Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.
Dame i gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, postoji u političkom životu nešto što se može definisati kao pristojnost. Pristojnost znači da iz javnog diskursa izbacimo sve ono negativno kako bi imali normalnu raspravu, demokratsko sučeljavanje mišljenja, argumentovano sučeljavanje mišljenja, ali pristojnost znači da snosite i odgovornost i da pokažete spremnost da snosite odgovornost za ono što ste učinili i ono što niste učinili.
Ova rasprava u protekla tri dana pokazuje jasnu razliku u toj reči pristojnost.
U pravu ste, uvažena predsedavajuća, kada kažete da je teško govoriti o rebalansu budžeta u smislu da budžet je život. Ako imate nerealan budžet, imate i nerealan život. Ovo je realan budžet, budžet koji je u interesu građana Srbije, rebalans budžeta koji ima i koji je zasnovan na dva temelja, a to je ekonomska situacija i Program Srbija 2027 i EKSPO.
Potpuno je logično da opozicija ima kritički osvrt prema radu vladajuće koalicije, potpuno je logično da opozicija ima i kritički osvrt kada je reč o budžetu, ali ovde se mogla čuti samo kritika zarad kritike. Ovde se nisu čuli šta su to konkretni predlozi.
Kada kažete - mi zahtevamo da plate budu 120 hiljada u prosveti onda treba da kažete a kako da dođemo do tih 120 hiljada u prosveti i da imate na umu intenzivan razgovor, a o tome je govorila ministarka prosvete, koji se vodi na relaciji Vlade i sindikat prosvetih sindikata i ja sam ubeđen da će se iznaći konsenzus.
Kada nemate o čemu da govorite uglavnom kada svodite raspravu na kritiku zarad kritike, zbog jeftinih političkih poena, onda raspravu svodite na ličnu. Ja neću govoriti o garderobi. Vrlo pažljivo ću voditi računa o rečima kojima izgovaram, ali ovde se moglo čuti - iluzorno, imaginarno. Ja razumem da se nešto pričinjava kada ne možete da govorite o podacima koji su egzaktni, koji su precizni, koji su jasni, koji su konkretni i onda naravno da postavite pitanje - šta je rast, a šta je razvoj? Rast i razvoj je upravo to o čemu je govorio ministar i prvi potpredsednik Vlade da u prvih šest meseci naša zemlja rastuća zemlja u Evropi sa 4,3% rasta i to je činjenica, to je pokazatelj. Cilj je da dođemo do 6%. Rast je BDP 75 do 76 milijardi evra 2012. godine bio je 33 milijarde evra, a cilj kada govorimo o Programu Srbija 2027 „Skok u budućnost“ 2027. godine bude 100 milijardi evra.
Rast je udeo kapitalnih investicija u BDP od 7,9%, stopa javnog duga, i o tome je govorio ministar finansija, 49,8%. Kad kažem na možete reći - zahtevamo šta to znači zahtevamo, jer treba da uzimamo kredite kao što se to radilo u prethodnom vremenskom periodu…
(Narodni poslanici opozicije dobacuju.)
…pa ja mogu vas da saslušam, ali ću nastaviti da govorim.
Dakle, nećemo uzimati potrošačke kredite, nećemo zahvatati iz zlatnog ćupa kako bi isplaćivali plate i penzije, već krediti koji se uzimaju pre svega se ulažu u kapitalne investicije. Zašto u kapitalne investicije? Zato što se na taj način podstiče rast BDP i zato što na taj način raste broj zaposlenih.
Ministar finansija je govorio o broju zaposlenih, govorio je o rekordnoj stopi nezaposlenosti i naš kljuni zadatak i kada govorimo o Programu „Skok u budućnost“ Srbija 2027 jeste da održimo stopu nezaposlenosti u relaciji 7% do 9% danas 8,2%.
Prva dekada i o tome je juče bilo reči kada govorimo o stranim direktnim investicijama i to je egzaktni podatak koji ne možete da demantujete je 3,2 milijarde evra, 12% više u odnosu na isti period prethodne godine, a prethodna godina je bila rekordna od 4,5 milijardi evra.
Ministar finansija je govorio, kurs stabilan, najvažnije oružje u borbi protivi inflacije, najveće devizne rezerve od 28 milijardi, rezerve zlata 42 tone. Dakle, zajedno i monetarna i fiskalna politika rade na rastu naše ekonomije i ono što je važno, a mislim da je to u protekla tri dana provučeno samo kroz jednu rečenicu, od 1. januara minimalna cena rada je veća za 13,7%. To je istorijski rezultat.
Od 2018. godine, ispravite me, prvi potpredsedniče, ministre finansija ako grešim, ali od 2018. godine nije postignut konsenzus na relaciji Vlade Republike Srbije, sindikata i poslodavaca.
(Siniša Mali: Nikada.)
Onda ja grešim. Oprostite.
Po prvi put je postignut. Minimalna cena rada je na nivou prosečne potrošačke korpe, na čemu se insistiralo od 2018. godine.
Dakle, od 2012. godine Srbija stvara i koristi svoje šanse i jeste opredeljena za reforme, za razvoj, postala lider u regionu, stvorila radna mesta, razvoj infrastrukture, uložila kao nikada i u zdravstvo i u vojsku i u puteve i dobijamo novu šansu na koju nismo mogli ranije da računamo, a dobili smo je. Ko drugačije tvrdi, mislim da laže pre svega sebe, ali mislim da izgovara i neistine koje upućuje ka građanima Srbije i ka ovoj zemlji.
Ko će biti na vlasti posle 2027. godine, oprostite, ali o tome ne odlučuje niko od nas pojedinačno u ovoj sali, iako mi jesmo glas naroda. O tome odlučuju građani na izborima, jer demokratija se ostvaruje na izborima.
Baš kao što se nalazi u projektu EKSPO, u generisanju i te šanse u novom investicionom ciklusu, pokreće se Srbija i zato je i ovaj budžet upravo podsticaj da iskoristimo šansu koju smo dobili i odbacio bih bilo koje neodgovorno ponašanje prema Srbiji i prema njenoj budućnosti u smislu odbacivanja EKSPO 2027.
EKSPO 2027 je razvojni ciklus, je motor zamajca i razvoja Srbije. Žao mi je što neko nije u stanju da razume šta znači razvojni ciklus jedne države. Mogu da razumem da nema neku podršku građana, da bude u prilici da ovakve planove pravi, a kamoli da ih realizuje.
Ali, ako neko ne želi to da shvati, to je još jedan važan razlog zašto sa sigurnošću možemo reći da smo neistomišljenici. Tokom jučerašnjeg dana predsedavajuća mi nije ukazala priliku, jer bila je pauza od 14.00 časova, su se čule mnoge reči kao – novokomponovani ministri ili ne znam šta. Ja razumem, polazite od perioda kada je neko tamo bio ministar bez portfelja zadužen za sprovođenje nacionalnih investicionih planova, kada je neko tamo bio nekakav direktor Kancelarije predsednika Republike koja je …
(Jelena Milošević dobacuje.)
Zahvaljujem, gospođo, ali ja ću nastaviti da govorim. Ali, stvarno ću nastaviti da govorim. Hvala vam.
Dakle, razumem kada je neko bio ministar bez portfelja, ponavljam, precizno ministar bez portfelja zadužen za sprovođenje nacionalno investicionih planova i kada je imao budžet od četiri milijarde, upravljao budžetom Kancelarije za nacionalne investicione planove i imao budžet od četiri milijarde 145 miliona 550. Ispravite me ministre finansija ako grešim.
Onda razumem da ne shvatate da neko želi da radi svoj posao i da neko želi da uloži trud, rad, energiju za portfolio koji je dobio kao ministar bez portfelja, tu govorim o svim kolegama ministrima bez portfelja i koji je spreman uvek da položi odgovornost, račune za ono za šta je preuzeo odgovornost.
(Dragana Rakić: Stopedeset miliona.)
Dakle, želim da vam kažem da vi nikada nećete shvatiti da funkcija ne čini čoveka, a stalo vam je samo do funkcije. Imate …
(Dragana Rakić: Stopedeset miliona.)
Javite se slobodno.