PRVO VANREDNO ZASEDANJE, 22.02.2011.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVO VANREDNO ZASEDANJE

2. dan rada

22.02.2011

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:05 do 19:05

OBRAĆANJA

Mićo Rogović

Napred Srbijo
Zahvaljujem, gospođo predsedavajuća. Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, zaista ne želim da pričam o političkim aspektima ove dve teme, ali neke stvari, o kojima ste danas vi govorili prilikom rasprave sa pojedinim poslanicima, jesu očigledne. Ne zavisi od nas iz opozicije kada će da radi ovaj parlament, neshvatljivo je da su danas razdvojene ove dve toliko slične tačke dnevnog reda, zašto je to tako možete da pitate gospođu Čomić, koja sedi iza vas, pa može da vam da obrazloženje na to pitanje, a,  u pravu ste iz razloga što dan zasedanja parlamenta strahovito košta građane Srbije, poreske obveznike, ali to već nije naša obaveza.
Međutim, da ova rasprava ima politički prizvuk može da se vidi iz izlaganja kolega iz vladajuće koalicije koji su pričali pre mene, kao i ozbiljnost govora predsednika Odbora za odbranu i bezbednost i još jednog kolege, od ukupno šest minuta, po ovom ne tako malo bitnom pitanju. U prilog tome govore i neki komentari stručne javnosti da ovo pitanje u Srbiji nije dovoljno ni medijski propraćeno, verovatno iz razloga što i u okvirima vladajuće koalicije ne postoje dovoljno jasni stavovi po ovom pitanju.
Kada govorimo o Predlogu odluke o usvajanju Godišnjeg plana upotrebe Vojske Srbije i drugih snaga u okviru multinacionalnih operacija u 2011. godini, kao i Predlogu odluke o učešća pripadnika Vojske Srbije u multinacionalnim operacijama u 2011. godini moramo se zapitati zašto pred Skupštinom ne postoji predlog odluke o učešću pripadnika drugih snaga odbrane, u ovom konkretnom slučaju, Ministarstva unutrašnjih poslova? E, pa, to je ono što ste na brzinu donosili one zakonske akte krajem 2009. godine i to je pitanje za premijera, kao i za predstavnika Ministarstva unutrašnjih poslova, koji sedi ovde, da se o tome ozbiljno razmisli. Jer, ako u ovom parlamentu može da se usvoji odluka o Godišnjem planu učešća Vojske Srbije u multinacionalnim operacijama, zaista nema nikakve logike da se ista stvar ne odnosi i na druge snage, a u ovom slučaju, konkretno, na Ministarstvo unutrašnjih poslova. Pitam – zašto bi, onda, Vlada na osnovu vašeg plana donosi odluku o učešću pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova u multinacionalnim operacijama?! To je pitanje za premijera, za Vladu, za predstavnike Ministarstva unutrašnjih poslova i ja se ne bih na tome dugo zadržavao.
Još jednom kažem, ispred SNS, bez ikakve loše namere, da ne želim da pričam o političkom kontekstu ove priče, već moje dalje izlaganje biće usmereno na kapacitete i Vojske Srbije i Ministarstva unutrašnjih poslova, imajući u vidu jednu veoma delikatnu i veliku obavezu. Zaista bih bio saglasan sa vama, ili sa jednim od govornika, da kada donesemo odluku da ti pripadnici budu upućeni u ove operacije to svi dočekamo sa aplauzom.
U obrazloženju dela teksta o Godišnjoj upotrebi Vojske Srbije i drugih snaga stoji da se rad, recimo, policijskih službenika u misiji sastoji se od savetovanja, nadgledanja rada i treninga policijskih službenika Nacionalne policije Liberije i, u ovom slučaju, Haitija.
Dalje u obrazloženju kažete: ''Učešćem u multinacionalnim operacijama pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova stiču nova iskustva i imaju priliku da tokom izvršavanja administrativnih delatnosti stiču znanja u primeni najnovijih tehnologija i elektronskog poslovanja.'' Pa, zar je moguće da takve pripadnike šaljemo u mirovne operacije? Toliko o neozbiljnosti ljudi koji su pisali obrazloženje vezano za učešće pripadnika MUP-a u mirovnom operacijama. Totalno jedan nesklad i nelogičnost što ste naveli u tekstu obrazloženja i zbog toga ne može da sledi onaj aplauz svih nas. Zaista, nema smisla to što ste naveli kao obrazloženje za učešće u multinacionalnim operacijama pripadnika MUP-a. Da steknu nova iskustva u Liberiji i Haitiju?! Za one koji slušaju prenos i za sve vas evidentna je činjenica da ste napravili promašaj u ove dve stvari ovde.
Kada se govori o kapacitetima ne možemo da se ne pozovemo na deo nasleđa Republike Srbije, a zbog nasleđa SFRJ. Moram reći da iskustvo u ovim multinacionalnim operacijama postoji još od 50 i neke godine, pa naovamo, da je učešće u tim operacijama, u dve od pet zemalja, zaista bilo na velikom nivou od strane naših oružanih snaga, bivše SFRJ, i da smo u jednoj operaciji imali najveći kontigent, a da smo u jednoj, čak, imali rukovodioca, odnosno generala iz sastava tadašnje JNA koji je bio komandant kontingenta.
Dobili smo takvo nasleđe, mislim na SFRJ i Srbiju kao naslednicu kontinuiteta SFRJ, da smo davali usluge, ali, nažalost, u prethodnom periodu, i mi smo bili korisnici tih usluga, kao što kaže kolega Šarović, iz poslaničke grupe. To iskustvo daje malo komplikovane odnose u pogledu mirovnih operacija vezano za Republiku Srbiju.
Angažovanje naših snaga u mirovnim operacijama u funkciji izgradnje i očuvanja mira u svetu definisano je, u okviru tri misije, u Strategiji odbrane, kao i Zakonom o Vojsci Srbije, koji se decidno poziva na Zakon o upotrebi Vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama van granica Republike Srbije. Ovo je posle 2004. godine, posle onog zakona, prvi primer da u mirovnim operacija koje odobri Savet bezbednosti UN pored pripadnika Vojske Srbije, u njihovom sastavu budu i predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova, i verovatno Ministarstva spoljnih poslova, podrazumeva se pod tim, možda može, dakle, kao mirovne misije UN.
Polemika je ovde razjašnjena na osnovu ova dva nova učešća naših, možemo reći, kontingenta, s obzirom na ranije učešće manjeg broja uglavnom vojnih posmatrača ili sanitetskih timova, koji se u poređenju sa nekim drugim jedinicama drugih rodova i vidova Vojske Srbije mogu smatrati i jedinicama, s obzirom na to da su sanitetski timovi.
Poređenja radi, u odnosu na 2010. godinu, gospodine ministre, kada smo usvajali Godišnji plani i Odluku o učešću Vojske Srbije i drugih snaga, sada je rok pomeren. To smo radili krajem juna 2010. godine, kada su i pojedini mandati u određenim zemljama istekli, a sada radimo u februaru. Koliko je ovo značajno, verovatno, govori i to što se ova tema razmatra na vanrednom zasedanju. Mi ne možemo retroaktivno donositi odluke o učešću naših jedinica u misijama UN, pošto su one, praktično, ili završene ili u toku.
Takođe, treba ovde reći i činjenicu da je u toku prošle godine završena jedna misija, da su zaslužili sve pohvale sanitetski timovi, kao i oni koji se trenutno nalaze u mirovnim operacijama; zaslužuju pohvale i naše misije koje su postojale u periodu i ranije, u poslednjih deset godine u kojima su učestvovale snage Vojske Srbije i kasnije snage MUP-a.
Ono što je problematično, na čemu i dalje treba da se radi, to su kapaciteti sa kojima učestvujemo u mirovnim operacijama. Oni su, kao što sam i rekao, kao što je i dosta govornika reklo, u ovom trenutku i u ovoj situaciji, a i prethodnih godina, u kapacitetima sanitetskih timova i vojnih posmatrača. U finansijskom izveštaju za 2010. godinu, učešće u ovim operacijama koštalo je, oko, 201 milion dinara, a sada je ta cifra evidentno veća, negde, oko, tri i po puta, ako se ne varam, oko 650 miliona dinara.
Vi ste bili u obavezi da istakne zbog čega je ta situacija. Ta situacija jeste i zbog činjenice da je sada u sastavu prisutan veći broj ljudi i opreme, čak i deo kontigenata u vojnim smislu u rangu voda, dva pešadijska voda, dakle, to je zbog toga. Ali, ne sme da se krije ni od građana Srbije, ni od nas, činjenica da UN u ovoj oblasti refundiraju 30 do 40% sredstava, a da u ostalim mirovnim operacijama to refundiranje i ne postoji. Ovde imamo planirane dve nove operacije u tekućoj godini, koje iziskuju veliki deo sredstava, a za čije učešće nama, našoj državi neće refundirati sredstva.
Šta je još problem kada se govori o kapacitetima? To je činjenica da siromašne zemlje, gospodine ministre, u pojedinim mirovnim operacijama, zaista, delom i finansiraju svoje regularne vojske, svoja ministarstva.
Kako se to dešava? Recimo, oružane snage Pakistana ili Urugvaja, u jednoj operaciji u Africi, u Aziji ima situaciju da se angažuju velike pešadijske jedinice, ranga bataljona i više, i automatski mogućnost angažovanja opreme. Vi znate da prilikom angažovanja većeg kontingenta oružanih snaga određene zemlje dolazi do refundiranja u većem iznosu tih sredstava i naši mirovnjaci znaju, recimo, da je Urugvaj u toj situaciji u Kinšasiju naplatio 100 kamiona, a efektivno je bilo upotrebljivo, i u toku dana i u toku cele te mirovne misije, deset njihovih kamiona, kao i da su oni dovukli na teritoriju, krizno žarište, i deo tehnike koja je zastarela, ali u principu UN refundiraju po kamionu na dnevnom nivou oko sto dolara. Možete da izračunate koliko je Ministarstvo odbrane Urugvaja, kao i njihove oružane snage, u tom periodu zaradilo.
Postavljanje kapaciteta i pitanje kapaciteta naše Vojske Srbije, a pogotovo Ministarstva unutrašnjih poslova i u slučaju kada je to vezano za veće kontigente…
(Predsedavajuća: Vreme je iskorišćeno, 12 minuta.)
Zahvaljujem, nastaviću kasnije.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima ministar odbrane Dragan Šutanovac.
...
Demokratska stranka

Dragan Šutanovac

Zahvaljujem. Imajući u vidu da je postavljeno nekoliko pitanja za koja mislim da treba da dobiju odgovor, pre svega želim da kažem da je u evidencija Vojske Srbije u ovom trenutku, u trenutku kada je još uvek u procesu profesionalizacija, jedan broj vojnika na obuci za profesionalne vojnike, imamo oko 5.000 pripadnika Vojske koji su u bazi, koji su se dobrovoljno prijavili za učešće u mirovnim misijama, tako da to nije problem. Naprotiv, to je imperativ.
Tačno je da je jednim delom imperativ i plata koja se dobija, ali ne bih potcenjivao pripadnike vojske i ne bih uzimao to kao jedini imperativ. Mislim da je vojnička uniforma nešto sasvim drugo. Ukoliko su hteli da zarađuju pare, bavili bi se nekim privatnim poslom i ne bi bili oficiri i pripadnici vojske, kao što je to ovde i rečeno.
Plate nisu na nivou na kojem bih ja želeo da budu. Zavise od više parametara, od zemlje do zemlje, od takozvanog koeficijenta rizika, bezbednosti, uslova rada, od klimatskih uslova. Kreću se od, najniža plata za profesionalnog pripadnika vojske, koji je relativno nov, jeste 1.050 dolara, a najviša plata je 3.800 dolara. Na to svakako ide i plata koja se prima u zemlji. Kao što znate, u zakonu, koji ste izglasali u parlamentu, koji se tiče upućivanja pripadnika vojske i drugih snaga odbrane u mirovne misije, u članu 25. definisano je koje još prinadležnosti dobijaju oni koji se odluče za učešće u mirovnim misijama.
Naglašavam da, bez obzira koliku dozu straha koju ste iskazali, pripadnici Vojske Srbije koji budu na brodovima grčke i francuske flote, neće biti ugroženi od strane pirata. Još nije zabeležen slučaj da je neko oteo vojni brod. Očekujem da se to neće desiti ni u budućnosti. Ta vrsta straha je neopravdana i možete slobodno da se opustite.
Po pitanju ovih drugih misija, već sam u uvodnom izlaganju rekao da je svaka misija i svaka vojna služba sama po sebi izuzetno teška. Može da bude bezbednosno opasna. Ljudi koji rade sa oružjem su svakako pod posebnim stresom. Moram da vam kažem da u Srbiji mnogo više ljudi pogine u saobraćajnim nesrećama nego ovi koji rade sa oružjem, što ukazuje da ti ljudi imaju samosvest i veliku odgovornost i prema sebi i svojim kolegama, kao i prema poslu koji obavljaju. Verujte mi, ne postoji razlog da se u parlamentu na taj način razgovara o tim ljudima.
Mi sprovodimo civilnu i demokratsku kontrolu u zadatim uslovima i na način na koji to rade i drugi parlamenti u svetu. Ukoliko imate ideju da delegacija parlamenta obiđe neku od naših mirovnih misija, dobrodošli ste. Svakako, troškove ćete snositi vi kao parlament, ali mi ćemo vam organizovati posetu u bilo kojoj našoj mirovnoj misiji, bilo da se radi o Kongu, Kipru ili o drugim mirovnim misijama, pa ćete moći na terenu da se uverite šta rade naši ljudi koji su tamo.
Naglašavam, dobrodošli ste. Voleo bih da budete glasni i jasni u parlamentu i da tražite sredstva da otputujete na jedan takav put. Takav put nije jednostavan, ali možete to da vidite i da na licu mesta uradite civilnu i demokratsku kontrolu. To nije nepoznata stvar u svetu. Zemlje koje su bogate i koje imaju sredstva to relativno često rade. Ministri obilaze svoje vojnike koji su širom sveta.
Imao sam ideju da ove godine obiđem našu misiju u Čadu, ali to košta više desetina hiljada evra, što je otprilike u vrednosti, na nivou, jednog diskaveri džipa koji koristi Vojska Srbije. Meni je iskreno bilo žao da zarad puta potrošim novac koliko vredi jedan džip. Ali, vidim da postoji veliko interesovanje kod vas, gospodine, i da želite ta sredstva da utrošite na adekvatan način. Kažem, dobrodošli ste i imaćete tamo hranu besplatnu, tako da samo treba put da rešite i, eventualno, dnevnice koje biste dobili.
Sa druge strane, čuo sam da je više kamiona ušlo u Čačak i izišlo iz Čačka. To se svakog dana dešava, nemojte da brinete. Ako imate neko saznanje o bezbednosnim problemima, prijavite policiji. To će morati da reši policija što je moguće pre. Hvala. (Aplauz)