ČETVRTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 18.05.2011.

6. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ČETVRTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

6. dan rada

18.05.2011

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:05 do 17:00

OBRAĆANJA

...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka
Gospodine predsedavajući, gospodine ministre, što se tiče predloga ovoga zakona o izmenama i dopunama Zakona ovo bi moglo da se prihvati kao jedinstven primer da se interveniše u jednome zakonu kada ga menjamo i dopunjavamo u jednom manjem segmentu i obimu.
Zaista u ovom predlogu je malo izmena i dopuna, ali ima izmena koje nisu prihvatljive i kao takve ne bi trebalo da uđu u zakon i da budu primenjene. SRS je uložila nekoliko amandmana, pre svega na član 5, gde smo predložili da u stavu dva državljaninu starijem od 60 godina života na njegov zahtev može se izdati lična karta bez ograničenja roka važenja na obrascu, a ne sadrži mikročip.
Što se tiče člana 8. on je sporan i mi ga predlažemo da on bude brisan. Ovo što sam rekao da je dovoljno da se sa trajnim važenjem može građaninu izdati lična karta kada navrši 60 godina života.
Što se tiče člana 5. i ovde ima problema, oni se sastoje u tome što se sada građani izlažu velikim maltretiranjima i šikaniranju koje sve dokumente treba da pribave i da prikažu službenom licu prilikom predaje zahteva za izdavanje lične karte.
Mislimo da je predloženo rešenje neprihvatljivo i da je bilo bolje rešenje u prethodnoj odredbi osnovnoga zakona, a ne samo to, nego čak je bolje bilo regulisano i Zakonom o ličnoj karti iz 1995. godine. Vidite lične karte su menjane od oslobođenja, od Drugog svetskog rata do danas, skoro 10 puta.
Što se tiče člana 19a u stavu 2. predložili smo da građanin ima pravo na rešenje da uloži žalbu jer to njemu garantuje Ustav. Zbog toga sam i predložio u ime SRS da se doda i mogućnost i ugradi u zakon i norma koja daje za pravo građaninu da može da uloži žalbu na rešenje.
Što se tiče čipa, mi znamo da je lična karta dokument kao sredstvo za utvrđivanje identiteta. U praksi sam 25 godina imao priliku da koristim utvrđivanje identiteta na osnovu raznih isprava građana, a pre svega lične karte i pasoša. Ređe na osnovu vozačke dozvole ili zdravstvene knjižice.
Što se tiče ovoga čipa, to je jedno sredstvo koje u našim prilikama i po mišljenju SRS ne može biti prihvaćeno i mi smo protiv takvog rešenja. Zašto? Time se uništava privatnost, omogućava se skupljanje ogromnog broja podataka u policijskim kompjuterima o našem životu i radu.
Dalje, razaraju državni suverenitet, jer odluka o uvođenju iste nije doneta slobodnom raspravom u demokratskoj Srbiji, nego u nekom od međunarodnih centara moći koji ima predrasude i negativne stereotipe o našim građanima. Lične karte na ovaj način postaju unutrašnji pasoš bez koje se nigde ne smemo kretati. Gubitak ili krađa legitimacije vode čoveka u ozbiljne probleme, a državne baze podataka su nesigurne. Da su nesigurne i neobezbeđene najbolje potvrđuju događaji, a pre svega ovi događaji u poslednje vreme, onaj najdrastičniji što se dogodio u Nišu.
Nesavesni nadzornici baze podataka mogu ih prodavati onima koji su za to zainteresovani u komercijalne i druge svrhe. Stvara se preduslov za totalitarnu državu koja će pratiti svaki korak svojih građana. Predviđanje mogućnosti, čak uzimanje otisaka prstiju nasred ulice ili na javnom mestu neodoljivo podseća na proveru stočnog žiga, kao osnovne građanske vrline opisane u Domanovićevoj satiri "Danga".
Dvesta godina posle Karađorđa neko od nas, ovim mislim sa Zapada, Amerika i EU ponovo hoće od nas u Srbiji da naprave raju. Zato mi smatramo da treba odbiti ličnu kartu sa ugrađivanjem u elektronski sistem obrade podataka. Ne mislimo mi, gospodine ministre, da ćete vi sada tako postupiti o čemu mi ističemo ozbiljne prigovore, ali se može u praksi desiti da će doći do zloupotrebe tih podataka koji se obrađuju i prikupljaju.
Mnoge države u svetu još uvek nisu uvele elektronsku obradu podataka u ovom obimu. Elektronska obrada podataka, što se tiče ličnih podataka naših građana, treba da sadrži: ime i prezime, ime oca, mesto rođenja, mesto stanovanja i da dokaže, uz pomoć uverenja o državljanstvu i izvoda iz matične knjige rođenih. To bi bila garancija da nikada neće doći do zloupotrebe elektronske obrade podataka.
Tako nešto garantuje i Ustav, pa decenijama i decenijama u bivšoj Jugoslaviji i u Srbiji ovi podaci su bili odlučujući i osnovni na osnovu kojih su izdavane lične isprave, a pre svega lična karta, pasoš, vozačka dozvola, a nekada ako je trebalo prikazati ličnu kartu i zdravstvene knjižica.
Ovi podaci koji se skupljaju sada, skupljaju se sa onim instrumentima koje je ova država, prema našim podacima, skupo platila. Postavlja se pitanje opravdanosti ulaganja, ako je tačno, a ja bih vas molio gospodine ministre da mi date odgovor, da je skoro 200 miliona maraka dato za nabavku opreme, motorole za prikupljanje ovih podataka i za njihovu obradu. Možda grešim, možda nemam tačnu informaciju, ali je bilo govora da su ta sredstva i ta tehnika nabavljeni, da su dugo stajali u magacinima i da su mnogo, mnogo koštali.
Što se tiče zaštite podataka o ličnosti, ona mora da obuhvati sve subjekte koji prikupljaju, obrađuju, koriste i čuvaju takve podatke. Sva pravna i fizička lica moraju biti upoznata sa svojim pravima i obavezama u vezi sa zaštitom podataka o ličnosti. Ono što je bitno, da svako lice čiji podaci se prikupljaju mora biti informisano na koji način i u koje svrhe se dalje raspolaže njegovim prikupljenim ili ustupljenim podacima.
Pozivanje na činjenicu da će policija biti efikasnija nije prihvatljivo obrazloženje. Nije prihvatljivo i ako uporedite i sa drugim institucijama. Nekad su administracije brojnih institucija, kao što je bila policija, odnosno onda SUP, zatim sud, zdravstvo, školstvo, završavali ručno brže, jednostavnije, uspešnije i delotvornije obradu podatka, no sada sa tim ćereslima koje mi kupujemo, koje nam nameće EU, čak i ako su koštala 200 miliona maraka. Postavlja se pitanje odgovornosti onoga ko je nabavio, ako su ta sredstava toliko plaćena.
Šta je vrlo karakteristično i što bi vi, kao ministar, trebalo da preduzmete? Ne znam sad, možete nam reći, koliko u Srbiji ima službenih lica koja su ovlašćena da nadziru i kontrolišu u policijskim upravama lične podatke naših građana, koji su prikupljeni na oba ova načina. Drugo, što u zakonu nema krivične odgovornosti.
Znate, danas u svetu mnoge države odbijaju da uvedu identifikacione kartice. Engleska je imala jedno vreme te kartice, ali ih je Gornji dom lordova Engleske ukinuo, kao i predsednik Francuske, jer su utvrdili da se radi o brojim zloupotrebama, što direktno i duboko zadire u privatnost građana, njihovo poniženje i zloupotrebe, a pogotovo u platnom prometu, gde hakeri upadaju u sistem podataka, mada ćete vi možda reći da neće moći da uđe niko u sistem policijske obrade podataka.
Znate šta, u to ne verujem. Kad su hakeri i kad je Vikiliks uspeo u Pentagon da uđe i da pokupi brojne podatke, onda postoji zebnja i strahovanje da će podaci naših građana moći lako biti zloupotrebljeni.
Zamislite sada, dajete ovlašćenje policajcu da on na ulici uzima otiske prstiju. To je zaista neprihvatljivo. Drugo, mnogi te podatke mogu zloupotrebiti tako što će biti nagrađeni, jer će mnogi biti, pogotovo tajkuni, ili obaveštajne službe, zainteresovani za lične podatke ministara, predsednika Vlade, predsednika Republike, narodnih poslanika i drugih građana, biće zainteresovani za njihovu bazu podataka.
Znate šta je to? To vam je skener. To je mikrohirurgija u ovoj oblasti. Na taj način se omogućava korisnicima i zainteresovanim licima tačno da znaju, gospodine Dačiću, boju vašeg glasa, broj crvenih krvnih zrnaca, broj belih, kolike su vam ruke, koliki prsti, razmak očiju, veličina nosa, širina čela itd. To su biometrijski podaci koji se sada kombinuju zajedno u elektroniku.
Čini mi se da ovo nije vreme i čini mi se da nije trebalo prilaziti ovakvoj operaciji. Znate, mnogi međunarodni propisi i konvencije garantuju građanima pravo na privatnost. Ovim načinom ukida se privatnost.
Možemo mi sada da glumimo i da pričamo do mile volje da prihvatamo Evropu, da ulazimo u Evropu, zato što Evropa od nas traži i sve što ona traži mi to moramo klečeći da prihvatimo. Nama iz EU dođu neki šibicari, dođu neki referenti i saslušavaju nam čak i predsednika Republike, predsednika Vlade i ministre.
Možete misliti, kaže – došao je Bramerc, trese se Srbija. Došao je File u Skupštinu da nam održi predavanje. Pa, molim vas, da li je Srbija došla u takvu situaciju da mora da sluša svačije naređenje? Ne, Srbija nije dužna da sluša takva naređenja.
U ovoj oblasti ima mnogo stvari koje treba da budu uređene ili na drugi način postavljene, kako bi građani Srbije imali zaštitu i imali poverenja u nadležne organe. Građani treba da imaju pravo na obaveštenost, pravo na odgovarajuće korišćenje podataka, pravo pristupa i uvid, pravo ispravke ukoliko je neko pogrešne podatke uneo u elektronskoj obradi podataka i pravo na pravno sredstvo.
Kad kažem pravo na pravno sredstvo, gospodine ministre, znači – ako je neko doneo neku odluku da se podaci nekog građanina ili nekog funkcionera mogu dostaviti nekom tajkunu, a tajkun ih traži, traži ih i kaže – mene interesuju podaci Petra Petrovića, koliko ima gotovog novca, koliko ima kuća, koliko ima firmi, kompanija, koliko ljudi u njoj radi, kakav je njihov profit, koliko je godišnje platio porez, koliko nije platio porez, koliko ima zemljišta i koliko ima članova porodice, i na taj način podatak ode.
Građanin čiji se podaci sada prosleđuju nekome neovlašćeno ima pravo da uloži žalbu, i to žalbu nadležnom organu, a nadležni organ da što pre ispravi tu grešku, ukine odluku i rešenje, i na taj način zaštiti opšta prava naših građana.
Ovakav kapacitet i izložena prava pretočena u principe treba da posluže kao formalni okvir i celovita osnova za definisanje i izgradnju sistema zaštite privatnosti i informacija. Zatim, princip limitarnog prikupljanja podataka. Princip kvaliteta podataka. Podaci o ličnosti moraju biti relevantni za potrebe za koje se prikupljaju, i u obimu neophodnom za te potrebe, i moraju biti tačni, kompletni i ažurni.
Princip specificiranja potreba - potrebe zbog kojih se podaci o ličnosti prikupljaju moraju biti specificirane pre prikupljanja samih podataka, a njihovo kasnije korišćenje ograničeno samo na zadovoljavanje specificiranih potreba ili potreba koje nisu inkompatibilne sa specificiranim potrebama.
Princip ograničenog korišćenja – podaci o ličnosti ne bi smeli biti obelodanjeni, raspoloživi ili korišćeni za druge potrebe koje nisu specificirane u skladu sa prethodnim principima i uzansama, izuzev uz saglasnost subjekta ili na osnovu zakonskih ovlašćenja.
Princip zaštite – podaci o ličnosti moraju biti zaštićeni razumnim merama od rizika gubitka, neovlašćenog pristupa, destrukcije, modifikacije ili obelodanjivanja. Princip otvorenosti, princip individualne participacije…
(Predsedavajući: Hvala lepo, ali prošlo je vaše vreme uveliko.)
Tek sam počeo, došao sam negde do polovine, ali hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
I meni je bilo interesantno. Obaveštavam vas da su, saglasno članu 96. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine, do otvaranja načelnog pretresa, prijave za reč, u pisanom obliku, sa redosledom narodnih poslanika, podnele poslaničke grupe SRS i SNS.
Reč ima ministar. Izvolite, gospodine Dačiću.
...
Socijalistička partija Srbije

Ivica Dačić

| Ministar unutrašnjih poslova
Pošto vreme ide tako da neko kad održi govor posle napusti sednicu, ne znam kako da mu odgovorim, pa da iskoristim sad ovu priliku. U svakom slučaju, kada je reč o ličnoj karti, Zakon o ličnoj karti je donet, kao što smo rekli, 2006. godine. Tada je definisano ovo o čemu je gospodin Jojić govorio, čip, i tada su bile rasprave, kao što znate, da li je to dobro ili nije. Postojali su argumenti i za i protiv. Dva miliona naših građana je uzelo ličnu kartu sa čipom, a 800.000 bez čipa.
S druge strane, imate pasoše koji su svi isključivo biometrijski i isključivo sa čipom. Jednostavno, to je tehnologija koja je primenjena u ovoj fazi regulisanja načina izrade putnih isprava u Evropi. Mislim da niko to pitanje nije postavljao kada su pasoši bili u pitanju, jer nije bilo drugih mogućnosti.
Kada je reč o podacima koji se nalaze na čipu i u policijskim evidencijama, oni su mnogo manji nego podaci koji postoje prilikom npr. vađenja platnih ili kreditnih kartica. Nisam još čuo da neko osporava korišćenje kreditnih kartica. Uostalom, znate da svi oni koji žele da prate nekoga, decenijama su ga unazad pratili po korišćenju platnih i kreditnih kartica.
U svakom slučaju, veoma je teško i gotovo je nemoguće da neko zloupotrebi baze podataka. Kada je reč o pripadnicima MUP koji su ovlašćeni da koriste te baze podataka, svako kada koristi tu bazu podataka, pa i ja, ostaje u evidenciji da je to činio i ostaje u memoriji, mislim nekoliko godina. Uvek postoji evidencija da li je i ko koristio te podatke.
Ovde nije reč o operativnoj analitici, vezano za obaveštajne podatke, reč je o osnovnim podacima koji postoje: mesto rođenja, adresa, prebivalište, evidencija o počinjenim prestupima, prekršajima ili krivičnim delima itd.
Zašto se predlaže produženje važenja ličnih karata? Zato što su u ono vreme kupljeni čipovi koji su mogli da budu korišćeni pet godina. Kada su oni potrošeni, o tome sam još ranije govorio, moj cilj je bio da se produži važnost ličnih karata na 10 godina zato što je to normalno i nema razloga da lične karte važe pet godina, mislim da su i ranije važile 10 godina.
Takođe, omogućili smo i starim građanima da mogu da uzmu lične karte sa trajnim važenjem, a takođe ćemo omogućavati i svima onima, a to se već sada radi, ali i zvanično da kažem, koji su nepokretni, bolesni, do njih će doći predstavnici MUP kako bi uzeli sve podatke.
Mi smo produžili važnost još pet godina, do isteka tih starih. Nove lične karte na starim obrascima se ne izdaju, tako da svi oni koji imaju stare lične karte mogu da ih koriste do svog isteka, a nakon toga će uslediti izdavanje novih.
Ove izmene i dopune su, pre svega, usmerene ka poboljšanju uslova pod kojima građani mogu da obavljaju zamenu ličnih karata, jer je nemoguće da se ovoliki broj ličnih karata zameni u ovako kratkom vremenu, kao što je to bilo predviđeno ovim zakonom, a bilo je pet godina.
Znači, još jednom da podsetim, pošto je gospodin Tomić otišao, lažni azilanti i tema nepravilnosti kada je reč o izdavanju ličnih dokumenata su dve odvojene teme. Lažni azilanti uglavnom nisu oni koji su na ovaj način dobili lične karte i pasoše.
Svaki građanin Srbije, bez obzira da li mu je lična karta izdata u Prištini ili u Beogradu, ima pravo na pasoš. Ukupan broj onih koji su tražili promenu prebivališta se kretao oko 3.000 za ovih godinu i po dana, sa KiM u druge delove Srbije, i to ne samo Albanaca nego Srba i svih drugih. Oni koji su omogućili da neko dođe do lažne promene prebivališta, oni su uhapšeni i ta hapšenja se vrše redovno.
Reč je o zloupotrebama u okviru MUP i u okviru drugih državnih organa, kao kada su u pitanju matične knjige, ali i među građanima koji izdaju lažna uverenja da neko kod njih stanuje itd. To je odvojena priča od lažnih azilanata. Lažni azilanti su druga tema i oni nisu vezani za pitanje zloupotreba u procesu izdavanja ličnih karata.
Kada je reč o merama protiv lažnih azilanata, mi smo, s jedne strane, prinuđeni da primenjujemo određene oštre mere a, s druge strane, da vodimo računa da time ne kršimo njihova ljudska prava, od strane istih centara, znači, EU. S jedne strane, moramo voditi računa da se smanji broj azilanata, koji je u poslednjim mesecima manji nego što je bio a, s druge strane, da ne priđemo nekom rasističkom pristupu, pa da dođe do diskriminacije jedne nacionalne zajednice.
U skladu sa tim obaviću razgovore, a i danas imam sastanke, sa predstavnicima albanske nacionalne zajednice, imaću ovih dana i sa romskim, da nađemo najbolji način kako da se taj problem prevaziđe.
Što se mene tiče, niko ne dolazi da me preslišava iz EU. Ovde je reč o tome da to što radimo treba da radimo u našem interesu. Smatram da nije bilo kome više u interesu da uđe u EU nego što je to nama.
Ne bih govorio o ovim usponima i padovima vlasti i opozicije, sve je to relativno, kao i u svim drugim pitanjima vezanim za Kosovo, zato što mislim, kada je reč o Kosovu, za vreme vlasti SPS je Kosovo dobilo Rezoluciju 1244, a za vreme vlasti stranke čiji je gospodin malopre govorio o mojim rečima, da želim da delim Kosovo, Kosovo je proglasilo nezavisnost i priznato je od strane najvećih svetskih država. Takođe smo za vreme naše vlasti pokušali i oružjem da branimo Kosovo, za razliku od nekih drugih koji su o tome samo teoretisali.
Ako samo ja govorim o tome da mi treba da priđemo ovom problemu, to nije tema danas, ali pošto je spomenuto moram da odgovorim na tu temu, jer smo sada došli u situaciju da ću na kraju ispasti ja i SPS ti koji će biti optuženi za izdaju Kosova. Hvala bogu da svi mi želimo da Kosovo ostane u Srbiji. Za to moramo da se borimo, ali nećemo to izboriti tako što ćemo svoje porodice preseliti u Beograd, nećemo izboriti tako što ćemo zapaliti neku ambasadu ili ići samo na moleban, nego ćemo morati da se bavimo mnogo ozbiljnijim temama da sačuvamo naš narod na KiM.
Moj uticaj u ovoj državi je 7,6%, koliko smo glasova dobili na izborima. Rekao sam šta sam rekao i smatram da ima mnogo rešenja, pravedna su, možda pravednija, samo što možda nisu realnija. S druge strane, pozivam i druge da kažu svoje mišljenje, svoje predloge kako ćemo to da rešimo, zato što za godinu dana možda ovo o čemu pričam neće biti realno.
U svakom slučaju, zastupam politiku Vlade i ove skupštine i voleo bih da te teme ne mešamo sa temom o kojoj danas govorimo. Spreman sam da se o ovoj tački zakaže i sednica parlamenta i apsolutno ne bežimo od toga.
Tomislav Nikolić me je napao juče da pričam različito od Vlade, a ostajem u Vladi. On je ostao u Vladi kada je SRS rekla da je protiv Rezolucije 1244. Da li ste tada govorili da je to izdaja nacionalnih interesa, pa ste ostali u Vladi još godinu dana, i Toma Nikolić je ostao u Vladi? Što tada nije napustio Vladu Srbije, kad se nije slagao? Sad svi kažu: "Ne može Dačić to da priča, krši Rezoluciju 1244".
U svakom slučaju, nikome ne namećem svoj stav, niti mislim da je realno i ovo što sam rekao, ne zato što mislim da nije dobro nego, nažalost, mislim da neki smatraju da je ovo pitanje već davno rešeno, a mi ga sigurno samo ovde ne možemo rešavati.
Što se nas tiče, niko od nas nije promenio stav. Mislim da ne postoji nijedan Srbin, niti jedan političar koji će priznati nezavisnost Kosova. Srbija treba da vodi računa i o Srbima koji žive na KiM i o tome ako ih ne bude više bilo, imaćemo možda drugačije teme za raspravu.
Zato vas molim da ove teme ne mešamo, jer ćemo imati onda polemiku koju bi trebalo neko drugi da inicira, a ne ovako u poslednjim rečenicama svog govora, pa da posle toga izađemo da ne možemo da razgovaramo o toj temi. Uostalom, nisam ja to prvi rekao, rekli su to i neki drugi. Rekao je i Dobrica Ćosić, koji je glavni gost na svim skupovima DSS, pa rekli su i drugi.
U svakom slučaju, to je tema za razmišljanje i to nije niko nikada, nisam ja upotrebio pitanje podele Kosova. Ali, oni hoće da nam podele Srbiju, a ne daju da se deli Kosovo. Ne može sada neko ko je proglasio nezavisnost od Srbije, a Srbija se nije složila s tim, sada američki ambasador u Prištini kaže da ovo što priča Dačić – to je 19. vek.
Znači, 21. vek je kada Kosovo proglasi nezavisnost od Srbije, a kada Srbi na Kosovu kažu da neće da žive u toj veštačkoj tvorevini, to je onda 19. vek. Oni su protiv toga ne zato što misle da to ne valja, nego zato što misle da je stvar rešena i da ne treba ništa da daju, sve će dobiti, a mi ćemo sve izgubiti.
Mi ne smemo sve da izgubimo. Ako ne želimo sve da izgubimo moramo da imamo racionalan pristup u svemu ovome. Mislim da možda možemo jednim ovakvim pristupom značajan deo toga da sačuvamo i da napravimo kompromis u kojem će svako dobiti pomalo od onoga što nije želeo, ali ćemo zaštititi naše nacionalne i državne interese, interese našeg naroda koji dole živi.
Apsolutno ne prihvatam da bilo ko prstom upire u SPS i u mene lično kada je u pitanju KiM. Kada je proglašavana nezavisnost KiM bio sam u Gračanici, sa narodom, svojim kolima. Bio je i Velja Ilić, ali je došao sa KFOR-om.
Te koji kažu da za to što pričam da će da me tuže, da me uhapse itd., pozivam ih da svoje predizborne mitinge drže u centru Prištine, u Kačaniku, u Glogovcu, neka tako pokazuju suverenitet Srbije, a ne ovde herojstvom na okruglim stolovima, a obezbeđujući sebi rezervne pozicije na drugim mestima u Srbiji. To pričam zbog toga što nemam priliku njima da odgovorim, osim ovde pred očima cele Srbije i svih građana Srbije.
Ovo nije predlog da se izda Srbija i podeli Kosovo, nego da se spasu i sačuvaju Srbi na Kosovu i da se Srbija spasi od nacionalnog debakla u koji može da dođe ukoliko ne vodi politiku koja će gledati napred, a ne samo biti vezana lancima za našu prošlost, koja nije bila dobra u poslednjih nekoliko godina ili decenija.
To je bio moj interes da uopšte pokrenem tu temu, da sačuvamo ono što još možemo, jer kada ne budemo mogli više neće Srbi na Kosovu imati interes od toga što ćemo Kosovo zvati srpskim Konstantinopoljem u kome neće biti Srba. To je moje lično mišljenje, nije čak ni stav SPS. Mogu i oni da me isključe ako misle da sam pogrešio. Ali, u svakom slučaju, mislim da većina građana Srbije to oseća koji misle da treba da dođemo.
Reći ću još samo ovo, Milošević je razgovarao sa predstavnicima Republike Srpske Krajine i Republike Srpske pre nego što je bio Z4 i pre nego što je bio Dejtonski sporazum. Nisu hteli da prihvate mirovne planove. Mislili su da će dobiti više. Republika Srpska je u to vreme imala 70% teritorije, možda više.
Milošević im je govorio – diplomatija, vodili ste rat, morate diplomatski da završite priču. Pala je Krajina, Hrvati i Muslimani su došli na nekoliko kilometara do Banjaluke. Danas više nema Republike Srpske Krajine; ima, da tako kažem, u institucijama koje se više ne nalaze na teritoriji Republike Srpske Krajine. To je bio moj motiv da apsolutno pokrenem i da kažem to što sam rekao.
Uostalom, nikada ne mogu da promenim volju većine građana Srbije koji će se o tome izjasniti kada za to bude vreme. Svako ima pravo da o svemu tome kaže šta hoće. Ali, ne dam i niko nema pravo da kaže da je ovakav predlog usmeren na izdaju Srbije. Ne, on je usmeren na spas Srbije i srpskog naroda koji žive na KiM. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine ministre.
Prelazimo na učešće poslanika prema rasporedu narodnih poslanika prijavljenih za reč u načelnom pretresu o Predlogu zakona o izmenama i dopuna Zakona o ličnoj karti. Dajem reč Vjerici Radeti.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je svakom nesporno da govoriti o podeli Kosova i Metohije je najgrublje gaženje Ustava Republike Srbije i potpuno je nebitno ko je to, prvi, drugi ili peti izgovorio.
Kada je reč o Predlogu zakona o izmeni Zakona o ličnoj karti, hajde baš u kontekstu između ostalog i ovo o čemu je govorio gospodin Dačić da se podsetimo da je Zakon o ličnoj karti u parlamentu Republike Srbije donet 2006. godine i tada predstavljen kao epohalno otkriće, kao nešto i tada što moramo da uradimo zato što to nas traži EU, jer ako donesemo taj zakon, ako čipujemo građane Srbije, odletesmo mi u EU nekim brzim vozom.
Jedna od niza prevara te EU kojoj vi svi hrlite, a SRS smatra da Srbija nikada ne sme da uđe u EU, jer upravo i EU je ta koja je dovela u pitanje KiM i čiji je najveći broj članova priznao lažnu državu Kosovo. To bi trebalo svi da imaju u vidu, i predstavnici vlasti i predstavnici opozicije, ma o kojoj temi da se govori i ma o kojem zakonu je reč.
Ako je Zakon o ličnoj karti koji je donet 2006. godine bio nešto najbolje što je moglo da se uradi, onda se postavlja pitanje – zašto mi danas taj zakon menjamo? Ako to nije bilo tako mnogo dobro, onda postavljamo pitanje – zašto ga nismo menjali do sada?
Ovo što su izmene i dopune ovog zakona ne predstavlja nikakvu suštinsku promenu u odnosu na ono što smo imali 2006. godine, ali govori naravno o nesposobnosti vladajućeg režima da primeni zakon kakav god je, jer naravno mi možemo da govorimo o zakonu i da ga kritikujemo, da kažemo da nije dobar, da stavimo primedbe itd, ali kada se zakon usvoji onda on mora i da se primenjuje.
Piše u obrazloženju da je ovaj zakon 2006. godine uveo velike novine u izradi, sadržini i korišćenju ličnih karata, pre svega sa tehnološkog stanovišta i uvođenja mikrokontrolera odnosno čipa. Sada ajde, da su to novine u izradi, sadržini ličnih karata, ajde to možemo da razumemo, ali nam nije jasno kakva je to novina u korišćenju ličnih karata?
Na isti način se koriste lične karte i ove koje su još uvek važeće, kao i ove sa čipom, kao i one bez čipa, bar što se tiče građana Republike Srbije. Ali, postoji recimo problem u državnim organima. Da podsetimo da su poslednji izbori 2008. godine održani u situaciji da na najvećem broju biračkih mesta nije bilo aparata za očitavanje čipa na ličnim kartama, a to znači mogućnost zloupotrebe, mogućnost krađe na izborima.
Tada vama to nije bilo sporno, a mi smo i te 2006. godine govorili, između ostalog, i o tom problemu. Kada krenete u neki posao kao država, kao nadležni državni organi, onda morate unapred da budete spremni da taj posao u primerenom roku dovedete do kraja, a ne da se posle šest godina prisetite šta je eventualno bila greška i da se kao što je i u ovom zakonu slučaj ugrađuju neki amandmani koje su poslanici SRS podnosili još 2006. godine.
Neozbiljna ste i neodgovorna vlast u mnogo čemu. Građani Srbije odlično znaju s kakvim problemima se sreću kada idu da vade nove lične karte i nove pasoše. I danas-dan, ovoliko godina, od 2006. godine, od kada su počele ove nove lične karte, i danas ljudi moraju da dolaze u pet časova ujutru, da čekaju red u opštinskom MUP, da bi dobili ličnu kartu, pa donose one male klupe, pa ih dođe po dvoje, pa jedno sedi, pa ono drugo izađe malo da prošeta, pa se opet zamene itd, da bi držali taj red.
Stvarno ne znam šta je gospodi, koji su ovde umesto predstavnika Vlade, smešno u ovome? Ovo je apsolutno istina, dobro znate da je istina. Pitajte građane Srbije, ko god je izvadio ličnu kartu, ako nije imao dobru vezu u SUP, koliko je vremena proveo u redu da dobije ličnu kartu? To isto važi i za pasoš.
Potpuno ste neodgovorno pristupili, ne mislim na vas lično, mislim na predstavnike režima i vi ste svakako deo tog režima.
Kažete takođe u obrazloženju da za sprovođenje ovog zakona nisu potrebna dodatna sredstva u budžetu Republike Srbije. Ovo nije tačno. Nemoguće je da nisu potrebna dodatna sredstva. Ako se bude primenjivao ovaj zakon, a valjda hoće, stoji ovde da će stupiti na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku".
Uostalom, ministar je pre deset minuta rekao da su u ono vreme kupljeni čipovi potrošeni. Sada moraju da se kupe neki novi čipovi. Da li vam to neko poklanja ili kupujete? Zašto nas obmanjujete kada kažete da nisu potrebna dodatna sredstva u budžetu, kao što smo obmanjivani kada je donošen ovaj zakon, osnovni tekst ovog zakona, koji danas menjamo.
Predlaže se da se ovaj zakon donese po hitnom postupku, kažete – iz razloga što je na osnovu sada važećeg zakona veliki broj građana u zakonskoj obavezi da zameni ličnu kartu čiji rok važenja ističe 27. jula 2011. godine i što je neophodno da se produži rok važenja navedenih ličnih karata do 31. decembra 2016. godine, s obzirom da većina građana do sada nije zamenila svoju ličnu kartu izdatu na starom obrascu.
Ovo se takođe ne slaže sa brojevima o kojima je malopre ministar govorio. Pričao je o nekom milionu građana koji su uzeli čipovane karte, valjda dva miliona, jedan milion nečipovane. Koliko to sad Srbija ima stanovnika i koliko ima punoletnih i koliko ima onih kojima su lične karte još ranije izdate na neodređeni rok trajanja?
Ovo jednostavno nije tačno. Istina je da država nije bila spremna da uradi ovaj posao u roku u kojem je to bilo zacrtano predlogom ovog zakona. Ništa nije urađeno. Predstavnici sadašnjeg režima i sadašnje Vlade ništa nisu uradili. Hajde, recimo, da oni od 2006. i 2008. godine nisu uradili taj posao kako valja, ali evo niste ni vi od 2007. godine do 2011. godine i ovo govori samo da ste potpuno isti, samo se u nekom momentu drugačije zovete.
Sada, kuriozitet. U obrazloženju kažete, gospodo iz Vlade – smatramo da je potrebno da Nacrt zakona o izmenama i dopunama Zakona o ličnoj karti bude razmatran po hitnom postupku u Narodnoj skupštini. Od kada se to nacrt zakona raspravlja u Narodnoj skupštini? Da li vi uopšte znate šta je nacrt, šta je predlog, šta je konačan tekst zakona?
Ovo samo govori o onome što mi pričamo već godinama da vi, hrleći na tom tragičnom putu ka EU, dobijate predloge zakona, prevodite, pa vam onda loš prevodilac umesto predloga prevede nacrt. Neozbiljno, čak i u ovom formalnom smislu više nego neozbiljno.
Sada kada govorimo o ovim članovima koji se menjaju, pa kaže – lična karta se izdaje sa ne znam kojim rokom važenja, da ne gubim vreme, to ćemo kada budemo govorili o pojedinostima. Ali, šta je suštinsko pitanje? Šta je sa već izdatim važećim ličnim kartama? Ako sada ličnu kartu dobijaju deca od 10 godina sa rokom važenja od pet godina, šta je onima koji su je dobili sa rokom važenja od dve godine, a još nije istekao, izvadili je juče?
Da li ste vi svesni kakve probleme pravite u praktičnom životu? Da li će to dete, odnosno maloletno lice koje koristi ličnu kartu, moći da je koristi ako ne bude usklađena sa ovim zakonom kada ovaj zakon stupi na snagu ili ćete terati roditelje da ponovo plaćaju i da se maltretiraju da čekaju devet sati u redu da uzmu detetu ličnu kartu? Stvarno, uopšte ne razmišljate i ponašate se kao da ne živite u Srbiji, kao da ne znate kako žive građani, koji su problemi građana Srbije.
Morate malo da se uživite, da konačno počnete da donosite zakone za građane Republike Srbije, u interesu građana Republike Srbije i u okolnostima u kojima je Republika Srbija. Kanite se ljudi EU i njihovih naloga, njihovih zakona. Vidite da nas u crno zaviše. Vodite računa da ste vi Vlada Republike Srbije, vodite malo računa o tome.
Ovde govorimo i o novom obrascu. Isto je pitanje – šta će biti sa starim obrascem, ako sada govorimo o novom, odnosno šta će biti sa ličnim kartama koje su izdate na, vi ovo već zovete stari obrazac?
Sada, nekoliko primedbi, rekoh, govorićemo konkretno o ovim članovima zakona kada se bude govorilo o raspravi u pojedinostima, ali da podsetimo, kada je bilo reči o ovim čipovanim ličnim kartama i o pasošima čipovanim, koliko je tada bilo, a sve to znači čipovanim građanima Srbije, zapravo, koliko ste se tada hvalili da su to preduslovi za stavljanje Srbije na belu šengen listu, pa eto dobismo, staviše nas i na belu šengen listu za kratko, izgleda, pošto će očigledno brzo da nas skinu.
Mi smo i tada pričali, sada ponavljamo, niko normalan nema ništa protiv slobodno viznog režima, ništa to nije sporno, ali vi ste obmanjivali građane Srbije kada ste ih ubeđivali koliko će biti dobro to što će građani Srbije biti skinuti sa bele šengen liste.
Posledica tog vašeg obmanjivanja su ovi azilanti i ovaj problem s kojima se sada susrećemo, zato što vi nikada javno niste hteli da kažete građanima Srbije da stavljanje na belu šengensku listu ne znači da neko može da ode u inostranstvo da se tamo zaposli, da neko može da ode u inostranstvo da boravi duže od nekog roka koji mu je tačno predviđen.
Dakle, prosto ste lagali narod i sada imate taj problem, ljudi misle stavljeni smo na belu šengensku listu, nema viza, mogu da idem negde u beli svet da radim.
Mi smo pričali ljudima da vam ne veruju, da vi obmanjujete, da vi lažete i ovo sad se ispostavilo da smo apsolutno bili u pravu. Osim toga, evo, vidite da šengenski sporazum polako u praksi nestaje. Već se uveliko najavljuju da će zemlje članovi tog šengenskog sporazuma da stavljaju granice, da ograničavaju svoje države, što je naravno i normalno, jedino nije normalno u državi Srbiji.
Dok drugi počinju da još više vode računa o svojim granicama, vi Srbiju razgrađujete, vi pričate o podeli Kosova i Metohije, vi vodite računa o onom što vam se naloži iz EU i zarad tog strašnog puta u EU iz dana u dana sve u Srbiji propada i nestaje.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč dajem poslaniku Mirku Munjiću.

Mirko Munjić

Srpska radikalna stranka
Dakle, svedoci smo u ovoj Narodnoj skupštini jedne uobičajene prakse od strane ove vlasti u ovih tri godine da se ovoj Narodnoj skupštini dostavljaju predlozi mnogih zakona i to sve sa obrazloženjem da je upravo taj predlog zakona najbolji, da je taj predlog zakona evropski, da je on u interesu građana Srbije i da su ti i takvi zakoni jedan od uslova za bolji život.
Godine 2006. nakon donošenja predloga ovog osnovnog zakona, čija se izmena i dopuna danas traži u ovom parlamentu, pričano je nešto slično. Dakle, i povodom ovog zakona je pričano da je on najbolji, da je evropski, da je u interesu građana i da je on jedan od uslova da bi sve ovo moglo bolje da funkcioniše.
Mi vam iz SRS redovno, i to jasno i argumentovano, pričamo u povodu podnošenja ovih zakonskih predloga, kritikujući ih da oni nisu dobri uglavnom, da oni nisu u interesu građana Srbije već, jednostavno, u interesu projekta EU i tog novog svetskog poretka kome vi stremite i tražimo uglavnom da vi te zakonske predloge ili poboljšate ili da ih povučete iz procedure. Praksa je da vi gotovo uvek ostajete nemi na sve ovo što mi tražimo.
Ispostavi se posle izvesnog vremena, kao što se ispostavilo i sa ovim zakonom o ličnim kartama, da on nije baš najbolji, da on nije baš najevropskiji, da ti zakoni nisu baš u najboljem interesu građana i onda tražite ovde da se vrše izmene i dopune tih zakona. Tako je i sa ovim zakonom o ličnim kartama.
U članu 2. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o ličnim kartama tražite promenu člana 8. osnovnog zakona i ta promena predviđa da obrazac lične karte sadrži mikrokontroler čip i prostor za mašinski čitljivu zonu za potrebe automatskog očitavanja podataka. To se traži u stavu 1.
Svojevremeno je od strane jedne pametne glave izrečena jedna rečenica koja kaže da dolazi vreme kada će svako da bi izašao u svoje dvorište morati da ponese ili pasoš ili ličnu kartu. Ovo sve zbog toga što se svet zatvara u geto.
Dakle, posle mnogo godina, posle ovako izrečene rečenice taj nije mogao da pretpostavi šta će sadržati današnje lične karte, pogotovo ne činjenicu da će današnje lične karte u sebi sadržati te mikrokontrolere ili čipove, ali, evo, evropska praksa donosi nam i to, donosi nam i tu novinu, taj famozni čip.
Bilo bi zaista zanimljivo da smo od ministra čuli da nešto kaže o uporednoj praksi kada je u pitanju uvođenje ovih čipova, bar u zemljama EU kojoj tako zdušno vi stremite. Da li sve zemlje EU blagonaklono gledaju na ove mikrokontrolere ili čipove, ima li negde možda u zemljama i EU, a u ostalim znamo da sigurno ima, i otpora prema ovome, kao i po svim podacima koji se unose u lične karte i koliko je zemalja do sada uvelo ove čipove u svoje lične karte?
Šta se unosi u ovaj mikrokontroler? To je predviđeno u stavu 2. ovog člana, gde se kaže – ako obrazac sadrži mikrokontroler odnosno čip, u njega se unose svi vidljivi podaci na ličnoj karti, kao i podaci o državljanstvu, prebivalištu, odnosno o boravištu i adresi stana njenog imaoca, ime jednog roditelja, a može se uneti i jedinstveni matični broj roditelja i imaoca lične karte.
Nismo čuli od ministra kako je obezbeđenje konkretno predviđeno za potpunu i adekvatnu zaštitu ličnih podataka koji se unose u ove čipove. Ovo bi sigurno bilo jako zanimljivo ne samo narodnim poslanicima ovde, nego pogotovo građanima koji treba da se izjasne da li žele da se u njihovu ličnu kartu unesu podaci u ove čipove ili ne, dakle, da li žele ličnu kartu sa ili bez čipa.
Za one građane koji treba da se izjasne da li će u njihovu ličnu kartu biti upisan kvalifikovani elektronski sertifikat, a radi formiranja, kako ove izmene kažu, kvalifikovanog elektronskog potpisa. Kakva je zaštita ovde obezbeđena?
Postoji li, pored teorijske, i praktična mogućnost da neko zloupotrebi ove podatke? To nismo čuli od ministra. Kako je moguće napraviti adekvatnu i potpunu zaštitu ovih podataka? Koliko će ljudi imati dostup ovim podacima? Da li su ti ljudi edukovani za takav posao i da li im je predočeno kakve posledice sve mogu proizaći iz ovoga.
Osvrnuo bih se na dve stvari koje ministar kaže u vezi sa ovim čipovima. U jednom momentu obrazlažući bezazlenost i ovih podataka koji se unose u te čipove, ministar se osvrnuo na to da svaki pasoš sadrži taj čip pa se niko zbog toga ne buni. Tačno je to da svaki pasoš sadrži taj čip, ali voleo bih da pitam ministra koliko to ljudi izlazi iz zemlje, koliko ljudi poseduje pasoš sa ovim čipom i ako ga poseduje da li je ikad izašlo iz zemlje. Naravno, pasoš, ukoliko ne izlazite iz zemlje, nije obavezan dokument, a lična karta jeste.
Ministar dalje kaže da čak i u kreditnim karticama koje pominje banke traže mnogo više podataka nego što se unosi u lične karte. I to je tačno, ali sigurno znate koliko u Srbiji ima stanovništva ispod granice siromaštva, koliko u Srbiji ima ljudi koji su blizu te granice siromaštva. Ispade u stvari da je najveće dostignuće ove vlade nekoliko stotina hiljada onih koji su izgubili posao i jedno od najvećih dostignuća jesu u stvari kontejneri sa pet zvezdica.
Nažalost, ovo bi, da nije tragično i žalosno, bilo zaista smešno. Ali, takva je naša sudbina s ovom Vladom. Ovi građani koji uzimaju ove kreditne kartice od banaka, a ove im opet traže one podatke za koje ministar kaže da su mnogo sveobuhvatniji nego što su na ličnim kartama, pa oni se snalaze na sve moguće načine. U svom siromaštvu, ta kreditna kartica njima je jedini način za preživljavanje u ovim uslovima.
Znate, jedini način za preživljavanje siromašnom, kao onom detetu koje po onoj narodnoj "samo sebi vezuje pupak", ono siromašno dete, tako i ovim ljudima je možda jedini način da prežive ova kreditna kartica, pa dobrovoljno pristaju da im banke traže sve ove podatke.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Velimir Ilić, reklamirate Poslovnik? (Ne.) Ne, vi ste se prijavili, ali ne možete sada, nego kad završe govornici koji su na listi prijavljenih kandidata. Narodni poslanik Sreto Perić. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Sreto Perić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, Zakon o ličnoj karti jeste zakon koji u sebi ne bi trebalo da sadrži političku dimenziju i, kako reče ministar, nije političke prirode.
Međutim, uz ono što su poslanici SRS govorili u prilog ove diskusije mogu da kažem još nekoliko stvari - pokušao sam najpre da sebi objasnim zbog čega se pristupa izmenama i dopunama Zakona o ličnoj karti. Ministar je to rekao i prethodnih dana se moglo čuti da je osnovni razlog i produženje roka važenja lične karte, kako za decu, tako i za odrasle, i zbog toga što veliki broj imalaca lične karte, a građana Republike Srbije, državljana Republike Srbije, nisu ili sigurno neće stići do 27. jula ove godine da zamene svoje lične karte.
Razlozi za promenu Zakona o ličnim kartama mogu se svrstati u tri grupe sa aspekta nas iz SRS. Prvi je usavršavanje čipa, načina na koji ćemo mi da znamo tačno, što kolega Jojić reče, i kakva su nam krvna zrnca, i kad je on u svojoj diskusiji kao ovlašćeni predstavnik SRS na ovu temu kazao da će biti brojne zloupotrebe, ministar je odgovarajući na tu primedbu, istakao - ako neko iz MUP koristi podatke, pa makar to bio i ja, on Ivica Dačić, to mora da ostane evidentirano.
Mi znamo da bi valjda trebalo da bude evidentirano, ali poznato nam je da su službenici MUP i svih državni organi, prilikom pisanja službenih zabeleški ili preduzimanja bilo kakvih službenih radnji, morali da ostave pisani trag o tome, odnosno neki dokaz da je to činjeno.
Svedoci ste, pre nekoliko meseci najveći broj službenika Ministarstva policije u Nišu i u drugim mestima Srbije šta je uradio. Ko može garantovati građanima Srbije, ovde uopšte ne optužujem ni ovog ministra, ni bilo kojeg konkretno zaposlenog u MUP, ali to će sigurno biti rađeno i niko to neće sprečiti. To je znači bio jedan od razloga.
Drugi razlog su po nama podaci izvan člana 10. Ustava Republike Srbije. Član 10. Ustava Republike Srbije propisuje koji jezik je službeni. Naravno, u stavu 2. tog člana 10. Ustava Republike Srbije kaže se – da može i drugi jezik, pod uslovom da je to predviđeno zakonom.
Mi ovde imamo jednu ponuđenu situaciju na osnovu zakona, da se može koristiti drugi jezik ili drugo pismo, ali bih zamolio da to u praksi ne bude shvaćeno i tumačeno ekstenzivno, nego samo u slučajevima kad je to neophodno.
Kad kažete da građani nisu stigli da promene ili zasigurno neće stići da promene do jula ove godine, onda tu morate da napravite jednu analizu, da vidite koliko građana Srbije, postoje tu objektivni razlozi i ono malo takse koju treba uplatiti, neki građani u Srbiji nisu u situaciji da to urade, a neki nisu iz razloga što ne žele više da poštuju pozitivne propise u državi Srbiji.
Ko da ih i natera, kad to ne poštuje vladajuća koalicija, kad to ne poštuje Vlada, kad mi donosimo zakone upodobljene samo jednom, dvojici ili trojici gradonačelnika u Srbiji, da bi istovremeno mogli da budu i poslanici i gradonačelnici u svojim opštinama. Kako i na koji način, a odakle i moralno pravo bilo kome u Srbiji, da od građana Srbije traže da poštuju zakone, a trebalo bi i moralo bi?
SRS se zalaže za poštovanje zakona. Mislim da bi na taj način naše odnose uredili mnogo bolje i drugačije i da bi život u Srbiji sasvim sigurno bio bolji.
Zakon o ličnim kartama je rekao i definisao šta je to lična karta, ko ima pravo, a ko obaveze i dužnosti da nosi i šta se dešava, koja su prava i ovlašćenja zvaničnih državnih organa, ukoliko neko to ne radi i ne čini.
Mi smo 2006. godine na to ukazivali ovde gospodinu Miloradu Todoroviću, sekretaru MUP, koji je na istoj poziciji bio i 2006. godine, kao što je i danas. Mogao je tada da čuje argumente SRS, koji su bili skoro kao i danas, i argumente nekih drugih poslanika političkih stranaka koji su onda bili u vlasti, pa su upravo predlagali ovako nešto, a neki koji su tada podržavali vlast koja je bila, a nisu bili zvanično skupštinska većina, ali su podržavali vlast i svi su menjali odnos prema ovom zakonom, jedino SRS ostaje na istim pozicijama.
Kada se ministar potrudio da objasni kolegi Jojiću da je čip uveden 2006. godine, mi smo i tada tu iznosili priču i iste argumente kao što ih i danas iznosimo. Smatramo da to nije dobro. Ima još jedna činjenica, ako je dva miliona ličnih karti izdato sa čipom, a 800 hiljada bez čipa, ne ukazuje li to gospodinu ministru i drugim u MUP da bi trebalo napraviti neku analizu? To nije 1% ili 2%, to je veliki i značajan procenat onih građana Srbije koji nisu želeli lične karte sa čipom.
Sadašnji ministar MUP je bio odličan student, ali izgleda nije imao matematiku. Nije matematika ni moja jača strana, po profesiji sam diplomirani pravnik, ali on kaže da je njegov uticaj 7,6% u vlasti Republike Srbije. Ne tvrdim da sam nešto bolji matematičar od ministra unutrašnjih poslova, ali kažem da je njegov uticaj, a kad kažem njegov uticaj, mislim na SPS, njegov uticaj je 23,18%.
Kada je on imao 7,60%, SRS je imala 30%, ali do danas nije valorizovano u ovoj skupštini, nije valorizovano u Vladi. Naprotiv, ova Vlada je SRS i građanima Srbije ukrala njihovu izbornu volju, a poslanicima SRS ukrala mandate.
Ako se tako radi u Parlamentu, ako se tako radi u Vladi, niste valjda očekivali da će građani u Srbiji da zamene lične karte u roku. Šta oni koji imaju ove lične karte i promeniće ih, biće u obavezi da ih promene 2014. godine, jer su 2009. godine došli u posed ovakvih ličnih karti, a oni koji imaju stare obrasce moći će to još da koriste do 2016. godine.
Gospodo iz Vlade, moraćete malo ozbiljnije da povedete računa u čije ime se zaklinjete, od koga tražite pomoć samo kada su izbori, a pre i u toku vaše vladavine o njima uopšte ne razmišljate.
Nije istina, gospođo predsedniče Skupštine, da ministar unutrašnjih poslova nema drugog mesta i druge mogućnosti da kaže ono što je kazivao ničim izazvan, a vezano za ono što je on izjavio skoro. Mislim da mu se to možda i omaklo, ali bilo što i bilo pod kojim uslovima, ono što je izgovorio vezano za podelu KiM, to je najgrublja povreda Ustava Republike Srbije, ne samo zato što je on ministar unutrašnjih poslova, što je zamenik premijera, što je prvi zamenik premijera, nego to ne bi trebalo i ne bi smeo nijedan građanin Srbije da kaže.
Čini mi se da ministar nesmotreno kaže da Srbija mora da vodi računa o Srbima na KiM i tu je stao. Apsolutno mi to u SRS podržavamo. Mora da vodi računa pre svega o Srbima na KiM, ali bi trebalo da vodi računa i o drugim građanima KiM, jer su to građani Srbije.
Ako se ovako bude govorilo i kazivalo, kao što je počeo ministar unutrašnjih poslova, mi ćemo zaista imati dodatni problem. Mislim da to tako ne bi trebalo da se radi, jer on ima prilike izvan ovog parlamenta i da ne povezujemo ove dve teme, jer smo svedoci da prilikom sletanja možda nekog insekta na rame nekog činovnika u MUP, pa ako ga poseti ministar, to bude objavljeno. Prema tome, može ponekad i o tome da priča.
Ali, trebalo je možda na vreme, a ministar unutrašnjih poslova je imao mogućnosti i da je jedno vreme podržavao Vladu, a već tri godine jeste u Vladi, da odlučnije, energičnije traži primenu Rezolucije 1244. Sada više uopšte nije ni važno ko je bio za Rezoluciju, a ko je bio protiv nje.
Važno je da je imamo i važno je da je mi držimo na snazi i da zahtevamo da se ona primenjuje, a ne da potpuno odustajemo od toga i da idemo u neke druge ekskurzije, da idemo u nešto drugo što je potpuno neprihvatljivo sa stanovišta Ustava i sigurno i želje ljudi koji žive u Srbiji i koji nemaju drugu otadžbinu i koji samo žele da su tu.
Mnogo više ozbiljnosti treba kod ove Vlade, ministar nije tu, on bi možda mogao da da i odgovor na jedno pitanje, kada bude komentarisao izbeglice. Najveći broj građana iz Hrvatske, odnosno iz Republike Srpske Krajine, imao je status izbeglice. U Komesarijatu dobijaju pravo na produženje. U MUP, to se može videti, čini mi se, iz izmena i dopuna ovog zakona o ličnim kartama, ako to nije član 9a ili neki drugi, sada ne mogu na brzinu da ga pronađem, kad odu u MUP ne žele više da im produže izbegličku legitimaciju, to reguliše ovaj član koji kaže da može dobiti ličnu kartu i onaj koji ima boravište u Srbiji, ali najduže na dve godine.
U toj grupaciji lica koja mogu da dobiju ličnu kartu vidim izbeglice koje su imale izbeglički status, a sada to je politika Vlade, to nije politika MUP, pretpostavljam da gospoda i gospodin Todorović znaju, nego je to politika Vlade da se status izbeglica ne reši ni na jedan način, da odnos Republike Hrvatske prema građanima, prema Srbima koji su izbegli da bi sačuvali svoju glavu nije rešen i da Srbija ni najmanje ili ne ozbiljno ne čini ništa da bi se taj problem rešio.
Mislim da je ovde otvoreno nekoliko pitanja koja, ukoliko se ministar bude vratio, vi ćete mu preneti, pa bi bilo dobro da da odgovor, ne poslanicima SRS, nego građanima Srbije, koji bi morali da na vreme i blagovremeno budu obavešteni i kako danas voditelj u jednoj emisiji u kojoj je učestvovao ministar kaže – a do pre nekoliko dana ste pričali nešto drugo o statusu Kosova, a sada drugo, da li ste vi bili cinični onda ili su ovi drugi sada?
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Milorad Buha ima reč.