Hvala vam, gospodine Janjiću.
Uvaženi narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, evo sada smo na kraju rasprave i uoči glasanja o kandidatima za novi saziv REM-a i dozvolićete mi da se u nekoliko segmenata osvrnem na sve ovo šta je prethodilo ovom čitavom procesu, dok mi nismo došli do skupštinske rasprave i do mogućnosti da glasamo.
Radi se o tome da je nepoznavanje od većine predstavnika naroda bilo očigledno oko uloge REM-a i mi smo pokušavali kao predstavnici Odbora i vladajuće koalicije da to vrlo dobro objasnimo i da utičemo na to da oni ne shvate novi saziv REM-a kao nekoga ko će im biti pomagač u njihovim izbornim ciklusima, ko god da se od njih kandiduje na izborima.
Ono što sam posebno podvukla je da ovi studenti u blokadi, blokaderi, blokirajući u martu mesecu RTS i tražeći tada da se izabere novi saziv REM-a, takođe kao mladi ljudi uopšte ne razumeju kakva je uloga ovog regulatornog tela i zašto je njega država uopšte osnovala.
Vratila sam se i u uvodnom delu rasprave, ali opet ću da ponovim da je osnovna intencija bila pre 20 godina, kada se to telo zvalo RRA, da to bude nezavisni organ koji će da prati da li mediji u Srbiji ispunjavaju one obaveze koje su implementirane u prateće zakone.
Gospođo Brnabić, ja sam kao poslanik Narodne skupštine i član odbora i poslanik vladajuće koalicije veoma ponosna na to što smo mi stvorili izuzetan pravni okvir za medijske slobode i izražavanje u našoj zemlji.
Mi smo 17. juna ove godine usvojili set medijskih zakona i pokazali, pre svega, prema našim partnerima iz EU i verujem da ćemo i danas, izglasavanjem novog sastava REM-a, biti bliže otvaranju Klastera 3, čemu stremimo, jer zaista je apsolutno ne samo tehnički sve urađeno od strane Republike Srbije, nego i u institucionalnom smislu našim kapacitetom Narodne skupštine Republike Srbije, Vlade Republike Srbije i svih drugih organa, mi smo pokazali da smo i te kako spremni za to i da utičemo našim radom na tu brzinu i na taj tempo.
Verujte da znaju građani Srbije da taj rad u otežanim uslovima i u blokadama koje su trajale ili traju već godinu dana nije bilo ni malo jednostavan.
Uprkos tome, mi smo razmatrali set medijskih zakona, usvojili, kao što rekoh, u junu mesecu i ušli u drugi proces izbora kandidata za članove Saveta REM-a da pokažemo da ta još jedna karika u nizu koja nedostaje će zaokružiti sve te preduslove koje traže i oni koji se nisu kandidovali, a zovu se studenti blokaderi, kao i ove političke stranke koje su u opoziciji da imaju slobodne uslove za izbore.
Neverovatno je s koliko su se oni snishodljivosti i ponižavanja ponašali kada su u pitanju pojedini njihovi prijatelji iz raznih evropskih organizacija, pojedini evroparlamentarci, gde su tužakali Srbiju govoreći neistine o tome kako Srbija učestvuje u procesu evropskih integracija, valjda sve sa željom i da nagovore predstavnike iz tih zemlja da oni blokiraju Srbiju na tom evropskom putu.
Međutim, šta je ono što su oni prenebregli, a što se pokazalo i predsednikovim i vašim odlaskom u Brisel? Vrlo dobro znaju, bez obzira na to što ne moramo uopšte da se složimo, ali predstavnici svih tih zemalja koje su u EU, ko je taj. Na kraju to moraju da znaju i da vide ko čuva i mir i stabilnost u ovom delu Evrope.
Znate, zapadni Balkan, kako se to eto sada unazad nekoliko godina zove, je oduvek kroz istoriju bilo trusno područje, a da ne govorim i o činjenici u periodu kada smo mi politički stasavali, odrastali, šta se tu sve dešavalo.
Veoma je važno i ključna uloga je u tom procesu naših evropskih integracija i verujem da ćemo, baš kao i vi do, kraja ove godine i otvoriti Klaster 3, jer činjenica je da je za ispunjavanje ne samo ovih zakonskih okvira važno to ko je taj ko čuva mir i stabilnost u ovom delu Evrope. To je predsednik Srbije Aleksandar Vučić, to je njegova politika i to je naša trezvenost da se ne povodimo za ovim što se dešava, a verujte svi smo i mi kao građani, ne govorim sako kao predstavnici naroda, svi ljudi oko nas, svi ljudi koji imaju dobre namere i koji vole i poštuju ovu državu imali dovoljno mudrosti, tolerancije i strpljenja da odolimo svim tim pritiscima i takvim bestijalnim napadima na našu državu u proteklim mesecima.
Znate, kada sretnem pojedine ljude i građane, poznata sam, inače to moje uvažene kolege znaju da volim da koristim i ovaj beogradski javni prevoz, a kada uđem ujutru u neki od tih autobusa koji su prepuni, ja mogu da vidim po licima tih ljudi koji me eventualno kao predstavnika vladajuće koalicije prepoznaju, kako oni reaguju na mene.
Verujte mi da nikada nisam imala apsolutno nikakve probleme, a ulazima sam u špic saobraćaja ujutru na polasku u Skupštinu i kada je bilo ono najgore vreme najžešćih blokada i kada je bila ta opijenost tim zanosom - mi ćemo sada to da uradimo ovako ili onako.
Čak sam imala i prilike da u tom direktnom obraćanju građana razgovaram sa njima, razmenjujem mišljenja itd. Šta sam na kraju shvatila? Videvši posle nekoliko meseci da i oni ne žele da budemo blokirani, da mi dalje sa Autokomande posle dve stanice ne znamo kako ćemo da stignemo na odredište, ja u Narodnu skupštinu, jer dođem iz Kragujevca, takođe najčešće tim javnim prevozom, pa uđem u taj jedan autobus, a oni da stignu da obave ono što žele, besni zbog toga što ne mogu deca da idu obdaništa, u škole, oni koji žele da uče da idu na fakultete i jednostavno stvorila se jedna takva slika u društvu da su ljudi postali sve više i više, kako je vreme prolazilo, zaista besni na ove blokadere, ljudi koji možda nemaju apsolutno nikakve stavove o pojedinim političim strankama, samo su normalni građani koji žele slobodu u svojoj zemlji.
Na svu sreću, mi smo svojim primerom, znate, a i da se desilo da mi neko nešto ružno dobaci ili da govori „pumpaj“ ili takve stvari, što mi se zaista nije dešavalo u tim direktnim kontaktima sa građanima koje ja ne poznajem, dakle, ulazim u prostor gde su samo obični ljudi, svakako da bih imala dovoljno strpljenja i argumentacije da im objasnim da je najvažnije neka se svako bori, i kada dođe taj izborni dan, za svoje ciljeve, za svoja stremljenja i svoje kandidate, ali da mi treba da budemo normalni ljudi.
Valjda je to i suština demokratije, a ne da prevladaju takva mišljenja o kojima često, opet vidim ga danas ovde, piše kolega Đukanović, da nam ta srbijanska ANTIFA kreira, mišljenje da oni urušavaju politički sistem, da oni govore šta mi treba i kako treba da radimo.
Dakle, mislim da su i poslanici iz opozicionih stranaka, govoreći, većina njih nespremno, za razliku od pojedinih kolega, o ovoj temi i potcenili građane Srbije, kako to i ne bi kada oni žele da nas dele po tome da su ovi koji su u „ćacilendu“ neka niža bića i mi svi koji smo „ćaci“ i to sa ponosom ističemo, a oni tobož sa druge strane imaju neke jako pametne, umne ljude, koji će ovde da urade ne znam šta.
Ja samo znam iz mog, verujete, dugog političkog iskustva, kada bi se njima pružila šansa, što naravno neće voljom naroda, a ovo sa ulice ne može, da preuzmu vlast u Srbiji, zaista kamen na kamenu ne bi ostao. Mnogo brže bi se sunovrat Srbije desio, nego što bi bilo ko od nas mogao da pomisli.
Znate, mi svi imamo, ali institucionalno, kontakte sa našim kolegama iz raznih parlamenata. I vi ste sami insistirali na tome, da jačamo tu parlamentarnu demokratiju, kada nam kolege iz raznih država EU i onih koji nisu priznavači lažne države Kosovo i oni koji to jesu, kažu da je sasvim drugačija slika u Srbiji i po pitanju evropskog napretka. Znate, imate kolegu parlamentarca, pa ga znate ako ste i vi dugo u parlamentu i on je u svom, iz raznih nekih foruma, međunarodnih organizacija i onda vam kaže – evo, bio sam u Beogradu, posle 15 godina, pa ja ne mogu da prepoznam taj grad.
To je za mene najveći uspeh, ili kada mi zasvetli onaj „Data centar“ u Kragujevcu, pa kada vidim kako dalje napreduje inovacioni distrikt, pa znam da će tu biti zaposleno na stotine mladih i obrazovanih IT stručnjaka, kako da mi srce ne bude puno. To su one stvari koji oni ne razumeju i to dnevno političko šičardžijsko ponašanje ne vodi ničemu.
Uvek sam stremila tome, bez obzira da li je nekada retorika ovakva ili onakva, da argumentovano vodimo diskusiju o svim tačkama dnevnog reda. Zahvaljujem se sa druge strane kolegama koji su imali takvu jasnu argumentaciju, a onima koji nisu, neka na kraju prate kako će da se ponašaju novoizabrani članovi REM-a i da li će mediji u Srbiji biti bolji.
Mislim da oni imaju nekakva malo iskrivljena mišljenja kada je u pitanju sloboda izražavanja na privatnim medijima, pa kažu, evo bio ovaj jedan ovde i kaže – jeste, to je resurs svih nas. Pa, ti ljudi nisu oteli te frekvencije, oni su ih dobili na regularan način, po zakonu, a njihovo je pravo, mislim pre svega na televiziju „Informer“, na „Pink“ i na „Hepi“, privatni vlasnici, odgovaraju za svoj kapital, odgovaraju za svoju gledanost, ako ih ljudi ne gledaju, naravno, ni oni neće moći dobro da posluju. Ali, postavite vi sebi pitanje, vi iz te blokaderske opozicije, zašto je samo ovaj jedan manji deo javnosti u tom balonu laži i obmana koji prate ove vaše tajkunske medije, koji kreiraju to takvo njihovo mišljenje, a ovi drugi ljudi veruju svemu onome što ove druge tri televizije, što imaju nacionalnu frekvenciju prenose? Ne zbog toga što su oni, kako vi kažete, zaslepljeni, botovi, ćaci, ne, nego imaju mogućnost i da čuju šta je to dobro za njih.
Šta oni mogu da čuju na ovim vašim medijima? Da ćete da rušite, da ćete da uradite Srbiji to, da ćete nekome da odrubite glavu, da je ovaj što je pucao u Milana Bogdanovića za vas heroj, da su studenti koji hoće da uče ovakvi ili onakvi. Da li je to normalno i pametno za jednog srpskog pristojnog čoveka, domaćina, neku ženu kod kuće koja vodi računa da joj bude stabilna porodica, da školuje svoju decu, mislim većinski? Pa, nije. I oni koji su vas podržavali, verujte mi, kako odmiče vreme i kako vide kakve su vaše namere bile, to više ne žele da rade. I oni koji nisu izlazili na biračka mesta, a evo, i sinoć sam sa gradonačelnikom Kragujevca, gospodinom Dašićem, bila u jednom velikom kragujevačkom naselju, došli su mladi, obrazovani ljudi, kažu – mi nismo članovi vaše SNS, ali želimo da vam damo podršku, jer nama se više smučile i blokade i da ne znamo kako ćemo da završimo i kada ćemo da krenemo da radimo, mi samo želimo normalan život.
Za takvu normalnu Srbiju, a verujemo i za rad REM-a, kako propisuje zakon koji im je dao određena ovlašćenja, mi se borimo i u tom našem izuzetno časnom poslu nam pomažu svi ljudi i svi građani Srbije koji vide da im je Srbija iznad svega id a moramo da se borimo za našu zemlju i za našu budućnost.
Hvala vama, još jednom, predsednice, što ste nam omogućili da imamo transparentan i inkluzivan proces izbora članova Saveta REM-a. Hvala svim našim partnerima i iz OEBS-a i iz EU koji su nam u tome pomogli i nevladinom sektoru koji je učestvovao na vaš poziv i dali smo im široka ovlašćenja i mogućnosti. Hvala predsednici odbora gospođi Đurić, sekretaru gospođi Gak i svim članovima, bez obzira iz koje političke stranke dolaze, što smo konačno došli sa ovim predlogom i što smo skinuli tu famu da mi to ne možemo da uradimo. Naravno da možemo i sve ono drugo što je pred nama u interesu građana Srbije. Živela Srbija.