Šesta sednica Drugog redovnog zasedanja, 16.12.2013.

8. dan rada

OBRAĆANJA

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodna poslanica Dijana Vukomanović. Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Dijana Vukomanović

Socijalistička partija Srbije
Poštovana predsedavajuća, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, obraćam vam se u ime poslaničke grupe SPS koja je istovremeno aktivna u Vladi Srbije, sprovodi politiku evropskih zalaganja za evropske integracije, koja daje rezultate i odmah na početku kažem da ćemo prilikom glasanja glasati za ovaj tekst rezolucije.
Imali smo aktivnu ulogu u usaglašavanju teksta ove rezolucije i mogu da posvedočim da smo zaista pažljivo odmeravali svi mi koji smo učestvovali u radnoj grupi svaku rečenicu i svaku reč ove rezolucije zato što je ona dugoročna. Znači, njen rok trajanja je nekoliko godina, recimo do 2020. godine, kada će mnogi od nas da se izmene na pozicijama vlasti i opozicije.
Dakle, ovaj tekst rezolucije nije sačinjen ni sa kakvim političkim predumišljajem, niti da nekog afirmiše, niti da nekoga spreči da učestvuje u ovom procesu evropskih integracija, približavanja i učlanjenja Srbije u EU, odnosno da je takođe prostor da se izraze i mišljenja i preporuke za one koji se eventualno politički ili iz bilo kojih drugih razloga protive pridruživanju i učlanjenju Srbije u EU.
Takođe, mogu da svedočim kao član radne grupe da smo mi veoma pažljivo pratili iskustva drugih zemalja koje su već uspele u onome u čemu mi nameravamo, a to je da uđu u EU i naše stručne službe, stručnjaci iz Odbora za evropske integracije, koje ja pohvaljujem, su pripremili uporedna iskustva na koja smo se mi oslanjali prilikom izrade ove rezolucije.
Znači, nije Srbija jedinstven slučaj, Srbija nije sui generis i mi zaista sledimo pozitivna politička iskustva i nastojimo da ojačamo ulogu Skupštine Srbije u političkom sistemu i u ovom procesu odlučivanja. Dakle, mi smo imali papir koji je bio davao iskustva kako su to Estonija, Kipar, Litvanija, Makedonija, Mađarska, Poljska, Rumunija, Slovenija i Hrvatska, tih devet zemalja, bilo ih je više, ova tri poslednja talasa učlanjenja u EU, videla je i postavila ulogu Narodne skupštine.
Zaista sam sa pažnjom, čak i kada nisam bila u sali jer ima prenos preko TV ekrana, pažljivo slušala izlaganja mojih uvaženih koleginica i kolega iz drugih poslaničkih grupa i zaista sa zadovoljstvom mogu da konstatujem da u dosadašnjim izlaganjima kao i prilikom glasanja u ovom uvaženom domu je zaista postignuto više nego dvotrećinsko saglasje oko procesa evropskih integracija. Naravno, ima i antinomija, njih smo i danas čuli i zaista kažem da su ta protivljenja procesu evropskih integracija su u jednoj manjini i da takva opcija u Srbiji, usuđujem se i ja da izričem nekakva politička proročanstva, zaista slabi.
U dosadašnjim izlaganjima čuli smo naravno i upoznavali smo javnost sa tekstom rezolucija, ali zaista smo čuli i neka, da tako kažem, nategnuta proročanstva i analize geopolitičkih okolnosti ne samo u aktuelnom trenutku u Evropi, neka poređenja sa nekim zemljama koje su ipak daleko od nas, kojima se razlikuju istorije, ali isto tako i neka crna, da tako kažem, proročanstva budućnosti.
Ipak bih se sad na početku koncentrisala na sam tekst rezolucije i za sve one dušebrižnike koji misle da se opredeljenjem za Evropu izdaju nacionalni ili teritorijalni interesi Srbije, moram da ukažem na sam tekst rezolucije i da kažem da tu postoji jedna zaštitna klauzula u preambuli koja kaže da se potvrđuje očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta, a isto tako da je cilj Republike Srbije poštovanje tradicije i zaštita kulture i jezika kao osnovne nacionalnog identiteta.
Dakle, kao što sam rekla, veoma pažljivo smo obraćali pažnju na rečnik i na preciznu i političku, pravnu, ekonomsku formulaciju svih ovih odredbi koje su sadržane u rezoluciji.
Takođe, u tački 7. rezolucije još ima jedna zaštitna klauzula koja se zalaže za očuvanje interesa Republike Srbije, gde se naglašava da se u cilju omogućavanja ravnopravnog uključivanja Srbije u sistem EU moraju osigurati najpovoljniji izuzeci i prelazni periodi, kao i eventualno odstupanje gde je potrebno i moguće.
Vi jako dobro znate da u politici ne dobijate ono što mislite da zaslužujete, nego dobijate ono o čemu ste i kako ste pregovarali. Mislim da se ovom rezolucijom uspostavljaju linije i komunikacije, saradnje i koordinacije između Narodne skupštine, između nas kao parlamentaraca i predstavnika, da tako kažem, narodne volje, naše Vlade i drugih institucija, odnosno predsednika koji takođe imaju politički legitimitet u Srbiji.
Zaista se čudim pojedinim kolegama, koji su u manjini, da se toliko protive ili plaše Evrope. Postavljam pitanje - čega se to oni plaše? Autentične Srbije ili autentične Evrope? Srbije kakva ona danas jeste, kakva je bila i kakva može da bude ili Evrope koja se sve više razvija i sve više zbližava i sve više jača na međunarodnoj sceni? Mi nismo u konkurenciji jedni sa drugim unutar Srbije, mi smo u konkurenciji i sa Evropom i Kinom i sa drugim velikim silama.
Dakle, ja bih baš zbog tog mog čuđenja, šta je to toliko sporno i nesukladno u orijentaciji aktuelne Vlade i većine nas ka EU, da tako kažem, ili antinomično sa vrednostima za koje se mi zalažemo i u Ustavu Republike Srbije i u političkim većini naših političkih programa. Dakle, naglašavam vrednosti, koje su takođe ovde naglašene, u tekstu rezolucije, jer su to fundamentalne vrednosti, to su vladavine prava, demokratija i tržišna ekonomija.
Međutim, da bismo bili sasvim realni, svesni smo da se u tom procesu pregovora pred Srbiju postavljaju teški preduslovi i da je to jedan proces pregovora, možda i sa neizvesnim ishodom, ali u kojima ova vlada uspeva da napravi ubrzane i održive kompromise. Zato smo insistirali, barem mi iz SPS, na moje zadovoljstvo to je prihvaćeno unutar radne grupe i potvrđeno je na Odboru za evropske integracije, da se kod formulacije u tački 4, gde se kaže da se ističe obavezna poštovanja svih neodgovornih kriterijumima za članstvo u EU, pozovemo na temeljno određenje ovih kriterijumima koji su izraženi od Evropskog saveza u Kopenhagenu 1993. godine i u Madridu na sastanku Evropskog saveza 1995. godine.
Svesni smo i ne možemo pobeći od onoga što je poznato širom javnosti Srbije, a to je da postoji, da je u opticaju, da je u nekoj pregovaračkoj agendi, ali ne zvaničnoj, tzv. britansko-nemački non paper, papir koji nije zvaničan i da različite zemlje, u skladu sa svojim interesima i sa svojim standardima postizanja politički, ekonomski, demokratskih prava, zahtevaju od Srbije da se ona ubrzano prilagodi. Ovo pozivanje na fundamentalne vrednosti je nešto što je naše uporište. Kao što sam rekla, to nije nešto strano, to nije strana reč, to nisu strane vrednosti, načela i principi koji nisu zapisani u naš Ustav i u političke programe većine demokratskih partija, usudila bih se reći, svih nas koji sedimo, iz različitih političkih grupa u ovom parlamentu.
Naglašavam, ono što jeste vrednost Evrope i ono što su naši preduslovi, ne trebamo plašiti naše građane od onoga što Evropa traži u političkom smislu od nas, a to su stabilne institucije, vladavina prava, demokratija, poštovanje ljudskih prava, zaštitu i poštovanje manjinskih prava, ekonomski preduslovi, funkcionalnu tržišnu ekonomiju, a to je nešto što je naš životni cilj, da smo sposobni da ojačamo naše privredne kapacitete, da bi se nosili sa pritiscima konkurencije tržišnih snaga unutar EU. Jako dobro znate koliko je teško opstati na tim razvijenim tržištima u Evropi i šire. Sposobnost da se preduzmu obaveze članstva, uključujući privrženost ciljevima, političke, ekonomske, i monetarne unije.
Isto tako, u tim dokumentima, u Kopenhagenu se pominje apsorbcioni kapacitet, a što mi zaista čujemo u našim kontaktima sa parlamentarcima iz zapadne Evrope, da i sama Evropa oseća zasićenje, pogotovo pojedine zemlje, u strahu od azilanata, u strahu od izbeglica, u strahu od nestabilnih država članica. Oni zaista ukazuju da i oni obraćaju pažnju na svoj apsorbcioni kapacitet, odnosno da će svaku državu članicu vrednovati po tom kriterijumu, koliko je ona sposobna da se prilagodi standardima EU, odnosno tako da se prilagodi da ne dovede u opasnost momentum evropskih integracija. Znači, ni zbog jedne države članice ne može doći do zastoja. Madrid iz 1995. je insistira na postepenoj i harmoničnoj integraciji.
Dakle, u našim tačkama rezolucije, u tački 5. i u tački 8. upravo je naglasak, moje uvažene kolege su dosta toga govorile o ekonomiji, o toj debati koju smo unutar radne grupe, unutar Odbora za evropske integracije, govorili da ćemo apostrofirati jednu granu privrede za koju imamo potencijale u toj tržišnoj konkurenciji. Kada pogledate rečnik koji se koristi u tački 5. rezolucije – brz, stabilan ekonomski rast, zaštita privrednih grana od vitalnog interesa, održivi razvoj, sprovođenje ekonomsko-društvenih reformi, završetak procesa privredne tranzicije, razvijanje ekonomije zasnovane na znanju, ostvarivanje stabilnog finansijskog i makro ekonomskog okruženja, onda se ispostavlja da taj proces usaglašavanja, harmonizacije sa tekovinama, pravnim tekovinama EU zaista nije sporan. Toga se ne možemo plašiti. Toga se ne smemo plašiti, jer time ojačavamo naše potencijale za izlazak na svetsku tržišnu konkurenciju.
Apelujem na moje kolege iz drugih poslaničkih grupa, koje su u manjini, da ne plaše javnost, niti da iskazuju nikakav defetizam, da ne prizivaju u svojim predviđanjima razvoja političke situacije na ovim prostorima, kao da će se unutar Srbije povući neka nova gvozdena zavesa. Nama je zaista, mi smo i suviše mali u toj svetskoj ili evropskoj konkurenciji da bismo dozvolili da se ti rascepi na proevropske snaga, reći ću avangardne, ili te nacionalno orjentisane, neću reći retrogradne snage, da se ta linija podele vuče među građanima Srbije.
Zajedno sa koleginicom Čomić iz DS imala sam priliku da nedavno boravim u Ukrajini, a na zasedanju Saveta ministara OEBS-a, i tamo smo mogli lično da se uverimo kako na ulicama Ukrajine izgleda ta politička borba ili ta građanska borba za Evropu, neću reći protiv Evrope. Možda ta linija podele više približava ka Rusiji.
Ako pažljivo čitamo analitičke članke, a da nismo otišli tamo, videćemo da u samoj Ukrajini zaista ne postoji ta jasna podela, ta gvozdena zavesa između Evrope i Rusije, između istoka i zapada, već da su i različiti regioni unutar Ukrajine, koji su bliži Rusiji, opredeljeni za Evropu. Znači, javno mnjenje, politička manipulacija, politički diskurs sa tim da li smo za ili protiv Evrope, a da pri tom geografski, geopolitički pripadamo tom tlu, mislim da je uzaludna i da ona na duži rok nikako neće dati rezultate.
Na kraju mog izlaganja bih naglasila da su u ovom tekstu rezolucije vrlo precizno naznačene linije komunikacije i koordinacije između Narodne skupštine, pogotovo naglašavajući izuzetno značajnu ulogu Odbora za evropske integracije, ali takođe smo dali prostora drugim odborima koji će moći da se uključe u proces pregovora, s obzirom na delokrug raznih pregovaračkih pozicija, i Vlade, koju smo u ovom tekstu rezolucije podstakli da aktivno nastavi da sprovodi nacionalni program za usvajanje tekovina EU i da nas blagovremeno obaveštava, kako bismo mogli da usvojimo svoj plan rada, kao i za usklađivanje te zakonodavne aktivnosti. Isto tako, identifikovali smo, kao potencijalne partnere, ne samo Vladu, uzgred budi rečeno i predstavnici Vlade, bilo da je to ministar zadužen za evropske integracije ili šefica pregovaračkog tima koji, isto kao i Vlada, u celini, imaju obavezu da podnose tromesečne, pa i češće, odnosno Vlada šestomesečne izveštaje Narodnoj skupštini o procesu pregovora, da budemo u jednoj stalnoj komunikaciji i da obaveštavamo javnost o tome. Kao potencijalne partnere identifikovali smo civilno društvo i stručnu javnost. To je jedna široka koalicija za modernizaciju Srbije, ne kažem samo evropeizacije, jer na kraju krajeva, Rusija ili naši neki prijateljski narodi, kao što je Kina, su zaista u jednom ubrzanom procesu modernizacije, gde se ruše sve granice.
Zaista, ta podela na Evropu, Evroaziju, Rusiju, Kinu, zemlje BRIK-a, na Ameriku, to u 21. veku sve više i više će da slabi. Mislim da mi u Srbiji imamo potencijale da budemo i građani Srbije i građani Evrope i građani sveta.
Dakle, ono što hoću da naglasim jeste da je postignut visok stepen konsenzusa, visok stepen saglasja i da prosto zamolim da se ne koristi ova prilika kada treba da opredelimo ulogu Narodne skupštine ne samo koji smo na vlasti, nego i oni koji su trenutno u opoziciji, sa predviđanjem da ćemo se u narednim godinama na tim pozicijama, da zaista ne koristimo ovu govornicu zato da bi proizvodili bilo kakvu vrstu straha, defetizma ili konfuzije, nego prosto da sagledamo jako realno one brojke koje je kolega Andrić npr. izneo, jer brojke su najjači argumenti.
Dakle, ponovo naglašavam da će SPS glasati za ovu rezoluciju i da smo zaista zadovoljni ulogom i načelima koji su izloženi u ovoj rezoluciji. Mislimo da ćemo mi parlamentarci, koji imamo legitimitet građana na izborima, zaista biti u prilici da utičemo na smer i brzinu približavanja i učlanjenja Srbije u Evropu. Hvala.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Mirko Čikiriz.
...
Srpski pokret obnove

Mirko Čikiriz

SPO-DHSS
Gospođo predsedavajuća, zaista je zadovoljstvo danas biti narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije i videti jedan skoro opšti konsenzus o tome u kom pravcu treba naša zemlja da ide i još jednu potvrdu evropskog puta i evropskog opredeljenja Srbije.
Koleginica koja je pre mene pričala, pomenula je aktuelna dešavanja u Ukrajini, koja svi mi pratimo sa potrebnom pažnjom. Ono što je pre neku godinu bilo nezamislivo u Srbiji i u Narodnoj skupštini Republike Srbije, eto sada se dešava. To što se videlo na ulicama Ukrajine i što viđamo, mnogo smo u izraženijem i devijantnijem obliku mi godinama viđali na ulicama naših gradova, pa i ispred ove Narodne skupštine, pa i u samoj zgradi ove Narodne skupštine i borba za opšti, politički i društveni konsenzus za evropski put Srbije je bila dugotrajna.
Mi iz naše političke grupacije smo očekivali da ona bude brža, efikasnija, ali okolnosti su bile takve kakve su bile. Mnogo je otpora i kočnica bilo evropskom putu Srbije. Izuzev jedne političke stranke, koja je i sama nekada bila na evropskom putu i koja, čini mi se, bez dubokog ubeđenja u svoje političke stavove, čini mi se, više zarad ostvarivanja političkih ciljeva u biračkom telu, sada iznosi kontraargumentaciju zbog čega mi ne treba da bude punopravna članica EU, da odustanu od evropskog puta Srbije.
Kažem, moje je zadovoljstvo i mi smo prosto sanjali ovaj dan kada će sve političke stranke, uključujući i političku stranku SPS, koja je nekako bila uz SRS najantievropskija stranka u političkom životu Srbije po obnovi višestranačja, zaista je veliko zadovoljstvo danas učestvovati u jednoj ovakvoj raspravi. Kažem, čak i oni koji su protiv evropskog puta Srbije to čine na uljudan i na civilizovan način.
Ova rezolucija se donosi u jednom važnom političkom momentu, kada smo kao zemlja koja ima status kandidata za članstvo u EU, očekuje i konkretan datum i prvu međunarodnu konferenciju.
Samom tekstu rezolucije nema se šta prigovoriti. Mi smo i pratili proces izrade samog teksta i on je, pre svega, odraz i čini mi se, sublimacija svega onoga što se dešava u aktuelnom političkom životu i svega onoga što zaista postoji i Narodnoj skupštini Republike Srbije, koja je, što se tiče svoje osnovne zakonodavne aktivnosti, dala veliki doprinos.
Ne zaboravimo, samo u prošlom sazivu je preko 850 tzv. evropskih zakona usvojeno u procesu harmonizacije našeg pravnog sistema sa pravnim tekovinama EU. Mora se priznati da su sve vlade od 2000. godine najviše uradile upravo na evropskom putu Srbije, na poboljšanju našeg imidža, koji je bio katastrofalan 2000. godine, na povezivanju sa susedima, na uspostavljanju i normalizaciji boljih odnosa u regionu. Ali, ono što je u velikoj meri devalviralo tzv. evropski put Srbije, to je i nepravična privatizacija i nepodnošljivi, nesnošljivi stepen korupcije i kriminala i čini nam se, kasno shvatanje svih vlada o potrebi da se prihvati realna politika prema KiM, koja se svodi na zaštitu pre svega srpskog stanovništva i istorijskog i kulturnog nasleđa na KiM.
Verujemo da će i ova rezolucija, jer ovo će sigurno odjeknuti i u Evropskom parlamentu, odmah će za sve to znati Evropska komisija i sve evropske institucije i parlamenti zemalja članica EU da je Srbija sa jednom ovakvom rezolucijom još jednom na snažan način potvrdila ne samo svoj evropski put, nego i odličnu koordinaciju između institucija koje su najvažnije na tom evropskom putu, a to su Vlada Republike Srbije i Narodna skupština Republike Srbije.
Sve ono što je navedeno u samom tekstu rezolucije, od toga da nam je cilj da u što kraćem roku postanemo članica EU, da treba da vodimo računa o zaštiti ekonomskih, nacionalnih, socijalnih i svih ostalih interesa, to je nešto što je više puta u raznim dokumentima i odlukama navedeno. Mi bukvalno ovde nemamo neku specifičnost ili nešto što je spektakularno novo, jer najvažniji politički dobitak svega ovoga je jedna snažna politička poruka koju ćemo poslati, jer će ova rezolucija biti verovatno dokument koji će biti usvojen sa najvećom mogućom većinom u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Budući da naša politička grupacija pripada evropskoj desnici, mislim da nije na odmet reći da su zaista tvorci EU bili evropski desničari, od Konarda Adenauera, Šarla de Gola, Šumana itd. i da je nama često nedostajalo političke hrabrosti zbog toga što se nismo bavili državnim poslovima, zbog toga što su mnogi koji su bili na vlasti vodili samo računa o tome kako da zadrže vlast u sledećem mandatu, a ne o širem državnom i nacionalnom interesu. Trebalo je često imati hrabrosti koju je imao Vinston Čerčil 1945. godine, kada je u razrušenom Londonu, razrušenom od strane Nemaca, rekao – vreme je za SAD.
Trebalo je često imati hrabrost Helmuta Kola, koji je u momentu kada je samo imao trećinu podrške Nemaca za odricanje od nacionalne monete, od dojč marke, smatrao da je vrhunski nacionalni i ekonomski interes Nemačke da se uvede evro, što se kroz vreme i pokazalo.
Čuli smo i smatramo i delimo političko mišljenje da Rusiju treba da volimo, da ekonomski treba da sarađujemo sa Rusima itd, ali ni sami Rusi i Evroazijska unija u nastajanju ne pozivaju se na evroazijske vrednosti. U civilizovanom svetu, najuređenije države, najviši standardi ekonomske zaštite, socijalne zaštite, ljudskih prava, manjinskih prava, ugroženih populacija su upravo u zemljama EU. Ja sam spreman da o svakom tom pitanju vodim rasprave, da iznesem argumentaciju koja će sigurno potući svaku političku kontraargumentaciju. U ekonomskom smislu, ako su nam najveće investicije iz EU, ako nam je najveći uvoz iz zemalja EU, ako najviše izvozimo iz EU, ako je najveća ekonomska dobit saradnja sa EU, onda tu nema nikakvog dvoumljenja.
Ono što je interesantno, to je da, recimo, u vreme kada je nastajala i obnavljala se srpska državnost, da je tada jedan nepismeni vladar, knez Miloš Obrenović, u momentu kada je Kragujevcu bila prestonica, između toga u kom smeru država treba da ide, da li treba da ide ka Evropi ili treba da bude ostavljena u saradnji sa istokom, pre svega sa Otomanskom imperijom, opredelio se za Evropu. U to vreme u Kragujevcu su postojale tzv. kuće udžerice, ali je Miloš Obrenović izgradio prvu Kragujevačku gimnaziju. Projekat je urađen u Beču. Napravljen je prvi teatar u Srbiji, Knjaževsko-srpski teatar, opet po ugledu na evropske teatre.
Osnovana je prva viša škola, Licej, prvi sud, prve novine srpske, prva štamparija, prvi Vojno-tehnički zavod, vojna industrija, osnovan prvi državni muzejski orkestar, itd.
U vreme kada se oslobađala Srbija od Otomanske imperije, kad su srpske nepismene vođe nosile turske fesove i potpisivale se krstom jer su bili nepismeni, oni su imali jasan državni plan - poslati najumnije mlade ljude na školovanje na evropske univerzitete, London, Pešta, Beč, Madrid, Rim, da bi se kasnije vratili i osnovali državne institucije i preporodili Srbiju, što se zaista i desilo i Srbija je u svakom pogledu doživela svoj uzlet, i industrijski, i vojni, i politički, i ekonomski, i imala ispravnu spoljnu politiku i evo, sada, u danima kada se slavi 100 godina od početka Prvog svetskog rata i svih ratova, uključujući Prvi svetski rat i balkanske ratove, bila na strani evropskih saveznika i izlazila kao zemlja pobednica.
Zbog svih onih koji su zbog evropskog puta Srbije, pre svega u godinama od 1990. do 2000, ali mnogi i posle 2000. godine gubili posao, demonstrirali, napuštali zemlju, bili mobilisani, pretučeni, hapšeni, ubijani, prebijani, ja ispred SPO, koji je bio vođa 10 godina borbe za evropsku Srbiju, moram da odam dužno priznanje svakom građaninu koji možda misli da je njegov doprinos evropeizaciji Srbije bio mali i možda misli da je zbog toga što je lično ili izgubio posao ili doživeo neku drugu nelagodnost gubitnik, ja verujem da ćemo upravo sa ubrzanim evropskim putem Srbije i upravo sa potpunom primenom ove rezolucije o što bližoj i tešnjoj saradnji Narodne skupštine Republike Srbije i Vlade Republike Srbije, u budućnosti izgraditi jednu moderniju, bolju i pravedniju zemlju i dati satisfakciju svakom građaninu koji je dao doprinos evropeizaciji Srbije i boljem životu i njenoj evropskoj perspektivi.
Što se tiče SPO i DHSS, mi jednog jedinog momenta nismo imali dvoumljenje da li treba ostati na evropskom putu Srbije, jer je neko danas pomenuo nešto divno što stoji i u našem programu – jedinstvo različitosti.
U EU ima mesta za sve, i za republike, i za kraljevine, i za leve, i za desne, i za teiste, i za ateiste, bitno je da svi delimo iste vrednosti u pogledu, pre svega, ljudskih prava, u pogledu ekonomskih prava i sloboda, a Srbija sa svojim ogromnim potencijalima, pre svega sa velikim potencijalima u oblasti poljoprivrede, zdrave hrane, energije, vode, sa svojim znanjem, sa svojom kulturom, čini mi se sa punopravnim članstvom u EU treba da vidi najbolju razvojnu ekonomsku šansu, ali istovremeno to će u velikoj meri uticati i na poboljšanje bezbednosti zemlje koja je, eto, u zadnjih 20 godina često bila vrlo ugrožena.
Jako je bolno pitanje Kosova i Metohije, ali i Kosovo, trenutno van granica Srbije, će morati da se evropeizuje.
Ono što je nekada bila zajednička država Jugoslavija, sa zajedničkim pravnim sistemom, zajedničkim ekonomskim sistemom, zajedničkim političkim sistemom, sa zajedničkim vrednostima, to će biti EU za Srbiju u momentu kada Srbija bude članica EU.
Ono što je temelj i krov programa SPO - Srbija u Evropi, Evropa u Srbiji, za nas je u političkom smislu najvažnije i zbog toga će SPO uvek podržavati ovakve rezolucije i sve što je na tragu ove politike, ali ćemo istovremeno, kao što smo do sada radili, uvek žigosati i kritikovati antievropsko ponašanje, jer nije dovoljna samo ta evropska mantra – evo, mi smo evropejci, a pod plaštom evropejstva da se dešavaju i kriminal i korupcija i nepravične privatizacije i mnogo toga što u potpunosti devalvira evropsku priču i evropsku budućnost Srbije.
Zbog svih razloga koje sam izneo, u danu za glasanje, kažem još jednom, mi ćemo apsolutno podržati ovu rezoluciju. Hvala.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Narodni poslanik Slobodan Samardžić, pravo na repliku. Izvolite.

Slobodan Samardžić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Obzirom da su u prethodna dva govora iznete određene kvalifikacije na ono što sam ja rekao, iako nisam pomenut imenom, ali jedini sam govorio ili oponirao o ovom opštem trendu, imam potrebu da odgovorim u par reči.
Naime, izneo sam razloge zbog kojih DSS smatra da ovo nije dobro, da treba tražiti druge puteve itd. Postoje razlozi zašto je DSS nekad podržavala taj proces evropskih integracija i u njemu učestvovala i postoje razlozi zašto to danas ne čini. To je izneto o ovome drugom, naročito danas.
Mi smo imali određene kvalifikacije na takvu jednu diskusiju da se zapravo time seje strah i defetizam tri puta. Zatim da je DSS nekad učestvoval u tome, a sada ne učestvuje zbog skupljanja političkih poena. Naime, to su loši pokazatelji delovanja u Skupštini i same inkrinacije tog dela političkog spektra Srbije ka jednoj vrsti monolitizma, ka jednoj vrsti isključujućeg mišljenja, koje ne može da istrpi da neko može drugačije da misli i drugačije da se javno organizuje. Dakle, ovde smo imali i reakciju gde su izneti protiv razlozi o onome što sam ja rekao. To i jeste način na koji treba raspravljati u Skupštini o tim stvarima i potpuno se lišiti tih staromodnih načina razmišljanja.
Sećam se sedamdesetih i osamdesetih godina. U Srbiji su postojali ljudi koji su se zalagali za politički pluralizam i to je smetalo monolitnoj strukturi partiji države koja je imala samoupravljanje kao svoj cilj i išla je ka tamo, a svega deceniju kasnije mi smo ušli u politički pluralizam.
Prosto treba u ime nekih starih evropskih vrednosti, ne ovih vrednosti EU koje su malo drugačije, braniti slobodu mišljenja i normalnog razgovora o tome ako je moguće bez kvalifikacija.
Naime, one nisu uvredljive i ne reagujem zato što ne bih mogao da istrpim to, ali je red da su u ime pluralizma, ma koliko on bio ugrožen određenim konsenzusom i konsenzus je normalan da se omogući svima da govore kako misle i ne treba ih kvalifikovati.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Narodni poslanik Dijana Vukomanović, pravo na repliku. Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Dijana Vukomanović

Socijalistička partija Srbije
Replika, budući da je uvaženi kolega prof. Samardžić se prepoznao, tj. citirao je delove mog izlaganja, konkretno rečenice. Ne znam zašto nije pomenuo da sam koristila i termine – saglasje antinomije, što su ključne reči u naslovu njegove knjige „Evropa posle Mastrihta – saglasja i antinomije“?
Nijednom rečju nisam pomenula ni uvaženog kolegu, niti njegovu poslaničku grupu, odnosno konkretno političku partiju. Samo sam govorila da je nedopustivo u prenesenom značenju etiketiranje i razvrstavanje političkih partija u Srbiji na patriote i izdajnike, jer to proizlazi iz njegovog izlaganja.
Niko u Srbiji, sad dodajem na moje izlaganje, nema pečat istine. Mi jednostavno izlazimo na izbore. Stepen naše podrške je preovlađujući, a njihov se kreće u zoni od 5% do 7% i samo konstatujem da je ta vrsta straha od Evrope ili straha od autentične Srbije, a danas je Srbija autentična Srbija, proevropska i moderna, promoderna, proreformska Srbija, da je to prosto nešto što je preživljena i ta vrsta političkog diskursa i ta vrsta političkog dijaloga će sve i više da utihne.
Mislim da smo ovde svi posvećeni dijalogu, jednom kulturnom i demokratskom dijalogu, gde u nijednoj rečenici mog izlaganja niko ne bi mogao da se oseća uvređenim, ali isto tako kao što se lepe politički kvalifikativi za proevropsku politiku, isto tako mogu da podsetim da se u programu partije o koje sada vodimo dijalog nalaze upravo te temeljne proevropske vrednosti. Time je ta vrsta konfuzije još veća.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Narodni poslanik Slobodan Samardžić. Izvolite.

Slobodan Samardžić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Nisam, koliko se sećam u mom govoru pomenuo ni patriote, ni evropejce. Zašto mi se to sada spočitava kada o tome nije bilo reči? Kolega Vukomanović jeste govorila o partiji koja unosi strah i defetizam u javni život Srbije, u kontekstu u kome sam jedini ja imao kritički govor o EU.
Dakle, ne treba da bežimo od rasprave, nego treba da bežimo od kvalifikacija. Nisam ih koristio, a koleginica Vukomanović jeste. Međutim, ona opet meni spočitava kvalifikacije, a zaboravlja svoje, imajući u vidu da ja nikakve nisam izložio.
Moramo se vratiti jednom mirnom tonu, kada raspravljamo o ovome. Znam da sada postoji jedan kamen u cipeli koji žulja, ali izvinite i on ima pravo na život, bar u demokratskom društvu. Ako budemo zaista išli linijom isključivanja, pa i ovog ako hoćete retoričkog i političkog isključivanja, doći ćemo do tog monolita. Možda je to ideal, da 100% ljudi u Srbiji hoće da uđe u EU, ali mislim da je to patologija javnog života i naveo sam jedan primer od pre desetak, dvadeset, trideset godina koji nije tako star, premda ga se dobro sećam.
Samo hoću da ukažem na tu vrstu sličnosti koju smo mi već prošli kao društvo, da me podseća ono na ovo danas što se događa i želim da ukažem na problem takve vrste, ideološke identifikacije i samo identifikacije ništa više. Ne znam zašto se sada opet unosi u raspravu nešto što nisam rekao.