PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 16.03.2011.

7. dan rada

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad. Sa nama je i ministar, dobar dan. Izvolite. Gospodin Zoran Stanković, ministar za zdravlje.

Htela bih da vas obavestim da u sredu, 16. marta 2011. godine RTS neće biti u mogućnosti da od 17.20 časova prati zasedanje Skupštine Srbije u direktnom prenosu na Drugom programu, jer će zbog ranije ugovorenih obaveza prenosa fudbalske utakmice Partizan – Crvena zvezda redovni program sa Prvog programa biti prebačen na Drugi. Ukoliko Skupština i posle tog termina nastavi rad, odloženi snimak zasedanja biće emitovan u večernjim satima.

Prelazimo na zajednički jedinstveni pretres 23 - 27. i 29. tačke dnevnog reda – PREDLOG ODLUKE O IZBORU PREDSEDNIKA, ZAMENIKA PREDSEDNIKA I ČLANOVA UPRAVNOG ODBORA REPUBLIČKE AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE KOMUNIKACIJE, PREDLOZI KANDIDATA ZA PREDSEDNIKA I ČLANOVE FISKALNOG SAVETA, LISTA KANDIDATA ZA IZBOR JEDNOG ČLANA SAVETA REPUBLIČKE RADIODIFUZNE AGENCIJE IZ REDA KONFERENCIJE UNIVERZITETA SRBIJE, PREDLOG KANDIDATA ZA ČLANA ODBORA AGENCIJE ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE, PREDLOG ODLUKE O IZBORU ČLANA ZDRAVSTVENOG SAVETA SRBIJE I PREDLOG ODLUKE O IZMENAMA ODLUKE O UTVRĐIVANjU SASTAVA STALNIH DELEGACIJA NARODNE SKUPŠTINE RS U MEĐUNARODNIM PARLAMENTARNIM INSTITUCIJAMA

Saglasno odluci Narodne skupštine da se obavi zajednički jedinstveni pretres o predlozima po tačkama od 23. do 27. i tački 29. dnevnog reda, pre otvaranja zajedničkog jedinstvenog pretresa podsećam da, prema članu 193, shodno članu 97. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave za poslaničke grupe iznosi pet časova i raspodeljuje se tako da Poslaničkoj grupi Za evropsku Srbiju pripada jedan sat, 33 minuta i 36 sekundi, Poslaničkoj grupi SRS jedan sat, osam minuta i 24 sekunde, Poslaničkoj grupi Ujedinjenih regiona 28 minuta i 48 sekundi, Poslaničkoj grupi Napred Srbijo 25 minuta i 12 sekundi, Poslaničkoj grupi DSS - Vojislav Koštunica 24 minuta, Poslaničkoj grupi SPS - JS 18 minuta, Poslaničkoj grupi LDP 15 minuta i 36 sekundi, Poslaničkoj grupi Nova Srbija 10 minuta i 48 sekundi, Poslaničkoj grupi manjina osam minuta i 24 sekunde i Poslaničkoj grupi PUPS šest minuta.

Saglasno članu 96. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, narodni poslanici koji nisu članovi nijedne poslaničke grupe imaju pravo da govore svako po jednom do pet minuta.

Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč, sa redosledom narodnih poslanika, što je u skladu sa članom 96. stav 4. Poslovnika.

Obaveštavam vas da su poslaničke grupe ovlastile da ih po ovim tačkama dnevnog reda predstavljaju: narodni poslanik Milan Dimitrijević Poslaničku grupu DSS - Vojislav Koštunica, narodni poslanik Vjerica Radeta Poslaničku grupu SRS, narodni poslanik Bojan Đurić LDP.

Saglasno članu 192. stav 3, a shodno članu 157. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram zajednički jedinstveni pretres o: Predlogu odluke o izboru predsednika, zamenika predsednika i članova Upravnog odbora Republičke agencije za elektronske komunikacije, koji je podnela Vlada, Predlozima kandidata za predsednika i članove Fiskalnog saveta, koje su podneli predsednik Republike, guverner NBS i ministar finansija, Listi kandidata za izbor jednog člana Saveta Republičke radiodifuzne agencije iz reda Konferencije univerziteta Srbije, koju je utvrdio Odbor za kulturu i informisanje Narodne skupštine, Predlogu kandidata za člana Odbora Agencije za borbu protiv korupcije, koji je podnela Vlada, Predlogu odluke o izboru člana Zdravstvenog saveta Srbije, koji je podnela Vlada i Predlogu odluke o izmenama Odluke o utvrđivanju sastava stalnih delegacija Narodne skupštine Republike Srbije u međunarodnim parlamentarnim institucijama, koji je podnela predsednik Narodne skupštine prof. dr Slavica Đukić-Dejanović.

Da li predstavnici predlagača žele reč? (Ne.)

Da li izvestioci odgovarajućih odbora žele reč, odbora za saobraćaj i veze, za kulturu i informisanje, za pravosuđe i upravu? (Ne.)

Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč? (Da.)

Reč ima Vjerica Radeta. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, evo, i sada imamo u jedinstvenoj raspravi nadrobljeno sve i svašta, tačke dnevnog reda koje niko živi ne može da poveže osim ove Vlade Republike Srbije. Vidite u kakvu nezgodnu situaciju dovodite ministra koji je ovde došao da predstavlja, pretpostavljamo da ne zna ni on, a ne znamo ni mi šta. Prozvali ste ga kao predstavnika predlagača, mi po ovih šest tačaka imamo šest predlagača. Da li je on dobio ovlašćenje baš za svaku? Ne verujem.
Naravno, to nije jedina anomalija ovih predloga, nego ćemo ovako od jednog do drugog po nešto da kažemo. Mi srpski radikali se u principu, i to je poznato, ne mešamo personalno u izbor vladajuće koalicije, ali principijelno postoje neke stvari koje zaista moraju da se rasprave kada su konkretno u pitanju određeni predlozi. Zašto sam rekla da se ne mešamo? Zato što ste vi odgovorni za stanje u svim ovim oblastima, odgovorni ste uopšte za stanje u državi. Stanje je katastrofalno u svakoj oblasti, pa i u oblastima koje su u nadležnosti ovih saveta, agencija, konferencija, šta sve nemamo ovde.
Potpuno je nebitno šta je prvo na dnevnom redu, ali, evo, predlažete nam odluku o izboru članova Zdravstvenog saveta Srbije. Mirko Cvetković, predsednik Vlade Republike Srbije, to je tada bio, danas je već ministar finansija, podneo je ovaj predlog i za člana Zdravstvenog saveta Srbije predlaže se prof. dr Dragan Savić, redovni profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu. Šta bi ovde trebalo da bude sporno? Šta mi znamo o gospodinu Draganu Saviću? Da li on ispunjava uslove, koji su to uslovi, koje su njegove reference, šta ga preporučuje? Ne znamo apsolutno ništa. To je ono što govori o načinu vašeg rada, mislim i na Vladu Republike Srbije i na skupštinsku većinu.
U obrazloženju imamo sledeći stav: „Član Zdravstvenog saveta koji se bira predložen je u skladu sa kriterijumima propisanim zakonom, odnosno prof. dr Dragan Savić redovni je profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu...“. Ovo zaista ne može biti karakteristika. Možda je gospodin Savić idealno rešenje za ovo. Možda je u svojoj struci maksimalno postigao i dostigao, ali to bi trebalo da imamo napisano i to bi trebalo neko da nam kaže da bismo uopšte mogli da raspravljamo o jednom ovakvom predlogu, a morate da se složite da Zdravstveni savet Srbije nije mačiji kašalj. Znate u kakvom je stanju zdravstvo. Šta je onaj prethodni ministar, gospodine Stankoviću, verovatno još niste ni sagledali šta vam je sve ostavio? Haos. Na kraju krajeva, iz medija se svakodnevno upoznajemo sa korumpiranim lekarima, sa tragedijama koje su posledica, navodno, lekarske greške. Kažem navodno, jer nikad ne govorimo ono što ne znamo sigurno, ali ako se toliko o tome piše, onda verovatno postoje neki problemi.
Dakle, ozbiljan organ je u pitanju, neozbiljan predlog. Neozbiljan je način predlaganja. Kakav je predlog, ne znamo, jer nemamo ništa na osnovu čega bismo mogli da formiramo svoje mišljenje.
Sledeći, recimo, član Fiskalnog saveta. Predlaže nam se mr Nikola Altiparmakov, fiskalni savetnik na projektu ekonomskog razvoja Srbije. Ovde imamo zaista od Ministarstva finansija malo detaljnije obrazloženje, ali predlagač ovog predloga je gospođa dr Diana Dragutinović. Pošto je ministar, ili premijer, Cvetković (a i skupštinska većina) ocenio da Diana Dragutinović nije radila dobro, jer da jeste i danas bi bila ministar finansija, sad mi pitamo – da li je ovaj njen predlog validan? Istina je da bi trebalo da iza predloga stoji Vlada Republike Srbije, ali s obzirom na razloge rekonstrukcije Vlade i s obzirom na ovu neustavnu odredbu u Zakonu o Vladi, da ministri ne smeju da pričaju, onda se zaista postavlja pitanje da li je ovo i dalje predlog Vlade, odnosno Ministarstva finansija?
Šta je gospodin mr Nikola Altiparmakov? Karijeru je započeo kao analitičar za javni dug u Upravi za trezor Republike Srbije. Dakle, očigledno neslavna karijera, s obzirom na javni dug Republike Srbije. Ako je radio i započeo karijeru kao analitičar u ovoj upravi, onda bi trebalo i da je nešto analizirao i da je skrenuo pažnju ovima iz režima da nas ne uvaljuju i dalje u ove dugove i da malo povedu računa o javnom dugu, o javnoj potrošnji uopšte, ali, naravno, on to očigledno nije radio. Posle toga je zauzeo, preuzeo, kažete, poziciju makroekonomskog analitičara pri makrofiskalnom odeljenju Ministarstava finansija. Evo, nismo ni znali da imamo i takvo odeljenje, ali s obzirom na to da nije dalo nikakve rezultate koji bi bili za očekivati iz ovakvog odeljenja, onda nije ni čudo što nismo znali da postoji.
Dalje je radio kao ekonomski savetnik u Poreskoj upravi Srbije, gde je pratio proces uvođenja poreza na dodatu vrednost i istraživao mogućnosti reforme itd.
Pošto je bio analitičar, pa je pratio i proces uvođenja poreza na dodatu vrednost, baš me zanima da li je on Vladi Republike Srbije preporučio da se odbije predlog SRS, naše poslaničke grupe, o izmeni Zakona o porezu na dodatu vrednost, gde smo hteli da zaštitimo porodicu u Srbiji smanjenjem ili ukidanjem PDV-a na određene proizvode, pre svega na ono što se odnosi na potrošnju dece, odnosno na proizvode koje troše deca, od odeće, obuće, hrane, udžbenika itd. Nismo čuli da li se izjasnio.
Šta je dalje radio? Sledeće dve godine gospodin Altiparmakov provodi radeći kao konsultant na projektu penzijske reforme. Aman, ljudi, što niste napisali bar nešto čime biste mogli da se podičite i vi i on? Šta je urađeno na projektu penzijske reforme? Činjenica da penzioneri nemaju šta da jedu? Činjenica da se dovodi u pitanje isplata penzija? Činjenica da su penzije ispod svakog nivoa? I on je, čovek, radio kao konsultant na projektu penzijske reforme!
Šta je još radio? Kao fiskalni savetnik na projektu ekonomskog razvoja Srbije. Gde je ekonomski razvoj Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, gde je ekonomski razvoj Srbije? Pa u Srbiji ništa ne funkcioniše. U Srbiji dnevno desetine hiljada ljudi dobijaju otkaze. U Srbiji je, otkad je ova vlada na vlasti, 250.000 ljudi ostalo bez posla. U Srbiji je milion ljudi nezaposleno, milion ispod egzistencijalnog nivoa. U Srbiji je beda, siromaštvo, ljudi nemaju šta da jedu, a on se, čovek, bavio ekonomskim razvojem Srbije i zato je zaslužio, između ostalog, da sada bude član Fiskalnog saveta Republike Srbije.
Dalje, gospodin se usavršavao pri Institutu Međunarodnog monetarnog fonda i centru za edukaciju Međunarodne asocijacije aktuara. Dakle, u Međunarodnom monetarnom fondu, tamo je izučio znanje, tamo, znate, idu svi koji su ovde u ime tog MMF-a da dokusure Srbiju, da nas zaduže preko svake mere, da nas dovedu u fazu dužničkog ropstva, u kojem Srbija, nažalost, danas već jeste, iako to niko iz vladajućeg režima neće i ne želi da prizna. Ali, ne morate vi to da priznate, vidi narod kako živi.
Vidite, imali smo i ovih dana u medijima, počeli su ljudi već da ostaju bez krova nad glavom zbog dugova bankama, javnim komunalnim preduzećima itd. Zamislite onog oca i sina u Čačku čiju kuću su prodali da bi naplatili dug, u odnosu, recimo, na zgradu Predsedništva Srbije, zgradu Vlade, Narodne skupštine itd., koji su milione dužni za komunalne račune. Zašto niko ne iseli predsednika Srbije iz kabineta zato što i za njegovu zgradu u kojoj radi nisu plaćeni komunalni računi, a onog oca i sina u Čačku su iselili?
Evo, konačno, nečeg što je gospodin Altiparmakov dobro uradio, samo što to ništa ne može da pomogne državi, kaže – kao državni prvak iz informatike predstavljao je Jugoslaviju na Međunarodnoj olimpijadi iz informatike 1998. godine. Dakle, ljudi, ovo je smešno. Zapravo, da nije tragično, bilo bi smešno.
Šta imamo dalje? Za člana Odbora Agencije za borbu protiv korupcije predlaže se Zlata Đorđević, zamenik glavnog i odgovornog urednika Novinske agencije „Beta“. Ništa više ne znamo o gospođi Zlati Đorđević, zašto je baš ona predložena i zašto hoćete baš nju da izaberemo. Ne znamo, Mirko Cvetković je potpisao predlog. Očigledno je da nije dao obaveštenje gospodinu Stankoviću, jer nije imao šta da nam kaže ni za ovaj predlog.
Ali, ono što bi trebalo da bude tema ovog parlamenta jeste dosadašnji učinak Agencije za borbu protiv korupcije, pa onda u sklopu toga da vidimo koliko može gospođa Zlata Đorđević da pomogne ili odmogne radu Agencije, kakav je do sada bio. Svi se sećamo, građani Srbije odlično znaju koliko se o toj Agenciji za borbu protiv korupcije pričalo, pisalo, koliko je ona gospođa Zorana Marković obećavala – kad ona dođe, korupcija se seče iz korena, neće više biti korumpiranih ni u političkim strankama, ni u državnim organima, ni u javnim preduzećima, sve će ona da uvede u red. Šta smo imali za ovo vreme? Već je ušla u drugu godinu mandata. Šta je rezultat rada te agencije? Ništa, apsolutno ništa. Neke greške sekretarica, tako nam je svojevremeno gospođa Marković rekla u javnosti, kada se utvrdilo da su iznosili neke pogrešne podatke za neke funkcionere.
Ono što je interesantno nama u SRS, a uvereni smo i celokupnoj srpskoj javnosti, jeste kako to da Agencija za borbu protiv korupcije za godinu i po dana postojanja nije obavestila javnost u Srbiji iz kojih sredstava se finansira Vučićeva i Nikolićeva napredna stranka? Dakle, to je stranka koja ne dobija ni jedan jedini dinar iz budžeta Republike Srbije, a ima najskuplje kampanje na lokalnom nivou. Ne skidaju se sa televizija, i to sve u plaćenim terminima. Obilaze beli svet. U centrima svih mesta imaju na najskupljim lokacijama stranačke prostorije. Hvale se kako prave kuće po Kraljevu. Kažu da im njihovi volonteri to prave, a onda se slikaju sa Peđom „Trgomenom“ iz Kraljeva, kao da niko ne zna ko je Peđa „Trgomen“ i kao da ga ne prepoznaju iza Nikolićevih leđa.
Dakle, ova agencija nije odgovorila ulozi zbog koje ste je formirali ili vam nije ni bila namera da se sazna prava istina, jer imali ste i imamo još uvek Savet za borbu protiv korupcije. Ona gospođa Verica Barać, koja se batrga i koja se bori sa javnim tužilaštvom i sa drugim nadležnim organima, pokušava da dokaže razne kriminalne afere i kriminalne radnje, ali, naravno, ona više nema vašu podršku. Nekad je imala. Dok ste mogli da je kontrolišete, imala je. Pošto nema više vašu podršku, onda ste joj suprotstavili gospođu Zoranu Marković, koja je samo pričala priču, a rezultati su, i to celokupna javnost u Srbiji vidi i zna, nula. Da li je ona otkrila neku korupcionašku aferu, odnosno agencija na čijem je čelu? Da li je dokrajčila neku započetu korupcionašku aferu? Da li su se smanjili korupcija i kriminal u institucijama sistema? Nažalost, sve su negativni odgovori. Zato mi ne možemo da znamo da li će gospođa Zlata Đorđević pomoći radu ove agencije, jer o toj gospođi ne znamo ama baš ništa, jer nam ništa niste ni napisali.
Upravni odbor Republičke agencije za elektronske komunikacije, imamo četiri, pet imena: predsednik prof. dr Jovan Radunović, zamenik predsednika dr Zdravko Stanimirović, članovi prof. dr Miroslav Dukić, prof. dr Vlade Milićević i mr Vuk Vujović. Akademske titule zaista za uvažavanje. Opet o ovim ljudima ne znamo ništa i zato, naravno, nećemo ni govoriti o njima pojedinačno, jer ne želimo da se ogrešimo o bilo koga.
Zato pitamo predlagača, ovo je potpisao zamenik predsednika Vlade gospodin Ivica Dačić, a predlagač je Vlada, pa ćemo pitati Vladu. Rekli ste, između ostalog, u obrazloženju šta je pravni osnov. Dobro. „Zakonom je propisano da su organi Agencije upravni odbor i direktor, kao i da predsednika, zamenika predsednika i članove upravnog odbora Agencije bira Narodna skupština na predlog Vlade, na osnovu sprovedenog javnog konkursa.“ Naša pitanja, na koja nemamo odgovore, jer to ovde ne piše, a ne zna ni predstavnik Vlade, jesu: da li je bilo konkursa javnog; kad je bio; koliko je bio zaista javan; ko je sve konkurisao, da li samo ovi ljudi ili neki drugi koji su možda i bolji od njih? Možda su ovi zaista najbolji, ali niste nas ubedili u to. Što je najgore, niste se ni potrudili.
Predlog liste kandidata za izbor jednog člana Saveta Republičke radiodifuzne agencije iz reda Konferencije univerziteta Srbije. Imamo dva predloga: prof. dr Nataša Gospić, univerzitetski profesor, ali imamo i drugi predlog, gospodina Gorana Petrovića, diplomiranog pravnika iz Kragujevca, kojeg predlaže Rektorat Kragujevačkog univerziteta. Vrlo je interesantno da na nivou Kragujevačkog univerziteta nema nijednog profesora koji bi to, pošto je ovo predlog iz rada Konferencije univerziteta Srbije... Da li je moguće da nema nijednog kandidata, nego da to mora da bude neko ko je samo diplomirani pravnik? Opet kažem, ništa o čoveku, jer ništa ne znamo, niste ni ponudili.
Sad ova poslednja dva minuta, bojim se, biće malo. Predlog odluke o izmenama Odluke o utvrđivanju sastava stalnih delegacija Narodne skupštine Republike Srbije u međunarodnim parlamentarnim institucijama. E, ovde malo, gospodo, o vama, skupštinskoj većini.
Radi javnosti, mi smo bili na januarskom zasedanju Parlamentarne skupštine Saveta Evrope i tamo smo bili u nedopuštenom sastavu. Tamo je pretila opasnost da nam ne dozvole da uopšte učestvujemo u radu Parlamentarne skupštine zato što nismo u sastavu delegacije imali nijednu ženu. Nas četiri, koliko nas ima žena, sve smo zamenice članova, ali niko nije bio član.
Možda bismo mogli da prihvatimo, evo, ispravićemo to, ali je problem bio u tome što je gospodin Mićunović, kao samozvani šef delegacije, napravio veliki problem, opasno se posvađao sa nama, do vređanja čak, zašto smo mi iz Strazbura preko SRS, preko generalnog sekretarijata obavestili javnost da imamo problem i da nama delegacija nije u propisanom sastavu. Tad je gospodin Mićunović nama rekao da mi to samo želimo, ali da delegacija jeste u propisanom sastavu. Pitali smo ga – ako je tako, gospodine Mićunoviću, znači li da ćemo u aprilu u istom sastavu? On je rekao – ne, ne znači, nego ćemo da menjamo. Pa, ako moramo da menjamo, onda mora i da se prizna da smo sve ovo vreme bili u delegaciji koja nije poštovala, kako volite da kažete, rodnu ravnopravnost. Još jedan od dokaza, završavam, da vi jedno pričate, a drugo radite. Hvala lepo.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Bojan Đurić ima reč.
...
Liberalno demokratska partija

Bojan Đurić

Liberalno demokratska partija
Uvažena predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, danas govorimo uglavnom ili skoro isključivo o izborima članova i predstavnika nezavisnih regulatornih tela. Puno je primedaba bilo u poslednjem izveštaju Evropske komisije krajem prošle godine. Ove odluke će svakako biti usvojene, ali sva sreća da u Brisel ne idu i fotografije ili snimci iz ove skupštine. To se odnosi praktično na sve poslaničke grupe.
Mislim da nije dobra slika i da nije dobra atmosfera u kojoj se ove odluke usvajaju; uglavnom predlagača nema, osim gospodina Stankovića, koji je danas ovde, i vas, predsednice, vi ste predlagač jedne od tačaka dnevnog reda, a ostali predstavnici nisu tu. Prosto ne mogu da zamislim šta je danas sprečilo, recimo, gospodina Predraga Markovića, novoizabranog ministra za telekomunikacije i informatičko društvo, da ovde predstavlja predlog koji je trebalo da predstavlja bivša ministarka Jasna Matić, a tiče se Agencije za elektronske komunikacije, ili neke druge ministre da predstavljaju one predloge iza kojih stoje.
Već drugi dan imamo problem sa Ministarstvom finansija, odnosno premijerom, koji je sada ministar finansija, koji svakako neće biti u mogućnosti da ovde dolazi svakog dana i brani predloge iza kojih stoji njegovo ministarstvo ili od pre nekoliko dana i on kao ministar. Znači, puno poštovanje za gospodina Stankovića, koji je danas ovde, ali nisam siguran da će na većinu pitanja koja budemo imali moći da da odgovore.
Neću govoriti ovako široko i dugo kao gospođa Radeta, fokusiraću se na jedno od pitanja, a to je pitanje izbora jednog člana, odnosno popunjavanje jednog upražnjenog mesta u Savetu Republičke radiodifuzne agencije, mada je u međuvremenu istakao mandat još trojici članova, ako se ne varam, i u narednim nedeljama ili mesecima ćemo svakako morati da biramo i nove članove. Savet Republičke radiodifuzne agencije u ovom trenutku je praktično sveden na tek nešto više iznad polovine članova, u situaciji kada se od tog nezavisnog regulatornog tela, koje je od samog početka, od svog osnivanja 2003. godine, suočeno sa čitavim nizom problema, mnogo, ja bih rekao previše, očekuje.
Od Saveta RRA se očekuje da rešava apsolutni haos koji postoji na medijskoj sceni Srbije, pogotovo u sferi elektronskih medija, od rešavanja pitanja rijaliti programa, do pitanja ponašanja emitera u kampanji za, recimo, izbore nacionalnih saveta nacionalnih manjina. To su poslednje dve odluke koje je doneo Savet RRA i sasvim je jasno, i za jednu, i za drugu, i za čitav niz drugih problema koje ovih dana imamo, da Savet RRA, bez obzira na to ko su njegovi članovi, bez podrške države, koju nema, bez podrške Odbora za kulturu i informisanje ovog parlamenta, koju nema, predsednica tog odbora danas nije ovde, neće moći da rešava te probleme.
Neću zloupotrebljavati ono što se dešavalo juče, taj ozbiljan incident koji smo imali sa RTS-om, ali mislim da je prilika, kada već govorimo o izboru člana Saveta RRA, da malo porazgovaramo i o tom konceptu javne televizije i javnog servisa, da vidimo koji su njeni nedostaci i da li smo možda napravili grešku pre sedam ili osam godina. Tada je druga vlast bila u Srbiji. Apsolutno nema nikakvog spora oko toga i nikakve ideje da se na tome poentira, ali i naša iskustva i iskustva nekih drugih zemalja u međuvremenu su pokazala da ipak ne može svaka država da ima BBC kao javni servis ili takav kvalitet javnog servisa, iz mnogo razloga. Najmanje njih je vezano za ovaj parlament, pa čak i za sam RTS.
U zemlji u kojoj vam program zavisi ili od pretplate ili od oglašivača, ako su najveći oglašivači, pored nekoliko multinacionalnih kompanija, domaća javna preduzeća, onda je jasno da ne možete, bez obzira na to da li ste javni servis, da li ste RTS ili bilo koja komercijalna televizija sa nacionalnom frekvencijom, neću ni da govorim o lokalnim televizijama i situaciji zavisnosti u kojoj se one nalaze, onda je svakako nemoguće ostvariti bilo koju od ovih funkcija.
Zbog toga imamo probleme kakve smo imali u subotu sa zatvaranjem medijskog prostora Srbije za čitav niz vrlo važnih događaja i zbog toga imamo situaciju da Javni servis mora da demantuje sebe, svaljujući krivicu na agencije, od kojih je jedna takođe u državnom vlasništvu ili javnom vlasništvu, kao i RTS.
Uostalom, mi ćemo se ovde za nekoliko nedelja ili nekoliko meseci suočiti sa vrlo ozbiljnim problemom mogućnosti ukidanja prenosa zasedanja Narodne skupštine. Prema svim informacijama koje su dostupne, raspisani tender nije uspeo, da ne kažem da je propao. Prosto je tema za ovaj parlament, bez obzira na to koliko je ljudi danas u sali, da se ne bismo problemom bavili ponovo u minut do 12, da razgovaramo kako ćemo taj problem rešiti, pogotovo u situaciji kada u toj opštoj harangi na parlament postoji ta vrsta prigovora ili ta vrsta očekivanja javnosti, koja je već dovedena u tu fazu ili u taj stadijum da praktično jedva čeka da se ukinu prenosi ove skupštine, da sa tom prljavom vodom ne odu i nekakva ozbiljna dostignuća demokratije u Srbiji, ili makar onaj uzak i redak prozor.
Znate, Radio-televizija Srbije u ovih deset dana, kada je bila posebno aktuelna priča o rekonstrukciji Vlade, nije imala specijalizovanu emisiju o tome. Svaka čast za praćenje katastrofe u Japanu, uz puno saosećanja za japanski narod, dobro je da više nismo potpuno na margini sveta, pa da nas ponekad zainteresuje i šta se dešava oko nas, ali bilo bi dobro i da se bavimo situacijom u Srbiji ili da se bar Javni servis bavi tom situacijom, pogotovo kada vidimo izveštaj Saveta RRA, poslednji dostupan izveštaj o nadzoru nad radom emitera, pre svega Javnog servisa i o ispunjenosti njegovih funkcija iz aprila 2010. godine. Ti podaci su, da ne kažem katastrofalni, ali vrlo zabrinjavajući i oni demantuju nekoliko stvari: demantuju tu uvreženu famu kako prenosi Skupštine Srbije na Drugom programu RTS-a sprečavaju RTS da obavi svoje funkcije javnog servisa.
Predsednica je na početku popodnevnog dela sednice rekla da zbog ranije ugovorenog prenosa fudbalske utakmice neki programi sa Prvog programa RTS-a moraju da budu prebačeni na Drugi program, pa da zbog toga neće biti prenosa Skupštine. Uopšte ne razum šta će prenos fudbalske utakmice na Prvom programu RTS-a, ukoliko uopšte mora da bude emitovan na RTS-u. Nema mnogo zemalja u Evropi gde će gledaoci večeras na javnoj televiziji, koja se plaća iz javnih izvora, gledati Ligu šampiona. Zainteresovanost za takvu vrstu prenosa postoji kod komercijalnih televizija.
Kada RTS uđe u trku za takvu vrstu prenosa pravi štetu na nekoliko načina: prvo, podiže cenu takvog prenosa, zatvara svoj program za one sadržaje koji bi morali da budu emitovani na javnom servisu, a druge televizije bi svakako bile zainteresovane da se takmiče i da dobiju takvu vrstu prenosa.
I u ovakvoj situaciji, na Drugom programu RTS-a, koji je rezervisan u dobroj meri za prenose skupštinskih zasedanja, u posmatranom periodu od tri meseca bilo je dvostruko više sportskih prenosa i sportskih programa nego prenosa Skupštine. Da stvar bude još gora po one koji kritikuju prenose Skupštine, pogotovo iz RTS-a, prenosi Skupštine su gledaniji čak i od tog sportskog programa. Imam neke podatke za prošlu nedelju: 7. i 8. marta je RTS 2, u vreme dok su na njemu tekli prenosi Skupštine, bio znatno gledaniji od programa RTS 2 u subotu i nedelju, 5. i 6. marta, kada su, između ostalog, na Drugom programu RTS-a prenošeni mečevi Dejvis kupa. Dakle, u tom moru brojeva i toj glasnoći, da ne kažem vikanju koje vrlo često dolazi iz RTS-a, vrlo se često zaborave neki egzaktni podaci.
Tačno je, ima Skupštine Srbije tri ili četiri puta više nego zabavnog ili kulturno-umetničkog programa na RTS 2, ali takvih programa ima šest ili sedam puta manje nego sportskih prenosa. Uostalom, u Zakonu o radio-difuziji, koji reguliše položaj Radio-televizije Srbije, nigde ne piše da je za ostvarivanje funkcije javnog servisa, a to su one funkcije zbog kojih građani Srbije, bez da ih iko pita, plaćaju taj mesečni iznos, koji nije mali (mada plaćaju sve manje, koliko pokazuju poslednji statistički podaci), dakle, nigde u tom zakonu ne piše da je Drugi program RTS-a rezervisan za takvu vrstu programa, a da Prvi program treba da služi za komercijalne sadržaje, bez obzira na to koliko su gledane serije koje se emituju na RTS-u.
Ako RTS hoće da bude komercijalna televizija, onda za to postoje drugačija pravila, postoje drugačiji uslovi na tržištu. Ne može se, s jedne strane, biti zaštićen i Zakonom o radio-difuziji i relativno sigurnim izvorima prihoda i posebnim pravilima koja važe, a da se, s druge strane, ne ostvaruje praktično nijedna od onih funkcija koje je zakon stavio RTS-u u zadatak. Ostvarenja su 7, 11, 15%, nezavisno od toga da li postoje prenosi Skupštine ili ne postoje.
Da ne govorim o situaciji u kojoj za tri meseca RTS na Prvom programu napravi 399, a na Drugom stotinak prekršaja Zakona o radio-difuziji. Mogu da kažu da su neke od tih grešaka nenamerne, samo je katastrofalno kada se većina njih odnosi na povredu pravila o upotrebi srpskog jezika. To je javni servis, koji mora da čuva nacionalnu kulturu, nacionalno pismo itd. Najviše problema i najviše prekršaja pravi u tom sektoru.
To što je država formirala nezavisna regulatorna tela u čitavom nizu oblasti, pa i u ovoj, ne znači da može da stoji sa strane i da to mirno posmatra, a, s druge strane, ne preuzme nikakvu odgovornost za to.
Poznato je šta LDP misli o trenutnom rukovodstvu Radio-televizije Srbije, pa i o njenom direktoru, ali ne može se sve ono što je ovde problem, što je problem u funkcionisanju RTS-a svaliti na jednog čoveka ili na jednu grupu, menadžment koji vodi tu televiziju u ovom trenutku.
Neke druge zemlje su imale slične probleme, pa su se umešale, neke na dobar način, neke na loš način. Mađarska je nedavno intervenisala, očigledno na pogrešan način, pa zbog toga ima relativno ozbiljne probleme sa Evropskom komisijom. Neke druge zemlje su svoj problem javnog servisa, kvaliteta njegovog programa, načina finansiranja, pitanja da li ima mesta komercijalnim sadržajima i oglašavanju u toj vrsti programa, regulisale na drugi način. Srbija to još uvek nije u stanju da učini i nisam siguran da će to moći da uradi ni sa nepotpunim sastavom Saveta RRA.
Zastrašujući je taj program. Ne govorim o programu RTS 2, pogledajte programsku šemu RTS 1 za danas: repriza i repriza reprize. Neke čak nisu ni navedene kao reprize, pošto se na RTS-u kao repriza računa ta vrsta programa kad sutradan reemitujete ono što ste prethodne večeri emitovali, bez obzira na to koliko ste puta u prošlosti, u prethodnih pet, šest ili dvanaest meseci taj isti program emitovali. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Dajem reč narodnom poslaniku Milanu Dimitrijeviću.

Milan Dimitrijević

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Zahvaljujem, gospođo predsednice. Gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, zajednički jedinstveni pretres o nabrojanim tačkama dnevnog reda od 23. do 27. ima samo jednu zajedničku nit, a to je izbor kandidata za razne agencije, savete, parlamentarne delegacije, a teme su toliko raznorodne da je prosto nemoguće govoriti u ovom kratkom vremenu o svim ovim temama. Zadržaću se na dvema temama, a to su izbor Fiskalnog saveta i izbor jednog člana Zdravstvenog saveta Republike Srbije.
Dakle, kada govorimo o izboru Fiskalnog saveta, tu se može reći da postoji dilema da li su zadovoljene i forma i suština. Trebalo bi da bude tako, ali nije. Zadovoljena je samo forma, zakonska obaveza da se izabere Fiskalni savet. Suština nije, zato što taj Fiskalni savet praktično nema nikakve nadležnosti. On je savetodavno telo, koje daje svoje mišljenje u vezi s vođenjem fiskalne politike, a kad se prekrši fiskalna politika, kad se nenamenski troše sredstva u budžetu, ono ne može da interveniše, ne može da kazni onog ko pravi fiskalni prekršaj u fiskalnoj politici, ne može da pokrene postupak, ne može da obustavi one projekte za koje se utvrdi da nisu u skladu sa zakonom.
Na kraju krajeva, jedan od članova Fiskalnog saveta je predlog sada već bivšeg ministra finansija, gospođe Diane Dragutinović. Da li je to predlog i sadašnjeg ministra finansija, odnosno predsednika Vlade gospodina Mirka Cvetkovića? To ne znamo. Ali, to je manji problem.
Veći problem je kad pogledate nešto što ide uz članove Fiskalnog saveta – pada vam u oči da je plata predsednika Fiskalnog saveta oko 188.000 dinara, da članovi Fiskalnog saveta primaju oko 169.000 dinara. Ali, tu nije kraj. Tu postoje specijalni savetnici, koji primaju oko 144.000 dinara, s mogućnošću da im se prinadležnosti povećaju za oko 30%, kako je navedeno, usled posebne složenosti na radu.
Vidite, ovo je jedna strašna demagogija. Predsednik Fiskalnog saveta ima platu 188.000 dinara – primaće. Predsednik Republike ima platu oko 140.000 dinara i deo daje u humanitarne svrhe. Kako je to moguće u ovakvoj jednoj državi koja ima odgovornu Vladu? Prosto je neverovatno da se na ovakav način rugate građanima Republike Srbije, koji jedva sastavljaju kraj sa krajem. Sve je više gladnih u Republici Srbiji, sve je više ljudi koji ostaju bez posla. Sve je više ljudi koji čekaju u redu u kuhinjama za jedan obrok, a vi određujete platu članovima Fiskalnog saveta u trenutku kada se povela javna debata o smanjenju troškova u državnoj administraciji. Evo kako vi smanjujete troškove u državnoj administraciji.
Dakle, ovo je jedna vrlo ružna odluka. Zašto niste našli volontere da rade, da budu članovi Fiskalnog saveta, kad se toliko borite za socijalnu pravdu, kad imate toliko razumevanja za gladne građane Republike Srbije? Vi ćete vrlo lako da nađete volontere da se time bave. Među našim ljudima ima dosta stručnjaka iz oblasti ekonomije koji bi se rado odazvali pozivu da budu članovi Fiskalnog saveta.
To je stanje te socijalno odgovorne vlade i to je stanje trenutno u državi Srbiji.
Sada ću se malo pozabaviti izborom jednog člana Zdravstvenog saveta. Doneli smo Zakon o zdravstvenoj zaštiti 2005. godine. Nekoliko godina ova skupština je (govorim i o poslanicima pozicije i o poslanicima opozicije) vodila borbu sa ministrom zdravlja da se formira nacionalni zdravstveni savet. Ministar nije imao sluha. Posle nekoliko godina, uz silne rasprave na ko zna koliko sednica Odbora za zdravlje i porodicu, ministar zdravlja je odlučio da se formira nešto što je bila zakonska obaveza, nešto što stoji, što je propisano članom 150. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Ali, prilikom formiranja Zdravstvenog saveta došlo je do niza kršenja zakona. Nekoliko članova Zakona se prekršilo. O tome ću naknadno govoriti.
Nedugo zatim, u decembru mesecu, jedan član Zdravstvenog saveta je zbog svojih prevelikih obaveza podneo ostavku. Govorim o decembru 2009. godine, a mi smo sada u martu 2011. godine. Pogledajte koliko je ta vlada odgovorna i koliko joj je vremena trebalo da prođe, maltene godinu i po dana, da se predloži novi član Zdravstvenog saveta Republike Srbije.
U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti postoji nešto što govori o mandatu članova Zdravstvenog saveta, koji traje pet godina, i o tome ko može, a ko ne može biti član Zdravstvenog saveta. Ako pažljivo pročitate taj član 152, član Zdravstvenog saveta ne može biti lice imenovano, pored drugih zabrana, u organe organizacija koje obavljaju poslove zdravstvenog osiguranja, odnosno organe zdravstvenih ustanova, visokoškolskih ustanova, komora zdravstvenih radnika, Srpskog lekarskog društva i udruženja zdravstvenih ustanova.
Da pođemo od toga ko je predsednik Zdravstvenog saveta Republike Srbije, nemojte shvatiti da je to nešto lično upereno – prof. dr Dragan Dedić, koji je direktor Infektivne klinike. Imate direktno kršenje Zakona.
Mi vam govorimo da Zakon o zdravstvenoj zaštiti ne valja, da zakon treba menjati, a bivši ministar se bavio izmenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti na taj način što je menjao jedan član, baveći se dopunskim radom zdravstvenih radnika, čime je otvorio širom vrata još većoj korupciji u zdravstvenim ustanovama.
Ko može da se bavi dopunskim zdravstvenim radom? Da li može da se bavi dopunskim radom neki lekar koji radi u nekoj prigradskoj, seoskoj ambulanti? Ni slučajno. Zna se ko se bavi dopunskim radom i ko ima izvore prihoda i sa jedne, i sa druge i sa treće strane.
Treća stvar, kada se govori o radu Zdravstvenog saveta, pre neki dan smo imali sednicu Odbora za zdravlje i porodicu, gde nam je bio predstavljen jedan izveštaj o radu Zdravstvenog saveta, koji je na tom odboru ne odbačen, nego je vraćen na doradu, jer je potpuno neprecizan i nije odgovorio onim zahtevima koje Zakon predviđa.
Ono što je interesantno jeste da se predsednik Zdravstvenog saveta Republike Srbije obratio Odboru za zdravlje i porodicu rečima da Zdravstveni savet nije imao finansijska sredstva, nije imao tehničku podršku Ministarstva, čak ni telefon, nije imao ni nameštaj, a kada se predsednik Zdravstvenog saveta obratio nadležnim institucijama, Vladi RS, onda mu je rečeno da se obrati i donatorima.
Gospodine ministre, zakon kaže da su sredstva za rad Zdravstvenog saveta Republike Srbije obezbeđena u budžetu. Kako je moguće da nešto stoji u zakonu, a da predsednik Zdravstvenog saveta kaže da je upućen na donacije? Dakle, prosto je neverovatna stvar. Sve to govori o ozbiljnosti Vlade Republike Srbije kada treba da se uhvati u koštac sa problemima u zdravstvu.
Čini mi se da je kriza ove neodgovorne vlade počela ostavkom bivšeg ministra zdravlja gospodina Tomice Milosavljevića. Ta kriza je došla do te mere da je zdravstveni sistem ozbiljno narušen i niz problema se tu otvorilo. Pošto je tu prisutan novi ministar zdravlja, gospodin Zoran Stanković, prilika je da se o tim stvarima kaže par reči.
Dakle, šta je ono na šta smo mi upozoravali bivšeg ministra zdravlja gospodina Milosavljevića? Prva stvar, da li mi znamo kolika je javna potrošnja zdravstva u Srbiji? Dobijali smo tri različita podatka: jedan od Ministarstva zdravlja, drugi od Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje, a treći od Svetske banke.
Druga stvar je da li u Republici Srbiji postoji nacionalni zdravstveni račun, a znamo da su u prethodnom periodu dobijene donacije da se uradi nacionalni zdravstveni račun da bismo znali kolika je javna potrošnja zdravstva u Srbiji?
Da li je finansijski plan Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje podložan promenama ili bilo kakvoj diskusiji? Nije, gospodine ministre. Mi dobijamo taj finansijski plan u okviru budžeta, gde imamo zbirno ko zna koliko cifara sa nekim opredeljenjima, kolika je ukupna potrošnja za lekove, koliko ide na primarni nivo zdravstvene zaštite, koliko ide na sekundarni, koliko ide na tercijarni, a to je toliko jasno da jedna trećina tih sredstava ide u primarni nivo zdravstvene zaštite, a dve trećine idu u sekundarni i tercijarni nivo. Čini mi se da je tu glavni poremećaj.
Da li građani Srbije mogu istovremeno da finansiraju tri paralelna zdravstvena sistema, dakle, državni, vojni i privatni?
Sledeća stvar, da li sistem može da odgovori potrebama građana Republike Srbije? Imali smo ubeđenja da može, ali tu se otvara pitanje – ako može i ako je to tako, čemu onda dopunski rad? Zašto postoje liste čekanja? Na ta pitanja nismo dobili odgovor.
Zašto se u pojedinim ustanovama u državnoj svojini uskraćuju osnovna prava iz Zakona o zdravstvenom osiguranju? Javnost Srbije je brujala o aferi s citostaticima, povređivanju osnovnih prava iz zdravstvenog osiguranja u Institutu za onkologiju i radiologiju Vojvodine i nekim drugim ustanovama.
Na koji način su utrošena sredstva od donacija i kredita namenjenih zdravstvenom sistemu Srbije? Kad god smo to pitanje postavili, vladin odgovor nikad nismo dobili.
Šta ste učinili da se suzbije korupcija u zdravstvu, i ona sitna, a pogotovo ona krupna, ona sistemska, za koju ova država podiže kredite? Kada će biti ukinute koruptivne odredbe zakona koje regulišu zdravstvo?
Zašto ne funkcionišu strukovna udruženja? U ovom trenutku jedna komora zdravstvenih radnika, Stomatološka komora, ne funkcioniše, a imali smo izmene i dopune Zakona o komorama zdravstvenih radnika.
Na kraju, ono što brine obične građane najviše, zašto u Srbiji povremeno dolazi do alarmantne nestašice pojedinih grupa lekova i sanitetskog materijala? Sećate se da se zimus u Zdravstvenom centru Užice jedan hirurg zaključao sa nekoliko pacijenata u hirurški blok zato što nije bio u mogućnosti da ljudima ukaže pomoć zbog nedostatka materijala?
To su ta pitanja na koja nismo dobili odgovore. Svih ovih godina ukazivali smo na ozbiljne probleme, na poremećaj u sistemu, da u ovom trenutku ne postoji zadovoljstvo ni kod zdravstvenih radnika, a još je veće, čini mi se, nezadovoljstvo korisnika usluga.
Najavljivao se štrajk zdravstvenih radnika. Da li je pacijent zaštićen? Nije. Zašto nemamo zakon o zaštiti prava pacijenata? Ko štiti pravo zdravstvenih radnika? U ustanovama gde je država vlasnik imamo jedan surogat, jedan privid zaštitnika prava pacijenata, imamo osobu koja je tobože zaštitnik prava pacijenata, ali to je osoba koja je zaposlena u toj zdravstvenoj ustanovi i pitanje je čija će prava on da štiti, pacijenta ili ustanove od koje prima platu? Odgovor je potpuno jasan.
Gospodine Stankoviću, nadamo se da ćemo u nekom narednom periodu od vas dobiti te odgovore.
Nameće se još jedno pitanje: kao ministar zdravlja, da li ćete stajati iza politike koja je dovela do ovakvog stanja u zdravstvenom sistemu Srbije i nastaviti tu vrstu politike ili ćete preduzeti neke korake? Ti koraci moraju biti reforma zdravstvenog sistema, promena zakona. I da krenete putem reformi, mandat vam je oročen na nekoliko meseci. Pitanje je da li je za nekoliko meseci moguće napraviti jednu temeljnu reformu. Mislim da nije, ali ako učinite jedan korak, a najvažniji korak je da se spreči uskraćivanje osnovnih prava pacijenata, koja su garantovana Zakonom o zdravstvenom osiguranju, napravili ste jedan odlučan i ozbiljan korak. Zahvaljujem.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima ministar. Izvolite, gospodine ministre.

Zoran Stanković

Uvaženi poslanici, ovo je moje prvo obraćanje ovom cenjenom skupu i dozvolite da vam u kratkim crtama odgovorim na ovo što ste do sada rekli.
Primedba koju je iznela poslanik Radeta je potpuno u redu. Svi vi morate da dobijete, bar po meni, biografije ljudi koji se predlažu za važne funkcije. Ako toga nije bilo, a u konkretnom slučaju vidimo da nije dostavljeno Skupštini, a Vladi jeste, onda ću sutra na prvoj sednici Vlade predložiti da sva kadrovska rešenja u Skupštini budu propraćena obrazloženjima o predloženom kandidatu. Ovaj propust preuzimam na Ministarstvo zdravlja i to mi daje za pravo da vam se izvinim za propust i da obećam da u narednom periodu toga neće biti.
Ono što je govorio poslanik, oprostite, ne znam vaše ime, iz LDP-a, mislim da je isto u redu i da ćemo raditi na otklanjanju tih problema.
Ovo što ste vi sada rekli, gospodine Dimitrijeviću, jeste jedan širok dijapazon problema i ja sam sagledao neke od tih problema. Mogu da na ove probleme, u nekom narednom periodu, dam odgovore poslanicima Skupštine, i vi treba da ih imate.
Ono što je izuzetno značajno, samo na današnji dan imam tri veoma jaka utiska o problemima u zdravstvu, što su objavila sredstva javnog informisanja. Da li je moguće da mi 30 godina upućujemo pacijente na rehabilitaciju, kardiološku rehabilitaciju u centar koji je iznad hiljadu metara nadmorske visine, a da je to kontraindikacija za slanje tih bolesnika, na planinu Zlatar, ili u centar Zlatar? Trideset godina, ako je to istina. Ljudi iz vrha kardiologije kažu da oni nisu u tome učestvovali. To u svetu važi, takav je propis, da se na preko hiljadu metara ne upućuju kardiološki pacijenti. To je veliki problem.
Kada sam jutros dobio informaciju, očekivao sam da ćete me možda to pitati, da su, recimo, u Novom Sadu bačene zalihe krvi zato što im je protekao rok. Naložio sam nekakvu istragu, o čemu ću prvo referisati Vladi, ali imaćete prilike i vi da vidite.
Prema tome, koristim ovaj prvi nastup, i neću više da vas opterećujem, da primim sve vaše zahteve, sva vaša pitanja, da se potrudim da u narednom periodu dobijete adekvatne i prave odgovore. Ali, istovremeno vas molim, kao što je, recimo, ovo za Zdravstveni savet, da je on formiran mimo zakona, nadležne službe to moraju da provere i da se onda postupi po zakonu koji važi. U tom pravcu, zahvaljujem vam se na svim ovim sugestijama i svemu onome što ste označili kao problem.
Prema tome, mi ćemo u narednom periodu... mi ne možemo da napravimo u narednih godinu dana reformu sistema. Za godinu dana možemo da uradimo puno, ali i ništa. To zavisi sada, na neki način, od mene kao ministra; ja sam rekao svojim saradnicima u Ministarstvu – sve što je dobro i ako uradimo nešto dobro, uradili smo zajedno, za sve ono što ne valja, ja sam kriv.
Prema tome, možda je to moja preslobodna izjava, ali ću se truditi da u narednom periodu ovakve stvari budu svedene bar na jedan obim koji može da podnese kritiku i koji je dozvoljen u ovakvom parlamentarnom životu. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine ministre.

Gospođo Radeta, ministar se sa vama složio i pohvalio je vaše inicijative. Ali nije dobro shvatio? Dajem vam reč, ako nije dobro shvatio to što ste rekli.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Hvala lepo i hvala ministru, zaista je dobro, ministri treba da se obraćaju, odnosno da komuniciraju sa narodnim poslanicima. Istina, ja se pomalo pribojavam zbog ovog što je ministar rekao, s obzirom na Zakon o Vladi koji je donet. Da li je ovo vaš lični stav ili je mišljenje Vlade, da malo ne odete iz onih okvira, da ne smete da pričate neke stvari? Mala šala, ali, nažalost, istina.
Zaista, sugestija, nemojte da se informišete iz medija, nego vidite da sa saradnicima dođete do nekih podataka, pa da vi informišete medije. Zbog čega ovo govorimo? Zato što u Vladi Republike Srbije postoji jedan ministar, a doskora je bio još jedan, koji kroz rad Vlade i ministarstva zapravo promoviše svoju stranku. Jedan od njih je gospodin Ljajić, koji narodnim poslanicima i javnosti, recimo, priča koji su problemi u oblasti rada i socijalne zaštite, ali ih i ne rešava. On se ponaša kao opozicija. Takav je u poslednje vreme bio i Mlađan Dinkić, gospodin koji je predsednik stranke koja je vas predložila za ministra.
Ono na šta želimo da vam skrenemo pažnju je da ako želite saradnju sa narodnim poslanicima, što se tiče nas iz SRS, apsolutno ćete je imati, samo vas molimo i predlažemo vam da ta saradnja bude na osnovu nekog rada, na osnovu argumenata.
Uvereni smo da u Ministarstvu u koje ste došli ima puno ljudi koji su savesno radili i rade svoj posao, samo to treba i da koristite. Hvala lepo.