Ovo je amandman čisto tehničke prirode i kada je neko, u raspravi u načelu, govorio o ovom zakonu i pri tom istakao ko je sve učestvovao u izradi Predloga zakona o finansiranju političkih aktivnosti ili političkih stranaka, kako mi kažemo, ja sam mislio da nije bilo potrebe za tolikim angažovanjem, ali, evo, već smo ušli u treću deceniju višestranačkog sistema u Srbiji, a nismo umeli da napravimo zakon o finansiranju političkih stranaka.
Razmišljao sam sve vreme kako bi u Srbiji mogli da se sprovedu izbori, a da to najmanje košta građane Srbije, odnosno njene poreske obveznike. Grupisao sam tu mogućnost u dve kategorije.
Prva grupa je da se donesu dve odluke. Prva odluka bi bila da se Upravni odbor RTS izvini za do sada sve održane izbore, u istu tu grupu mogla bi da uđe još jedna odluka, da se donese odluka o večnom životu Borisa Tadića, i nema potrebe za izborima.
Druga kategorija ili u druga grupa kako bi mogli da se sprovedu izbori, a da vrlo malo košta građane Srbije, jeste da se pojavi neki politički Gandi, koji će da ukrade određen broj mandata, ode do trgomena, Miškovića, Beka i kaže – pomozi mi sad kad učestvujem u osvajanju vlasti, nećeš plaćati obaveze prema državi, a ja ću te osloboditi da plaćaš i struju, čak, kad budem došao na vlast. Eto, to su neka moja razmišljanja kako bi mogli da se sprovedu izbori u narednom periodu u Srbiji, a da samo malo koštaju građane Srbije.
Ovde je jako zanimljivo kako Vlada nije imala sluha da prihvati amandman koji je tehničke prirode. Pošto postoji obaveza za političke stranke koje učestvuju na izborima a ne osvoje jedan procenat od važećih glasova, ili ako se radi o strankama manjina, ne osvoje 0,2% od važećih glasova, u obavezi su da od onih 20% koji se finansiraju nakon potvrđivanja izbornih lista to vrate. Mi smo u amandmanu tražili da se precizira amandman, da se precizira ovaj stav 2. člana 26…