, kroz amandman Odbora za rad.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 6. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Milica Vojić-Marković, Donka Banović, Aleksandar Pejčić i Milan Dimitrijević. Da li neko želi reč? (Da.) Reč ima narodna poslanica Milica Vojić-Marković.

Milica Vojić-Marković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Hvala, gospođo predsedavajuća. Koristim vreme po amandmanu i nešto od poslaničke grupe.
U ovom članu 6. stav 1. smo pokušali da pronađemo neki modus koji bi zadovoljio i ovo što je govorio prethodni kolega, da li se radi samo o učestalosti ili o jednom slučaju, tako da smo listali i pregledali sve definicije do kojih smo mogli da dođemo. Svima je zajedničko to da se radi o neprijateljskom i agresivnom ponašanju koje se ponavlja, koje ima određenu učestalost. Zbog toga smo ovde pokušali da damo jednu definiciju.
Mobing je psihološki teror koji je prisutan na poslu. Odnosi se na neprijateljsku i neetičku komunikaciju i maltretiranja koja su na sistematičan način usmerena od strane jednog ili više pojedinaca uglavnom prema jednom pojedincu koji je bespomoćan i u nemogućnosti je da se odbrani.
Ono što je bitno i ponavlja se uvek jeste da se maltretiranje odvija sa vrlo visokom učestalošću; kaže se, najmanje jednom nedeljno i u dužem vremenskom razdoblju, najmanje šest meseci. Kao posledica se javljaju značajne mentalne i psihosomatske i socijalne patnje žrtve.
Kada smo istraživali malo na ovu temu videli smo da postoji stvarno strašno mnogo drastičnih primera koji se dešavaju, recimo, samo jednom. Prosto smo i mi bili u dilemi da to na neki način unesemo u vaš predlog, da pokušamo zapravo da zaštitimo i one žrtve gde se to zlostavljanje dogodilo samo jednom, gde nema učestalosti, ali gde postoje drastične posledice.
Tu smo negde bili na sličnom tragu kao moj kolega koji je govorio pre nas. Da li je onda moguće da je dozvoljeno zlostavljanje samo jednom? Ne mora da se ponavlja, ako je samo jednom. Izgleda da je, prema ovom predlogu zakona, to dozvoljeno.
Takođe, čini nam se da sama konstrukcija rečenice: „samo jednom“... Da li je to malo – samo jednom? Mislim da je i te kako važno da ti drastični primeri budu uneti u zakon.
Ono što vi sada nama osporavate, u vašem komentaru zašto ste nam odbili amandman kažete: „Amandman se ne prihvata u delu kojim se predlaže da žrtva zlostavljanja u smislu ovog zakona može biti i poslodavac, iz razloga što poslodavac (privatni preduzetnik ili direktor u privrednom društvu, rukovodilac u državnom organu i drugo) ima sva ovlašćenja na osnovu zakona da sankcioniše ponašanje zaposlenog koje bi moglo da se definiše kao zlostavljanje prema njemu kao poslodavcu. Poslodavac, zbog ovlašćenja koja ima prema zaposlenima, najčešće je u poziciji da bude izvršilac zlostavljanja, a ne žrtva zlostavljanja. Pored toga, u uporednom zakonodavstvu poslodavac se ne definiše kao žrtva zlostavljanja.“
Grešite ovde u obrazloženju. Moram da vas podsetim da postoji jedna vrsta zlostavljanja na poslu koja se zove vertikalno zlostavljanje, koje može da ima dva smera: može poslodavac da zlostavlja radnika, ali može da bude i obrnuto. Postoje slučajevi, čak sa prilično velikom učestalošću, ako pogledate istraživanja u Srbiji, gde je ta pojava prosto išla u suprotnom smeru – radnici su zlostavljali poslodavce. To je jedini način da vas ubedim da malo konsultujete literaturu.
S druge strane, ono što hoću da vam kažem, da li je moguće da su poslodavci jedina grupa u ovoj državi koji su diskriminisani? Zašto im zakonom ne dozvolite da postoji mogućnost da se i takva situacija dogodi? Možda neće biti česta.
Slažem se sa vama da su oni koji su najčešće zlostavljani zapravo zaposleni i radnici. Suština ove naše priče o tranziciji i o mutnim vremenima jeste to da svako ko je privatizovao firmu za sebe kaže da je gazda, on se tako i ponaša. Zapravo, radnik je za njega neko ko ne radi za njega i stiče kapital i dobit vlasniku firme, poslodavcu i samom sebi, nego... Prosto, jedan od vidova mobinga je i to da mu ne plaća platu. To je isto tako zlostavljanje. Imate situacije da radnici nisu primili platu mesecima. Ovo ministarstvo mora da reaguje na taj način.
Upućujemo vas da ostavite mogućnost da svi imaju jednaka prava u ovoj zemlji, jer tako kaže Ustav ove zemlje, i da dozvolite mogućnost koja, prema teorijama, prema literaturi, postoji; to je vertikalni mobing, opisan je i zna se za njega. Prihvatite naš amandman. Hvala vam.