ŠESTO VANREDNO ZASEDANJE, 06.07.2011.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ŠESTO VANREDNO ZASEDANJE

2. dan rada

06.07.2011

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:15 do 18:55

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo sa radom sednice Šestog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2011. godini.
Na osnovu službene evidencije 79 poslanika je tu, ali očito da nas je više, pa molim da utvrdimo kvorum.
Konstatujem da je, primenom elektronskog sistema, ustanovljeno da nas ima 84, odnosno da ima uslova za rad.
Obaveštavam da su sprečeni da sednici prisustvuju narodni poslanici: Milica Radović, Momo Čolaković i Konstantin Arsenović.
Saglasno članu 90. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, pozvala sam da današnjoj sednici, pored predstavnika predlagača, prof. dr Žarka Obradovića, ministra prosvete i nauke, prisustvuju i državni sekretar prof. dr Radivoje Mitrović, državni sekretar dr Tinde Kovač - Cerović, pomoćnik ministra mr. Zoran Kostić, pozvala sam i gospođu Branku Totić, direktora Zavoda za intelektualnu svojinu i Natašu Ćirić, diplomiranog pravnika u Ministarstvu prosvete.
Nastavljamo sa radom po dnevnom redu i prelazimo na zajednički načelni pretres o Predlogu zakona o optičkim diskovima i Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja.
Saglasno odluci Narodne skupštine da se obavi zajednički načelni pretres o predlozima zakona iz dnevnog reda po tačkama 4. i 5, pre otvaranja zajedničkog načelnog pretresa, podsećam da, shodno članu 97. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet časova i da se raspodeljuje tako da poslaničkoj grupi Za evropsku Srbiju pripada jedan sat, 33 minuta i 36 sekundi; poslaničkoj grupi SRS - jedan sat, osam minuta i 24 sekunde; poslaničkoj grupi Ujedinjeni regioni Srbije - 28 minuta i 48 sekundi; poslaničkoj grupi Napred Srbijo - 25 minuta i 12 sekundi; poslaničkoj grupi DSS - Vojislav Koštunica - 24 minuta; poslaničkoj grupi SPS - JS - 18 minuta; poslaničkoj grupi LDP - 14 minuta i 24 sekunde; poslaničkoj grupi Nova Srbija - 10 minuta i 48 sekundi; poslaničkoj grupi Manjina - osam minuta i 24 sekunde i poslaničkoj grupi PUPS - šest minuta.
Saglasno članu 96. stav 3. našeg Poslovnika, narodni poslanici koji nisu članovi ni jedne poslaničke grupe imaju pravo da govore svako po jednom do pet minuta.
Molim poslaničke grupe, ako to nisu učinile, da podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika, a što je u skladu sa članom 96. stav 4. Poslovnika.
Obaveštavam da su poslaničke grupe ovlastile da ih predstavljaju: narodni poslanik Nikola Krpić – poslaničku grupu PUPS, narodni poslanik Miletić Mihajlović – poslaničku grupu SPS-JS, narodni poslanik Milica Vojić-Marković – poslaničku grupu DSS-Vojislav Koštunica, narodni poslanik Nebojša Ranđelović – poslaničku grupu LDP, narodni poslanik Mileta Poskurica – poslaničku grupu Napred Srbijo, a narodni poslanik Radica Jocić – poslaničku gurpu SRS.
Saglasno članu 157. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram zajednički načelni pretres o Predlogu zakona o optičkim diskovima i Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja.
Da li predstavnika predlagača, profesor dr. Žarko Obradović, ministar prosvete i nauke, želi reč? (Da.)
Izvolite gospodine ministre.
...
Socijalistička partija Srbije

Žarko Obradović

Poštovana predsednice, poštovani članovi rukovodstva Narodne skupštine Republike Srbije i poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, dozvolite mi da u ime Vlade Republike Srbije, kao resorni ministar za pitanja prosvete i nauke, izložim elemente zakona o optičkim diskovima i drugog zakona, odnosno o izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja.
Kada je reč o zakonu o optičkim diskovima, postavlja se jedno logično pitanje – zašto je Vlada predložila Narodnoj skupštini da se usvoji ovaj zakon? Naime, u toku pristupanja Svetskoj trgovinskoj organizaciji Republika Srbija se obavezala da će doneti zakon o optičkim diskovima i na taj način pravno urediti pitanje proizvodnje optičkih diskova, pitanje komercijalnog umnožavanja optičkih diskova, prometa optičkih diskova, uvoza i izvoza optičkih diskova, uvoza i izvoza opreme za proizvodnju optičkih diskova.
Znači, usvajanjem zakona o optičkim diskovima ispunjava se jedan od uslova neophodnih za punopravno članstvo Republike Srbije u Svetsku trgovinsku organizaciju. Podsetiću Narodnu skupštinu Republike Srbije da je Srbija kao deo SRJ u periodu od 2002. do 2005. godine vodila pregovore za pristupanje Svetskoj trgovinskoj organizaciji, a kasnije kao deo zajednice Srbija i Crna Gora od 2005. godine to čini samostalno.
S obzirom da je više članica Svetske trgovinske organizacije, pre svega SAD i EU, smatrale su da Srbija treba da uredi pravno ovo pitanje i Srbija je o tome dala izjavu. Današnjim zakonom Republika Srbija pravno uređuje pitanje proizvodnje, komercijalnog umnožavanja, prometa, uvoza i izvoza optičkih diskova i opreme za njihovu proizvodnju i reprodukovanje.
Suštinski, donošenjem ovog zakona mi uspostavljamo jednu pravnu sigurnost u ovoj oblasti i objektivno donosimo smanjenje obima piraterije, kao i sprečavanje sile nelegalne proizvodnje optičkih diskova, čime se onemogućava izbegavanje plaćanja dažbina koje predstavljaju deo, naravno, javnog prihoda. Treba reći da u ovom trenutku u našoj zemlji optički diskovi su najčešće korišćeni medij za nelegalno umnožavanje autorskih dela, muzike, filma i softvera, a stepen fizičke piraterije je jedan od najviših u Evropi.
Zakonom se, dakle, stvara pravni osnov da se tako protivpravno ponašanje sankcioniše i onemogući i zakon treba da omogući da se državni organi Republike Srbije uspešnije i efikasnije bore protiv piraterije. Logično, taj cilj će tek biti uspostavljen, rešen ili ostvaren kada se uspostavi državna kontrola nad procesom proizvodnje optičkih diskova i njihovih proizvodnih delova i, naravno, nad njihovim pravnim prometom.
Kada je reč o postupku izrade ovog zakona o optičkim diskovima, podsećam vas, a to imate i u obrazloženju razloga za donošenje ovog zakona, da je Radna grupa za izradu Nacrta zakona o optičkim diskovima formirana u junu mesecu 2010. godine, da su radnu grupu činili predstavnici više ministarstava i državnih organa i Ministarstva trgovine i usluga i MUP, Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja, Ministarstva kulture, predstavnici Zavoda za intelektualnu svojinu, predstavnici Uprave carine. Predlagač je, naravno, Ministarstvo prosvete i nauke u Vladi Republike Srbije.
Odbor za privredu i finansije je 23. novembra prošle godine odredio program javne rasprave o Nacrtu zakona o optičkim diskovima. Program javne rasprave je sproveden. Posle toga je održan i okrugli sto, odnosno u okviru javne rasprave o Nacrtu zakona o optičkim diskovima, u prostorijama Zavoda za intelektualnu svojinu. Prisustvovali su brojni predstavnici javnog i privatnog sektora.
Već sam pomenuo da je cilj usvajanja i uspostavljanja pravne sigurnosti pravno regulisanje ovog značajnog pitanja, ali i smanjenje stepena fizičke piraterije u Republici Srbiji, koji je među najvišima u Evropi. Da bi ostvarili taj cilj, logično, treba uspostaviti državnu kontrolu nad procesom proizvodnje, pominjem, još jedanput, optičkih diskova, njihovih proizvodnih delova, kao i nad njihovim prometom.
Od sada pa nadalje, shodno odredbama ovog zakona, proizvodnju optičkih diskova će moći da obavlja samo ono pravno lice, ili preduzetnik, koji za dobije licencu od strane nadležnog organa, a nadležni organ je Zavod za intelektualnu svojinu. Zakon o optičkim diskovima ne reguliše proizvodnju i promet praznih optičkih diskova, već isključivo proizvodnju i promet optičkih diskova sa snimljenim sadržajem, bilo da je reč o muzici, filmovima, softveru ili diskovima sa edukativnim sadržajem. Predviđeno je optički diskovi sa snimljenim sadržajem obavezno se obeležavaju proizvođačkim kodovima. Ti proizvođački kodovi služe da zainteresovanom licu pruže informaciju o tome gde je optički disk proizveden, gde je umnožen. Znači, i jedna i druga vrsta podatka će se moći saznati na osnovu proizvođačkog koda. Na osnovu proizvođačkog koda nadležni službenici će lako pravi razliku između legalnih i nelegalnih diskova. Kada govorim o nadležnim službenicima, pre svega mislim na pripadnike MUP, pripadnike Uprave carina i Tržišne inspekcije.
Zakonom o optičkim diskovima ustanovljava se aktivna saradnja između Uprave carine i tržišne inspekcije. Uvoz optičkih diskova i proizvedenih delova će biti obavezno evidentirano od strane carinskih organa vlasti i o tome će u propisanom roku biti obaveštena Tržišna inspekcija. Svakog prvog radnog dana u mesecu će se dobijati taj podatak, uputiće se Tržišnoj inspekciji, posle čega će Tržišna inspekcija, u zakonom propisanom roku, izvršiti dodatni nadzor nad uvezenom robom. Znači, uspostavljena je dvostruka kontrola nad uvezenim optičkim diskovima. S jedne strane, reč je o Upravi carine a, sa druge strane, o Tržišnoj inspekciji.
Cilj kontrole prometa optičkih diskova jeste da se mogućnost uvoza nelegalnih optičkih diskova sa snimljenim sadržajem svede na najmanju moguću meru. O pojedinim rešenjima iz ovog zakona bićemo u situaciji da razgovaramo kada budemo govorili o amandmanima. Zakon nije veliki sa stanovišta broja članova. Imali ste priliku da se upoznate sa njim. Mislim da će rasprava biti, da kažem interesantna, obzirom da se ovim zakonom, po našem mišljenju, rešava jedno od pitanja vezano za optičke diskove i generalno pitanja koja su važna za zaštitu intelektualne svojine, ali i sprečavanje piraterije u ovoj oblasti.
Kada je reč o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, podsećam Narodnu skupštinu da je taj zakon donet 30. avgusta 2009. godine, kao nov zakon u odnosu na istoimeni iz 2003. godine, kojim je započeta reforma obrazovanja u Republici Srbiji. Mi smo tada, donošenjem zakona, promovisali tri cilja donošenja zakona, a to je poboljšanje sve tri dimenzije obrazovanja: jednakopravnost, efikasnost i kvalitet obrazovanja i vaspitanja.
Razlozi za izmene i dopune Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i očekivani rezultati se, sa stanovišta Ministarstva prosvete, svode na sledeće: izmene činimo radi otklanjanja problema koji su konstatovani u praksi. Naime, zakon se sprovodi već dve godine, sasvim dovoljno vremena da se vidi koliko su pojedina rešenja kvalitetna ili ne i da se poboljša efikasnost celog sistema i, naravno, da se uskladi ovaj zakon sa zakonima koji su u međuvremenu doneti, a odnose se na ovu oblasti. Rezultati koji se žele postići izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja je obezbeđivanje podizanja nivoa kvaliteta obrazovanja u Republici Srbiji.
Kada je reč o problemima koje bi zakon rešio, ti problemi se odnose na sledeća pitanja. Jedno je pitanje vezano za vaspitno-disciplinsku odgovornost učenika, ocenjivanje vladanja, obaveznost obaveštavanja o promenama podataka u vezi sa učenikom. Drugo je pitanje vezano za zaposlene, pitanje prijema u radni odnos, preuzimanje mimo liste, prekonormni rad, disciplinska odgovornost. Treće pitanje je zaštita podataka o ličnostima u jedinstvenom informacionom sistemu prosvete i registrima, takođe usklađivanje sa propisima, kao i druge izmene.
Razlozi za donošenje zakona po hitnom postupku se nalaze u tome što se uvode izmene koje bi trebalo da se primenjuju od školske 2011/2012. godine. Drugi razlog je sporazum koji je Vlada Republike Srbije potpisala sa reprezentativnim sindikatima u prosveti 1. aprila 2011. godine, gde se Vlada obavezala da će do kraja avgusta Narodnoj skupštini dostaviti Predlog izmena i dopuna Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Mi te izmene dostavljamo ranije i želeli bi da Narodna skupština te izmene usvoji.
Kada je reč o izmenama zakona vezano za vaspitno-disciplinsku odgovornost, dosadašnje zakonsko rešenje nekih težih povreda obaveza učenika je izazivalo velike probleme u praksi - kumulativno neopravdano izostajanje i činjenje lakših povreda, što je stvaralo jednu situaciju nereda u vaspitno-obrazovnim institucijama, u školama. To je objektivno jedan problem koji smo želeli ovim izmenama da rešimo.
Sadašnjim predlogom sankcioniše se samo neopravdano izostajanje, i to najmanje 25 izostanaka, ali smo i pojačali obavezu škole da nakon 15 neopravdanih izostanaka pismeno obavesti roditelja ili staratelja o izostancima učenika. Znači, škola mora obavezno da posle 15 neopravdanih časova reaguje. Pojednostavljen je vaspitno-disciplinski postupak protiv učenika. Roditelj ili staratelj uvek mora biti obavešten o postupku, bez obzira da li je učenik maloletan ili ne. Učenik mora biti saslušan i dati pismenu izjavu, naravno, uz prisustvo roditelja ili staratelja, ako je maloletan. Potrebno je utvrđivanje svih relevantnih činjenica pre donošenja rešenja.
Izmena vaspitno-disciplinskih mera za učinjenu povredu zabrane je prema sadašnjem predlogu ukor direktora ili ukor nastavničkog veća, premeštaj učenika od pet do osmog razreda u drugu osnovnu školu uz saglasnost roditelja i škole u koju prelazi i za učenike srednjih škola isključenje učenika iz škole, odnosno škole sa domom učenika.
Sledeće izmene se odnose na utvrđivanje zaključne ocene iz vladanja, u skladu sa posebnim zakonima, zaključna ocena iz vladanja na osnovu sagledavanja ličnosti i ponašanja učenika u celini, procenjivanje ukupnog ponašanja i izvršavanja obaveza i izrečenih vaspitno-disciplinskih mera i brojčano ocenjivanje od šestog razreda.
Propisane su obaveze učenika i roditelja da blagovremeno pravdaju izostanke učenika. Obaveza je učenika i roditelja da dostavljaju validne i ažurirane kontakt informacije, što utiče na kvalitetniji i efikasniji odnos učenika, roditelja i škole. Upis dece u školu za obrazovanje dece sa smetnjama u razvoju na osnovu mišljenja inter-resorne komisije umesto dosadašnjeg rešenja na osnovu preporuke izabranog lekara nadležnog doma zdravlja.
Kada je reč o izmenama i dopunama zakona koje se odnose na pitanja zaposlenih, odnosno prijema u radni odnos, izmene se odnose na pitanje prethodne provere psihofizičkih sposobnosti. Sada je zakon propisao rešenja da se to odnosi samo za kandidate koji su ušli u uži izbor. Odluka o izboru kandidata se ne vezuje za momenat isteka roka za podnošenje prijave, već za rok od osam dana u kome je direktor u obavezi da pribavi mišljenje organa upravljanja. I dalje će se vršiti preuzimanje sa liste zaposlenih i u školskim upravama. Propisano je međusobno preuzimanje zaposlenih na neodređeno vreme na odgovarajuće poslove, uz prethodno potpisivanje sporazuma o potpisivanju, ali da se ne povećava procenat angažovanja zaposlenog više od 20%. Lica koja se preuzimaju ne moraju se upućivati na prethodnu proveru psihofizičkih sposobnosti.
Vraćena je mogućnost angažovanja zaposlenih u određenim slučajevima i preko propisane norme do šest časova nedeljno, prekonormni rad. Ranije je postojala obaveza da se primi drugo lice, pa je to povećavalo objektivne izdatke vezane za različite vrste doprinosa u odnosu na to novo lice koje bi se zapošljavalo. Sada će se ovaj rad rešavati između zaposlenih unutar škole.
Kraće je vođenje disciplinskog postupka protiv zaposlenog. Stručnom saradniku, bibliotekaru kojem je prvi put zasnovan radni odnos u ustanovama posle 25. 06. 2003. godine i položio stručni ispit u oblasti bibliotekarstva na ispitu za licencu ne priznaje se odgovarajući deo položenog ispita.
Kada je reč o odredbama zakona koje se odnose na zaštitu podataka o ličnostima, mi smo vršili usklađivanje sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnostima. Postojećim zakonskim rešenjem utvrđena je obaveza ustanove da vodi bazu podataka u okviru jedinstvenog informacionog sistema prosvete u jedinstveni informacioni sistem prosvete i registrima koje vodi ministarstvo, gde se prikupljaju, obrađuju, koriste i objavljuju podaci o ličnosti. Kad je reč o deci, učenicima, roditeljima, zaposlenima, tačno se navodi koji je podatak potreban.
U saradnji sa poverenikom predložene su nove odredbe kako bi se način prikupljanja i obrade podataka o ličnosti vodio na način koji je u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnostima. Ostale odredbe koje se odnose na izmene zakona odnose se na specifičnost obavljanja delatnosti obrazovanja, odraslih u sistemu obrazovanja, što ćemo urediti posebnim zakonom.
Očekujem da će Narodna skupština Republike Srbije početkom septembra raspravljati o tom zakonu. Propisano je pravo na nadoknadu članovima saveta za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih, počev od 1. 01. 2012. godine i odmah bih želeo poslanicima Narodne skupštine Republike Srbije da skrenem pažnju da u obrazloženju ovog zakona su pomenuti iznosi sredstava koji se odnose na procenu sredstava potrebnih za Nacionalni-prosvetni savet i savet za srednje-stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih. Međutim, kako je Vlada predložila da se nadoknade članova saveta za srednje-stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih utvrđuju na osnovu odluke Vlade, da važe tek od 1. 1. 2012. godine, u međuvremenu će nadležni odbor Narodne skupštine Republike Srbije utvrditi nadoknade za članove Nacionalnog prosvetnog saveta, pa će za nas to biti određena vrsta repera za nadoknade i članova ovog saveta.
Predviđena je, takođe, izmena sastava školskih odbora srednjih stručnih škola, tri predstavnika socijalnih partera iz područja rada škole umesto jednog, nadzor, pitanje nadzora nad radom zavoda je samo inspekcijski, a ne stručno-pedagoški. Vršili smo usklađivanje normi sa odredbama Zakona o visokom obrazovanju.
Kada je reč o sredstvima za sprovođenje ovog zakona, u ovom momentu nije potrebno obezbediti dodatna sredstva. Sredstva će biti nešto veća od 2012. godine, vezano za nadoknadu za rad članovima saveta za srednje-stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih, a oni će zavisiti od odluke odbora Narodne skupštine Republike Srbije, kada je reč o nadoknadama članova Nacionalnog prosvetnog saveta. Naknada ovim licima ima karakter usluga po ugovoru.
Poštovane kolege narodni poslanici, mi smo ovim izmenama želeli da rešimo dva važna pitanja. Jedno je regulisanje pravnog prometa pitanja optičkih diskova, proizvodnje, sprečavanje nelegalne piraterije, a drugo je da izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja rešimo probleme koji su konstatovani u praksi, izvršimo zajedno sa poverenikom odabir onih informacija koje su u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti, koji su potrebni školama, opet obrazovnom sistemu za donošenje odgovarajućih obrazovnih politika i one odredbe vezane za vaspitno-disciplinsku odgovornost, tj. ona pitanja koja smo dogovorili sa reprezentativnim sindikatima prosvete 1. aprila 2011. godine, kada smo potpisali ovaj sporazum. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine ministre.
Da li izvestilac nadležnog odbora, Odbora za nauku i tehnološki razvoj, narodni poslanik Srboljub Živanović, želi reč? (Ne)
Da li predsednik Odbora za prosvetu, gospodin Jon Magda, gospodin Vlatko Ratković, želi reč? (Niko)
Da li predstavnici, odnosno predsednici poslaničkih grupa žele reč?
Samo da obavestim da je ovlašćeni predstavnik za poslaniku grupu NS gospođa Zlata Đerić po ovim tačkama.
Narodni poslanik Nikola Krpić ima reč.

Nikola Krpić

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS
Poštovana predsedavajuća, uvaženo predsedništvo, poštovani ministre gospodine Obradoviću, danas raspravljamo o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Ustavni osnov sadržan je u članu 97. tačka 10. Ustava Republike Srbije. Razlozi za donošenje zakona čije su izmene i dopune ranije urađene je želja za poboljšanjem ove tri dimenzije obrazovanja jednakopravnosti, efikasnosti i kvaliteta obrazovanja i vaspitanja. Utvrđena je potreba za izmenama i dopunama zakona radi otklanjanja problema u funkcionisanju sistema predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja.
Činjenica da za sprovođenje ovog zakona nisu potrebna dodatna sredstva u budžetu Republike Srbije, ali svakako da je potrebno planirati sredstva za rad saveta za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih. Svakako da je razlog za donošenje po hitnom postupku i činjenica da se uvode izmene koje bi trebalo da se primenjuju počev od školske 2011-2012. godine.
Moramo konstatovati da je Ministarstvo prosvete i obrazovanja imalo puno aktivnosti u vezi donošenja i usaglašavanja ovog zakona koji proizilazi iz delokruga samog ministarstva i mnogih prosvetnih institucija, pre svega škola i drugih. Ali, gde je naša porodica koja je baza vaspitanja dece?
Poslanička grupa PUPS sa dužnom pažnjom je razmatrala ovaj predlog zakona i u potpunosti ga prihvatila. Svakako da ćemo kroz amandmane želeti da popravljamo tekst zakona da bi bio negde jasniji i razumniji, da ga mogu shvatiti i analizirati ne samo vrhunski stručnjaci, već i roditelji, a pogotovo deca zbog kojih je ovaj zakon i rađen.
Gde su ta deca? Negde se gube, njih nema. Njih niko ne pita i ne želi da čuje šta predlažu, šta traže, šta hvale. Stari pišu za mlade, a đačkog parlamenta ili nema ili ga ima samo na papiru. Ovom zakonu nedostaje i demografska slika Srbije, koja je po nama poslanicima PUPS ključna. Smatramo da je prirodni priraštaj osnova i uzročnik biološke regresije stanovništva. Moramo znati kolika je ta populacija za ili na koju treba da se odnosi ovaj zakon u budućnosti.
Istovremeno smatramo da se mora bolje vrednovati kvalitet ljudskog rada u obrazovnom sistemu, jer ako je ljudski faktor presudan u prenošenju znanja, inovacijama, radu u učeničkim radionicama, u boljem korišćenju tehničko-tehnoloških inovacija i mogućnosti korišćenja tih sredstava. Svakako da vrše veliki uticaj na kvalitet obrazovnog sistema, ali i vaspitnog procesa u školi i porodici.
Svakako da postoji velika razlika između nastavnog osoblja u seoskoj školi ili u školi gde je siromašna lokalna samouprava ili u veliki gradovima. Predlažemo da se nastave mere ekonomske politike u prosveti.
Pomenuli smo školski đački parlament, kakvi su stavovi mladih. Oni traže i zahtevaju da se više pitaju. To je i normalno, o njihovim pravima je reč.
Uvažena predsedavajuća, uveravam vas da su poslanici partije Ujedinjenih penzionera Srbije prišli ovoj raspravi veoma zainteresovano iz razloga što smo svi roditelji i brinuli smo o svojoj deci, a danas i o unucima. Zbog tih razloga smatramo da je zaštitna uloga roditelja u školu i društvenu zajednicu veoma važna karika u vaspitanju dece.
Svakako predlažemo predlagaču da prilagodi i sprovede u svakoj sredini gde su dece sve nove strategije obrazovanja koje sadrži ovaj zakon.
Na kraju ovog izlaganja, uvaženi gospodine ministre, poslanička grupa Partije ujedinjenih penzionera Srbije u danu za glasanje daće svoj glas u korist ovog zakona.
Gospodine ministre, ne dozvolimo da nam mladi odu u istoriju pre nego odrastu, jer i onako nas ima sve manje. Ako je tačan podatak da smo 2010. godine imali 68.304 novorođene dece, zbog kojih donosimo ovaj zakon, moram vas upozoriti da smo u istom periodu ostali bez 103.211 stanovnika. Ovaj podatak govori sam po sebi.
Gospodine ministre i gospodo dragi poslanici, pokažimo državničku mudrost, znanje, iskustvo i odgovornost, glasajmo za ovaj zakon.
Zbog svega iznetog, poslanici Partije ujedinjenih penzionera Srbije glasaće za ovaj zakon. Hvala lepo.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Balint Pastor.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Balint Pastor

Grupa manjina
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, nadamo se da će se ovim izmenama i dopunama Zakona o osnovnom sistemu obrazovanja i vaspitanja otkloniti određene nedostaci koji su konstatovani u primeni ovog zakona od septembra 2009. godine.
Na početku svog izlaganja ću izneti za koja rešenja smatramo da su nesporno dobra. Smatramo da je veoma dobro što je nedvosmisleno regulisano zakonom da će se sredstva za rad Nacionalnog prosvetnog saveta i Saveta za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih obezbediti u budžetu Republike Srbije.
Takođe je dobro što je nedvosmisleno rečeno na početku ovog krovnog zakona da će se doneti zakon o obrazovanju odraslih. Očekujemo skupštinsku raspravu povodom tog predloga zakona na jesen najkasnije. Nadam se da je to realno. Taj zakon bi bio izuzetno značajan za Republiku Srbiju, pogotovo kada znamo koliko imamo broj nezaposlenih lica i ako znamo da je svrha tih zakona o obrazovanju odraslih i u zemljama u regionu prekvalifikacija odnosno dokvalifikacija onih lica koja ne mogu da rade u svojoj struci, koji ne mogu da koriste svoje diplome koje su stečene pre nekoliko godina ili decenija.
Isto tako je dobro što se preciziraju ovim zakonom odredbe u vezi težih povreda obaveza učenika, odnosno disciplinske obaveze učenika. Siguran sam da odlično znate, gospodine ministre, kakve sve probleme imamo na terenu i u vezi takozvane inkluzije.
Ne želim da govorim protiv inkluzije, to je demokratski, to je u skladu sa evropskim standardima, ali imamo slučajeve određenih škola ili odeljenja u nekim školama u kojima se jednostavno ne odvija nastava na normalan način, kako je to zakonom regulisano, zbog toga što u određenim sredinama imamo, na primer, izbegla i raseljena lica koja jednostavno ne govore i ne poznaju jezik nastave.
Navešću vam jedan primer samo, ali mislim da je to problem u čitavoj Republici Srbiji - Osnovna škola u Horgošu. U Osnovnoj školi u Horgošu, opština Kanjiža, imamo poprilično veliki broj dece koji ne poznaju ni srpski ni mađarski jezik. "Pohađaju" nastavu na mađarskom jeziku u odeljenjima na mađarskom jeziku i jednostavno ne mogu da prate nastavu, ometaju nastavu i postoji problem jer roditelji počinju da razmišljaju, a mislim da je stvar otišla i dalje od razmišljanja, da prepisuju, da vade svoju decu iz te osnovne škole i da ih prepisuju u osnovne škole u drugim naseljenim mestima unutar te opštine.
Mislim da bi država trebala ozbiljnije da se bavi ovim pitanjem. Ne radi se o pitanju i o problemu lokalnog značaja, uveren sam da taj problem postoji i u više opština u Republici Srbiji.
Sada koristim priliku da ukažem na ovaj problem koji bi svakako trebalo rešiti, odnosno trebalo bi ući u rešavanje ovog problema pred početak nove školske godine.
Naravno, određeni koraci su učinjeni i u konkretnom slučaju o kojem sam malopre govorio u Osnovnoj školi u Horgošu. Tu su i Nacionalni savet Mađara i Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje i lokalna samouprava uključeni u rešavanje tog problema, ali mislim da koordinacija trebala da bude bolja i da bi država trebala da nađe neko rešenje za ovaj problem.
Kada se radi o bazi podataka i o jedinstvenom informacionom sistemu prosvete, isto smatramo da je trebalo ovu oblast regulisati zakonom, da je bilo krajnje vreme da bude jasno šta je čija obaveza, šta je čije pravo, šta je čije ovlašćenje, ali bih povodom ovog rešenja imao i nekoliko pitanja odnosno želeo bih da ukažem na nekoliko potencijalnih problema.
Mislim da treba razjasniti ko je korisnik tih podataka. Mislimo da na nedvosmislen način treba regulisati da i nadležni organ Autonomne Pokrajine Vojvodine mora da bude korisnik tih podataka.
Naravno, nemamo ništa protiv da ta baza podataka i informacioni sistem bude jedinstven, nemamo ništa protiv toga da Ministarstvo prosvete i nauke bude nadležno u vezi poslova, u vezi formulisanja baze podataka i jedinstvenog informacionog sistema, ali korisnik tih podataka nesumnjivo treba da bude i nadležni organ Autonomne Pokrajine Vojvodine, to je Sekretarijat za obrazovanje.
Imamo više razloga zbog kojih mislimo da to tako treba da bude regulisano. Jedan je taj što na teritoriji Autonomne Pokrajine Vojvodine, u skladu sa važećim Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, kao i na osnovu Zakona o utvrđivanju određenih nadležnosti Autonomne Pokrajine Vojvodine, pokrajinski organi vrše osnivačka prava i obavljaju nadzor nad radom obrazovno-vaspitnih ustanova na teritoriji Autonomne Pokrajine Vojvodine. Kada već imaju te nadležnosti onda je nesumnjivo da treba da znaju osnovne podatke u vezi obrazovno vaspitanih ustanova na teritoriji Vojvodine.
Sa druge strane, Vojvodina, odnosno Sekretarijat za obrazovanje obavlja i poverene poslove organizovanja polaganja ispita za direktora i sekretara ustanove, kao i za licencu za nastavnike, vaspitače i stručne saradnike. Kada je već to tako, a dobro je što je tako, onda treba nadležan organ pokrajine da ima podatke o direktorima, sekretarima, nastavnika, vaspitača i uopšte ustanova na kojima vrši osnivačka prava.
U skladu sa ovim što sam malo pre govorio, mi smo podneli jedan amandman za koji smatramo da razjašnjava koja su ovlašćenja i koja su prava i obaveze AP Vojvodine. Taj amandman smo podneli na član 40. osnovnog zakona. to je član 9. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Predložili smo rešenje po kojem AP, preko svojih organa vodi evidencije i registre u okviru obavljanja svojih izvornih poverenih poslova, u skladu sa zakonom i drugim propisima.
Mislimo da je ovo rešenje neophodno da bi se precizirale nadležnosti i ovlašćenja unutar definisanja baze podataka i jedinstvenog informacionog sistema prosvete za koju smatramo, kao što sam malo pre rekao, da treba postavi i da vodi Ministarstvo. To nije sporno. Taj sistem je jedinstven za teritoriju čitave Republike Srbije.
Pre nego što nastavim, želeo bih da izložim i ostale naše amandmane koje smo podneli na ovaj zakon. Želeo bih da govorim o dva problema, odnosno da dotaknem dva problema. O ovim problemima sam govorio i pre dve godine, kada smo isto ovako u julu razgovarali o Zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja.
Jedan problem, odnosno jedno pitanje, se odnosi na školske uprave. I tada sam postavio pitanje – zašto Subotica kao pet grad po veličini u Republici Srbiji nema svoju školsku upravu, odnosno ni jedna školska uprava nema sedište u gradu Subotici, bez obzira što se u ovom gradu na teritoriji ovog grada nastava izvodi na srpskom, mađarskom, hrvatskom i romskom jeziku? Mislimo da bi ovo rešenje koje postoji jako dugo unazad, da taj grad nema svoju školsku upravu, trebalo da se promeni.
Naravno, znamo da se to ne reguliše zakonom, nego je to podzakonskim aktom regulisano. Želim i ovom prilikom da pokrenem jednu inicijativu da Ministarstvo, odnosno Vlada razmotre ovu mogućnost i da formiramo u Subotici školsku upravu.
Drugo pitanje ili drugi problem koje želim da kandidujem za raspravu jeste problem nepostojanja višepredmetnih nastavnika u Republici Srbiji. Višepredmetni nastavnici bi bili dragoceni ne samo za manjinske zajednice, nego za sistem obrazovanja Republike Srbije, bez obzira na jezik na kojem se nastava izvodi.
Znamo da u velikom broju opština i gradova u Srbiji imamo manjak nastavnog kadra, da nemamo stručne nastavnike za određene predmete. Još jedanput kažem, to se odnosi na odeljenja i na srpskom jeziku, mađarskom, hrvatskom, slovačkom, rumunskom, albanskom, romskom itd.
Smatramo da bi rešenje moglo da bude, a to rešenje postoji i u zemljama u regionu, da se uvede mogućnost školovanja višepredmetnih nastavnika, pa da jedno lice bude osposobljeno da ima diplomu, na primer, profesora istorije, a isto tako da ima diplomu i profesora geografije.
Smatramo da bi ovo trebalo regulisati izmenama i dopunama zakona o visokom obrazovanju i nekim podzakonskim aktima. Opet je slučaj, kao što je bio u vezi školskih uprava, da ovaj zakon nije nadležan za ovo pitanje, ali je svakako potreban. Osećam potrebu da pokrenem ovo pitanje, pošto sam to činio i pre dve godine i, nažalost, ništa povodom ovog pitanja nije učinjeno.
Sigurno znate da je ova država potpisala sporazum, a taj sporazum je i ratifikovan, o zaštiti srpske manjine u Mađarskoj i mađarske manjine u Srbiji. na osnovu tog sporazuma je formirana međuvladina mešovita komisija. Ta komisija se sastaje svake godine. Jedan takav sastanak je bio 20. juna ove godine u Budimpešti. Zapisnik sa te sednice sadrži preporuku za obe države, o uvođenju mogućnosti za školovanje višepredmetnih nastavnika.
Kada je reč o ostalim našim amandmanima, vrlo kratko bih želeo da ukažem na jedan problem koji postoji u našem sistemu obrazovanja od usvajanja Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja pre skoro dve godine, a to je neusklađenost rešenja iz ovih zakona sa Zakonom o nacionalnim savetima nacionalnih manjina.
Vi ste odlično upućeni u taj problem i o tome smo razgovarali pre dve godine. Nažalost, između ta dva zakona postoji kolizija. Ta pravna kolizija dovodi do ogromnih problema na terenu.
Problem je u tome što je regulativa vezano za školske odbore i direktore jedno u Zakonu o nacionalnim savetima nacionalnih manjina, a sasvim drugo u osnovnom zakonu koji reguliše pitanje obrazovanja. Ta kolizija je nastala zbog toga što smo podneli amandmane i pre dve godine. Predlagali smo rešenja i za ovaj zakon koji predviđa Zakon o savetima. Ta rešenja nisu prihvaćena, prihvaćena su samo u modifikovanom izmenjenom obliku.
Mi smo podnosili ispravke amandmana, pošto smo se tako dogovorili pre dve godine, pošto smo bili vođeni stavom – bolje išta nego ništa. Nismo se mogli pozivati na Zakon o savetima, pošto je taj zakon bio na istoj sednici na kojoj je bio i Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja.
Gospodine ministre na istoj sednici su oba zakona izglasana 31. avgusta 2010. godine. Na istoj su sednici bili i nismo se mogli pozivati na rešenja iz Zakona o savetima, jer je u tom trenutku i taj zakon bio u formi Predloga zakona. U međuvremenu su se pokazali nedostaci te kolizije, a pošto je u Ustavu definisano da se dostignuti nivo ljudskih i manjinskih prava ne može smanjivati, mislimo da se ne mogu smanjivati ona prava koja su predviđena Zakonom o nacionalnim savetima nacionalnih manjina, nego Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i da to treba uskladiti sa Zakonom o nacionalnim savetima.
O čemu je reč? Reč je o tome da po Zakonu o savetima postoje dve vrste škola, odnosno obrazovno-vaspitnih ustanova. U jednima se nastava izvodi i na jeziku neke nacionalne manjine, a u drugoj vrsti ustanova se nastava izvodi u većini odeljenja na jeziku neke nacionalne manjine. Odnosno, radi se o ustanovama koje su proglašene ustanovama od posebnog značaja za nacionalnu manjinu.
Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja ne razlikuje ove dve vrste ustanova, ove dve vrste škola. Mislimo da je logično da Nacionalni savet ima jednu vrstu nadležnosti kada se radi o školama u kojima se u nekoliko odeljenja nastava izvodi na jeziku nacionalne manjine, u školama u kojima je, da upotrebim taj izraz, jezik manjine većinski na neki način, pošto se koristi u većini odeljenja. Predložili smo tu dva amandmana u cilju otklanjanja ove kolizije.
Kod školskih odbora smo u jednostavnijoj situaciji, jer ste i vi predložili izmene tog člana, a to je član 54. osnovnog zakona. Tu smo predložili amfandmane u vezi nekih drugih stavova tog predloga zakona.
Kod direktora je situacija malo komplikovanija, jer niste kao ministarstvo, odnosno Vlada, predložili izmenu tog člana, ali mislimo da ako se dogovorimo da se usvoji naš amandman u vezi školskog odbora onda bi bilo logično da završimo čitavu priču i da se ta kolizija otkloni i u odnosu na direktore ustanova.
Ovaj problem imamo inače i u vezi zakona iz oblasti kulture. O tome sam govorio juče ministru Predragu Markoviću. Mislimo da nije dobro rešenje prema kojem Srbija pripadnicima nacionalnih manjina, kojima Ustav garantuje individualna i kolektivna prava, daje neke mogućnosti, neka prava jednim zakonom, Zakonom o nacionalnim savetima, a da se kasnije donetim zakonima iz oblasti obrazovanja, kulture, službene upotrebe jezika i pisma, javnog informisanja, te nadležnosti uzimaju. To jednostavno nije u skladu sa načelom pravne države i vladavine prava. Zbog toga smatramo da ovu koliziju treba otkloniti.
Moram da kažem i ovom prilikom, što sam rekao juče i gospodinu Predragu Markoviću, mi jednostavno ne možemo glasati za zakone koje u određenim svojim rešenjima znače direktan korak unazad u odnosu na rešenja koja su predviđena i koja postoje u nekim važećim pravnim aktima, u nekim važećim propisima ove države. Složićete se da je naš zadatak kao predstavnici nacionalnih manjina da se borimo za to da ona prava koja su obezbeđena važećim pravnim aktima Republike Srbije važe i u budućnosti. Mi jednostavno ne možemo pristati na smanjenje nivoa stečenih prava kada govorimo o pravima nacionalnih manjina. To se ne odnosi samo na obrazovanje. Da istaknem još jedanput to se odnosi na kulturu i na službenu upotrebu i na javno informisanje. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Zahvaljujem.
Pre nego što dam reč narodnom poslaniku Nebojši Ranđeloviću, na osnovu člana 90. i člana 87. obaveštenje o današnjem radu. Danas će pauza biti određena u vremenu od 14,00 do 16,00 časova. Razlog dvosatne pauze je što se danas 6. jula u Beogradu otvara i započinje rad 20. Generalna skupština OEBS-a, odnosno Organizacije za bezbednost i saradnju. Poslednji put je skup takve vrste održan 1975. godine pod naslovom "Keps" i smatrajući to značajnim i jedan broj poslanika ima obaveze.
Naša pauza u radu biće od 14,00 do 16,00 časova. Radićemo posle 18,00 časova na osnovu člana 87. stav 2, ali ne verujem. O tome ćemo popodne razmeniti informacije, ne posle 19,00, 19,15 časova, pošto večeras predsednica Narodne skupštine Slavica Đukić-Dejanović u Domu priređuje prijem za 56 delegacija Parlamentarne skupštine. Tako da ćemo danas u toku dana raditi samo zajednički načelni pretres koji je trenutno u toku. Kada je reč o radu radne nedelje, radni dan ove nedelje biće i petak.
Narodni poslanik Nebojša Ranđelović.
...
Liberalno demokratska partija

Nebojša Ranđelović

Liberalno demokratska partija
Poštovana gospođo predsedavajuća, poštovani gospodine ministre, uvažene koleginice i kolege narodni poslanici, kada smo razmatrali u poslaničkom klubu ovu tačku dnevnog reda i dogovarali ko će biti ovlašćeni predstavnik poslaničkog kluba, nekako je bilo logično da ja kao profesor Univerziteta pripremim izlaganje na tu temu, postavim neka pitanja, iznesem naše dileme i tome slično. Kada sam počeo da se spremam za ovu tačku dnevnog reda susreo sam se sa pojmovima: optički disk, proizvodni deo, glas master, oprema za izradu mastera, proizvodnja, proizvođači kod, licenca za proizvodnju, licenciranje prostorija i tome slično.
Želeo sam da se spremam da govorim o Predlogu izmena Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, pa mi nije baš najjasnija logika spajanja ovih tačaka dnevnog reda, jer jedan zakon spada u sferu industrijske svojine i autorskog prava, sa pravničkog aspekta. Drugi zakon o kome želim da govorim jeste u stvari nešto što treba da definiše srž, razvoj i budućnost jednog društva, to je obrazovanje. Moram da priznam da mi ovakav pristup i ovakva logika spajanja tačaka dnevnog reda nije baš najjasnija, jer ja sam onda pred dilemom kako da govorim i o jednoj i o drugoj temi. Nisam stručan za obe teme. Očigledno da je potrebno da za ovakav pristup realizaciji dnevnog reda treba da postoje nekakve univerzalne sveznalice, a to su uglavnom neznalice i pošto mi takve u LDP ne gajimo, govoriću samo o zakonu o izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja.
Naravno i tu imam dilemu, odnosno nalazim se pred dilemom koje sve teme treba otvoriti jer ova oblast u našoj državi je takva, gde god se upre prst, utisak je da je sve trulo. Meni je sada jako žao, što treba da vodimo raspravu sa gospodinom ministrom Obradovićem, sa gospodinom kolegom Mitrovićem, za koje sam siguran da se u 99% stavova po ovom pitanju slažu sa mnom. Stanje je zatečeno, teško promenljivo, potreban je dugotrajan proces da se takvo stanje promeni. To je u stvari, rekao bih "cirkulus viciozus" jednog posrnulog i dezorijentisanog društva čija regresija traje 20 godina. Takav proces, takva regresija u jednom društvu teško da može da se izmeni i najodgovornijem pristupu pisanja i realizacije jednog zakona. To je ozbiljan problem na koji naše društvo još uvek na nalazi odgovor.
Sada bih se osvrnuo na samu suštinu problema, a kasnije bih ušao u razmatranje delova merituma ovog zakona. Naravno, postavio bih i pitanje u obrazloženju, razlog za donošenje zakona. Obrazloženje dato sasvim korektno, kaže se – cilj je poboljšanje sve tri dimenzije obrazovanja, jednakopravnosti, efikasnosti, kvaliteta obrazovanja i vaspitanja. Pa se onda daje obrazloženje, u toku skoro dvogodišnje primene zakona utvrđena je potreba za izmenama i dopunama zakona radi otklanjanja konstatovanih problema u funkcionisanju sistema predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja. Logično, razumljivo, neophodno, naravno ja bih uz to dodao i pitanje zašto hitni postupak za zakon koji je prošao konsultativni proces? Zašto sada odmah u julu? Zašto tolika brzina? Vratio bih se na suštinu samog zakona, jedna od intencija jeste skraćivanje rokova za odgovornost profesora i još neke disciplinske mere. Gde je tu mesto za hitnost postupka jednog zakona koji je prošao, već sam pomenuo, konsultativni proces?
Mi smo konsultovali raznorazne sindikate koji se demagoški, boreći se za prava prosvetara u stvari bore za svoje mesto u čitavom sistemu, konsultovali smo profesore, konsultovali smo učenike, razgovarao sam i sa svojim studentima koji su koliko juče sedeli u srednjoškolskim klupama i bilo bi mi malo 20 minuta da ispričam sve ono, što je u stvari nametnuto kao tema i što bi trebalo da bude nametnuto kao tema današnje rasprave. Zato ću dati samo par ilustracija, štedeći vreme svih vas i svoje vreme, te ilustracije upečatljive i one u stvari otvaraju neka ozbiljna pitanja. Neće ići nekim metodološkim redom, jer je svaka od ovih ilustracija tema za sebe i svaka od ovih ilustracija je problem za sebe.
Najpre disciplinske mere, mi smo dali dva amandmana vezana za taj segment zakona.
Učenici nisu za to da se disciplinske mere pooštravaju, ali smo od predstavnika profesora dobili pitanje, na koji oni sami nemaju odgovor. Kako uvesti red, posebno u srednje škole. Imamo sijaset primera da su sami profesori neka vrsta mete za odstrel gde sami sebi ne mogu pomoći niti im država, niti društvo pomažu u onome što je ostvarivanje njihovih osnovnih zadataka. To je obrazovanje i vaspitanje mladih ljudi. Da li treba pristupiti drastičnim disciplinskim merama? To je možda jedno od rešenja, na primer mnogo izostanaka ili već da ne nabrajam šta dalje. Pitanje je da li se na takav način treba obračunavati sa opravdano nezadovoljnim mladim ljudima u jednom posrnulom i dezorijentisanom društvu, kakvo je društvo države Srbije. Na to pitanje kratak i jasan odgovor, mislim da ne postoji. Treba se sad usaglasiti oko skupa metoda kako izaći iz tog začaranog kruga.
Onda pitanje koje se zove preobimno gradovi. Neko je za to odgovoran. Koliko nepotrebnih stvari, koliko nepotrebnih podataka koje treba zapamtiti da bi se otaljale ili zaradile ocene i posle toga zaboraviti, jer je nužno zaboraviti te podatke, da se intelekt mladih ljudi ne bi opterećivao na takav način. Kako izaći iz tog problema? Neusaglašenost sadržaja udžbenika sa savremenim kretanjima u društvu.
Dva primera, a ima ih hiljade. Na primer u ekonomskim školama udžbenik iz računovodstva i zbirka zadataka. Sasvim neusklađeni. Zbirka zadataka prati savremene propise, promene, recimo kako se knjiži PDV i tome slično. Udžbenik iz računovodstva te procese ne prati. Odakle deca da uče i kako da uče i kako da uče?
Udžbenici istorije. Gomila nepotrebnih podataka i jedan užasan pristup jednoj krajnje interesantnoj stvari kakva je istorija. Istorija je priča, istorija je učiteljica života. I umesto naši mladi naraštaji da od svojih vaspitača dobiju takvo usmerenje, oni dobijaju zadatak da uče gomilu datuma koje ne umeju da objasne, koje teško u tom skupu umeju da objasne i sami nastavnici. Da ne govorimo o tome šta sve piše u tim udžbenicima iz istorije. Hoćemo li se vratiti ponovo na postojanje ideoloških komisija koje će birati šta je podobno a šta nepodobno da se stavi u udžbenike iz istorije.
Šta je sa usklađivanjem nečega što se zove istorija sa tim istim predmetom u susednim državama? Nešto se dogodilo ili se nije dogodilo. Nemoguće da se u Hrvatskoj na različit način dogodilo, odnosno da se tamo nešto na različit način tumači u odnosu na ono kako se to tumači u Srbiji ili BiH. Ima pozitivnih primera. Postoje udžbenici koji tretiraju istoriju države i prave, a koriste se i u Srbiji i u Hrvatskoj. O tome niko ne priča, o tome niko ne piše. Izgleda da je to tabu tema koja se ne sme otvoriti. Ja stojim iza toga da takvih primera i takvih udžbenika ima.
Da ne nabrajam dalje sa kakvim problemima se susreću i učenici i nastavnici u sprovođenju nastave. Neopremljeni kabineti. Ili, hajde da sad da otvorimo temu nastave fizičkog vaspitanja. Nekada se to zvalo fizičko i zdravstveno vaspitanje. Strašno važan segment razvoja i strašno važan predmet u svim normalnim zemljama. Kod nas postoji intencija smanjivanja časova, zato što ne postoje uslovi. Znamo li koliko škola nema fiskulturne sale? Preko 95% fiskulturnih sala su neadekvatne za izvođenje nastave fizičkog vaspitanja. U Nišu tri škole, ekonomska, trgovinsko-ugostiteljska koriste jednu salu. Po tri odeljenja drže čas u istoj sali bez mogućnosti da zadovolje osnovne higijenske potrebe posle izvođenja nastave fizičkog vaspitanja. Normalno je da se sedamnaestogodišnjakinje i osamnaestogodišnjakinje ne žele da idu na čas fizičkog vaspitanja, jer posle toga ne mogu da se upristoje za dalje izvođenje nastave. O tome niko ne brine. Zato ja ni u perspektivi ne vidim rešenje.
Pitao sam jednog svog prijatelja, koji je profesor fiskulture u jednoj od pomenutih škola. On kaže, pa šta da radim tri odeljenja od 30 učenika, to je 90 učenika u sali. Oni ne mogu da rade ništa, mogu malo da se projurcaju i onda im kažem, decu hajdete vi u svlačionice, šta da vam radim. Oni koji su zaduženi za realizovanje ovakvih programa nalaze se pred nerešivim problemima, jednostavno dižu ruke od toga. Da ne otvaramo problem, recimo, verske nastave. Imamo situaciju da nam ponekad deca sluđena dolaze iz škole, jer im na jednom času pričaju o evoluciji, a onda im posle toga dođe neko ko im kaže da je sve okončano za šest dana, pa je sedmog dana neko seo da počini i da odmori. Naravno, treba verski edukovati i obrazovati decu, ali na pravi način. Po meni, tu član 21. stav 4. predloženog zakona nije baš najjasniji, koji su kriterijumi u postupku odlučivanja o izboru nastavnika verske nastave, pravih, tvrdim,nema dovoljno. Da li je u redu da nam oni koji nisu pravi izvode versku nastavu i da osnove verskog obrazovanja daju našoj deci?
Na drugoj strani, sam problem nastavnika i o njihovim problemima sam već govorio, iznoseći ono što su oni locirali kao probleme, a na drugoj strani, imamo li prava da se ljutimo na te ljude. Činjenica je da naša deca više svog vremena od svoje pete godine, pa do punoletstva provode sa tim ljudima nego sa nama. Mi sa puno poverenja tim ljudima dajemo decu, očekujući od njih da nam pomognu u vaspitanju i da od njih naprave obrazovane ljude i spremne za život. Onda se otvara pitanje kako su nastavnici motivisani i kako su nagrađeni za svoj rad. Hajde motivišite nekog da sve da od sebe, kad se i on sam nalazi na ivici socijalne bede. Kakva je tu motivacija? Ima altruista, ima zaljubljenika u svoj posao, ima ljudi koji postižu neverovatno dobre rezultate, ali to je samo entuzijazam. Od entuzijazma se ne živi, ti ljudi rade za novac.
Ima li naša država rešenje za taj problem? Poslednjih 20 godina nije imala. Ne verujem da će i u skorije vreme problem biti rešen na adekvatan način. Hajde onda da primenjujemo zakon koji, u suštini nije loš sa ovakvim problemima. Duboki socijalni problemi jednog posrnulog društva, kako ih rešavati redovnim putem. Mi u LDP smo milion puta rekli da je za sve to nužan preokret. Jedna mala poslanička grupa sa mnogo dobrih želja apsolutno nije dovoljna za takav preokret. Imamo li odgovore na takva postavljena pitanja?
Naravno, na kraju pošto sam rekao par stvari reći, mada sam zašao u meritum zakona mi smo ovaj zakon pokušali da poboljšamo sa dva amandmana i kada bude rasprava u pojedinostima moje kolege i ja ćemo dati obrazloženje tih amandmana. Jedan se tiče člana 17, jedan se tiče člana 25. i oni su uz konsultacije sa predstavnicima ministarstva urađeni na jedan vrlo korektan način. Ubeđen sam da će ovaj važan zakon biti na taj način poboljšan, te na predstavnike ministarstva apelujem da amandmane ozbiljno razmotre i da ti amandmani postanu sastavni deo ovog zakona.
Ovim ću svoje izlaganje završiti, jer malopre sam već napomenuo da je problema i tema toliko, ne 20, već je 2000 minuta malo da se svi problemi sažmu u jednu diskusiju, a ne znam koliko vremena dovoljno da se ti problemi reše. Ne vidim svetlu tačku na kraju tunela. Hvala vam na pažnji.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Dva minuta i dvadeset sekundi iskorišćeno od vremena poslaničke grupe.
Reč ima narodni poslanik Mileta Poskurica.
...
Srpska napredna stranka

Mileta Poskurica

Napred Srbijo
Zahvaljujem dame i gospodo, gospodine ministre, mi evo danas radimo opet izmenu zakona iz sfere obrazovanja, navikli smo na te izmene, iako smo od 2003, 2004. godine na nadalje više puta donosili, menjali zakone, bazične zakone, zaista u ovoj oblasti koje srednje, ko je visokog, koje naučno-tehnološkog razvoja, sad je to objedinjeno u jedno ministarstvo.
Dakle, sve to dolazi u obzir za svaki zakon je zakonopredlagač, dakle, drugi ministar uvek, hvala bogu da bar da je tako, da nije jedan kao što smo imali za zdravlje, govorio da zakon koji se donosi evropski, da nosi pun demokratski kapacitet, da zaista nosi nešto novo na obrazovnom prostoru Srbije, da će biti saglasan sa strategijom koja je negde u nečemu jeste doneta, negde u nečemu nije ni pomenuta, negde ovlaš data, da je prošla decenija, da jasne strategije nema, a svi žele da i strategija visoko obrazovnog sistema i vid raspodele kadrova u ovoj Srbiji, jednog dana znamo ko će gde i šta raditi, da li će posla za svakog biti? Da donosimo različite odluke bitne kakvu sada nameravate, vidim po ovim izmenama o evidencijama tako sročeni, kao da su evidencije i podaci koji će se dobiti osnovni smisao i davanje repera za sve, kao da se o tome dosta ništa više nije znalo, nego da je to evo sada evidencije, pa će nam one pomoći da sve uradimo. Ali, u ovoj priči krenuću od početka, od razloga.
Dakle, efikasnost, jednakopravnost i kvalitet su naši trendovi, smisao, namere zašto ulazimo u izmene, zašto dobre, nekada rečeno dobre zakone sada ulovljene nepravilnosti popravljamo. Na stranu da li je nekada neko kod donošenja zakona nešto od ovoga što se sad menja hteo da promeni, pa amandmani, recimo, nisu bili usvojeni. Ne znam i ne mogu da tvrdim, možda niko tada, sedeći eh katedra, zaista udaljenog problema srednjeg obrazovanja, a opet zbog svoje dece, prijatelja, familije, porodice, opet u nekakvoj vezi sa obrazovanjem nije nešto prepoznao i generalno ta krivica je podjednako vezana za sve, ali smo potpuno sigurni da zaista i amandmani koji su bili, ili nisu bili usvojeni da se ne retko dešava da predlozi onovremeni sada moraju biti aktualizovani, ali dati kao predlog države i predlog Vlade i onda je to kraj priče.
O kakvoj efikasnosti ćemo govoriti, o kakvoj jednakopravnosti? Šta činimo u ovom zakonu da uradimo jednakopravnost? Ako pogledamo sve učesnike u obrazovnom procesu, na jednakopravnost učenika da najslobodnije posmatramo da oni koji imaju određene probleme u određenom psiho-motornom razvoju, od vajkada se u Srbiji vodilo računa o tome da oni imaju prava da se školuju. Uvođenje, davanje na značaju ovoj interdisciplinarnoj komisiji nije neki podsticaj jednakopravnosti.
Hoću da pokušam da raščlanim da li je samo ovde, u obrazloženju razloga za donošenje zakona samo napisano, da tek bude tako kao nekakav matriks kao podloga ideje da se sa zakonom nešto kaže ili se zaista uočilo da negde nema jednakopravnosti. Ima li jednakopravnosti kod konkursa za izbor? Ne, to je pre svega politička odluka, ali o tom-potom sa papirićima se ide u biro i tamo se zna tačno iz koje će partije da ide i mnogi drugi se na mnoge načine uključuju, ne tražite da prijavljujem nikoga, ali znam imena ljudi koji su mi rekli da su tako radili, to je realnost u Srbiji itd.
Nadam se za ove izrečene stvari niko neće gubiti pravo da o tome govori ili mu bude ukinut imunitet, jer je ovo mišljenje predstavnika naroda, kome se takođe obraća nekakav drugi narod u Srbiji, koji ima problema sa jednakopravnošću, da dobije posao, a da ne govorim direktorsko mesto, ali teško je to naravno i gotovo nemoguće iako se već nigde niste potpisali.
O efikasnosti, šta smo to u efikasnosti učinili da zakon bude efikasniji? Možda primenom disciplinskih mera da malo učenike pripodobi obavezi da se ponašaju kao što su se nekada đaci ponašali.
Ako, krenemo u priču nekada ponašali, rizikujemo mi prepoznatljivo stariji, da želimo da kazaljke vratimo unazad. Hajde, da u tom reperu odnosa učenik- nastavnik i vratimo, neka sadržajni planovi, programi idu napred i to konačno kao i starenje niko ne može ni zaustaviti, oni moraju ići napred, ako ni zbog čega drugog, a onda zato što će oni koji se deci obraćaju eh katedram predaju, o tome govore sve manje terati decu da oni spremaju časove, da deca budu nosioci aktivnosti.
Taj novi sistem vrednosti koji promovišete da dete maltene sprema da dobije zadatak, integrali, pa izvoli. Njemu treba tri časa predavanja da bi razumeo o čemu se radi u integralima, ali ne govorim ako se neko ne usudi, pametni su matematičari, neće to ni da puste, ali će mnogi iz istorije uraditi, mnogi iz biologije, mnogi iz jezika će pustiti da deca vode časove.
Hajde, u toj efikasnosti, da profesora i sve one koji su nadležni u lancu odgovornosti, nateramo da kroz njegove dnevne analize kroz svesku u kojoj vodi evidencije i ako je on držao čas ili terao đaka da drži čas.
Dakle, efikasnost te vrste, kakva efikasnost, komentarisati, nije registrovana kao problem, ovde je stavljen, ali ne vidimo iz zakona šta tu pomaže, kada je recimo, reč o štrajkovima, Kraljevo, elementarne nepogode, škole porušene nisu mogle da rade, traže niže kriterijume za upis. Štrajkuju po tri meseca prosvetari nešto dobiju, nešto ne dobiju, mislite da se to ne odražava na decu? Deca su tu žrtve.
Hoćemo da pooštrimo nešto na dečiju odgovornost potpuno se slažem, deca su često i prilično razularena, ne poštuju svoje nastavnike, ali gde je krivica nastavnika, a zašto ne znate da li je učenica ili profesorka kad su približnih godina, u četvrtoj godini gimnazije ko je više napirlitan, namirisan, manikiran, doteran, kako obučen ne poznaje se više u našim gimnazijama u nekim okolnostima bliskih godina, ali razlika šta je đak, šta je nastavnik? Pa, onda hajde sad tako da kažnjavamo dečačiće koji su u tim godinama pristojno, naravno i moraju da budu malo i nekako orjentisani da svojim profesorkama mladim koje im pružaju priliku da svima komuniciraju i da će to biti neki teži prekršaj itd.
Ima i drugih odredbi kada do njih dođe, ali pokušaćemo, kvalitet proizilazi iz svega skupa, kvalitet bi trebalo da bude posledica i efikasnog rada i posledica onoga zašta, ovde već pomenuti ljudi koji će dobijati dobre pare iz budžeta, ili iz jednog ili drugog, ili nacionalno-prosvetnog saveta, koji će kreirati obrazovanje. Da li će oni doneti neke adekvatne nastavne programe, dal li će adekvatno menjati programe i planove, i da li će pitati svoje baze iz kojih dolaze, da li to zaista potrebno ili ne.
Ja se iskreno nadam da ova ekipa, ovi saveti, ljudi iz ovog obrazovnog resora neće posegnuti za drakonskim izmenama obrazovnog sistema, kako je učinjeno to u sferi visokog obrazovanja, zajedno sa Vuksanovićem i ekipom.
Ono što smo odradili kada smo dobijali Bolonju i što se sada niko ne usuđuje da analizira i da kaže, konačni efekti našeg nepotpunog i nepotrebnog zaletanja, u promenu nečega što zaista sa politikom nema nikakve veze i nije imalo, i u visokom obrazovanju, nema veze politički ambijent sa činjenicom kako se radi matematika ili kako se biohemijski procesi rade.
Dakle, nešto smo promenili, ušli smo u to, formirali smo zakon, formirali institucije koje pomažu za sprovođenje zakona i kreiranje obrazovnog sistema, tzv. Savet za visoko obrazovanje i nauku i tehnološki razvoj, koji treba da daju smernice za razvoj nečega što smo zakonski uokvirili.
Čini mi se da o ovom zakonu osnovnog, srednjeg obrazovanja nismo otišli toliko daleko, da smo već sve unapred postavili, a onda dali ovim savetima da se kobajagi nečega igraju, a ta igra neće biti zaludna, biće veoma dobro plaćena, koliko vidimo.
Krenuću sada po ovim opštim odrednicama, donećemo, očekujemo zakon o obrazovanju odraslih, jer tamo imamo savet koji će se time baviti i očekujemo da će oni nešto doneti oko toga i pitati se oko toga šta će i kako izgledati, koncept obrazovanja, a neke strategije sam na sajtu video, i nešto se može reći da se radi.
Što se tiče člana u kome menjamo trećeg, četvrtog, reč je o bazi podataka. Sasvim je izvesno da svaki onaj ko nosi dnevnik, ko radi u školi zna sa kolikom količinom podataka u svom operativnom radu je obavezan da sprovede u kontinuitetu. To je nekada noćna mora za razredne starešine i za ostale učesnike u nastavi i onima koji njima pomažu. Sad imaju i neki asistenti u nastavi, još tačno nisam razumeo šta je to sve, ali da će lako dobiti posao. Iz lokalne samouprave preporučuju, to je sasvim jasno. Eto, vidite, jednakopravnost i tu je lokalna samouprava, ali ovo je salta, to nije prelazak na buduću temu.
Dakle, ta evidencija podrazumeva zaista sumu podataka. Prosto se ne može sve u dnevniku naći upisano. Mnoge evidencione baze moraju da postoje i verovatno i neki novi ljudi koji će te podatke unositi. Te baze podataka, koje i jesu nekakve evidencije, kad se sve to bude sabralo u jedinstveni informacioni sistem ministarstva, ko će to tamo, kako i koliko će koštati softveri za to? Kako će se hard uraditi? Ko će proći na tom tenderu? Šta će sve biti kad se to objedini? To jeste, svakako, korisno da se do toga dođe, ali vidimo da se nekako to stavlja u prvi plan. Krupnim slovima je stavljeno, zakon je promenjen, iako su evidencije i podaci već bili obuhvaćeni u starom predlogu.
Ovde se išlo do takvih detaljisanja, za koje sada mislimo da nekako i nisu formalno logička. Podaci o ustanovama, sa jedne strane, a podaci o deci i učenicima, nekako su dve grupe podataka koje treba ovde istrijerisati. Sada, kad vidite šta se o deci, učenicima, učesnicima, ja tako kažem, u obrazovnom procesu, to nije u zakonu upotrebljeni termin, ali mislim da je svima jasan, svih kojih se obrazovanje tiče, od deteta, do staratelja, nastavnika, itd. Dakle, kad govorite u ovom drugom stavu, govorite da je tu na kraju procena potreba za dodatnom obrazovnom, zdravstvenom ili socijalnom podrškom, a gore su pobrojani svi učesnici nastave. Ispada da će sada škola voditi evidenciju o hraniteljima, roditeljima i starateljima da li im je potrebna procena? Naravno, u stavu 7. se to vidi, da se to baš ne odnosi, ili zdravstvenog stanja roditelja ili staratelja. Ali, kako stoji u stavu 2, podaci o tim i tim, sve grupe su pobrojane i vidi se šta će se od svih tražiti.
Zamislite da to, ne daj Bože, jeste tako. Ko bi takve podatke uneo? Ko bi ta uverenja doneo? Ko bi izveštaje o svojim primanjima doneo? Koliko to zahteva veliku operativnu proceduru, koliko postupaka? Koliko samo desetina hiljada zaposlenih imamo u zdravstvu? Koliko samo učenika imamo? Koliko roditelja? Kada to pogledate, koliko ljudi će ući u evidencije? Negde se možda mogu koristiti postojeće evidencije. MUP ima masu toga. Ali, ovo će se kretati verovatno ispočetka. Tu će, boga mi, mnogi računari morati da se kupe i biće tu posla za dobre tendere.
Sada kada pogledate zašto sve to toliko urađeno, svrha obrade podataka, i kada isčitate, to je filozofija vođena ministarstva. To je cela filozofija. Dakle, to kad ti piše, ti kompletno filozofiju, efikasnost, unapređenje, proučavanje, praćenje, ali i međunarodno istraživanje, kao da mi nismo mogli imati relevantne podatke, dati nekom za neka međunarodna uporedna istraživanja, kao da nemamo referentnu instituciju, Zavod za statistiku, koji po prirodi stvari može da pravi komparativne delatnosti.
Nije to, naravno, glavni problem zbog čega mi ovaj zakon pokušavamo amandmanima da ispravimo, ali jednostavno ko će koristiti podatke? To su organi i drugi organi i organizacije. Možemo slutiti ko su drugi i ko su druga pravna i fizička lica. To će odrediti ministar ili neko drugi, ko to može da bude, a mi sada kada raspravljamo ne možemo da poručimo direktorima škola, prosvetarima, deci i njihovim roditeljima, koji daju svoje lične podatke, ko će u to imati uvid. Vidite i sami da ljudi vraćaju kredite, što je neko uzeo njegovo ime, negde pročitao i ljudi su pod tužbama da su kupovali ne znam šta, traktore, kombajne, a obični penzioneri u Beogradu, koji nemaju ni 20.000 dinara penzije, treba da vrate kredite od 200.000 dinara, jer im je neko negde zloupotrebio ime. Dakle, nije pomogla nikakva institucija zaštite podataka o ličnosti. Predvideli ste bukvalno sve, čak i gotovo boju zenica.
Ažuriranje podataka, nema tu tog intervala vremenskog u kome se kaže – da bi bio ažuran moraš za toliko i toliko da ispraviš. Većina podataka se dobija tokom upisa. Upisni rok je najveći problem za institucije i fakultete, to je ogroman prekovremeni rad mnogih ljudi koji to rade. Kako će se to odraditi, to ćemo tek videti.
Sada idemo na ove savete, o kojima sam već govorio. Nije samo problem brojnost saveta, mi smo kad se zakon donosio, potpuno sam siguran, veliki broj tada opozicionih političkih partija je pokušavao da smanji broj članova saveta, ali ako vi krenete da namirite sve koji žele da se istaknu i da dokažu da je njihova pozicija koju brane vrlo referentna i bitna da bi ušla u sastav tog saveta, onda ispada da to mora biti toliko. Tako da su veoma brojni, preko 100 ili više ljudi u različitim savetima, na različitom nivou u određenom sektoru Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj, za visoko obrazovanje. Koliko odbora? Koliko komisija? Boga mi, to je na stotine onih koji su zaposleni i koji će raditi za dobrobit sistema.
Na kraju, ovaj zakon je ipak sagledalo ministarstvo preko svojih ljudi, preko verovatno informacija sa terena šta ne valja. Mi ne vidimo ovde, nije nigde eksplicitno stavljeno – to su ovi koji su formirali, pa saveti, pa komisije. Vidite, ljudi su zaslužili platu možda oko 200.000 bruto, koja će biti, ako se onih 5-6 miliona podela sa 21. Dakle, zaista je to nešto enormno što ovde predlažete. Obezbedite i njih da budu iz budžeta, a onda govorite kako jeste EU za racionalizaciju, kako jeste za smanjenje administracije, kako jeste za smanjenje javne potrošnje itd. Eto, vidite kako se ona umnaža do drastično velikih mera. To će biti plata svakome na nešto ko već ima. Tu nije došao neko ko nije nigde zaposlen, ili će biti redak slučaj, ali koga predstavlja ako nije nigde zaposlen? To bi moglo i drugačije da se reši. Mi smo podneli drugačiju vrstu amandmana.
Naravno, ako gledate sa druge strane direktore javnih preduzeća, predsednike upravnih odbora, ovo je igračka, 100.000 je igračka spram desetine hiljada evra mesečno, pet, šest itd. Kontrole leta, Srbijagas, da se čovek zapita u kojoj to državi živimo? Pa, ako ovaj nešto radi oko obrazovanja naše dece, hajde i da mu damo tih nekoliko prosečnih plata Srbije. Ali, pitanje je dokle i koliko dugo može tako da se izdrži. Školska uprava bi zaista trebalo da poradi na tome kroz inspekcijski nadzor, bez političkog uticaja. Kada je reč o izboru direktora, ne da lobira izbore direktora, i za to imam primere, da direktno i posredno to čini, ne da to čine predsednici opština, kao što ti ljudi upadaju u kuće i primoravaju članove školskog odbora da glasaju ovako ili onako. Predsednici opština pozivaju članove drugih stranaka da reše problem tako što će ponuditi otkaz članu te stranke, evo, one kojoj ja pripadam.
Dakle, prilično je ispolitizovano i ta partokratija je uzela maha, naravno, i u obrazovanju. Mnogi politički funkcioneri stranaka koje su u ministarstvima postaju prosto neimenovani, ali glavni ljudi preko kojih se završava posao kada treba da se dobije posao, da se otvori novo radno mesto, pa je, naravno, mladim ljudima ili onima koji nisu više mladi, dugo se opirali, jedina izgleda šansa da do posla dođu da uđu u političku partiju. To je nažalost realnost i trebalo bi neko tome na kraj da stane.
Očito neću stići sve da dotaknem, ali imamo i ovaj drugi deo priče. Nadležnost organa upravljanja – ovo je dato kompletno u ruke u procesu decentralizacije u lokalnoj samoupravi. Tamo gde ja jesam, u Kragujevcu, malo, malo, pa dobijete – menja se ovaj član, pa onaj član. Znači, iz dela roditelja lako se prepozna, ko nije član koalicije, taj će biti smenjen. O izboru direktora škole itd, tu nema govora. Profesori koji su podobni, krajnje je ispolitizovano zaista, školski odbori jesu zaista krajnje ispolitizozvani, i to da vi ne možete očekivati napredak. Ko će ispolitizovanom odboru da digne glas i da kaže – mi nećemo da dajemo školski dinar za to, nećemo da plaćamo da se renovira u školi kad već imaju sponzori ove ili one vrste, nećemo nečije sulude ideje da plaćamo iz svog džepa, nemamo ni mi, a deca nam nemaju užinu itd, a moramo deci da plaćamo školovanje.
Bio je sad ispit. Ministre, vi znate. Obišli ste i ove koji su polagali malu maturu i znate i za ove koji su polagali upise na fakultete. Da li možda imate predstavu koliko procenata dece, koja su upisivala i polagala, nije išlo na privatne časove? Ja koga god znam, oni sa kojima se moja deca druže, jesu išli na privatne časove zajedno sa mojom decom, a svi su odlični đaci u školama.
Šta smo mi zapravo postigli u efikasnosti ako mi moramo da priznamo da jedna elitna gimnazija nije u stanju da pruži dovoljno znanja da položite ispit, nego svi moraju da idu čak do profesora univerziteta koji predaju odgovarajući predmet da bi spremili decu. Ko je i šta efikasno?
Nadležnost organa upravljanja, počeo sam oko toga, je da bira direktora, ali to je sve vrlo ispolitizovano i ponekad, oprostite što uđem u nekakvu saltatornu priču pa pomenem zaista tekuće probleme u obrazovnom sistemu, a to jesu baš odsustvo kvaliteta i efikasnosti rada. Ne što su loši programi, ne što je možda preterano znanje iz hemije, nego što mu to onaj nije ni ispredavao. Dao mu je da spremi čas sam. Kako će dete samo da spremi čas iz organske hemije? Mora da ga nauči profesor koji mu to predaje, a da eventualno za nejasnoću radi konsultacije mesecima i godinu dana deca idu na arhitekturu, spremaju se na samom fakultetu. Ta institucija da fakultet sprema, to je strašno. Uzimaju pare toj deci. Procene ko ima para a onda ih na kraju glatko poobaraju i onda ta deca odu na vanbudžetsko školovanje.
Pogledajte odnose. Ušao sam u sferu visokog obrazovanja, ali je to sve efikasnost obrazovnog sistema, a njemu prethodi ovo srednje i stručno i zato ponekad to ima dodirnih tačaka. Ne mislite da sam svesno skrenuo sa teme ove priče.
(Predsedavajuća: 20 minuta.)
Što se tiče upisivanja, ispitivanja dece kod upisa, tu je razgovor koji ide sa pedagogom i to je oduvek postojalo. Međutim, tu se danas uvode promene i o tome ću govoriti na narednom početku priče. Možda neke elemente iz ovog predloga zakona treba bajpasirati, kako smo amandmanom dali. Zahvaljujem.