PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 08.03.2011.

4. dan rada

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Narodni poslaniče, ne govorim o vašim namerama, govorim o vašoj obavezi da govorite o temi dnevnog reda. Sve namere koje imate, nameru da koristite dozvoljeno... ali obaveza vam je tema dnevnog reda, molim vas.
...
Srpska radikalna stranka

Sreto Perić

Srpska radikalna stranka
Isključivo, najveštije i govorim samo o temi dnevnog reda, sve ostalo su neke potrebe da samo ilustracijama to potkrepim.
Na kraju, vezano za Predlog odluke o programu zvanične statistike u periodu od 2011. godine do 2015. godine. Ovde sam morao da izdvojim jedan deo, kaže: „Vizija zvanične statistike. Sistem zvanične statistike Republike Srbije treba da ima ulogu regionalnog lidera...“. Obraćam se vama, gospodo iz Republičkog zavoda za statistiku. Ovi su nas ubili nekim drugim izjavama, da je Srbija regionalni lider u nekim drugim sferama. Nemojte vi to u statistiku unositi. Mi verujemo, kao što je jednom prilikom profesor Šami rekao, verujemo u statistiku. Nemojte nas sada terati da ne verujemo ljudima koji se bave statistikom. Ipak, pretpostavljamo da je tamo najveći broj profesionalaca i da oni rade samo to.
Ukoliko ste saglasni sa onim što je Srpska radikalna stranka predložila, da popis stanovništva i poljoprivrede bude istovremeno, u istom vremenskom periodu, pa neka to bude sad od 1. do 15. oktobra, znajte da smo zajedno, vi i mi iz SRS, učinili jedno dobro za građane Srbije. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je sedamnaest minuta od vremena poslaničke grupe. Različito je od vremena na monitoru zbog neophodnosti podsećanja narodnog poslanika na obavezu da govori o dnevnom redu.
Narodni poslanik Marko Milenković ima reč, posle njega narodni poslanik Paja Momčilov, a nakon toga narodni poslanik Dobrislav Prelić.
Narodni poslanik Dobrislav Prelić. Izvolite.

Dobrislav Prelić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, uvažena predsedavajuća, gospođo ministarka, imamo prilike i danas da vas vidimo u Skupštini, nije tema sport, ali menjate vaše kolege. Ono što je malo zabrinulo Srpsku radikalnu stranku jeste to što nema gospodina Dragina. Verovatno je odlučio da više ne učestvuje u radu ove vlade, jer se očekuje poslepodne njegova smena, kako je informisana već i šira javnost.
Kada su donošeni zakoni koji su danas na dnevnom redu Srpska radikalna stranka je upozoravala da će doći do izmene i dopuna, jer je bio vrlo kratak vremenski period da se sve to odradi. Normalno, bili smo u pravu, i danas imamo izmene i dopune Zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova za 2011. godinu i ove dve tačke dnevnog reda: popis poljoprivrede i program zvanične statistike u periodu od 2011. do 2015. godine.
Srpsku radikalnu stranku zapravo ne interesuju vaše kozmetičke promene, ova jeftina šminka sa buvljaka koja će se desiti danas, kada ćemo dobiti nove ministre. Ono što je svakako problematično, to je stanje u našem agraru. Mi nemamo nikakav problem da kažemo sve ono što je ova vlada uradila dobro u prethodnom periodu, od formiranja 2008. godine, ali svakako smo tu i da određene stvari kritikujemo.
Kao što smo rekli, smatrali smo da budžet za naš agrar treba da bude daleko veći. Samim tim bi u ovom popisu poljoprivrede koji je predviđen bilo daleko više toga, da tako kažem, upisano; verovatno bi veliki broj naših poljoprivrednika imao podrobno da popuni te formulare, da se odazove takvom pozivu. Mi sumnjamo da ćete biti u jednoj strahovito teškoj situaciji.
Pre svega ste razočarali mlade ljude odlaganjem popisa, i stanovništva i poljoprivrede, jer širom Srbije su se mladi ljudi raspitivali kada će početi popis, da zarade neki dinar, da li mogu da se jave nekome, nadležnim ministarstvima, da na taj način obezbede sebi neku dodatnu injekciju i da poboljšaju svoj budžet.
Mislimo da ćete imati velikih problema, kada je popis stanovništva i domaćinstava i poljoprivrede veliki problem. Ujedno, jedno pitanje za vas, ako budete mogli da odgovorite – kako mislite da izvršite popis na Kosovu i Metohiji? I ako bude završen popis u roku koji je predviđen ovim izmenama i dopunama Zakona, da li će to biti popis koji će imati relevantne činjenice i stvarno stanje u Republici Srbiji? Srpska radikalna stranka smatra da neće, jer smo sigurni da veliki broj domaćinstava, stanova i stanovništva, pogotovo obradiva poljoprivredna zemlja na Kosovu i Metohiji, naše šume, neće ući u ovu evidenciju. Ili ćete to samo fiktivno uraditi kako biste na neki način još jednom pokušali da kažete da Kosovo i Metohija nije izgubljeno i da ćete iskoristiti sva diplomatska sredstva da Kosovo i Metohija bude sastavni deo Srbije, a u stvari, prava istina je da ste se vi odavno odrekli naše južne pokrajine.
U razlozima za donošenje zakona stoji da „na putu pristupanja EU Republika Srbija mora da se prilagodi nizu propisa i standarda koje propisuje EU, koji će u velikoj meri izmeniti stanje u našoj poljoprivredi. Set zakona, pravila i procedura koje se odnose na poljoprivredu i koje treba usvojiti obuhvata zakonske standarde, zajedničku poljoprivrednu politiku i strukturne fondove. Da bi mogao da se prati proces prilagođavanja i ocenjuje stepen usaglašenosti, neophodno je uvesti brojne statističke indikatore u statistici poljoprivrede.“
Srpska radikalna stranka smatra da se iza ovog obrazloženja ili razloga za donošenje zakona krije nešto sasvim drugo. Mi mislimo da EU pre svega želi da ima tačan uvid u stanje u našoj poljoprivredi, sa koliko mi obradivih površina raspolažemo, sa koliko šuma, a pogotovo kakvi su nam kapaciteti, recimo, u organskoj proizvodnji. Namerno kažem organska proizvodnja, zbog toga što mala poljoprivredna gazdinstva sada kao jedinu perspektivu imaju mogućnost da se opredele za organsku proizvodnju, da sa konvencionalne proizvodnje krenu na organsku, jer im je to trenutno jedini izvor prihoda, tu jedino mogu da ostvare neku pristojniju zaradu. Jeste da treba više ulaganja, jeste da treba pomoć države. Moramo da kažemo da je u tom delu Ministarstvo poljoprivrede izašlo njima na neki način u susret i da se preko subvencija dobijaju određena sredstva za podizanje plastenika i sistema za navodnjavanje itd.
Ono čega se mi plašimo, to je da će EU doći do saznanja koliku u stvari Srbija ima obradive površine. Zbog čega? Zbog toga što se nama ovde sprema da Narodna skupština Republike Srbije donese zakon o gajenju GMO.
Vaš kolega Dragin je rekao da Srbija na to neće pristati. Mogu da kažem svoj lični stav, a i stav većine poljoprivrednika i nas poslanika SRS – da je to možda jedan od razloga zbog kojih je gospodin Cvetković odlučio da smeni ministra Dragina, zato što je bio izričit da taj zakon neće doći u proceduru. Imaćemo prilike da vidimo da li će se to uskoro desiti. Iza toga stoji STO, koja je jasno dala do znanja da ima velike primedbe zbog toga što je Narodna skupština Republike Srbije usvojila Zakon o zabrani gajenja GMO.
Moram da vas podsetim da su mnoge zemlje u EU zabranile GMO, pre svega Nemačka, Holandija, ali da su druge zemlje pristale na to, pre svega zbog ucena SAD i jedne velike kompanije koja se zove „Monsanto“, koja želi da preplavi celo tržište.
Činjenica je da je naša zemlja najplodnija i mislim da nisam neskroman kad kažem ne samo ovde na Balkanu, moguće je i u celoj Evropi. U prilog tome ide i činjenica da su 2004. godine predstavnici Holandije bili ovde kod nas, u Vojvodini, u Bečeju nudili da 200 hektara zemlje otkupe i da samo skinu 20 santimetara humusa i da izvezu. Na svu sreću, to se nije desilo, mada mislim – i da je to naša država uradila, toliko je naša zemlja plodna da bismo i dalje nastavili da uzgajamo, pogotovo da se bavimo i u tom delu primarnom poljoprivrednom proizvodnjom.
Sumnjamo da ćete uspeti da izvršite korektno popis poljoprivrednih gazdinstava i poljoprivrednog zemljišta. Navešću vam samo par primera gde je migracija stanovništva jako velika; ima mnogo mesta, recimo, u Jablaničkom i Pčinjskom okrugu, gde je na desetine i desetine hiljada grla stoke, i krava i ovaca, jednostavno rasprodato; ljudi su se odselili, otišli su trbuhom za kruhom, stočni fond praktično je uništen.
Moram da kažem da u Pčinjskom okrugu, gde su Trgovište, Vladičin Han, Bosilegrad, ne samo da nema stočnog fonda, već se polako i stanovništvo odseljava. Ono što je posebno za taj okrug, to je da je Surdulica sedište okruga, a da se prošle godine, po zvaničnim podacima, što je i registrovano kod njih u opštini, 700 stanovnika odselilo. Možete da zamislite kakva je situacija u ovim manjim mestima, kakva je situacija u Crnoj Travi. Kako ćete tamo popisati naše poljoprivredno zemljište? Kako ćete popisati stanove i kuće kad su sela bukvalno opustošena i prazna?
Svakako, ozbiljno pitanje kada je popis poljoprivrede u pitanju jeste – kako ćete tretirati obradivo poljoprivredno zemljište koje su kupili strani državljani? Toga, verujte, nije malo u Srbiji; ima ih i u centralnoj Srbiji, u Šumadiji i dole na jugu, ali je to posebno izraženo u Vojvodini. Pre svega, Ivica Todorić ima jako puno zemlje kupljene u Vojvodini. Ima još firmi. Gospođa Čomić to vrlo dobro zna, pošto je Novosađanka. Na „Planti“ je gospodin Todorić kupio oko tri i po hiljade hektara zemlje. Živo me interesuje kako će to biti evidentirano posle ovog popisa? Da li će biti evidentirano kao zemlja koja se samo nalazi ovde kod nas, a vlasnik je u Hrvatskoj, ili će neki novi model biti izmišljen? Verujte, toga ima jako puno.
Pet ljudi je kupilo ogromna gazdinstva. Šta će biti ako ne budu ispoštovali i zakonski to ne bude moglo da se primeni? Želeo bih da na to pitanje dobijem konkretan odgovor.
Problemi koji pritiskaju našu poljoprivredu su evidentni. Imaćemo prilike o tome, nadam se, kada u skorije vreme budu došli novi zakoni, koji su nam, na neki način, nametnuti od strane EU, koje moramo da usvojimo.
Ono što je jako bitno, to je da apsolutno nema nikakvog pomaka kada je naša poljoprivreda u pitanju. Mislim da su ove promene koje će uslediti, a o tome ćemo pričati, praktično samo personalne promene i da naš agrar i naš poljoprivrednik neće imati apsolutno ništa od toga. Stvarno je katastrofalno to što ova vlada ne može da prepozna svoj oporavak, svoju razvojnu šansu, što za jedinu privrednu granu u kojoj ostvarujemo suficit nema više razumevanja.
Za sve ono na šta smo upozoravali i u kontinuitetu govorili za naše Ministarstvo poljoprivrede u prethodne tri godine, posle par godina se ispostavilo da smo apsolutno u pravu. Sve što smo rekli se desilo, i ovde kod nas u Srbiji, a i građanima Srbije, da mnogi ljudi drže monopol. Jednostavno, nema opravdanja za poteze koje je Vlada povlačila u određenim momentima, da Srbija, koja je poljoprivredna zemlja, dođe u situaciju da nam rafovi u prodavnicama budu prazni, da nema mleka, šećera, ulja. To je prosto nedopustivo.
Mislim da ni ove personalne promene i rekonstrukcija Vlade i sednica koju ćemo imati poslepodne neće doneti ništa bolje, da su to samo kozmetičke promene, da se izbori odlože, ako budete mogli da izdržite do redovnih izbora sledeće godine. Ali, svakako ste istrošili sve kredite. Ubeđeni smo, i ako na ovakav način produžite agoniju naših građana, da će sigurno građani Srbije znati to da procene na sledećim izborima i da vam sigurno neće dati poverenje. Zahvaljujem vam se.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno vreme od vremena poslaničke grupe je četrnaest minuta i trideset pet sekundi.
Reč ima narodni poslanik Riza Halimi. On nije tu. Onda narodna poslanica Milica Vojić Marković. Posle nje narodni poslanik Zoran Mašić.

Milica Vojić-Marković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Hvala, gospođo predsedavajuća, gospođo ministar, dame i gospodo narodni poslanici, zemlje mogu da budu i bogate i siromašne, i razvijene i nerazvijene, sve zavisi od toga koji kriterijum budete uzimali u obzir pri toj podeli. Ovog trenutka ću da govorim o kriterijumu koji se zove ozbiljnost. Prema tom kriterijumu, zemlje mogu biti ozbiljne i neozbiljne. Ozbiljne zemlje vode računa o striktno određenim poslovima koji im slede, na vreme ih planiraju, obezbede novac za taj posao, obezbede organizaciju, ustanove i institucije koje će taj posao voditi, a zatim se taj posao i sprovodi.
Srbija se opredelila i striktno odredila zakonski rok za izvršenje popisa – od 1. do 15. aprila 2011. godine. Zavod za statistiku, koji je jedan od velikih nosilaca posla, ozbiljno je shvatio svoj posao, koji je vrlo obiman, i uradio niz pripremnih radnji. Između ostalog, imenovao je popisne komisije u jedinicama lokalne samouprave koje će biti nosioci tog posla. Formirane su 162 takve komisije. Urađeni su i pripremljeni za štampu osnovni popisni obrasci, pomoćni obrasci, metodološka i organizaciona uputstva. Tu je sve stalo. Drugi nosilac posla je Republički geodetski zavod, koji je takođe odradio delimično svoj deo posla, i on je tu stao.
Sve je to stalo zbog toga što Vlada Srbije, koja je imala obavezu da obezbedi sredstva kako bi se ovaj veliki i zamašan posao sproveo u delo, nije obezbedila sredstva. Ta vlada kaže da sredstva u budžetu za 2011. godinu koja su odvojena za potrebe popisa stanovništva, domaćinstava i stanova nisu dovoljna za kvalitetnu i blagovremenu pripremu i realizaciju popisa. Zbog toga Vlada pronalazi solomonsko rešenje kako bi posao ipak bio obavljen, tj. građani bar umireni da će taj posao biti obavljen, i ceo posao pomera, kaže ona – posao terenske realizacije za šest meseci, odnosno za period od 1. do 15. oktobra 2011. godine.
Cela priča se svodi na to da Vlada ovog trenutka u budžetu nema novca, ali će iz donacija obezbediti novac, jer smatra da će za ovaj veliki posao, koji se inače sprovodi u celom regionu istovremeno, biti zainteresovana i EU, koja će obezbediti sredstva i dati ih zemljama koje nisu u stanju da sprovedu ovu odluku, odnosno popis. Vlada kaže, bar u obrazloženju koje ste nama ovde dostavili, da su sredstva obezbeđena, ali da će biti dostupna tek od septembra meseca. Na taj način, od septembra meseca možemo da počnemo da realizujemo pripremne poslove, završavamo ih i popis obavimo u oktobru ove godine.
Hajde malo da progovorimo o ovom popisu, za koji ponovo kažem da je regionalni posao. Varaju se svi oni koji misle da će ovaj budući popis u regionu biti puka statistička priča i svoditi se na prave statističke podatke. Uverena sam da je to, pre svega, politika. Zbog toga ovo kašnjenje Srbije u realizaciji posla koji mora da sprovede proizvodi političke implikacije. Jedna od političkih implikacija će se odnositi na preostale Srbe u regionu. Druga politička implikacija je to što kasnimo sa davanjem preciznih podataka, uključujući i one podatke koje nam Brisel traži u upitniku. Treća može da bude to što će nas to zakašnjenje dovesti do zakašnjenja da pristupimo nekom od pristupnih fondova.
Da se vratimo budućem popisu, o kome jedan analitičar kaže – hladna statistika će potvrditi mnoga zla koja su se događala na ovom prostoru poslednjih decenija. Počeću od toga da vrlo često u medijima dolazimo do podataka da Srbi koji su se vratili u Hrvatsku vape i traže od matice zemlje, od Srbije, i upozoravaju vlast Srbije da im pomognu, jer se u predstojećem popisu u Hrvatskoj sprema jedna od manipulacija tzv. ljudskom nepažnjom, a objasniću o čemu se radi. Kasnije će se iz tih manipulacija izvlačiti pogrešne političke klasifikacije.
O čemu se tu radi? Mnogi izbegli Srbi imaju prijavu boravka u Hrvatskoj; Srbi koji tamo žive mogli bi nehotice pomoći formiranju hrvatske pravoslavne crkve, a videli smo o čemu se radi pre izvesnog vremena, jer se u formularima za predstojeći popis lukavo navodi rubrika – pravoslavna i Srpska pravoslavna crkva.
Naravno da se ljudima mora ta stvar razjasniti, jer su Hrvati i 2001. godine vrlo uspešno koristili sličnu manipulaciju. Tada se 90% Srba izjasnilo za pripadnost pravoslavnoj, a ne samo Srpskoj pravoslavnoj crkvi, gde se samo 10% Srba izjasnilo.
Slični problem se javlja i u Crnoj Gori, gde će se takođe u aprilu ovakav popis realizovati. I tamo će se građani izjašnjavati o nacionalnoj i etničkoj pripadnosti, kao i upotrebi jezika. Crnogorska opozicija strahuje da će vlast pokušati da smanji procenat građana koji se izjašnjavaju kao Srbi, da će posebno pojačati pritisak na građane koji su se na prošlom popisu izjasnili kao Srbi koji govore srpskim jezikom. Zar Srbiju ovo ne interesuje?
Moram da kažem da se u Republici Srpskoj takođe strahuje od unitarizacije i centralizacije Bosne. Ne strahuju samo srpske stranke, o tome govore i hrvatske stranke.
To su neke stvari koje moramo da konstatujemo kada govorimo o kašnjenju popisa koji Srbija treba da sprovede.
Rezultat tog popisa u Srbiji biće, u stvari, jednodecenijsko ažuriranje demografske, ekonomske i socijalne nacionalne slike i odrediće mnoge važne stvari za Srbiju. Ne samo za Srbiju, nego će odrediti i odnose Srbije sa drugim državama, nehotično otvarati stare rane; pitaćemo se zašto izumiremo, upoznati se sa neispunjenim obećanjima. Ne verujem da će se zvaničnoj Srbiji, mislim na ovu vlast, dopasti rezultati popisa, biće tu bolnih sećanja.
Kao neko ko razmišlja malo unapred mogu da pretpostavim kako će se građani osećati kada im stignu pitanja tipa bele kuge, recimo. Treba da se suočimo sa belom kugom i obrazložimo zbog čega nam stanovništvo svake godine postaje manje za 30.000 - 35.000. To je otprilike jedna Kikinda, manje. Zatim, treba da se podsetimo i da obrazložimo zašto nam mladi odlaze i zašto smo, pored Irske i Mađarske, treći narod na svetu po veličini dijaspore. Treba da govorimo o tome zašto smo četvrta nacija po pesimizmu. Treba da odgovorimo na pitanje popisivača da li smo računarski pismeni. Šta mislite kakvi će rezultati svega toga biti? Koliko će pripadnicima armije od 700.000 onih koji žive ispod granice siromaštva cinično delovati pitanje o broju stanova ili kuća koje poseduju, a trenutno u njima ne žive?
Dakle, ovo su neke stvari koje su vrlo alarmantne. Šta mislite kako će se osećati Srbi koji žive na severu Kosova i koji žive na Kosovu i Metohiji, kada lažna država Kosovo bude sprovela popis u aprilu mesecu i kada ona najavljuje da će je sprovesti na celoj teritoriji Kosova i Metohije?
Ono što je sledeća tema je popis u poljoprivredi. Pedeset godina ovaj popis nije bio sproveden i bilo je normalno da bude sproveden 2012. godine. Ponavljam pitanje koje je moja koleginica Milica Radović, kao ovlašćeni predstavnik DSS-a, uputila – zbog čega se ne sprovedu i jedan i drugi popis istovremeno? Znam da postoje drugačija mišljenja i možda su ta mišljenja naučno zasnovana, ali mislim da ovog trenutka mi materijalno ne možemo da izađemo na kraj sa dva popisa.
Dakle, bilo je predviđeno da se taj popis sprovede u prvoj polovini 2012. godine, a odlaže se za drugu polovinu 2012. godine i veliko je pitanje da li će biti realizovan. Taj popis je vrlo važan jer će njime biti obuhvaćena domaćinstva koja se bave poljoprivrednom proizvodnjom, i pitanja će se odnositi na površinu zemljišta koje obrađuju, koje vrste useva gaje, da li raspolažu stočnim fondom, koliko imaju grla stoke, košnica pčela, da li upotrebljavaju mehanizaciju i šta koriste, da li upotrebljavaju đubrivo, iznose li proizvode na tržište i slično. To su vrlo važna pitanja, koja treba da daju odgovor državi Srbiji kako treba da se postavi, zapravo, koliko mora da promeni odnos prema poljoprivredi, ako hoće da živi od poljoprivrede, a ima sve uslove da živi od poljoprivrede.
Ono što je za mene vrlo važno da kažem jeste da sredstva u budžetu za popis u poljoprivredi uopšte nisu obezbeđena i da je to pitanje na koje neko mora da odgovori, pre svega zato što je 2009. godine urađen jedan probni popis u poljoprivredi. Taj probni popis je urađen upravo u nameri da se svi relevantni rezultati iz tog popisa, praktično i metodologija i sve drugo što je ustanovljeno tom prilikom kao dobro, koriste i ovom prilikom i na taj način smanje sredstva koja su potrebna za ovo, koja nisu mala, a i poboljša rad samih anketara na terenu.
Dakle, i jedan i drugi popis su i te kako važni za Srbiju. Srbija u tu priču o popisu, o realizaciji popisa ulazi potpuno nespremna. Nespremna, zato što sama država, personifikovana u ovoj vladi, koja očigledno nema viziju kako treba da vodi državu, koji su joj poslovi važni, a koji nisu, popis joj je potpuno nevažan... Dakle, Srbija neće dobiti odgovore koji su joj potrebni. U najboljem slučaju, odgovore će dobiti upravo u nekoj predizbornoj kampanji 2012. godine i ti odgovori u tom trenutku, kada se ta kampanja bude zahuktala, neće biti na pravi način realizovani.
Uzgred, moram da kažem još nešto, taj popis stanovništva bi bio vrlo važan i zbog toga što bismo dobili pravu sliku srpske porodice, a to je interesantna tema za mnoge istraživače i za sve nas koji se bavimo politikom i koji o tome razmišljamo na jedan normalan način, da je zapravo stanovništvo ono od čega treba da počnemo kada govorimo o državi. Mi imamo vrlo malo istraživanja na temu porodice. Jedno od tih istraživanja je rađeno skoro, zove se – Srpska porodica. Izvanredno je napravljeno istraživanje. Rađeno je 2008. godine. Bilo bi interesantno da oni koji danas preskaču ozbiljnost toga da obezbede sredstva... to nisu ni pogledali.
Dakle, vratiću se na početak priče. Postoje ozbiljne i neozbiljne države. Šta mislite, na osnovu ovoga što sam sada rekla, kakva je Srbija država? To morate da zaključite sami. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Jedanaest minuta i četrdeset pet sekundi iskorišćeno je od vremena poslaničke grupe.
Reč ima narodni poslanik Zoran Mašić, a posle njega narodni poslanik Janko Veselinović.

Zoran Mašić

Napred Srbijo
Poštovana gospođo ministre, poštovana gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, svoju raspravu usmeriću pre svega na izmene Zakona o popisu poljoprivrede.
Kao narodni poslanik i kao predsednik Odbora za poljoprivredu, u više navrata sam za ovom govornicom iznosio probleme u poljoprivrednoj proizvodnji i govorio o stanju naše poljoprivrede, no, nažalost, za sve ove godine koliko sam poslanik, a i predsednik Odbora, vlasti i vlade koje su vodile ovu državu nisu značajnije uticale da se stanje u poljoprivrednoj proizvodnji promeni.
Iskreno da kažem, žao mi je što ove godine taj popis nije realizovan, jer bi se upravo kroz statističke parametre moglo na pravi način sagledati stanje u našem agraru, ali uvažavam i činjenicu da ova država nema para, da je to zamašan posao i da je to, po meni, primaran razlog zašto se taj popis odlaže za sledeću godinu.
Mislim da tu i naša vlada i država mogu da izgube, jer ako bismo dobili status kandidata za pristupanje Evropskoj uniji upravo statistički podaci koje država ima su neki pokazatelji i neko početno stanje u korišćenju pristupnih fondova. Upravo poljoprivreda bi trebalo u tom periodu, tj. u periodu dobijanja statusa kandidata i pogotovo pristupanja EU, da ima i najveći benefit od našeg članstva u EU.
S druge strane, možda je i dobro što se neće realizovati, jer su svi ti pokazatelji jako niski i onda bi ta polazna osnova bila loša.
Iskoristiću podatke koje su objavili Privredna komora Srbije i Republički zavod za statistiku da bih kroz ovu raspravu izneo neke podatke koji su relevantni i koji potvrđuju moju ocenu da je ukupno stanje u našoj poljoprivrednoj proizvodnji i agraru loše, da naši poljoprivredni proizvođači, u krajnjem, loše žive i da su naši građani, koji su korisnici i konzumenti poljoprivrednih proizvoda, takođe osiromašeni i da se iz godine u godinu smanjuju količine poljoprivrednih proizvoda koje naši građani konzumiraju.
Krenuću pre svega od stanja u našim selima jer gro naše poljoprivredne proizvodnje ipak se odvija u selima, znači, tamo su najveće površine poljoprivrednog zemljišta. Ali, sumorna je slika naših sela i poljoprivrede u našim selima, jer su upravo ti proizvođači najviše pogođeni i, nažalost, tamo danas ima najviše gladnih ljudi.
Ono što je možda još pogubnije jeste depopulacija, tj. značajno smanjenje broja stanovnika koji žive u selima i bave se poljoprivrednom proizvodnjom. Procene su demografa da će u narednih deset godina doći bukvalno do izumiranja oko 1200 sela. Od ukupno 4800 sela, oko 1200 sela će gotovo da izumre. To potkrepljujem podacima da u preko 700 sela ne živi više od 100 stanovnika. U 352 naselja živi manje od 50 stanovnika, a u 350 sela živi između 50 i 100 stanovnika. Ako se ovom broju doda još 500 naselja koja su po popisu 2002. godine imala od 100 do 150 stanovnika, upravo je to tih 1200 naselja kojima preti izumiranje.
Smanjenjem broja stanovnika smanjuju se i proizvodni kapaciteti. Procene su da danas u našim selima ima preko 40.000 raznih stočarskih objekata koji su korišćeni za stočarsku proizvodnju. Procena je da zbog smanjenja broja stanovnika i velikog broja starog stanovništva godišnje u našim selima ostaje neobrađeno do 600.000 hektara. Dakle, od ukupno 4.200.000 oko 600.000 hektara svake godine se ne obradi.
Ono što je još pogubniji parametar, to je pad stočarske proizvodnje. U državama sa razvijenom poljoprivrednom proizvodnjom bruto dohodak od stočarstva u ukupnom dohotku poljoprivrede treba da bude na nivou od minimum 60%, a kreće se i do 70%. Kod nas je obrnuta proporcija – kod nas su prihodi od stočarstva između 30 i 40%, a iz ratarske proizvodnje između 60 i 70%.
Ukupan broj našeg stočnog fonda je došao na nivo koji je ova država imala 1990. godine, a ja ću to potkrepiti brojkama koje je objavio Republički zavod za statistiku. Dakle, 1996. godine je u našoj zemlji bilo 1.335.000 goveda, 2007. godine 1.087.000, a 2010. godine ispod milion. Samo broj krava, muznih grla, smanjen je za protekle dve godine za 150.000 ili 200.000 i iznosi 400.000 ili 450.000, a nekada je to bilo između 700.000 i 800.000.
Broj svinja u Republici Srbiji 1996. godine je bio 4.344.000, a 2007. godine je 3.830.000. Godine 2010. je sigurno još za stotinak, a možda i više hiljada manje. Broj ovaca 1996. godine je bio 1.832.000, a 2007. godine 1.600.000. Broj konja je drastično pao, ali se može pravdati, jer je izvršena industrijalizacija i mehanizacija i konj više nije radna životinja, ali je više nego prepolovljen. Godine 1996. je bilo 53.000 konja, a 2007. godine svega 19.000 hiljada. Godine 2010. možda nije ni 15.000.
Broj živine je takođe smanjen, mada živina kao stočarska vrsta može relativno brzo da se oporavi, ali i tu je prisutna stagnacija. Godine 1996. je bilo 22.806.000, a 2007. godine 16.420.000; gotovo pet ili šest miliona jedinki je manje u živinarskoj proizvodnji u Republici Srbiji za ovih 10 ili 11 godina.
Dalje, ono što je takođe normalno za očekivati kada je smanjen broj stoke, to je da je smanjena količina proizvedenog mesa. To smanjenje je takođe evidentno, tako da je 2008. godine proizvedeno oko 440.000 tona mesa, što je za oko 200.000 tona manje nego 1990. godine, znači, manje gotovo za čitavu jednu trećinu.
Svakako da je to umanjenje uticalo da mi od zemlje koja je bila izvoznik mesa na svetsko i evropsko tržište postajemo iz godine u godinu uvoznik mesa.
Tako smo sredinom devedesetih godina izvozili oko 50.000 tona mesa, odnosno ostvarivali smo devizni prihod od 450.000.000 dolara samo na izvozu mesa. U tom izvozu Srbija je učestvovala sa 30.000 tona. Poslednjih godina izvozimo između hiljadu i dve hiljade tona mesa na evropsko tržište.
Mi za ovih poslednjih sedam ili osam godina ne možemo ni izbliza da ispunimo onu kvotu koju imamo odobrenu od EU; imamo dozvolu da bez carinskih preferencijala izvozimo juneće meso, oko 8.100 tona, a naš izvoz je ispod hiljadu tona junećeg mesa. To je nešto što je poražavajuće za poljoprivredu i Vladu ove države koja je imala takav odnos prema poljoprivrednoj proizvodnji.
Svakako, smanjenje ukupne proizvodnje mesa uticalo je i na smanjenje potrošnje mesa kod našeg stanovništva. Ta potrošnja nije smanjena samo zbog smanjene proizvodnje, mi možemo podmiriti naše potrebe, potrošnja je smanjena i zbog visoke cene mesa i pada životnog standarda naših građana. Smatra se da je prosečna potrošnja mesa po stanovniku u našoj zemlji negde na nivou od 36 do 40 kilograma.
Ja ću vam izneti kolika je potrošnja u nekim drugim zemljama EU, pa i u zemljama u susedstvu. Prosečna potrošnja mesa u Evropskoj uniji je 87 kilograma, znači, godišnja potrošnja po stanovniku, a kod nas je do 40 kilograma. U Mađarskoj je to 92 kilograma, u Slovačkoj 66 kilograma, u Češkoj 73 kilograma, u Bugarskoj 62 kilograma, u Litvaniji 49 kilograma, u Rumuniji 47 kilograma i u Sloveniji 90 kilograma po glavi stanovnika, tu mislim na potrošnju mesa. Svakako, SAD ima najveću potrošnju, oko 115 kilograma, a u Austriji je oko 105 kilograma. Pogledajte, poštovani narodni poslanici i kolege, gde se mi nalazimo i kakav nam je standard i potrošnja tako važne namirnice kao što je meso.
Dalje, ono što je takođe problematično u našoj zemlji sa aspekta ukupne poljoprivredne proizvodnje i plasmana poljoprivredne proizvodnje, to je korišćenje prerađivačkih kapaciteta. Mi smo u nekim vremenima imali respektabilnu prehrambenu industriju...
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Narodni poslaniče, ja vas molim da korišćenje prerađivačkih kapaciteta i stanje u prerađivačkoj industriji dovedete u vezu sa temom dnevnog reda.

Zoran Mašić

Napred Srbijo
Svakako ću da dovedem, gospođo Čomić, dozvolite mi samo, prekidate me, nisam ni rekao. Svakako ću govoriti o poljoprivrednim proizvodima, neću govoriti o automobilima, nego ću govoriti o proizvodnji …

Whoops, looks like something went wrong.