TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 10.11.2010.

10. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

10. dan rada

10.11.2010

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:05 do 18:05

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima poslanik Miletić Mihajlović.
...
Socijalistička partija Srbije

Miletić Mihajlović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Poštovana potpredsednice, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, pred sobom imamo četiri zakona o potvrđivanju sporazuma iz oblasti borbe protiv kriminala kada je reč o Sporazumu sa Vladom Republike Azerbejdžan. Zatim, imamo Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o saradnji u oblasti humanitarnog reagovanja i vanrednih situacija, sprečavanja elementarnih nepogoda i tehnogenih havarija i uklanjanja njihovih posledica.
Zatim, imamo Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Bugarske o policijskoj saradnji i takođe jedan sporazum sa Bugarskom o osnivanju i funkcionisanju zajedničkog kontakt centra za saradnju policije i carine.
Dakle, reč je o zakonima koji potvrđuju specifične sporazume pre svega u oblasti bezbednosti, u širem smislu, što je veoma značajno za bezbednosni aspekt Republike Srbije i njenih građana. Rekao bih da to nisu prvi sporazumi koji se zaključuju u ovoj oblasti, da smo imali i već imamo gotovo veoma često donošenje, odnosno potvrđivanje ovih sporazuma, ovde u Narodnoj skupštini, sa mnogim drugim zemljama i svakako da je to jedan napredak u stvaranju jednog bezbednosnog boljeg ambijenta na širem prostoru, ne samo u Republici Srbiji, već u širem okruženju.
Dakle, ovde je reč, naravno, o sporazumima, više-manje, koji su klasični po svom sadržaju. Sa Vladom Republike Azerbejdžan potpisan je 13. maja 2010. godine, kada je tamo išla naša delegacija predvođena predsednikom Republike Borisom Tadićem, a Sporazum je potpisao ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić, kao i sve ostale sporazume.
Znači, reč je o tome da je poznat subjekt, ime i prezime, odgovorno lice koje je to potpisalo i tu nemamo nikakve dileme, ako je u nekim diskusijama o nekim drugim sporazumima bilo tu problema ili nekih dilema o tome ko je potpisao, zašto itd.
Ovde je reč o obezbeđivanju uslova za suzbijanje i stvaranje uslova na planu borbe protiv terorizma, zatim za zaštitu i održavanje javnog reda, stvaranje uslova za bolje obezbeđivanje ličnosti i subjekata, poslovi analitike, strateškog planiranja i razvoja i svakako na planu organizovanog kriminala ili ilegalnih migracija i trgovine ljudima, što je velika pošast ovog vremena, jer trgovina ljudima, hteli mi da priznamo ili ne, postoji u okruženju. To je jedna nedaća koju treba suzbiti, saseći u korenu, a to je moguće efikasnije ako se sklapaju ovakvi sporazumi.
Kada je reč o Zakonu o potvrđivanju sporazuma sa Ruskom Federacijom o sprečavanju elementarnih nepogoda, tehnogenih havarija i uklanjanja istih, reč je o sporazumu koji je potpisan 20. oktobra 2009. godine, kada je u posetu Srbiji došao predsednik Ruske Federacije Medvedev i kada su resorni ministri potpisali ovakav sporazum o međusobnoj pomoći i saradnji u ovoj oblasti.
Svakako da globalne klimatske promene koje mogu izazvati suše, poplave, požar itd, zatim druge prirodne katastrofe i ljudskim faktorom izazvane nesreće koje ne poznaju granice, prevazilaze mogućnosti spasilačkih ekipa jedne države. Svakako da je potrebno u datom trenutku računati i na tuđu pomoć, u ovom slučaju na pomoć Ruske Federacije, koja je svakako najbolje opremljena i koja može u znatnoj meri u datom trenutku, ako to zatreba, ne daj bože, da pritekne u pomoć i efikasno pomogne Republici Srbiji i njenim građanima.
Valja reći da saradnja na ovom planu sa Ruskom Federacijom postoji i iz ranijih godina. I u 90-tim godinama su postojali ovakvi sporazumi, nastavljeno je 2007. godine. Što se tiče SPS-JS, na zadovoljstvo, mislim da možemo konstatovati da je dobro što je došlo do potpisivanja ovog sporazuma.
Kada je reč o ovim temama i problemima o kojima govorimo, o policijskoj saradnji na planu suzbijanja kriminala, različitih kategorija ili kada je reč o uklanjanju elementarnih nepogoda, tehnogenih havarija itd, mislim da naša zemlja nema predrasuda u tome da li će se pre prikloniti partnerima sa zapada ili sa istoka, niti je to važno kada je u pitanju kriminal.
Koliko je poznato nama, mislim da i cela javnost zna, naš MUP, na čelu sa ministrom Ivicom Dačićem, išao je u pravcu sklapanja ovakvih sporazuma sa mnogim državama koje su i iz NATO alijanse i drugih države koje ne pripadaju toj alijansi, bilo da su one na zapadu ili na istoku.
Pred sobom imamo i Zakon o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Bugarske o policijskoj saradnji, kao i o osnivanju i funkcionisanju zajedničkog kontakt centra za saradnju policije i carine. U širem smislu reči, svi ovi sporazumi omogućavaju jednu sinhronizovanu policijsku saradnju i jednu akciju u datom trenutku, kako bi se uspešno suprotstavili svim vidovima kriminala, bilo da je reč o terorizmu, bilo da je reč o organizovanom kriminalu, bilo da je reč o švercu droge, o trgovini ljudima, trgovini ukradenim vozilima itd.
Rekao bih da vreme u kome mi danas živimo je takvo da ono jeste vreme jednog novog tehnološkog ambijenta, jednog novog shvatanja, vreme u kome se osvajaju nova i šira tržišta, u kome imamo jednu ofanzivnu ponudu i potražnju u najširem smislu reči i da je komunikacija ljudi i robe sasvim normalna i svakodnevna preko granica i u širem prostoru.
Uslovno rečeno, jedna država sa svojim građanima i sa svojom svojinom ne može da opstane bez takve komunikacije, a u takvoj komunikaciji se pojavljuje kriminal, kao što možda i elementarne nepogode ili prirodne katastrofe ne poznaju granice.
Sasvim je razumljivo i prirodno da jedna ozbiljna država prilazi sklapanju takvih ugovora i takvih sporazuma, koji će u datom trenutku zajedničkom akcijom učiniti da se spreče mnoge nedaće i mnoge druge opasnosti koje prete državi, imovini ili ljudima.
Takođe, želim da kažem, u ime SPS-JS, da mi imamo živu diplomatsku aktivnost našeg vrha države ili naše zemlje, njenih organa. Svakako valja pomenuti predsednika Republike, koji je dosta agilan i radi na tom planu, kao i ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić.
Ne želim posebno o tome da govorim, ma kako ko shvatio ovo što želim da kažem, ali da u istoj ravni takve aktivnosti za dobrobit Srbije i njenih građana jeste i aktivnost na međunarodnom planu ministra unutrašnjih poslova i zamenika premijera gospodina Ivice Dačića, koji je dao značajan doprinos onome što je povezivanje i integrisanje Srbije u šire okvire, ne samo u okviru onoga što treba sutradan da bude učešće u EU, nego i u širem prostoru, upravo u cilju dobre saradnje određenih službi, određenih struktura, što povećava bezbednosni aspekt Srbije i njenih građana.
Dakle, iz tih razloga će poslanička grupa SPS-JS glasati za ova četiri zakona.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 12 minuta vremena ovlašćenog predstavnika poslaničke grupe. Da li se još neko od predsednika ili ovlašćenih predstavnika javlja za reč? (Da.) Narodni poslanik Velimir Ilić ima reč.

Velimir Ilić

Nova Srbija
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, danas je opet interesantna tema, potpisivanje sporazuma, što smatram da nije sporno da se pomogne Srbiji, da se naprave sporazumi, a posebno sporazum sa Ruskom Federacijom, koji će izuzetno puno značiti za Srbiju, da se reše neki problemi po uzoru na Ruse i da se tehnički i tehnološki opremimo, da možemo efikasnije reagovati u slučaju elementarnih nepogoda bilo kog vida.
Rusi su razradili taj sistem izvanredno i imaju ministarstvo za to, koje dugo funkcioniše, imaju izuzetnu opremu i tehniku i velika sredstva koja se izdvajaju za ove namene. Zato imaju rezultate u ovom poslu i dobro je da dođu, da se ovaj sporazum napravi i da nam pomognu da mi nešto uradimo u tom smislu.
Međutim, danas bih govorio o ovom problemu koji je godinama veliki problem Srbije. Mi svake godine platimo veliki danak našoj nebudnosti, neorganizovanosti i jednostavno nespremnosti da se suprotstavimo bilo kom vidu elementarne nepogode.
Bio sam veoma iznenađen kada su se u ovom parlamentu donosili neki zakoni, pošto sam u dve vlade bio ministar zadužen za elementarne nepogode i to sam radio izvanredno i rezultati su bili odlični.
Setimo se Međe, Jaše Tomić, hiljadu kuća je srušeno u klizištima. Od bombardovanja u Nišu, sve ono što je porušeno, izgraditi, napraviti, skloniti kasetne bombe, uraditi aerodrom Ponikve, skloniti eksploziv koji se nalazio u pistama, izvaditi, betonirati, vratiti sve u ispravno stanje, sanirati reke koje su harale kroz Srbiju, ali jako mi je žao, kada sam video da smo mi veoma nesmotreno celu ovu obavezu prebacili u Ministarstvo policije i onda smo mislili da smo svi završili posao.
Ministarstvo policije može da pomogne ljudstvom, svojim iskustvom, opremom, tehnikom, da se ljudi izvuku, evakuišu, sklone, urade, ali kada već prođe elementarna nepogoda treba to sanirati i vratiti u ispravno stanje. Kada su štete velike, tu trebaju druga ministarstva.
Odlično se sećam, kao ministar zadužen za elementarne nepogode u Srbiji, imao sam šest ministara koji su bili sa mnom i vodio sam taj tim. Bio je ministar za ekonomiju, bio je ministar policije, ministar vojske, ministar finansija i ministar za rad i socijalnu politiku. Mi smo to zajednički radili i bio je štab ministara u stalnom zasedanju.
Znači, sva mehanizacija, kada se uvede vanredno stanje na jednom prostoru, kao što je to slučaj Kraljevo, mi smo doneli odluku da sva mehanizacija istog časa iz svih javnih preduzeća se preusmeri tamo, da krene odmah akcija. Mi smo posle tri dana počeli da pravimo projekte, a posle četiri dana da gradimo kuće. Petnaesti dan smo izgradili preko 10% objekata, u petnaestom danu.
Sada vidim – elementarna nepogoda i ništa se ne događa. Igramo se nekog crepa, pokrivamo kuće koje su obeležene za rušenje. Ništa se ne ruši, ne rade se projekti. Moramo da izradimo projekte da statički budu stabilni u slučaju eventualnog zemljotresa ponovo, jer je trusno područje.
Nismo uključili projektantske kuće da to urade odmah, da se rade projekti, do sada je trebalo da bude porušeno 50% tih objekata koji su za rušenje, da se očiste lokacije i da se počne na tim mestima po novim projektima. Sećam se odlično CIP koji ima 600 zaposlenih, radio je danonoćno na projektnoj dokumentaciji. Oni su svako jutro po 20 do 50 projekata radili. Građevinska direkcija, ministarstvo, svi su bili na terenu.
Bio sam u Kraljevu, ništa se ne događa. Prave se neke dobrovoljne akcije, skupljaju se volonteri. To se propagira, dolaze ministri. Dolaze ministri koji nemaju veze s tim, ministar trgovine, za lokalnu upravu, šetaju ulicom, nešto pričaju.
Jadan narod, ljudi. Jure i svi dobijaju crep i pokrivaju da bi spasili imovinu koja se nalazi u objektima koji su namenjeni za rušenje, umesto da se uzme jedna hala. Imamo hala koliko hoćete, Jasenova i ostalih trgovinskih kuća, da se tu locira nameštaj, da se pregrade boksovi, da se tu ostavi i da se objekti poruše i krene u izgradnju.
Šta se sada čeka? Zašto se letvaju i pokrivaju objekti koji su obeleženi crvenom bojom i koji se ruše za 10, 15, možda mesec ili dva dana? Zašto se baca crep, letva, krov i ostalo? Zašto se troši radna snaga? Dolazi ministar i dovodi 50 ljudi.
Ljudi, to je igračka, to je smešno. Nismo još zaboravili radne akcije, pa hoćemo toga da se igramo. Sada je vreme tehnike, tehnologije. Tu treba da dođe mehanizacija da to uradi, da to počisti, jer ti objekti svakim danom od novih potresa sve više pucaju i padaju.
Ako je statički objekat razvijen, ako ima pukotine u temeljima i pukotine u nosećim zidovima, njemu nema sanacije, mora da se ruši. Potpuno rastreseni objekti.
Video sam dve crkve u kojima, nedavno, na Svetog Dimitrija, reže se kolač, pune crkve, a pukla kupola i sve popucalo. Da li ministar kulture ili neko nadležan za istorijske spomenike može da ode tamo i da kaže – gospodo, ovo nije za upotrebu, ovo mora da se sanira, da se radi, da se uđe u program sanacije? Međutim, to se ne radi.
Slično se događa i sa klizištima. Na Ibarskoj magistrali sleti celo brdo, dođu dvojica bagerista, buldožerista, muljaju onu zemlju, voze, prevoze. Ko je taj ko treba odmah da uradi projekat sanacije klizišta? Nije samo skloniti zemlju koja stalno kreće, brdo ide. Projekat sanacije, da se vidi na kojoj dubini je klizište, kako kliza, da li može da se sanira itd.
Da li verujete, gospodine ministre, govorim o jednoj veoma važnoj temi, a to je preventiva, da do ovoga ne dođe. Na preventivi ne radimo ništa kao država. Ceo Beograd i cela Srbija znaju da je najveće klizište Duboka na Umci. Niko sad neće da radi sanaciju klizišta Duboka, kažu - skupo je.
Sada je tu trebalo da prođe auto-put i projektovali smo ga tu da prođe. Tu je trebalo po prostornom planu da prođe i da saniramo Duboku i da zadržimo Umku koja klizi ka Savi i svaki dan dobetoniramo ili doasfaltiramo maltene sloj koji otkliza.
Da li verujete da je debljina asfalta, kada se pogleda sa obale Save, šest metara? Šta se sada događa? Dulić je smislio, njegov vrlo pametni savetnik mu je predložio, da mi to obiđemo preko Novog Beograda, da idemo preko Belih voda i pusti Duboku za neke druge generacije, to je skupo. Ne možemo bežati od problema. Jednom će ta Duboka napraviti darmar.
Šta je osnovni problem Duboke? Hiljade septičkih jama koje se nalaze na tom području. U jednom dvorištu ima od tri do pet septičkih jama koje su kopane tačno do glinenog područja i podstiču klizište.
Da li može Beograd da reši kanalizaciju Umke, kanalizaciju prigradskih naselja i da koliko-toliko ublaži ovo, a da se uđe u sanaciju? Ne možemo bežati od problema koji je evidentan.
Prema tome, nigde preventivno ne delujemo. Ne mogu da zamislim, gospodine ministre, da neko napravi novu školu i da je tehnički primi i da dobije upotrebnu dozvolu i da pukne u zemljotresu od 5,4 stepena Markalijeve skale. Taj koji je pokrao gvožđe, koji nije uradio dobro statiku, treba da odgovara.
Da li neko odgovora za bolnicu u Kraljevu? To je nova bolnica, jedna od najopremljenijih bila na teritoriji centralne Srbije. Kako je moguće bolnica da pukne? Pravio sam bolnicu privatnu i imao zbog toga mnogo problema. Moja bolnica se nalazi 15 kilometara od epicentra, koja je građevinski urađena. Nema nijednu pukotinu. Bolnica je objekat koji ne sme da pukne do 12 stepeni Meraklijeve skale. Zadnji objekat koji se ruši u gradu je bolnica.
Zato, vertikalni zidovi, noseći zidovi su čelična platna, platna ojačana armirana betonska itd, posebni statički uslovi se rade za bolnice, operacione sale. Ne sme nikada da se poruši od zemljotresa. Ni od jednog zemljotresa koji je evidentiran u Evropi ne sme da pukne operaciona sala, jer gde će građani da dođu – puklo porodilište. To je bruka za zdravstvo. Da sam ministar podneo bih ostavku.
Zato kad je trebalo da se sanira jedna bolnica koštala je 56 miliona nedavno. Imam tu dokumentaciju. Radila je nadzor građevinska direkcija.
Dinkić je naravno našao nekog, "Vlasotinac" firma, koja je ustupila nekom izvođaču bezveze za 23 miliona, a 56 miliona je bio ceo posao. Šta znači to upola cene? To znači da će upola da se ugradi materijala koji je tamo namenjen po projektu Svetske banke, čija su sredstva bila opredeljena.
Ne mogu da zamislim da se nova bolnica, koja je izgrađena nedavno, "Dragiša Mišović", zapali. Znate li, gospodine ministre, koje su preventivne mere za požar u bolnici? To najbolje znam jer sam te radove izveo. U svakoj sobi postoje uređaji, napolju zaštita, spoljna, unutrašnja protivpožarna zaštita i sve mere koje automatski se pale i gase požari kada dođe do požara.
Kako je moguće da izgori bolnica ako je nova i ako je tehnički opremljena po zakonu i propisima koji su naloženi? To je nemoguće. Kako je moguće da u Mitrovici izgori bolnica? Prema tome, to je tehnički nemoguće i zato da li neko odgovara posle ovako nekih stvari koje se događaju?
Sećam se odlično da sam kao ministar učinio sve da se opredele sredstva za sanaciju reka u Vojvodini i da se očiste kanali koji su regulator kada su velike vode.
Šta se dogodilo? Izvršno veće Vojvodine je tražilo da se sredstva prebace njima u kompletnom iznosu i da oni izvedu radove jer je na njihovoj teritoriji.
Mi smo prebacili u kapitalni fond, u Beogradu sredstva su do zadnjeg dinara potrošena, ništa nije na terenu urađeno. Sad čim opet veća voda, sve se isto događa. Kanali nisu očišćeni, nije sanirana nijedna obala, nijedno klizište, ništa oko reka što se nalazi, sve što je bilo projektom predviđeno, a sredstva su potrošena.
Da li je neko odgovoran za tako nešto? Kako je moguće da se most Beška postavi i da prvi stub koji se nalazi od Beograda kada se nailazi na Dunav bude na klizištu koje nije sanirano i sada kliza stub i sada sanacija mosta košta maltene ko pola izgradnje novog mosta? Kako je moguće da posle svih revizija, kontrola, projektne dokumentacije, tako nešto se uradi?
Govorim o preventivi koja je izuzetno značajna. Kako je moguće da svake godine grad ubije 30% srpskih sela i potpuno ih ojadi? Danas postoji tehnologija i način kako se brani od grada. Nije to više ono pucanje. Mi smo na liniji koridora i to ne možemo da radimo. Znači, postoji drugi način zaštite i imamo avione za to, imamo aerodrome, ali ne koristimo. Znači, preventive nigde nema i zato se ovo događa.
Drago mi je da će ova baza sa Rusima koja se gradi biti u Nišu. Drago će mi biti da se uradi po tehničkim propisima, ali da mi preventivno i organizaciono delujemo da to možemo da koristimo. Jako mi je žao što na objektima imamo loš nadzor u državi.
Da li verujete da je jedan naš veliki kriminalac, koga nismo mogli godinama da se oslobodimo, otkupio institut jedan koji projektuje puteve i vodi nadzor nad izgradnjom puteva. Koji je to kvalitet nadzora? On je izvođač, ima nekoliko izvođačkih firmi. Da li je to sukob interesa da jedan čovek privatno gradi, nadzoriše i projektuje, a država sve to plaća?
Kada dođe u Vladu svi drhte i on lepo dođe. Da li je to u redu? Borio sam se u onim vladama da se ne privatizuju instituti, mora da ostanu državi. Nadzor gde država daje pare mora da bude državni nadzor, izuzetno kvalitetan. Imamo vrhunske fakultete i institute. Ne možemo privatizovati nadzorne kuće i projektne kuće jer će veliku cenu platiti država. Nadzor nad školama, nadzor nad mostovima, nadzor nad putevima, nadzor nad bolnicama itd. To nas sad košta izuzetno puno.
Ne mogu da zamislim da ne možemo da rešimo najosnovnija pitanja koja su normalna u svetu da se reše i razreše i da ove probleme nemamo jer jedno porodilište je zadnja stvar koja sme da se poruši.
Panika u porodilištu, kažu – ruši se bolnica, puca bolnica. To da pričate Japancu on će se prekrstiti. Kada biste pričali bilo kome iz EU isto bi se prekrstio. Evo kolike su štete u fabrici vagona. Mi sada sve pričamo o štetni nad kućama, privatnim objektima. Šta ćemo sa fabrikom vagona? Šta ćemo sa Magnohromom? Šta ćemo sa preduzećima, sa velikim halama koje su potpuno popucale, popucali krovovi i trebaju ogromna sredstva za sanaciju tih objekata?
Neki ministri ne smeju ovde da dođu u parlament da razgovaraju sa poslanicima. Ne mogu da shvatim da smo izabrali ministra koji vodi pola Vlade, koji 50% budžeta drži na raspolaganju, a nikad nije došao ovde da sedne gde vi sada sedite, gospodine Obradoviću.
Vas izuzetno cenim i poštujem što ste uvažili poslanike da dođete, mada nije vaša tema i da slušate ove rasprave, ali ne mogu da shvatim resornog ministra koji je odgovoran za određene objekte, za određene poslove koji se u državi rade, za određene investicije koje on drži i pošalje nam gospođu Matić. Dođe tu odsedi, belo nas gleda, mi nju gledamo. Mi ispričamo svoju priču, ona malo klima glavom, ode žena i sve se to tako završi.
Da li ministar ima snage da uđe u svoj parlament? Ako nema, nije mu mesto da bude ministar, ne može da bude ni u Vladi. Prema tome, moraju se neke stvari raditi na jedan drugačiji način. Zato skrećem pažnju na ovoj preventivi koja je izuzetno značajna.
Sada gledam Kraljevo. Da li verujete, mi kada dođemo iz opozicije kao da je došao neki okupator. Nema medija, nema ničega, ne sme niko sa nama da razgovara, a možda možemo da pomognemo. Ponudili smo smeštaj za 60 porodica odmah. Ponudili smo materijal, ponudili smo neke kuće da pokažemo kako treba da se izgradi, ali nema s kim da razgovaramo. Rukovodstvo beži od nas.
Kada dođe neko iz Vlade, prošeta se, doteraju se dva kamiona kisele vode, to je najjeftinije, podeli se i ide. Svaki dan razgovaram sa građanima. Mi smo komšije. Velike su štete i u opštini Čačak koju niko ne pominje, ali te moje komšije koje dolaze, žale se. Moji objekti su od centra Kraljeva 15 km. Dolaze svaki dan i mole, a ja kažem – nemamo s kim da razgovaramo.
Ta vlast je oteta. Tamo je glavni šef, gospodo iz vladajuće koalicije, Maja Gojković. Voleo bih da vidim gospođu Gojković kada je znala da se prošeta, da se nabudži, da dođe da pokupi odbornike, da dođe sada tamo i da rešava probleme, nego ona giska negde na žurkama, vidim neko veče, po diskotekama, zeza se po Srbiji, a što ne dođe malo tamo? Da li je odgovorna Maja Gojković?
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Narodni poslaniče, osim što vas podsećam na obavezu da govorimo o dnevnom redu, iskorišćeno je vreme koje vam je na raspolaganju.
Molim vas da se sledeći put držimo Poslovnika i naše zajedničke obaveze da poštujemo članove gde se govori o obavezi poslanika da govore o dnevnom redu.
Da li se još neko od ovlašćenih poslanika javlja za reč? (Ne.)
Obaveštavam vas da su, saglasno članu 96. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine, do otvaranja zajedničkog jedinstvenog pretresa prijave za reč u pisanom obliku, a sa redosledom narodnih poslanika, podnele poslanička grupa SRS, poslanička grupa Nova Srbija, poslanička grupa Napred Srbijo.
Prvi prijavljeni govornik po redosledu narodnih poslanika i prema prijavama za reč u zajedničkom jedinstvenom pretresu o predlozima zakona iz tačaka 31, 32, 33 i 34. dnevnog reda je narodni poslanik Zoran Krasić, a posle njega narodni poslanik Dragan Stevanović.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Stvarno je šteta što je objedinjena rasprava povodom većeg broja ovih zakona, ali ću izneti generalno stav SRS povodom svih ovih predloga.
Gospođo Čomić, Bugarska je 19. marta 2008. godine priznala nezavisno Kosovo. Mesec dana od samoproglašene, ničim izvazvane, a od strane EU podsticane, nezavisnosti, Bugari izdržali mesec dana, junački, i onda priznali nezavisno Kosovo. Da samo znate.
Zašto ovo pričam? Zato što, moram da citiram, kad ste pravili Vladu tad ste rekli, opet vas citiram, vodite računa kad pravite replike da ne upadnete u kontradikciju, rekli ste "da je naše zalaganje za maksimalnu moguću suverenost".
Interesantna stvar. Prvi put čujem za "maksimalno moguću". Znači, postoji i nemoguća. A vi kažete – maksimalno moguću. To je ta tzv. realpolitika, nema alternative, ne postoji ništa drugo. Kada čujem od nekog koji kaže za sebe da obožava demokratiju, da nešto nema alternativu, onda znam da me laže, jer demokratija po definiciji znači da uvek postoji alternativa. Ali, papir svašta trpi i kad su izbori, sve može.
Šta još piše u ovom vašem papiru? "Približavanjem EU", znači, nema ulazak, samo približavanje, "i obezbeđivanjem investicija iz tog okruženja moguće je, između ostalog, obezbediti i snažniji spoljnopolitički položaj zemlje".
Da li ste obezbedili snažniji spoljnopolitički položaj zemlje? Niste. Naprotiv, omalovažili ste, ugrozili ponos, ugrozili elementarne interese i naroda i države. Šta onda kažete dalje: "I efektniju politiku za odbranu Kosova i Metohije". Znači, vama je argument bila EU koja će da se bori da Kosovo i Metohija budu u Srbiji.
Šta ste dobili od EU? Dobili ste da je 22 od 27 zemalja priznalo nezavisno Kosovo, dobili ste da ste morali na 15 minuta pre sednice Generalne skupštine da prihvatite ultimatum EU i da podnesete rezoluciju, da biste ovih dana bili pohvaljeni kako ste dobri đaci.
Sve ovo iznosim pre svega da podsetim, mada vi to vrlo dobro znate, one građane koji još uvek nekako veruju. DOS-u ne verujem i pozivam sve građane da nikako ne veruju DOS-u. Ko je verovao DOS-u, nastradao je. Nije on dobio po nosu, nego je izgubio i radno mesto, i ponos, i teritoriju i sve i svašta.
Sada bih prešao na sporazume. Malopre sam čuo da je Rusija daleko i da ne valja nijedan sporazum sa Rusima jer postoji ta problematična komunikacija. Odmah da vam iznesem nesporne činjenice. Rusija je toliko blizu u odnosu na SAD da je sramota i upoređivati. Nemoguće da su nam SAD mnogo bliže nego što je Rusija. Preko Dunava, mi smo gotovo u graničnim odnosima sa Rusijom. Recimo, preko delte Dunava.
Dalje se kaže da ovaj sporazum ne valja jer mi trpimo štetu. Koju štetu mi trpimo? Je l' se sećate Vuka Draškovića kad je potpisivao sporazume sa NATO paktom – da mogu da jezde kroz Republiku Srbiju, da mogu da gaze, da mogu da pričinjavaju štetu i da ništa ne odgovaraju? Bilo je u ovoj zgradi i u onoj zgradi dole.
Tad vam to nije smetalo, tada je bilo "in", proevropski je kada vas NATO gazi. Onda ste rekli – moramo taj sporazum, jer ako Šiptari na Kosovu i Metohiji napadnu NATO pakt, strategijski pravac za izvlačenje NATO pakta je kroz Srbiju. Pa, NATO pakt i Amerika napraviše nezavisno Kosovo i Metohiju.
Više ima spomenika Bilu Klintonu na teritoriji Kosova i Metohije nego u Americi. Avganistan je centar gde se proizvodi droga. Najveće skladište na svetu za tu drogu je Kosovo i Metohija. To i vrapci u Srbiji znaju, pa i ove rode u preletu preko Srbije znaju. Jedino vi to ne želite da priznate.
Sledeće se kaže – da li će nama da se plaća naknada. Kažite mi koliko ste zaradili od naknade za Bondstil? Koliko ste zaradili za Bondstil? Nema ga Filip Stojanović, on je bio i pritvoren u Bondstilu zbog novina u kolima na srpskom jeziku, ćirilično pismo. Vaš kolega, poslanik, Filip Stojanović.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, podsećam na obavezu da govorimo o dnevnom redu. Dakle, i novine i Bondstil, ako možete da dovedete u vezu sa dnevnim redom. Hvala.)
Gospođo Čomić, stičem utisak da vi ne baratate baš dobro sa dnevnim redom. Da li ste videli šta je prvi od ovih četiri zakona? U oblasti humanitarnog reagovanja, u vanrednim situacijama, sprečavanju elementarnih nepogoda i tehnogenih havarija i uklanjanju njihovih posledica. Pre mene su mnogi pričali o tome. Malopre je Zoran Ostojić pričao o vojnoj bazi. Velimir Ilić je pričao o svojoj bolnici u izgradnji, o debljini asfalta, o tome da su se razlile fekalije.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, pratim zasedanje. I narodnog poslanika Velimira Ilića takođe podsećam da se vrati na dnevni red, pa i vas, uz svu kreativnost koja podrazumeva argumentaciju, ali vas molim da se govori o Sporazumu između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o saradnji u oblasti humanitarnog reagovanja u vanrednim situacijama itd. Ne sumnjajte da pratim. Nastavite.)
Gospođo Čomić, uveravam vas da nema potrebe da se sekirate. Ja jesam za ovaj sporazum. Kako da nisam za ovaj sporazum kada je on bio sastavni deo nečega što smo radili 2000. godine. Sećate se, gospodine Obradoviću, kada su nas Gordana Čomić, Nenad Čanak i ovi ostali napadali ovde ispred Skupštine što smo ušli u prijateljske odnose sa Belorusijom, Ukrajinom i Rusijom. Ovo je sastavni deo, gospođo Čomić. Kod vas je došlo do promene stava i mišljenja, nije kod mene.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, sad vas upozoravam, kad i ako bude na dnevnom redu sporazum koji spominjete, onda može da se dovodi u vezu sa ovim. Sada vas upozoravam – o temama dnevnog reda. Nemojte da dovodite u zabludu javnost u Srbiji iznoseći činjenice iz života drugih lica koje su, bar kad je jedno od ta dva lica u pitanju, potpuno netačne. Izvolite.)
Ako je to tako, gospođo Čomić, onda vas cenim. Drago mi je što nas ima toliko rusofila, to je već dobra perspektiva za Srbiju. Ja vas u tom pogledu podržavam.
Gospodine Obradoviću, kada vidite Dačića, kad se vrati iz inostranstva, podsetite ga da je ovo sastavni deo onog paketa, sećate se, 2000. godine, kada smo težili ka tom strateškom jedinstvu, ne samo partnerstvu.
Vidite šta se u međuvremenu desilo. U međuvremenu se desilo da je Rusija postala član Partnerstva za mir u okviru NATO pakta, ali to nije u okviru NATO pakta, to je van NATO pakta i naravno, mi sledili Rusiju pa rekli – hajde i mi da budemo članovi tog nekog saveza.
Ali, Partnerstvo za mir je pevačko društvo mnogo nižeg nivoa kvaliteta nego Strazbur i Savet Evrope. Žarko, vama je to poznato, pošto smo zajedno bili u delegacijama, pa znate kako tamo to funkcioniše.
Ali, možete da zamislite koje se razočarenje dešava na Parlamentarnoj skupštini NATO pakta kada Amerikanci onako, što bi rekli mladi, ladno kažu povodom spornih pitanja – mi ćemo da se dogovaramo sa našim strateškim partnerom Rusijom.
Odmah delegacija Poljske, Češke, Bugarske, Rumunije, Gruzije, Estonije, Litvanije, Letonije skaču, čupaju kosu i kažu - aman, pa mi pobegosmo od Rusa, a vi nam kažete da su Rusi najbolji.
Znači, želim da poentiram u ime SRS pošto ste došli sa tačkom dnevnog reda gde nam odajete priznanje, da ko zna po koji put smo u pravu, a vi ste, što bi rekli vaši prijatelji, u krivu. Uvek ste bili u krivu. Znači, ako ste dali Bondstil, ili oni su oteli, napravili najveću vojnu bazu, kažite koliko vam plaćaju? Kad kažete koliko vam plaćaju, onda tražite i od Ruske strane da nešto plati. Ukoliko ne zarađujete na Amerikancima i na NATO paktu, nemojte da zarađujete na onima koji iskreno žele da pomognu RS.
Veliki broj ruskih delegacija je bio 19. oktobra na jednom naučnom skupu u organizaciji SRS i oni su izrazili bezrezervnu podršku SRS i Vojislavu Šešelju i srpskim nacionalnim interesima. Čak su rekli i ko su rak-rane srpskog naroda, ali neću da ponavljam, čitaćete to u novom broju "Velike Srbije", gde su objavljeni stenogrami. Ono ne čitam da me ne biste kažnjavali, pa da posle Nenad Konstantinović ne bude humanitarac sa mojim parama. Pogotovo da se neko iz Otpora hvali tuđim parama, da je Otpor humanitarna organizacija.
Idemo dalje. Znači, 2000. godine kada ste napadali, omalovažavali sve što počinje sa R, sa Rusijom niste bili u pravu i to sada priznajete. Bolje ikad neko nikad.
Idem korak dalje. Meni ovaj sporazum nije savršen, nama iz SRS bi bio neophodan i jedan vojno-odbrambeni sporazum sa Ruskom Federacijom. Naravno, dolazi u obzir i Kina, dolaze druge prijateljske države od EKD. Vrlo rado želimo da budemo u tom savezu i da napravimo nešto što je strateško jedinstvo koje bi moglo da se u tim strateškim planovima nazove evroazijska integracija, evroazijska kopnena masa.
Prisustvo Rusa nama garantuje život. Ovi drugi nemaju pogled na naš život. Oni smatraju da smo mi statistička greška, da ovo treba očistiti. Braća Rusi pitanje Srba tretiraju kao nacionalno pitanje broj 1. Vi ne možete u Rusiji da naiđete na čoveka koji bi jednu ružnu reč rekao o Srbima.
Ako bi mu se to kojim slučajem desilo, on bi bio nacionalno ne ponosan čovek i uživao bi osudu od svih, od čistačice do akademika. Za Ruse smo svojevrsna paradigma ponosa. Uvek kada smo bili sa Rusima, bili smo jaki i poštovani. Sada su nam potrebni zbog toga, a i malo da bismo se izjednačili, da bi smanjili uticaj ovih evroatlantista, koji su protivnici Evrope, da znate, uvek kroz istoriju. Da vas nešto naučim, Engleska mrzi EU, a Englesku će da uništi demokratija. To je neka izreka stara već dvesta godina, ali vi razmišljajte o tome.
Šta očekujemo od ovih sporazuma sa Rusima? Znate, tu moram malo i da pohvalim one koji su pravili onu Deklaraciju o pomirenju, jer su oni pre ovih shvatili neke stvari. Evo šta kažu ovi koji su se pomirili, napravili novu Osmu sednicu pomirenja.
Njih dvojica kažu – zalažemo se za jačanje institucija UN. To je dobro, ne institucija EU, nego UN. To podržavam i kaže se – i za aktivnu saradnju sa Rusijom, Kinom, Indijom, drugim zemljama Azije, Afrike, Latinske Amerike, a posebno sa zemljama članica Pokreta nesvrstanih. To je za pohvalu, ukoliko to važi.
Ukoliko to važi, pošto smo mi svedoci, da mnoge stvari se napišu, pa kasnije znate kako, pre neki dan reče ovaj čovek – nisam obavešten. Ovo pričam da se više ne bi niko vadio na to da nije obavešten. Ja vas obaveštavam. Kako? Čitam ovo što ste vi napisali, znate. Ovde će svako da vam da podršku. Neće vam dati podršku LDP za ovo i verovatno ovi drugi hoće da prevare. Dobro je da ste definisali i pohvaljujem vas.
Znate li vi koja je to geneza u odnosu na 2000. godinu? Za 180 stepeni ste okrenuli ceo vaš sistem. To je dobro i pohvaljujem vas.
Znači, priča se o evropskim vrednostima, zovite bankara iz Bangladeša. Banka za siromašne, je li tako?
Što se tiče ovih sporazuma sa Bugarskom, moram samo da skrenem jednu pažnju. Tu postoji principijelni stav što se tiče njihovog priznanja nezavisnog KiM. Moram da vam skrenem pažnju da je u Bugarskoj bio centar CIA za Balkan, ono kada smo ih proterali odavde iz Srbije pa su se iz Sofije selili za Budimpeštu.
U Budimpešti su bili ovi na školovanju. O tome pišem jednu knjigu, ali nikako da je završim. Taman prelomim knjigu, dođu neki podaci iz Amerike preko Interneta o finansiranju Otpora, Ratković, pa onda Homen, pa Neca, da vama ne pričam, Srđan, svašta se piše. Ali, i to će da ugleda svetlost dana. Opet nije moj autorski rad, nego su pisali oni iz Amerike koji moraju da podnesu izveštaj poreskim obveznicima.
Znate, u Americi sve mora da bude transparentno. Oni kažu – ovaj dolar smo potrošili na rušenje Slobodana Miloševića. Koristim te njihove izvore da vas obavestim, da ne budete neobavešteni. Od kada je bilo ovo pelcovanje, nekako ta neobaveštenost kao da je epidemija. Prosto ne mogu da shvatim šta se to dešava.
Gospodine Obradoviću, moram da vas upozorim, obavestim ne upozorim, u Sofiji je tokom 2000. i 2001. bilo nekih aktivnosti koje su se na kraju pojavile kao poražavajuće za RS i za ekonomske interese RS. Odaću vam jednu tajnu. Cementara "Popovac" je prodata po dogovoru iz Sofije. Zna se ko je bio da se dogovara tamo. I to ću da objavim tamo, da znate. Oni su sve svoje kapacitete stavili u ovaj pogon, to znate.
Policijska saradnja i carinska saradnja sa Bugarskom oduvek postoji. U jednom periodu je bila naglašena ta saradnja da bi se suzbila trgovina cigareta, narkotika itd. Međutim, to ima svoju predistoriju. Gospodine Obradoviću, kada smo se ono bili sa NATO paktom i kada je zemlja bila pod blokadom, na svim granicama su bili posmatrači OEBS. Onda su po jednoj odluci UN, radi humanitarnih stvari u Srbiji, SRJ, na kašičicu puštali nešto malo robe.
Ali, samo su neki mogli da probiju sankcije – Beko, Peconi, Mišković, Dunavska industrija, znate one stvari što su radili sa onim uverenjima iz Skoplja o poreklu proizvoda, nosili su pare u koferima itd. Oni su postali veliki bogataši i tajkuni sada otkupili privredu, formirali svoje banke i sada svi koji žele da se bave politikom igraju ko pajaci na njihovim instrumentima.
Koga oni finansiraju? Ono što kaže "veliki brat". "Veliki brat" kaže – Miško, otvori se, sad moraš ove da forsiraš. To je ono što se dešava.
Vidite, Bugari su poprilično sarađivali u tome i oko aviona, i oko preleta, i oko tih sankcija, i zarađivali na nama. Sad je navodno interesantna trgovina drogom, ne da bi se zaustavila ta trgovina nego da bi veliki brat držao pod kontrolom, kao knjigovođa, ulaz – izlaz – saldo, gde su pare? Vrlo prosto i jednostavno.
Vrlo prosto i jednostavno. Ovo je jedan od pet ili šest sporazuma koji su zaključeni i kojima je pristupila Republika Srbija, nekada i SRJ, opremanje carina, carinska saradnja itd. Rezultati svih tih sporazuma su bili da Turska na granici sto puta više zapleni droge nego Bugarska i Srbija zajedno.
Vrlo prosto i jednostavno. Uzmete kartu sveta, pogledate gde je Avganistan, pogledate gde je Kosovo i Metohija, pogledate gde je Napulj, centar tog krila NATO pakta pod kojom je ovde, Napulj drži mafija, to znate, oni plivaju u đubretu tamo, priča je zatvorena.
Sada treba da izađe neko i da nas obaveštava o lepim željama, očekivanju epohalnih rezultata, pohvali da se borimo protiv organizovanog kriminala, verovatno se neko bori protiv tog organizovanog kriminala, možda na ulici, možda na pijaci, ali ovo što je u institucijama vlasti nikako.
Ova država je rekla da je grupa Darka Šarića oprala kroz institucije Republike Srbije milijardu i 350 miliona evra. Ko je rekao taj podatak? Homen? Da li on to zna? Zna. Jer, on zna i protiv koga će da bude podignuta optužnica i šta će on u istrazi da kaže, i kad će da bude suđenje, i koliko će da bude osuđen, i ko drži koji kafić u Beogradu, on čak i to zna. Sve zna čovek.
Ja vas podržavam u tome, raščistite te stvari, ako možete i ako smete. Ako smete, raščišćavajte. Znate, mi smo sada došli u tom razvoju naše ekonomije u situaciju, nekada su se zaduživali od MMF i Svetske banke, pa je onda stepenice niže bila takođe bogata institucija Evropska banka za obnovu i razvoj itd, sad smo spali još korak niže pa smo došli do Komercijalne banke. Znate šta je sledeća etapa? Zemunska pijaca. Tamo dve tezge da pretvorimo, doduše i banke su i nastale na pijaci, znate.
Vodite računa, ovo što vam rekoh, sad imam neki posao, moram da idem da bunim narod na jednoj lokaciji. Vodite računa, pravite razliku između prijatelja i neprijatelja, neprijatelj uvek je dokazan, on se ponosi time i kada vidite ovog gospodina Štefana Filea, kažite mu da se borim da se iz srpskog jelovnika izbaci File sa medaljonima od pečurke jer tako nešto kad se napiše na jelovniku Republike Srbije, neko će da pomisli da neko mrzi Štefana Filea, od toga zavisi život i smrt u Srbiji.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Dragan Stevanović ima reč. Izvolite, gospodine Stevanoviću.

Dragan Stevanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, smatrao sam da sam u obavezi da kažem nekoliko reči u vezi sa sporazumom sa kojim je gospodin Krasić i započeo svoju diskusiju i završio je, i to su sporazumi koji se odnose na Republiku Bugarsku. U jednom od tih sporazuma, u obrazloženju teksta zakona, kaže se da će ovi sporazumi pomoći evropskim integracijama Srbije.
Mi smatramo da su postupci koji se odnose na evropske integracije vrlo destruktivni za Srbiju, za njen ustavni poredak i smatramo da svoju destruktivnu nameru u odnosu na Republiku Srbiju EU neće završiti sa KiM, da polako svoju destrukciju širi i na neka druga pogranična područja.
Materijalnim dokazima ću u slici i u tekstu, onako kako je to gospođa Čomić malopre tražila od poslanika SRS, da pokušam da vam dokažem da je to zaista tačno, da problemi postoje, da Vlada gura probleme pod tepih i glavu u pesak i pored gomile apela SRS da se na ozbiljan način pozabavi određenim problemima na teritoriji Pčinjskog okruga, konkretno opštine Bosilegrad, a delimično i opštine Surdulica, te dve opštine su oslonjene jedna na drugu i problemi koji se javljaju u Bosilegradu reflektuju se polako i u Surdulici.
Dobro me razumete šta pričam, skoro ste bili u Surdulici, mislim da biste ovo što ću ispričati u nastavku zaista ozbiljno trebalo da shvatite. Zakoni i sporazumi, dokumenti i norme zakonske ove države su do sada zaista raspolagale gomilom mehanizama kojima se kriminal i problemi prekograničnih odnosa, tokova i kretanja mogao suzbijati i rešavati. Nikada nije na odmet da se tako nešto unapređuje.
Ali, ova država generalno ima problem sa činjenicom da pojedini predstavnici vlasti na različitim nivoima ove države predstavljaju mecene za neke stvari, za neke stvari koje sa jedne strane predstavljaju po svojoj suštini i sadržaju kriminal, sitni šverc, a sa druge strane predstavljaju vrlo, vrlo ozbiljne atake na ustavni poredak Republike Srbije.
Mi smo pokušavali da apelujemo na vas, kao Vladu, da reagujete. Koliko god puta sam od Vlade tražio odgovor da li na teritoriji opštine Bosilegrad postoje elementi delovanja ili udara na ustavni poredak, ministarstva su me obaveštavala da nema narušavanja javnog reda i mira.
Intenzitet problema koje danas imamo u Bosilegradu možda nije ogroman, čini ga desetak ljudi, ali su to ljudi koji su institucionalno obezbedili logistiku problemima koji ovoj državi mogu da zadaju ozbiljne glavobolje.
Apelujem na vas, kao ministra u Vladi, da prihvatite činjenicu da Beograd nije daleko od Bosilegrada, kao što nije bio daleko od Prištine, da ni Novi Sad nije daleko od Bosilegrada i da svi vi koji sedite u Vladi prihvatite argumente SRS i pozabavite se antiustavnim ponašanjem pojedinaca na teritoriji opštine Bosilegrad, sa jedne strane, ili u nekim drugim opštinama koje se graniče sa Republikom Bugarskom, time se pozabavite ozbiljno, čuvate ustavni poredak, nacionalni interes ove države jer, između ostalog, na to vas i zakon i Ustav obavezuju.
Pre svega, želim da vam kažem da je opet u našoj državi bio problem, što mogu ovde da kažem, kada smo kao predstavnici lokalne samouprave prethodne, kada su radikali bili na vlasti, pokušavali da unapredimo granične prelaze tehnički, materijalno, kadrovski i u svakom drugom smislu.
Nismo imali sluha, pobedio je lobi koji je branio intenzitet i obim saradnje, odnosno prelazaka na Dimitrovgrad. S jedne strane, korist bi imao jug Srbije, pre svega opština Surdulica, oni koji žive na tom području, koji rade na graničnom prelazu, rasteretio bi se granični prelaz u Dimitrovgradu. Na kraju krajeva, bilo je prostora i mogućnosti da se prelaz u Bosilegrad unapredi i podigne na jedan viši nivo, što bi bilo zaista u kontekstu ravnomernog razvoja svih delova Republike Srbije.
Sluha nije bilo. Dokle i kako će se sa tim ići dalje nemam pojma, ali donosimo sporazum, a na ta dva prelaza, odnosno na jednom prelazu u opštini Surdulica dnevno ako pređe pet automobila ljudi na granici su srećni.
Država je imala mehanizme i ja ću vam sada pročitati, ako smatrate da je potrebno, a ako ne, daću vam posle ove rasprave imena bar tri čoveka koji učestvuju u švercu, koji su pokriveni i kojima je mecena neko ko predstavlja na tom lokalnom nivou državu u Bosilegradu. Oni imaju status povlašćenih tamo.
Kako država sa tim da se obračuna? Država mora prvo sama sa sobom da se obračuna. Ova država i ova Vlada imaju sa tim probleme što od svojih međusobnih koalicionih loših odnosa nemaju vremena da se bave ozbiljnim i suštinskim problemima.
Da ne dužimo priču, vezano za prelaze granične, kriminal koji se tu dešava, koji je, istina, sitan, nije to veliki kriminal, država to preko noći može da reši ako pokaže volju. Ovo što u slici i tekstu želim da vam pokažem počinje da biva jedan ozbiljan problem.
Naime, gospodine ministre, ne znam da li znate da je 7. novembra Dan zapadnih bugarskih pokrajina. O zapadnim bugarskim pokrajina SRS je u ovoj skupštini puno puta govorila. Voleo bih da je ovde više poslanika koji dolaze sa tog područja ili koji su pripadnici bugarske nacionalne manjine, zato što ne bi imali jedan jedini argument protiv ovoga što ću izneti.
Dana 7. novembra na sajtu jedne bugarske novine "Darik news" objavljen je tekst u kome se kaže da su Bugari iz opštine Bosilegrad pisali Evropskom savetu o narušenim pravima nacionalne manjine u Srbiji.
Dalje se kaže između ostalog u tekstu, ja ću malo nevešto, ali ću prevesti, kaže se da je predstavljeni dokument, odnosno da se u predstavljenom materijalu Demokratskog saveza Bugara razobličava veliko, odnosno produžavanje, pazite sad ovo, velikosrpske politike na nacionalnoj i kulturnoj asimilaciji bugarske manjine. Objavljeno zvanično na sajtu.
Prikazuje se i konkretni način kako se to narušava i kako su njihova građanska prava i slobode dovedena u pitanje. Ovo se odnosi na vašu Vladu. Ovo je adresa Nemanjina 11. Čija vi to prava i građanske slobode ugrožavate i urušavate? Vi koji oslobađate Iliju Jurišića urušavate nečija prava i slobode. Zamislite apsurd. Zamislite bruku na koju Vlada ćuti, država ne reaguje.
Dalje, kaže se – zabrinutost, opasnost od urušavanja institucija koje su od njihovog značaja za život i za zdravlje. Ova rečenica se odnosi na sporazume i kaže: Bugarska diplomatija u okvirima bilateralne saradnje sa Srbijom nije učinila ništa da bugarsku nacionalnu manjinu u Srbiji zaštiti.
Oni su to objavili na sajtu, a onda su to sve lepo spakovali i poslali vašem prijatelju Štefanu Fileu. Štefan File, spominjao ga je gospodin Krasić, šalje odgovor da će evropske institucije ozbiljno da uzmu u razmatranje problem i položaj bugarske nacionalne manjine u Srbiji i uče svetsku javnost kako su osnovni postulati na kojima je EU sazdana prava i slobode građana, nacionalnih manjina itd. Spominje se upitnik i spominju se pretpristupni postupci gde će sa vama na tu temu da se razgovara.
Ne morate da reagujete da u sve ovo nisu uvučene institucije naše države. Jedan od kolovođa tih takvih stavova, evo ga na slici koja je objavljena pored ovog teksta, predsednik opštine Bosilegrada. Da li je tako, gospodine Stajkoviću? Tako je. Da li je ovo stav i vaše stranke u Bosilegradu? Naravno da jeste, ali razumem ako ne govorite, nije ništa sporno.
Ovde je i veterinar, takođe iz Bosilegrada, koji je do juče primao platu od ove države. Pa je ovde sveštenik SPC obučen po kanonima Bugarske pravoslavne crkve. Slikali se ispred spomenika Vasila Levskog, ispred srpske filijale poreske uprave koja im je, između ostalog, pre nekoliko meseci dala struju da održe miting na kom su napadali ustavni poredak Republike Srbije. Ovde nam niko drugi nije kriv.
Znate li šta piše na njihovoj slici? Bugari iz Bosilegrada protiv podrške Srbiji. Ovde je predsednik opštine, ali dotaći ćemo ga se i malo kasnije.
Zašto je ovo opasno, gospodine ministre? Ovde je taj isti čovek na teritoriji države Republike Srbije pod barjakom Republike Bugarske i EU. U sred Srbije čovek predsednik srpske opštine maše bugarskim zastavama i zastavom EU. Na zgradi opštinske uprave u Bosilegradu nemate državnu zastavu Republike Srbije, a na 100 metara od zgrade opštinske uprave u Bosilegradu je kuća izvesnog Dimitra Dimitrova, na kojoj su okačene slike učesnika u atentatu na kralja Aleksandra. Vi nas obaveštavate da ovde niko ne remeti javni red i mir i sa Bugarskom hoćemo da sklapamo sporazume.
Pazite sad dalje, 7. novembra je bio Dan zapadnih bugarskih pokrajina. Podsetiću vas još jednom, zapadne bugarske pokrajine ekstremne, odnosno političke grupe koje su parlamentarne grupe u Republici Bugarskoj i koje podržavaju vlast grupe Ataka koju vodi Hlebarov smatra da su zapadne bugarske pokrajine deo Republike Srbije koje obuhvataju opštinu Bosilegrad, Babušnicu, deo opštine Surdulica i naravno deo opštine Dimitrovgrad.
Oni su pokušali da dođu u Srbiju da proslave to. Jedna grupa je vozilima prošla, a drugu grupu sa mini-busevima, na kojima je stajao natpis – VMRO, zaustavila je na granici policija. Tu se desio incident. Kakav i kolikog obima, intenziteta, ne znam. Ne bih voleo da ispadnem neozbiljan. Onda je diplomatija Republike Bugarske u Srbiji reagovala. Neka me demantuju ako kažem da su protestovali zbog toga.
Država ćuti, država nema nameru da reaguje. Naše pitanje je – zašto? Zbog čega? Da li je ovo neka teorija zavere ili smo vam argumentovano pokazali da neko u Bosilegradu pokušava da stvori problem gde ga nema?
Građani bugarske nacionalnosti koji žive u Srbiji, to hoću, želim i moram da ponovim, neće mi zameriti što ću reći, lojalni su građani i Srbiju doživljavaju kao svoju. Oni očekuju od Vlade da reši ovaj problem. Ovu problematiku pravi pet ljudi, ali tih pet ljudi, sad se vraćamo na priču o predsedniku opštine, dobili su kroz institucije logističku podršku.
Kako može da bude loša država nekom ko od te iste države prima platu 100 i kusur hiljada? Kako je to moguće? Što ne ide u tu drugu državu koja im je bolja? Ne smeta im država kada je haraju, ali su im ugrožena prava i slobode. Kako gospodi veterinarima ne smeta da primaju do juče plate iz republičkih institucija? Bore se za svoja prava. Ne valja im u Srbiji. Ne može država na to da ćuti.
Oni ne mogu da urušavaju Srbiju i ustavni poredak Srbije novcem Republike Srbije. Mogu, ali ako nastavite da ćutite. Vi ćete biti odgovorni ako omogućite nekome da poseje seme zla na teritoriji opština gde živi bugarska nacionalna manjina. Građani bugarske nacionalne zajednice ne dele ni stav ni mišljenje sa onima koji prosipaju zlo i besmisao.
Vi ste zbog toga dužni, ne vi lično nego vaša Vlada da reagujete kako bi se ove stvari u korenu sasekle i kako bi tamo država mogla da se bavi ozbiljnim problemima, životnim problemima, da nam sređujete puteve, da nam donosite strateške dokumente, da se bavite zaista školama, da se bavite socijalnim ustanovama, da se bavite industrijom, da rešavate životne probleme tih građana tamo, a ne da neko pod okriljem ili u Partnerstvu sa EU pokušava da otvara probleme kojih nema i ne sme da bude.
Još jednom, SRS apeluje na sve vas koji sedite u Vladi da prestanete da zatvarate oči i okrećete glavu od ozbiljnih problema, rešite problem sa pet ljudi kako bi deset hiljada ljudi živelo normalno onako kako im Srbija hoće i želi i može da omogući.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Zlata Đerić ima reč.
...
Nova Srbija

Zlata Đerić

Nova Srbija
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsednice, poštovani gospodine ministre, četiri predloga zakona o potvrđivanju sporazuma o međunarodnoj saradnji MUP koja su veoma važna i oni su  danas pred nama. Žao mi je što se donose ovako u kamernoj atmosferi, što pokazuje da parlament u ovom trenutku ili ne želi, vladajuća većina ne želi da shvati značaj ovih dokumenata ili ne želi da o njima ozbiljno raspravlja. Čak i broj prijavljenih govornika o tome govori.
Motivacija da se donesu ovi zakoni svakako je veoma važna, pre svega zato što su zahvaćene dve vrlo bitne oblasti modernog društva, pa i Srbije, a to su međunarodna borba protiv kriminala i, drugo, rešavanje problema nastalih usled elementarnih nepogoda, elementarnih nesreća, katastrofičnih događaja.
Dakle, ovo su četiri dokumenta kojima se danas bavimo. Kolege su u svojoj diskusiji izneli mnoge druge probleme koji se otvaraju pred građanima Srbije. Bilo bi dobro da ministar primi k znanju ono što je sad rečeno i svakako na Vladi iznese ono što je argumentovano ovde predočeno.
Međutim, poštujući sve argumente koji su izneti u okviru ova četiri sporazuma koji su pred nama, koje parlament treba da usvoji, svakako bih ispred Nove Srbije rekla da mi pre svega podržavamo sporazum koji govori o saradnji između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije po pitanju rešavanja problema elementarnih nesreća, elementarnih nepogoda i drugih tehnoloških nesreća.
Dakle, Rusija ima posebno ministarstvo koje se bavi odbranom građana. To bi moglo da nas poduči upravo kako sledeću Vladu treba odgovorno organizovati i kako taj resor treba uposliti, pogotovo posle događaja poslednjih 20 godina i promena, klimatskih promena prouzrokovanih širom planete, prići ovom problemu i u Srbiji i na drugi način.
Dakle, između sva četiri ova dokumenta mi smo posebno odlučili da podržimo upravo taj sporazum, jer smatramo da je to veoma bitno za Srbiju u ovom trenutku i, kako reče jedan govornik, teško da će Srbija Rusiji trebati po pitanju takvih problema. Rusija je tu mnogo moćnija tehnološki, iskustveno, naučno i u svakom slučaju uvek spremna i uvek otvorena, s obzirom da smo na istom kontinentu i da nije tako daleko kako su neki hteli da ovde to predstave, da nam pomogne.
Kao što nam je uvek pomagala i kako smo se čak i u nekim političkim katastrofama ranije pokušavali osloniti na Rusiju kada smo čekali ono famozno rusko "njet" da reši neke naše probleme, tako je i sada potrebno da se ovim sporazumom determinišu neki odnosi da se oni pravno validno reše i da mi kao zemlja kojoj Rusija jeste naklonjena, kao država kojoj Rusija jeste naklonjena i uvek blagonaklona možemo u ovako nekim teškim momentima da računamo na tu svesrdnu pomoć jedne tako tehnološki napredne države, koja može da reši u takvim trenucima mnoge probleme sa kojima se Srbija suočava.
Međutim, ono što se nama sada otvorilo kao jedna od tema o kojoj smo govorili, svakako je i ova tužna situacija koja nas je zadesila upravo ovih dana, pa se sve to nekako poklopilo, a nismo znali da će ova tačka dnevnog reda doći upravo sada kada se desilo ovo što se desilo u Kraljevu i da ne bismo lamentirali nad situacijom u Kraljevu koja je teška i koja je opominjuća za nas i koja će testirati sve naše resurse, i humanitarne, i tehnološke, i materijalne, i ljudske i sve one ostale koje imamo, pa čak i te kooperativne sa zemljama, videćemo sada ko su prijatelji, ko su neprijatelji, jer nije mala nijedna nesreća koja se desi.
Ako je samo jedan krov pao, ako je samo jedna porodica ostala pred zimu na ulici, ako je samo jedno dete provelo neprospavanu noć zbog tako nečega, nije ni to malo i nije ni to razlog da se ne bude nad tim zabrinut.
Međutim, svakako ćemo usvajanjem ovih sporazuma pomoći MUP da još odgovornije i još ozbiljnije se bavi kriminalom kojim se bavi, naravno, ne zanemarujući ni onaj kriminal u zemlji koji je svakako aktuelan i koji se vezuje i za ova pitanja, pre svega mora se razmisliti o građevinskoj mafiji.
Ako smo ikada imali razloga da se bavimo građevinskom mafijom, mislim da je moj predsednik malopre o tome detaljnije govorio, svakako jesu i ovi događaji razlog jer Srbija nema seizmološku opreznost dovoljnu. Znamo da se prilično veliki broj ljudi obogatio upravo na poslovima neodgovorne gradnje, sumnjivim kapitalom, sumnjivim dozvolama, sumnjivim izvođačima i nesumnjivim interesima i nesumnjivim političkim vezama, prodajući vrlo skupo, preskupo kvadrate već više puta opljačkanim građanima Srbije i vrlo često ostavljajući ih baš bez tih kvadrata.
Dakle, kada se dese ovakvi događaji, već se pokazalo da Beograd ima problema u određenim delovima da ne bi mogli da neki noviji objekti, novosagrađeni objekti, renovirani objekti, dograđeni objekti, a znamo koliko je toga bilo i koliko to jeste predmet građevinske mafije i građevinske eksploatacije, na taj način ne bi izdržali jedno ozbiljnije seizmološko potresanje tla, tako da moramo mnoga pitanja da otvorimo, mnogo ozbiljnije time da se pozabavimo i mnogo ozbiljnije da stanemo pred građane Srbije, da odgovorimo na neka pitanja.
Napraviću digresiju, mada ministar nije iz tog resora, ali očekujem da to prenese na Vladi, šuška se, a to jeste predmet čestog koketiranja u donošenju zakona i uopšte priče o zakonima, šuška se o zakonu o restituciji, pa jedan od kamena spoticanja upravo kod donošenja tog zakona, kog se niko ozbiljno ne prihvata, jeste upravo građevinska mafija i svi mi to znamo i svi mi o tome ćutimo.
Dakle, i to je jedno od pitanja koje vezuje sve ove probleme i treba da bude u svakom slučaju rešeno, da ne pričam o problematičnim, korumpiranim inspekcijama koje su pri tome vrlo odgovorne i koje zaista i kada dođu ovakvi problemi kada popucaju zidovi bolnica, kada neke zgrade koje ne bi smele da u ovakvom zemljotresu popucaju, popucaju, onda moraju mnogi tu da budu odgovorni posle toga.
Nije dovoljno da mi samo nešto saosećamo i svi smo nešto humanitarni i slikamo i snimamo porodice koje su prošle loše ili tragično u ovom događaju, nego treba neko posle ovoga da odgovora za sve ono što nije preduzeto kao preventiva da bi se ova nesreća koja se desila, na koju nismo mogli uticati, ali bar da bude svakako manja i sa manjim posledicama po građane Srbije.
Gospodine ministre, Nova Srbija će svakako održati ovaj sporazum u saradnji sa Ruskom Federacijom i očekujemo da ministar za ovu podršku koju mu dajemo opravdala poverenje koje mu dajemo.

Whoops, looks like something went wrong.