ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 27.12.2011.

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem gospodine Milovanoviću.
Dajem reč narodnoj poslanici Dušanki Plećević.

Dušanka Plećević

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, žene u Srbiji čine 51,4% populacije, iako su u većini one u našem društvu koje se deklariše kao demokratsko, ni približno tom procentu nemaju uticaj na odlučivanje ni u svom poslu, pod uslovom da su zaposlene, a kamoli po pitanju uticaja na sektor bezbednosti.
Uloga žena u odlučivanju kod nas doseže samo do šefovskog mesta ili eventualno načelničkog u sektoru zdravlja npr. dok su direktorska mesta rezervisana gotovo samo za muškarce.
Odnos našeg društva, pa i vlasti, prema ulozi žena u odlučivanju, ogleda se i u sastavu naše Vlade. Takođe postoji i deklarativno zalaganje za većim učešćem žena i u političkom životu kroz kandidovanje za narodne poslanike i odbornike i to je, uostalom, zakonska obaveza. Ali to je samo kod predlaganja, ne i kod izbora narodnih predstavnika u republičkom i opštinskim parlamentima, ne bar 50% prirodnih, koliko bi trebalo da bude.
Naša zemlja, kao članica UN, u obavezi je da donese nacionalni plan za primenu Rezolucije 1325 SB UN, žene, mir i bezbednost u Republici Srbiji od 2000. do 2015. godine. Rezolucija SB UN je doneta 31. oktobra 2000. godine. Ona ima za cilj da uključi žene u proces uključivanja i odlučivanja po pitanju bezbednosti jedne zemlje.
Pored ove, usvojene su još dve prateće rezolucije, 1820, 1888, odnosno 1889, koje su pokrenule globalnu debatu o ulozi žena, o promeni i samom pristupu bezbednosti.
Pitanja iz oblasti bezbednosti zemlje su oduvek bila posao muškaraca. U ovom veku stavovi po tom pitanju se menjaju u skladu sa opštom demokratizacijom kompletnog društva. To nije loša ideja pod uslovom da žene koje se nalaze u poziciji da odlučuju o bezbednosti, globalnoj ili lokalnoj, slušaju samo svoju žensku intuiciju i pozitivan odnos prema društvu bez konflikta. Ali, u praksi one žene koje odlučuju o globalnom miru ili ratu pratile su mušku politiku, verovatno dokazujući se ravnopravnima na toj poziciji.
Primer su Golda Meir, Madlen Olbraj, Margaret Tačer, Hilari Klinton, Angela Merkel, a da ne zalazim u dalju prošlost. Ove žene nikako ne mogu biti uzor onim ženama koje će u budućnosti, shodno ovoj rezoluciji, odlučivati o bezbednosti u svetu. Golda Meir je vodila rat između Izraelaca i Palestinaca, a o Madlen Olbrajt i da ne govorim, svi smo to osetili na svojoj koži tokom bombardovanja Srbije, a pre toga i Republike Srpske. Margaret Tačer je vodila rat protiv Argentine za Foklonska ostrva, dok se Hilari Klinton i Angela Merkel već nalaze na putu svojih muških prethodnika.
Rezolucija obavezuje i Srbiju da je primenjuje i sa tim u vezi je ovaj predlog odluke o obrazovanju komisije za praćenje i sprovođenje ovog plana. Ova komisija treba da razmatra i redovne izveštaje i šestomesečne izveštaje o radu političkog saveta za sprovođenje Nacionalnog plana. Po ovoj odluci komisija se obrazuje u sledećem sastavu: predstavnik odbora Narodne skupštine u čijem delokrugu su niz pitanja iz oblasti ravnopravnosti polova, predstavnik odbora Narodne skupštine u čijem delokrugu su pitanja iz oblasti odbrane i unutrašnjih poslova, predstavnik odbora Narodne skupštine u čijem delokrugu su pitanja iz oblasti spoljnih poslova, predstavnik odbora Narodne skupštine u čijem delokrugu su pitanja iz oblasti rada i socijalne politike, predstavnik odbora Narodne skupštine u čijem delokrugu su pitanja iz oblasti pravosuđa i državne uprave i predstavnik poverenika za zaštitu ravnopravnosti.
Šta znači da se obrazuje komisija, a da nam pri tom nije ponuđen njen sastav, ne znamo ko će biti u toj komisiji? Nacionalnim planom je predviđeno obrazovanje nadzornog tela koje će pratiti sprovođenje, odnosno nadzor nad sprovođenjem ovog plana. Kažete u obrazloženju da nisu potrebna finansijska sredstva u budžetu za 2012. godinu, što znači da će članovi komisije i nadzornog tela raditi volonterski.
Hitan postupak se predlaže kako bi se njegovim donošenjem pre kraja Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije omogućilo da se u najskorije vreme imenuju članovi komisije i tako omogući komisiji da blagovremeno počne sa radom. Zaista, ta komisija posle 11 godina od donošenja pomenute rezolucije Saveta bezbednosti UN treba što hitnije da počne da radi, odnosno od 2004. godine, po preporuci generalnog sekretara UN.
Ovo je neozbiljno i prema sadržaju rezolucije i prema Savetu bezbednosti UN. Mnogo je bliže istini da ste ovaj predlog stavili na dnevni red po hitnom postupku, jer vam je bio zaturen čitavu deceniju u nekim fiokama, jer se demokratska vlast od 2000. godine bavila samom sobom i koalicionim kapacitetima, kako bi što duže opstajala na vlasti. Ostalo je još samo tri godine da se žene u Srbiji angažuju po ovom planu, na planu bezbednosti, ali vi očigledno nećete biti u prilici da to odradite, već će to biti posao buduće ozbiljnije vlade, u kojoj, nadam se, vi nećete biti.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodna poslanica, potpredsednica Gordana Čomić ima reč.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju
Biće mi veoma drago da buduća vlada po vašoj preporuci zaista ozbiljno postigne sve zaostale poslove i da buduća vlada odgovara ovoj komisiji na način kako je odlukom o komisiji propisano, zato što se ovde uopšte ne radi ni o jednoj vladi, naprotiv, radi se o nadzornom telu Narodne skupštine.
Imate dobru primedbu o tome da treba dati odgovor na pitanja o sastavu i finansijskim sredstvima. Odbori su ti koji će odlučiti. Ovde je nekoliko puta naglašeno, ja ću ponoviti, da je potrebno pri formiranju komisije voditi računa da komisija ima predstavnike i opozicije i vladajuće većine.
Što se finansijskih sredstava tiče, naši odbori i inače imaju u budžetu skupštine sredstva za odborski rad i ukoliko bude potrebno da se posebno nađu sredstva za rad komisije i te i drugih radnih tela, to se podrazumeva da je u budžetu Skupštine za rad odbora, radnih tela i ad hok tela Narodne skupštine.
Ono što mi je drago da ste podelili sa nama je takođe deo koji može odmah da bude u izveštaju koji će ova komisija praviti, jer smatrate bezbednosnim rizikom činjenicu da nema žena direktorki, da direktorska mesta su za muškarce. Potpuno se slažem da to može da bude bezbednosni rizik, pogotovo ako se radi o kompanijama gde većinu i radne snage i onog upravljačkog sloja do upravnog odbora ili direktora čine žene.
Imala sam prilike da slušam razne poglede na to kako to može biti bezbednosni rizik i slušala sam različite argumente. I tada i sada sam na vašoj strani. Dakle, više žena na rukovodećim položajima podrazumeva veću bezbednost, veće osećanje bezbednosti u društvu.
Sastav vlade, i tu se potpuno sa vama slažem. Potpuno je neprimereno da ako vam padne na pamet sastav vlade razmišljate samo o muškarcima. Kako bi bilo koja vlada izgledala da ima veći broj žena, možemo da vidimo u nekim vladama koje su bile u Španiji, koje su bile u Portugalu, u Švedskoj ili u Norveškoj i jedna vlada u Velikoj Britaniji. Da li je to garancija da će ta vlada raditi najbolje moguće? Mislim da ćemo se nas dve složiti da nije samo po sebi, ali je bolje da u vladi koju formira jedna stranka ili koalicija, svejedno, prosto i većina koja tu vladu predlaže i mandatar koji predlaže sastav vlade da ima u vidu da ne žive u jednom društvu samo sposobni muškarci, nego da žive izuzetno sposobne žene i da one zbog raznih istorijskih razloga jednostavno bivaju, neću reći, gruba je reč, diskriminisane za sposobne i jake žene, koje su u raznim sektorima i u Srbiji i u svetu. Ne podrazumeva se da gledaš u banku podataka sposobnih žena kada misliš šta bi najbolje bilo da bude za mesto ministra. Da li je to bezbednosni rizik za ovu komisiju? Za debatu je, dakle, za buduću komisiju koju budemo formirali da se vidi da li je ili nije.
Ono što se takođe sa vama slažem je tvrdnja da su pitanja bezbednosti oduvek bila rezervisana za muškarce i to je tema za izveštaj ove komisije. Zašto je to tako i kakvi su rezultati? Da li i kako tu nešto menjati? Mislim da komisija treba da bude potpuno otvorena za svaku vrstu ovakvog dijaloga i da je važnije da razgovaramo o tome ima li dijalog smisla, nego da li dolazi iz nekakvog političkog ili ideološkog konteksta. Meni je to generalno životni stav, ne mogu da ga preporučim, ali ja ga imam i smatram ga dobrim. Ne bih ga imala da ga ne smatram.
Naveli ste primere – žene prate mušku politiku i prate muški model kada dođu do pozicija moći. To je vrlo čest primer. Samo, šta zaboravimo? Zaboravimo kontekst u kome gledate Goldu Meir. Koliko još premijerki je bilo od 180 država sveta? Kada spominjete Margaret Tačer, koliko još premijerki je imala Velika Britanija ili koliko ih je bilo u kontekstu i vremenu u kome je ona radila? Spominjete Angelu Merkel, koliko kancelarki je imala Nemačka?
Molim narodne poslanike koji znaju odgovor na ovo pitanje, da imaju strpljenja da me saslušaju. Rado ću naučiti od narodnih poslanika koji smatraju da znaju. Ne mogu da ih čujem razgovetno dok govorim, pa ih molim za strpljenje.
Dakle, ako gledate model pa kažete – ne treba da bude žena u politici, jer vidi ovih sedam žena. One se ponašaju isto kao muškarci. Onda je to argument u prilog zahtevu da bude bar 30% žena, da bude žena direktorki, da bude žena u Vladu, da nas bude 84 ovde od sledećeg saziva Skupštine, da nas bude na mestima gde se deli odgovornost. Mislim da se tu potpuno slažemo i da jedna takva analiza, zašto se uzima primer Golde Meir i na koji način je to Golda Meir, ili bilo koja od žena koje ste spomenuli iz politike, tako loš primer, je upravo u prilog o budućoj debati da vidimo koliko je loših premijera, ili predsednika u istom vremenskom kontekstu bilo u odnosu nju jednu. Ona je takva da je verovatno morala da bude premijerka kao Margaret Tačer, ili Angela Merkel.
Poslednje što ste kazali i sa čime se naravno ne slažem, je komentar koji dajete kao opasku o motivima zašto podnosim predlog ove odluke, da su tu, kao i prethodnih 10 godina, vodi računa samo o sebi i koalicionim kapacitetima. Dve su netačnosti izrečene u toj opaski.
Prva, je da kad se vodi računa samo o sebi, onda se ne zalažete javno za stvari koje nisu popularne, za stvari za koje svako misli da ih lako može anulirati kao argument, a to je – dajmo komisiju koja će praviti izveštaj o ulozi, o broju, o učešću žena u sektoru bezbednosti i žena u konfliktima koji su niskog intenziteta, žena u upravljanju konfliktom i postkonfliktnim društvima.
Niko to ne može da radi zbog sebe, zato što je to tema koja nailazi na blago rečeno nerazumevanje većine, zato što je snaga stereotipa koja postoji o tome čiji je sektor bezbednosti toliki, da vam treba puno zajedničkog rada da bi dokazali da je tačna rečenica – nećemo mi nikakvu moć u sektoru bezbednosti, nećemo čak ni muške modele za žene koje će po prirodi stvari imati moć. Hoćemo podelu odgovornosti i povećanje osećanja bezbednosti svakoga od nas.
Drugo, spominjati koalicione kapacitete pokazuje nedostatak informacija o vladama koje je Srbija imala od obnavljanja višestranačja 1990. godine, sem Vlade 1990. godine, i jedne koja je bila manjinska. Sve su bile koalicione. Srbija će uvek imati koalicione vlade. To je priroda biračkog tela. Mešati stav o tome na koji način se formiraju strateške koalicije, ili na koji način se formiraju koalicije sa misijom da se nešto dobro desi u društvu, sa motivom da ja budem kao formalni, praktično samo predlagač, da budem ishodište rada mnogih je prosto nedovoljno dobar argument. Sa većinom stvari koje ste izneli slažem se da odmah uđu u izveštaj i predstavljaju praktično argumentaciju u prilog i vašeg glasanja kada je u pitanju komisija koja će pratiti primenu Rezolucije 1325 u Srbiji. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Narodna poslanica Vjerica Radeta ima reč.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Da se podsetimo, govorimo o Predlogu odluke o obrazovanju komisije za praćenje sprovođenja Nacionalnog akcionog plana za primenu Rezolucije 1325 Saveta bezbednosti UN – Žene, mir i bezbednost u Republici Srbiji, od 2010. do 2015. godine.
Vi ste verovatno, kada je predložena ova tačka dnevnog reda, očekivali da o ovome nešto neće ni da se raspravlja, da će to tako da prođe kao neka lepa priča, bajka, ali ovo je mnogo ozbiljnije i ovo zaista zaslužuje da se ovome posveti pažnja, da se govori o ovome, ne samo sa aspekta o kojem je ovde govorila gospođa Čomić, nego pre svega sa aspekta onog što se dešavalo u Srbiji i u ovih 11 poslednjih godina, a i na teritoriji bivše Jugoslavije, s obzirom na jednu od tačaka ove rezolucije od 1990. godine na ovamo.
Naravno, naglasiću na početku, da se SRS bori i boriće uvek protiv svake vrste diskriminacije i protiv svake vrste nasilja. Moram da kažem da nikada u životu nisam doživela da me neko diskriminiše toliko koliko to radi gospođa Čomić, kad predsedava parlamentom. Sve do danas bila sam uverena da ona to radi zato što sam ja žensko, pa iz nekog razloga ne podnosi žene. Međutim, kad danas ovako lepo priča o ženama i o ženskim pravima, onda mi je postalo jasno da me zapravo ne podnosi zato što sam član SRS i da me diskriminiše kao poslanika SRS.
Sada, naravno, ne bih, ne morate za taster, gospođo Đukić-Dejanović, ali govorimo o diskriminaciji, govorimo o položaju žene. Ako neko meni ne da progovorim, kao što ste vi sad upalili vaše crveno to dugmence, znači sada ćete da mi skrenete pažnju, ovde smo slušali od predstavnika…
(Predsedavajuća: Dobro je što uviđate da treba da vam skrenem pažnju.)
Ne, nego ja vama skrećem pažnju. Ovde smo malopre slušali od predstavnika predlagača ove komisije priču široku i duboku, ne znam koliko. Naravno, mi iz SRS nemamo ništa protiv toga. Mi se istinski borimo za svaku vrstu ravnopravnosti i mi oduvek pričamo da narodni poslanik može da priča koliko god hoće i o čemu god hoće i da narodni poslanik odgovara samo biračima na izborima. Lepo je da ste to danas prihvatili, ali samo dok je gospođa Čomić govorila. Čim ja krenuh, vi crveno dugmence. Nije u redu i nije u skladu sa ovom rezolucijom.
Takođe, hoću da naglasim da nikad u životu nisam videla toliko pravnog nasilja koliko ga vidim u ovom parlamentu, zahvaljujući 126 dugmića. Sa tih 126 se sprovodi takvo pravno nasilje, kršenja Ustava, gaženja Ustava, nepoštovanja rezolucija skupštinskih, nepoštovanja zakona, Poslovnika. Šta god vam padne na pamet, samo da se prethodno dogovorite i istrgujete sa 126, može sve. Možda vam se čini da ovo nema veze sa ovim, ali polako, tek sam u uvodu, imamo dosta vremena, pa moramo da koristimo vreme da nam se ne zameri kako narodni poslanici sede, a ne rade svoj posao. Naravno, o srpskim radikalima to nikada nije bilo moguće reći, jer mi zaista maksimalno radimo svoj posao.
Ovde smo čuli, kada se govori o tim ženskim pravima, pominje se žensko pravo na sreću. To sam zabeležila, bilo mi je i nteresantno. Ne znam kako može postojati žensko pravo na sreću i muško pravo na sreću. Sreća i pravo na sreću nema nikakve veze sa polom. Zašto je kolega Milovanović hteo da tako lepo zvuči to što je on govorio, ne znam. Jesam dobacivala dok je govorio kolega Milovanović i gospođa Čomić, dobacivala sam – probudite se, hajde da pričamo o realnosti, da pričamo ono što stvarno jeste. Gospođa Čomić kaže da je ponosna što je glasala za, čini mi se 770 zakona u parlamentu i kaže da nije glasala za te zakone zato što su se oni donosili po nalogu EU. Naravno, mi znamo da je bar 98% tih zakona doneto zato što ste morali, zato što vam je naloženo iz EU. Branite se vi koliko god hoćete od toga, to je činjenica.
Toga nema u predlogu ove odluke, ali u predlogu svakog zakona stoji – na osnovu te i te direktive EU. Dakle, od toga ne možete da se odbranite, ali to i nije tema. Bilo bi dobro da nam gospođa Čomić kaže, od tih 770 zakona za koje je ona glasala sa ponosom, da nam nabroji bar sedam od kojih građani Srbije bolje žive, bar sedam koji su otvorili nova radna mesta, povećali plate, smanjili troškove lečenja, obrazovanja, doveli istinski u ravnopravan položaj ženu sa muškarcima. Ako nabrojite tih sedam, onda ćemo moći malo drugačije da razgovaramo
Kaže gospođa Čomić, kako se ona zalaže za dijalog, za parlamentu demokratiju itd. pa je napomenula agencije i kaže da prihvata dosta momenata koje smo mi iz SRS iznosili kada smo tvrdili da je nepotrebno da Srbija ima agencije kao paradržavne organe. Naravno, nije gospođa Čomić rekla da su to paradržavni organi, nije rekla sve agencije nego neke agencije, a ja tvrdim mi u SRS kažemo sve agencije su paradržavni organi i ne trebaju nam. Ali pitanje za gospođu Čomić, ako se slaže da zaista i rekla je da će prva podići ruku da se neke agencije ukinu, tako je rekla, e onda je samo pitanje za gospođu Čomić, da li će glasati za budžet koji nije ukinuo ni jednu jedinu agenciju. Koje godine će biti to da će gospođa Čomić da glasa da se ukinu agencije? Kada ne ostane ni jedan prebijeni dinar u državi Srbiji, a pitanje je i ovako sa čim raspolažemo.
Ako se kao predlagač, gospođa Čomić istinski zalaže za ravnopravnost žena, onda bi bilo dobro da se kao neko ko je u vladajućoj koaliciji, da se istinski potrudi, da učini nešto da se promeni ekonomski položaj žena u Srbiji, koji je katastrofalan. Da pitate gospođu Čomić, na primer Miškovića koji ima ovaj veliki lanac sad ga prodao "Delezu" ali do skora je bio Miškovićev, veliki lanac mini i maksi marketa, najveći broj zaposlenih kod njega su žene. Da li ste ga nekada pitali zašto te žene za kasom rade za 14.000 do 16.000 dinara? Kako će onda one da traže nekakvu ravnopravnost, da li mogu od tih 16.000 ako zarade, da li mogu da plate obdanište, da li mogu da plate nekoga da im pomogne nešto u kući pošto one rade ceo dan? Da li mogu na neki način, da li mogu da se bave politikom? Da li im ostaje vremena posle tog mukotrpnog rada za 16.000 dinara, plus ono što dođe kući pa mora najpre da vidi kako od ničeg da napravi večeru i ručak za sutra, pa da čuva dete, pa da čisti, sprema, pegla, pere i kada će da se bavi politikom, gospođo Čomić?
Dakle, morate da postavite ekonomski odnos da biste žene uključili u sve segmente društva. Pričate o tome kako se vi zalažete ali samo to lepo zvuči kad tu pričate, znate ličilo i je malo pre kao da je gospođa Čomić na nekoj bini. Ali gospođo Čomić mi smo vam ovde više puta skretali pažnju. Vi ste dve godine, kad kažem vi onda mislim na vladajuću koaliciju, a gospođa Čomić je deo vlasti. Dve godine ste ženama koje imaju privatne radnje, pa su bile na porodiljskom bolovanju, naplaćivali dupli doprinos. Mi smo vam skretali pažnju odavde, ali vas baš briga što ste na taj način žene doveli u neravnopravan položaj i tek sad to menjate, a dve godine pričamo o tome. Zašto sada menjate? Zato što će uskoro izbori, pa treba one žene frizerke, prodavačice, ne znam koje su sve imale, koje su sve vrste radnji bile u pitanju, i sad treba da zaborave da su dve godine morale da plaćaju dupli doprinos, a na trudničkom bolovanju, a vi se kao nešto borite protiv bele kuge. Da, ali samo na priči.
Da li vi znate, gospođo Čomić, odnosno znate mi vam redovno govorimo sa ovog mesta ali da li ste nešto preduzeli kao deo vladajuće koalicije, da li recimo kažete Borisu Tadiću kada ide na Kopaonik sa privrednicima da im skrene pažnju da ne smeju da diskriminišu žene. Da niko ne sme da pita mladu ženu kada dođe da se zapošljava da li je udata, da li će da se uda, da li će da rađa decu. To se dešava i to je redovna pojava. Evo, slučaj iz komšiluka, a znam slučajno a ima takvih slučajeva koliko hoćete ali primer ću da vam kažem. Žena radi kod privatnika i hteo da je prijavi i ona iskreno kaže da je trudna. On na sve to kaže, radi dok ti se ne bude video stomak, radićeš na crno ali znaš ja ne mogu da te prijavim.
To je problem i tu vrstu problema gospođo Čomić treba da rešavate vi koji ste vlast. Mi vam skrećemo pažnju i mi vam kroz razne amandmane na razne zakone pokušavamo da pomognemo ali vi to nećete da čujete. Vi mislite sad vi pričate lepu priču i svi koji su danas slušali sednicu kažu, jao kako je nama dobro, ne znam da mi je ovako dobro dok mi Gordana Čomić ne reče. Zna narod kako živi, gospođo Čomić.
Pričali ste o tome, o ženama u politici, koliko treba da ih ima, u kom broju itd. Pa, gospođo Čomić, mi u SRS nemamo nikakve ženske mreže, omladinske organizacije itd, mi smo svi članovi SRS. Mnogo nas je u SRS koja je stranka i stranački program ubedili da je to najbolji program ne samo za ženu nego generalno za Srbiju, za srpske nacionalne interese, za razvoj ekonomije, u socijalnoj sferi itd. Na taj način treba da se privlače i u politiku. Pa imamo i žene potpredsednika stranke, i u predsedničkom kolegijumu, i predsednike okružnih odbora koleginice koje ovde sede, predsednike opštinskih odbora, mesnih odbora itd. Ali nikada nismo birali po ključu, ne daj bože nego ako žena pokaže interes i potrebu da se založi za sprovođenje politike SRS zato što će realizacijom te politike biti bolje i njoj i njenoj porodici i celom društvu, onda je to uspeh. A ne reda radi, ključevi su davno prošli, gospođo Čomić. To je iz komunističkog vremena, po ključevima se određivalo ko treba da bude na nekom mestu. Nemojte to više, zaboravite, to je zaista davno bilo.
Pitanje, koleginica Dušanka Plećević je napomenula da samo žene u dva grada u Srbiji koje su na porodiljskom odsustvu primaju celu platu, a ostale ne. Mi smo vam predloži zakon. Zašto niste bili prihvatili da se raspravlja o tom zakonu? Zašto bi žene u Beogradu, deca u Beogradu, nezaposleni u Beogradu, zašto bi dobijali nekakve dotacije, a u ostalom delu Srbije toga nema? Zašto? Zato što vi hoćete da promovišete Đilasa, pa Đilas dobija državne pare, pa onda Beogradu se plaća za troje dece se prima cela plata za žene na porodiljskom, u Beogradu se daje neki dodatak uz penzije. Naravno nemamo ništa protiv što je to u Beogradu ali smo vrlo protiv zašto samo u Beogradu. Zamislite kako vi diskriminišete svoje građane, gospođo Čomić, građane Republike Srbije. Vi potcenjujete onog iz Crne Trave, onog iz Bele Crkve, onog iz Kosovske Mitrovice, a forsirate Beograd. Zašto? Zato što imate interes da forsirate Đilasa, državnim parama i onog iz Crne Trave i onog iz Sombora, sve te pare stižu u budžet, pa se iz budžeta dele dalje. Iz tih budžetskih para Đilas dobija pare da bi pravio diskriminaciju građana Republike Srbije, a vi mu pomažete, a ovde nam pričate o Rezoluciji 1325.
Bilo bi lepo samo da se na ovaj način i da je gospođa Đukić-Dejanović dozvolila ono što joj već mesecima tražimo da se ovde raspravlja o problemima na KiM, pa da raspravljamo o značaju rezolucije 1244. Verujte mnogo je značajnija od ove. Mnogo. Naravno, ne mislim ni da je ova beznačajna, ali ako upoređujemo onda je zaista mnogo značajnija.
Gospođo Čomić, još po neki primer, da vam pokažem kako niste dosledni. Pričate jedno a suština je druga. Sećate li da je u parlamentarnoj Skupštini Saveta Evrope delegacija Srbija bila jedina koja nije imala zastupljenu ženu u sastavu parlamentarne Skupštine. Pa smo došli u situaciju zamalo da nas vrate. Postavilo se pitanje da li će nas pustiti uopšte u Savet Evrope, zato što Mićunović nije dozvolio da u celoj delegaciji da bude jedna žena. Ko je za to kriv? Vi koji ste na vlasti. Vi glasali. Vi. Kažete, gospođo Čomić, da bi trebalo da bude više direktora žena, pa mi se zato zalažemo. Mi smo se zalagali još kad smo bili vlast zajedno sa socijalistima da gospođa Đukić-Dejanović bude direktor Kliničkog centra i bila je. Došli su vaši gospođo Čomić i izbacili ženu i doveli muškarca. Da li imate za to objašnjenje? Imate. Imate krizne štabove. Neka kaže gospođa Đukić-Dejanović na koji način je tretirana tada i šta joj se dešavalo kad nije htela da izađe iz Kliničkog centra. Kako je prošla. To nije zaboravljeno, gospođo Čomić.
Ova rezolucije doneta je zamislite 31. oktobra 2000. godine, a vi se rodili 5. oktobra. E, posle toga se desilo i ovo sa gospođom Đukić-Dejanović, ali pitanje je šta ste radili 11 godina? Što pre 11 godina niste rekli da moramo da formiramo ovu komisiju, pa da se borimo za neka prava? Čekate kraj mandata, sad formalno da vam pokažem koliko je ovo apsurdno.
Zadatak komisije je da sagledava stanje i prati sprovođenje Nacionalnog akcionog plana za primenu rezolucije 1325 Saveta bezbednosti, itd. Sad kako će ova komisija to da prati? Mandat člana komisije imenovanog na predlogu Odbora Narodne skupštine traje do isteka mandata saziva Narodne skupštine u koji je izbran narodni poslanik. Zar ovo nije smešno, ljudi moji? Zar ovo nije smešno da mi danas o ovome danas raspravljamo? Prvo, danas ćete, odnosno za dva dana ćete glasati za ovu odluku, pa ćete onda imati neki sastav koji odbori će da odrede članove te komisije, pa tek onda jednog dana da odredite odbore. Možda je ovo poslednja sednica ovog parlamentarnog saziva, poslednja u redovnom sazivu svakako jeste, pitanje je da li ćemo imati neku vanrednu ili nećemo. I zbog čega onda ovo donosite i zbog čega mi danas trošimo vreme na ovo? Da biste se vi reklamirali pred izbore, da biste ono što nama često govorite, da biste koristili tu govornicu kao nekakvo mesto za tribinu. I tako govorite. Ne govorite o činjenicama, vidite, ja vama sve činjenice. Ni jedna jedina reč, mimo onoga što je ovde.
Zaključkom Vlade obrazovan je politički savet za sprovođenje Nacionalnog akcionog plana. Čitam ovo što je ovde napisano u obrazloženju. Kad - 13. oktobra 2011. godine. Dakle, Vladi je trebalo 11 godina da dođe do tog političkog saveta za sprovođenje Akcionog plana. Moram da napomenem da bi bolje bilo, to je Vlada radila 13. oktobra, da je poštovala rezoluciju o KiM od 31. jula, pa da je poštovala rok da do 31. oktobra uradi izveštaj i dostavi predlog Narodnoj skupštini, pa da ovde razgovaramo o rešavanju problema na KiM, a ne da se bavi ovim što zaista nema nikakvog efekta. Zapravo, vi usvajate nešto što ne može da zaživi.
Nema više onog parlamenta, odnosno da ne budem sad, gospođa Čomić će misliti da ja ne znam, pa će onda da skoči da kaže ima. Da, mi jesmo parlament u ovom sazivu, jesmo narodni poslanici u ovom sazivu, pitanje je dana kada će se raspisati izbori i da li će tada parlament da radi? Neće. Neće sigurno, a dok se ne raspišu izbori, ako to bude određen broj poslanika tražio...
Sad malo da vas podsetim šta je ta rezolucija 1325, da bi građani, pre svega, znali o čemu mi pričamo. Da nije sve tako lepo i da nije sve tako kako gospođa Čomić predstavlja. Rezolucija 1325 Saveta bezbednosti UN pokrenula je ili dodatno ohrabrila mnoge žene i muškarce širom sveta da progovore na drugačiji način o nasilju nad ženama i decom u ratnim, ali tzv. mirnodopskim uslovima. Naravno, postoji nasilje ne samo nad ženama i ne samo nad decom, postoji u ovoj državi mnogo nasilja, pune su novine crnih hronika, svakodnevno nažalost ubistva, u pijanom stanju, pod dejstvom droge, svađe, tuče, itd. Svakako da je to problem o kojem treba ozbiljna država da posveti ozbiljnu pažnju.
Vi ovde kažete, kako je u Republici Srbiji zakonski institucionalno okvir za borbu protiv nasilja nad ženama u značajnoj meri zaokružen usvajanjem seta antidiskriminacionih zakona, kao i Zakona o ravnopravnosti polova, ali je ovaj problem i dalje izuzetno izražen itd. Ovo su ti zakoni koje ste morali da donesete, ne znam što ste vi za njih, gospođo Čomić, glasali, ali morali ste zbog EU. Ovi koji su nabrojani. Ali, ja vas pitam ono što smo vas pitali kad su ti zakoni donošeni, da li se ti zakoni primenjuju i šta je bolje u ovoj zemlji donošenjem tih zakona.
Podržavamo da treba da se nađe rešenje, ali vi ne prihvatate ono što mi kažemo kroz amandmane, itd. Cilj ove rezolucije je kaže ovde da se poveća učešće žena u procesu donošenja odluka, sprečavanju konflikata, itd, žene nisu samo žrtve rata i nasilja već imaju i aktivnu ulogu kao učesnice na sukobljenim stranama kao graditelji mira, političke aktivistkinje itd.
Gospođo Čomić, moramo da pomenemo neka imena u skladu sa ovom rezolucijom. Ketrin Ešton, to je ona Keti, kako kaže Boris Tadić, rekla meni Keti, a Keti došla da ga udari po prstićima i da mu kaže vodi računa KiM je kosovska država. I on ćuti. Rekla Keti.
Angela Merkel, koja je došla ovde da popuje i da kaže nema vam u EU dok ne priznate Kosovo, a vi kažete to nije tačno. Boris Tadić, kad nije 9. decembra dobio kandidaturu, kaže govorili su meni, ja sam njima rekao. Kao da je pričao o tatinoj njivi, pa su njemu govorili, pa je on njima rekao, neće da kaže ko, neće da kaže s kim je pričao. Ne, njemu naređivala Angela Merkel. U kontekstu ove rezolucije, i ovog malo pre pročitanog stava, šta kažu građani Srbije o Hilari Klinton, o Medlin Olbrajt, o Karli Del Ponte. To je oličenje svetskih i evropskih žena. Jel to treba da nam bude uzor? Žene krvnice, zlikovci. Da li to treba da bude nešto o čemu mi treba da razgovaramo i što treba da nastavimo u ovom poslu.
Dakle, vezano za ove žene žrtve rata i one koje su imale aktivnu ulogu u ratu i ovim ću završiti, ostaje mi moj Krasić bez vremena, pomenuću recimo, Azru Bašić, žena. Po čemu je poznata? Po tome što je krvnički mučila u Logoru Derventi Srbe, ubijala, klala, urezivala im krst na čelo. O njoj govori ova rezolucija, gospođo Čomić, a vi nama ovde o šarenom cveću. Zbog nje je, zbog Vesne Bosanac je doneta ta rezolucija. Znate li šta je Vesna Bosanac radila? Znate ko je Vesna Bosanac? Ona šta je doktorka, što je nekad položila Hipokritovu zakletvu, što je sve pogazila, što je ubijala civile u Vukovaru, srpske civile, što je na najgori mogući način mučila civile, što je ustaše sprovodila u belim mantilima kao da su zaposleni u bolnici. Zbog njih je rezolucija o kojoj mi danas raspravljamo,gospođo Čomić, a ne zbog toga što vi pričate koliko treba da bude negde žena itd.
Gspođo Čomić, dužnost vam je dok ste još malo u vlasti, da podignete istinski nivo, kako vi volite da kažete, života ne samo žena, svih građana u Srbiji. Kad svima bude bolje biće i ženama, naravno. Vi ne radite ništa na tome, juče usvojili budžet od kojeg će biti još više gladnih. Mi smo valjda jedina država u svetu koja se, umesto da se hvali novim proizvodnim pogonima, hvali novim narodnim kuhinjama. Ko je najviše u tim narodnim kuhinjama? Žene koje imaju više od 50 godina i koje su zbog vaših kriminalnih privatizacija ostale bez posla. Hvala lepo.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Predstavnica predlagača gospođa Gordana Čomić ima reč.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju
Zahvaljujem.
Kao i obično jedan deo vašeg izlaganja može da bude odmah deo izveštaja koji će komisija praviti, jer ste ga posvetili teškom ekonomskom položaju žena u Srbiji, siromaštvu kao bezbednosnom faktoru ljudske bezbednosti. To je u teoriji i praksi tako, tako da je teško da obrazložite da ste protiv komisije kada trećina vašeg izlaganja ide u prilog da se napravi izveštaj u kojem će, citiram, da se zahteva promena ekonomskog položaja žena u Srbiji, jer žena koja radi za malo novaca, 14.000 do 16.000, čisti, pere, sprema, pegla, ne može da stigne da se bavi politikom. Dakle, to je i u teoriji bezbednosni rizik.
Nije problem da ne znamo stvari, dijalog služi tome da jedni od drugih učimo, problem je kad smo ponosni na svoje neznanje, a poseban problem je kada smatramo da argumentacija može da se završi u retoričkom govoru. To je ono - sam pitam, sam odgovaram. To je vrlo efektno u Skupštinskim debatama, ali malo korisno za rezultat dijaloga.
Dakle, trećinu vašeg govora bih predložila članovima komisije da uvrste u izveštaj koji će raditi nakon toga što dobiju od političkog saveta i među sektorskog koordinacionog tela jer se, već rekoh, ne mogu više složiti nego što već jesam da je siromaštvo jedan od bezbednosnih rizika u svetu i to je i u teoriji bezbednosti, ljudske bezbednosti, a i inače.
Tražili ste zakone koji su poboljšali i sami ste spomenuli najmanje tri. Dakle, govorite o zakonu da ne sme da se diskriminiše žena koja se zapošljava. To je zakon za koji smo glasali i to je odličan primer, zahvalna sam vam da ne stoji argumentacija da imate naloge iz EU. Meni se sviđa da vas slušam. Znam da se ja vama ne sviđam, ali meni je beskrajno zanimljivo da vas slušam, jer je taj rečnik - imate nalog, pa ste izdajnici, pa vam naređuju, pa vam diktiraju, a pogotovo ovaj pasaži koji me… ima raznih izraza, evo, dodaju narodni poslanici. Taj starovremski mitološki rečnik je meni zanimljiv. To nikad nije razlog da od mene imate podršku kao zbog svoje politike, ali mi je zanimljivo slušati, pogotovo pasaže koji, upotrebljavajući razne prideve, treba da dokažu bliskost sa, recimo, predsednikom Srbije ili sa mestima na
kojima se zamišlja kako je bilo kad je predsednik Srbije, Boris Tadić, razgovarao sa bilo kim. To je slatko za skupštinsku raspravu, ali nije predmet za argumentaciju. Dakle to je pitanje stila u to ne ulazim uopšte.
Pitanje ekonomske situacije u zemlji je ponavljam, deo od ovog izveštaja. Spomenuli ste taj zakon, za njega sam glasala. Glasala sam i za zakone koji u Zakonu o radu moraju da vode računa. Glasala sam i za Zakon o zapošljavanju osoba sa invaliditetom, za krivične zakone koji uvode porodično nasilje kao krivično delo, za zakone iz zaštitu životne sredine. Tu je već više od sedam. Dakle, sami ste naveli najmanje dva dobra zakona.
Vaša je sloboda da nastavite sa tom vrstom stila koji kaže – doneli ste zakon koji zabranjuje diskriminaciju pri zapošljavanju zato što vam to naređuje EU. To samo po sebi krije nelogičnost meni kao slušaoca, ali to nikako ne uskraćuje vama pravo da to kažete.
Kažete da je situacija sa budžetom dokaz da neće biti ništa od izveštaja o radu agencije. Moram da nas obradujem obe, a to je da grešite. Dakle, i ovaj saziv Skupštine u buduće će sasvim sigurno će vrlo detaljno tražiti i od Vlade i na Odborima izveštaje o radu agencija. Ponavljam, agencije i regulatorna tela ova Narodna skupština je donela dobrovoljno se odričući moći koja joj je Ustavom data. Rekla sam i motiv u dobroj veri da može da se stekne poverenje u institucije zbog opšteg stava građana Srbije o tome na koji način se u politici donose odluke.
I vi i ja u ovoj sali znamo da, srećom, taj stav negativan o našoj kući u kojoj zajedno radimo, nije tačan, da je to percepcija i da nema veze sa činjenicama, kao što znamo da se amandmani usvajaju, kao što znamo da je više amandmana opozicije usvojeno nego amandmana koje podnosi bilo ko iz vladajuće većine, ali to ne pomaže ako ljudi imaju percepciju da to nije dovoljno dobro. Obaveza je da u dobroj veri donesete zakon. Uvek ću podržati ponovo i, ponavljam, ni zbog kakve EU.
Poverenik za informacije, zakon, evo, da vam uzvratim primerom, Zakon o slobodnom pristupu informacijama je nešto što jedan od vaših aktivista izvanredno koristi. Dakle, traži čovek dostup dokumentima, ima zakon. Ko je glasao za taj zakon? Ja, niste vi glasali i neka niste, to je politički stav. Nisam glasala za Zakon o slobodnom pristupu informacijama zato da mi EU naređuje, nego zato da bi jedan viđen aktivista SRS imao prostor da kaže – evo ga zakon, daj mi ugovor, daj mi ovaj podatak, daj mi onaj podatak. Zato sam glasala za Zakon o slobodnom pristupu informacijama i glasala bih opet i za Zakon o zaštitniku građana.
Dakle, imam niz primera da vam kažem kada ljudi imaju koristi od toga što postoji zaštitnik građana. Glasala ja, vi niste i neka niste, to je vaše političko pravo, ali je moje političko pravo da vam kažem da postoje zakoni za koje možemo glasati zajedno, nema veze što ste vi opozicija, što smo mi vladajuća većina, to je parlamentarni duh, kao što sam ja bila opozicija pa sam glasala za predsednika parlamenta kojem sam bila opozicija, jer je potpuno nenormalno da svi glasamo za potpredsednike Skupštine, a samo 126 ili većina za predsednika Skupštine. to samo kada malo razmislite i uključite mozak to je nešto što treba da promenimo. Da li nas na to tera EU? Ne, to vama predlažem, ako hoćete, hoćete, ako ne, jednom ćete hteti, mnogo ranije nego što mislite.
Koji zakoni su loši u primeni? Mnogi. To je stvar koju ponavljam na Odboru za evropske integracije. Srećom, ima tu mojih kolega sa Odbora za evropske integracije, kada sam tražila ono što je posao Odbora, a to je da mi predstavnik predlagača objasni zašto predlaže izmene i dopune, da da analizu šta ne valja od osnovnog predloga, bez obzira koji zakon bio, da li je u pitanju Odbor za evropske integracije u kome smo neki od vas i ja zajedno članovi.
Ne glasam ja za te zakone što mi naređuje Evropa. Hoću da proverim kako se zakoni primenjuju, jer smo mi u fazi gradnje vladavine prava, kada je primena zakona problem zbog raznih razloga i kada od loših navika i mentaliteta koji podrazumevaju da pravila ne moraju da važe jednako za sve, do sitne i krupne korupcije, pa sve do stava – ma nema veze i do sada nismo primenjivali, pa ne moramo ni od sada. To je sve posao za odbore Narodne skupštine.
Da li je tema budžeta povezana sa agencijama? Narodni poslanici koji ne znaju, trenutno sam u funkciji predlagača odluke. Predlagač na osnovu odredbi Poslovnika Narodne skupštine ima neograničeno vreme. Meni je žao ako ono što vam govorim ne zadržava pažnju, ali se nadam da smatrate da svi mi imamo jednaka prava kada je Poslovnik u pitanju. Ako smatrate da vaša politička volja vaše političke grupe je takva, da meni treba da odredi da li ću koristiti svoja prava u Poslovniku ili ne, moraću da vam kažem da vam to neće proći. Pravila su jednaka za sve i to je praktično i odgovor i na budžet i na temu o agencijama, trenutno u budžetu, jeste, ostale su. Rasprava koja nam sledi jeste rasprava o radu agencije i radiće Skupština i u januaru i u februaru, a razlog zašto ne spominjem odgovor na početak vašeg izlaganja je što duboko verujem da se to ne radi.
Dakle, vaše pitanje o jednoj vrsti posla koji mi je poveren u Narodnoj skupštini, nije pitanje za mene u trenutku kada mi je poveren drugi posao u ovoj Skupštini. To je moj stav, a sa vama o tome, da li ima ili nema diskriminacije u Narodnoj skupštini, mogu samo da vam ponovim definiciju diskriminacije.
Diskriminacija je kada vam neko uskraćuje pravo, zahvaljujući ili zbog toga što imate osobinu koje ne možete da se odreknete, koja vam je urođena. Diskriminiše se žena samo zato što je žena kada joj se kaže da ne može da uđe u sektor bezbednosti samo zato što je žena. Diskriminiše se muškarac kada mu se brani da ima neko pravo samo zato što je muškarac.
Vaša reakcija je dokaz da vas ne zanima u stvari razgovor o diskriminaciji. Mene to čudi. Znate, količina licemerja koja se ulaže u reakciju na moj govor o diskriminaciji je začuđujuća, jer je predsednik vaše stranke, Vojislav Šešelj, na moje veliko zadovoljstvo 2002. godine imao amandman na Zakon o izborima, gde je zahtevao procenat žena na listama. Odličan amandman. Odličan amandman je imao i odlično ga je obrazlagao. Deo obrazloženja koje je dao pri podnošenju amandmana, praktično, ponavljam pošto smo i on i ja o diskriminaciji učili iz istih knjiga i žao mi je što se vi tome rugate. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Čini mi se da je gospođa Čomić neke dileme koje su bile povod, a može biti za repliku, razjasnila svojim učešćem u raspravi, pa pitam – da li ostajete pri želji da vam dam repliku, mada ima formalnih osnova, gospodine Milovanoviću? (Da.)

Radoslav Milovanović

Za evropsku Srbiju
Koristim pravo na repliku, pošto se ponavlja ista situacija koja se ponovila kada smo birali Komisiju za praćenje i izvršenje zatvorskih sankcija, gde je poslanica, zato sam ponosan što kažem poslanica, Vjerica Radeta, takođe mene uzela u usta i to na jedan dosta uvredljiv način.
U čemu je razlika između moje i vaše stranke? Moja stranka preuzima odgovornost, bori se aktivno protiv diskriminacije. Za razliku od vas kada ste bili na vlasti 1999. godine, doneli ste jedan od najdiskriminatornijih zakona u Srbiji, Zakon o informisanju. Ministar je bio iz vaše stranke. Tada su se gušili mediji, gasili i kažnjavali. To je bilo vreme kada ste vi preuzimali odgovornost.
Predsednik države je preuzeo odgovornost za obavljanje poslova koje radi. Gradonačelnik Beograda Dragan Đilas se setio i preuzeo odgovornost i ideju da treba pomoći porodiljama. Zašto to nije uradio predsednik opštine Zemun kada ste vi bili na vlasti?
Nije dovoljno samo ismejavati i kritikovati, potrebno je i predlagati, potrebno je davati ideje, ali preuzimati i odgovornost za nešto.
Lično smatram da kada razgovaramo neformalno, da imate sasvim drugačiji stav. Ovde je u pitanju jedan inat koji prati vašu stranku, a to će se verovatno pokazati na narednim izborima. Hvala.