Poštovana predsednice Skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani, ja ću naravno da govorim o ovom zaključku, Predlogu zaključka povodom predstavljanja Izveštaja.
Naravno da ću glasati za ovaj zaključak. Ovaj zaključak je uravnotežen, onakav je kakav treba da bude. On ostavlja prostor za naše dalje integracije. Nema u njemu ničeg nepomirljivog. Međutim, reći ću nešto o tome šta je u EU, samo tri stvari koje je odlučila EU na sednici Savete za evropske poslove. Odlučila je da ne otvori Klaster 3. Savet EU je, citiram ih: „uočio da su reforme značajno usporile tokom protekle godine“. Znate, istina je sledeća – blokaderi koje podržava EU su krivci za reforme, to svi znamo, za proteklih godinu dana šta se dešavalo.
Drugi stav Saveta EU naglašava potrebu za daljim napretkom Srbije u oblasti vladavine prava. Istina glasi – blokaderi pravosuđa, koje opet podržava EU, su krivci za haos u oblasti vladavine prava. Pogledajte šta rade blokaderi predsedniku Odbora za pravosuđa koji po službenoj dužnosti nešto radi, bori se za slobodno srpsko pravosuđe. Tuže ga, napadaju ga. Pogledajte šta rade ministri Selakoviću, pogledajte šta rade svima drugima. Pogledajte, prete tužbama. Razularili su se. To nije star Srbije i to nije krivica Srbije.
Treća stvar koja je skaradna. Savet EU naglašava potrebu za daljim napretkom Srbije u oblasti normalizacije odnosa sa Prištinom. Pa, to je neverovatno.
Dakle, istina je ova – normalizaciju odnosa sa Prištinom koči isključivo Kurtiejva fašistička vlast koju toleriše EU od kada je Kurti na vlasti. Normalizaciju odnosa sa Prištinom koči i to što EU ne čini ništa da se sprovedu obaveze Prištine koje je preuzela pre svega 2013. godine koje su potpisana i garantovane od strane EU. Pre svega misli se na ZSO i šta EU čini tokom 12 godina, koliko je prošlo, pa ništa.
Dakle, u čemu je kvarna igra? Kvarna igra EU se sastoji u tome što oni preko tri godine koče pristup Srbije EU nizom štetnih postupaka a onda za to krive Srbiju. Znate, mislim to je krajnje besmisleno i nefer.
Šta je to što EU želi od Srbije. Pod jedan da se odrekne KiM, pod dva da uvede sankcije Srbiji i da uđe u NATO, a sve tri stvari su program opozicije i na svaku od ove tri stvari bi opozicija pristala ali su toliko kukavice, tako da niko od njih, a ima ih 95 ovde u Skupštini, ne sme da izgovori ovo što im je program.
Inače, kada bi Srbija uradila ove tri stvari koje EU traži usledili bi, naravno, novi uslovi, ali ne bi to prethodno rekli, a ti novi uslovi su: povećanje samostalnosti Vojvodine, odnosno Vojvodina republika i da se Srbija odrekne tzv. Raške oblasti jer znamo da BiH ima pretenzije prema Raškoj oblasti, o čemu je lepo svedočila, evo ga tu gospodin, predsednica opštine Tutin koja je rekla da je Raška oblast, odnosno kako oni to zovu Sandžak, turska reč za oblast, da je to nedeljivi deo BiH.
Šta, znači, EU u suštini želi ovde da bi joj se sve ovo ispunilo? Želi da promeni vlast u Srbiji, da skloni Vučića, milom ili silom, i onda EU zna da će moći da sprovede sve od ovoga što sam naveo što ona želi.
Međutim, i pored ovog dijaboličnog ponašanja EU ja podržavam evropsku politiku predsednika Vučića. Uveren sam u evro integracije, da ćemo ih nastaviti, i to radim iskreno i mislim da će Srbija kad tad ući u EU, nažalost ne pre 2030. godine. Koliko vidim oni najavljuju ulazak Albanije i Crne Gore tek tamo negde 2029. godine. Dakle, Srbija verovatno pre toga neće, neće nam oni dozvoliti iako smo ispunili sve uslove.
36/2 JJ/MT
Pazite, mi smo ispunili sve ono što su od nas tražili. Ove godine, dakle, je usvojen Zakon o jedinstvenom biračkom spisku, formiran je Savet REM-a, sve su to oni čak i pohvalili. Međutim, za uzvrat nije dobijen pozitivan odgovor o otvaranju Klastera 3.
Predsednik Vučić je potpuno opravdano odlučio da ne ide u Brisel na Samit EU- zapadni Balkan, jer on štiti interese Srbije. Da je u pravu pokazuju pohvale, odnosno podrška koju je dobio i od premijera Mađarske Viktora Orbana i premijera Slovačke Roberta Fica.
Samo da podsetim – još krajem novembra je otprilike predsednik sugerisao da neće biti nama otvoreni Klasteri u ovoj godini. Evo, predsednica Skupštine Srbije Ana Brnabić je lepo rekla 4. decembra 2025. godine – proces proširenja je zasnovan na političkoj volji a ne na zaslugama. Bila je takođe na nekom evro skupu i to je konstatovala.
Marta Kos, samo da kažem, evropska komesarka za proširenje, a Evropska komisija nam daje podršku, međutim ona je rekla 15. decembra, citiram: „došlo je vreme da Srbija izabere na čijoj je strani“, kaže Marta Kos. „Mislim da je Srbija na evropskoj strani, međutim još će to morati da dokaže“.
Pazite, primetite nekorektan, nepartnerski, gotovo ponižavajući stav da Srbija mora da izabere stranu i da onda, pritom, još to mora i da dokaže.
Pazite, Srbija ne mora da izabere stranu, Srbija je samo na svojoj strani. Srbija ne mora nikom ništa da dokazuje. Vlasti iz Srbije, predsednik Vučić i SNS se dokazuju jedino građanima Srbije, i to na izborima, a i vršeći odgovorno vlast podizanjem plata i penzija i samo njima polažemo račun.
Javnost Srbije, inače ovde u Skupštini u ovoj nedelji, može da čuje skaradnu radost opozicije zbog ne otvaranja Klastera 3.
Mislim, krajnje je bezumno što se opozicija raduje što EU nije Srbiji otvorila ovaj Klaster. Inače, to nas ne čudi, opozicija se raduje svakoj nevolji koju nametnu Srbiji. Opozicija se raduje sankcijama NIS-u a oni su praktično poklonili NIS, iskrivili to. Opozicija se raduje kada natera investitora iz SAD da odustane od gradnje u Beogradu. Opozicija se raduje kada propadne litijumski projekat.
Znate, to destruktivno delovanje, samo ova tri slučaja, blokaderske opozicije košta Srbiju znate koliko? Minimalno 31,5 milijardu evra. Projekat „Jadar“, jer bi rudnik do sada radio najmanje dve godine i imali bi proizvođača katoda i baterija i proizvodnju drugog modela automobila električnog, ta šteta je najmanje po Srbiju od 20 milijardi evra.
U proteklih godinu dana ove blokade su Srbiju koštale najmanje desete milijardi evra i konačno odlazak investitora iz SAD je Srbiju oštetio za jednu i po milijardu evra. Opozicija ne vodi računa da je lepo to što je ona jako popularna u Briselu i Strazburu, međutim oni su u velikoj zabludi. Srpski izbori se održavaju u Srbiji, a ne u Briselu i Strazburu i opozicija bi mogla da prepozna da je potrebno da bude bar malo popularna u Srbiji, što su pokazali izbori u pet lokalnih samouprava tokom ove godine u Srbiji gde je SNS osvajala od 47% u Zaječaru, samostalno, do 73% u Negotinu. Prosečno u svih pet jedinica 56%, pa sad vi vidite.
Malo da progovorimo i o EU i činjenicama. Svi svetski mediji su pre dve nedelje izvestili da je Frederika Mogerini, bivša visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbednost uhapšena tokom velikih policijskih racija u okviru istrage o finansijskim malverzacijama u antikorupcijskoj istrazi pod optužbom za proneveru i
36/3 JJ/MT
nameštanje tendera u vezi sa Koledžom Evrope koji je ona vodila. Pored nje su uhapšeni i Stefano Senino, on je bio direktor Generalnog direktorata Evropske komisije za bliski istok i tako dalje. Uhapšen je i kodirektor Koledža Evrope, neki Ćezare Zegreti.
Inače, da ukažem na jednu činjenicu o čemu Savet EU, Evropska komisija, Evropski parlament nikada ne raspravljaju i nikada ne pišu izveštaje o sledećoj stvari. Nikada ne raspravljaju i ne pišu i ne govore o endemskom nacizmu ustaštvu u Hrvatskoj koje drastično narasta od trenutka proglašenja nezavisnosti te države.
Evropska unija je slepa, gluva i nema na više godišnje održavanje nacističkih, ustaških skupova u Hrvatskoj kojima prisustvuju stotine hiljada građana koji kliču – za dom sprmeni, što je jednako sloganu – Haj Hitler. Evropska unija je spremna i gluva i nema, ćuti na višedecenijsku obespravljenost Srba iz Hrvatske kojima je oteta imovina i onemogućen povratak. Da li su to evropski standardi?
Evropska unija je slepa i gluva da sada u vladi Hrvatske sedi dokazano nacistička ustaška stranka Domovinski pokret koja otvoreno propagira ustaštvo. Evropska unija je slepa i gluva na višedecenijsko negiranje Hrvatske da je počinila genocid nad Srbima, Romima i Jevrejima. Savet EU, Komisija, EU parlament nikada ne raspravljaju o činjenici da je izvestilac za Srbiju evroposlanik iz Hrvatske Tonino Picula, 1995. godine nesumnjivo po sopstvenom priznanju i hvaljenju, učestvovao u zločinačkim akcijama Oluja u kojima su ubijeni hiljade Srba, a on sam je sumnja se direktno počinio neki od ovih ratnih zločina. To je izvestila, evroposlanik.
37/1 VS/LjL 17.05 – 17.15
Oni takođe nikada ne raspravljaju i ne pišu izveštaje o nepostojećim ljudskim pravima u Hrvatskoj za Srbe, o odsustvu vladavine prava i gušenju medijskih sloboda i javne reči u Hrvatskoj, pre svega koje se tiču Srba koji sad žive u Hrvatskoj ili Srba uopšte iz Hrvatske koji su izbegli.
O medijskim slobodama, što nama prebacuju, i vladavini prava u EU, svedoči sledeće, a to govori o dvostrukim aršinima. Znači, oni nikada ne raspravljaju u EU, ne pišu izveštaje o odsustvu vladavine prava i gušenju medijskih sloboda i javne reči u zemljama EU, poput Nemačke, ili u ostalim evro-zemljama, recimo, koja nije članica EU, poput Velike Britanije.
Postoji izveštaj statistike o tome u kojim evropskim zemljama se najviše vrše hapšenja zbog on-lajn komentara, pazite, običnih građana. Podaci su iz 2023, to je inače eskaliralo u prošloj i ovoj godini. Na prvom mestu po broju hapšenja običnih građana u Evropi je Velika Britanija sa 12. 183 hapšenja građana u toj godini. Dakle, policijske snage hapse 33 građanina zbog, kako kažu, nedozvoljenih komentara na mrežama dnevno, puta 365 dana. Druga je Belorusija, da budemo iskreni, 6.205. Treća je članica, znate ko, Evropske unije, Nemačka. Tamo imate 3.500 hapšenja po prijavama vlastodržaca protiv običnih građana. Dakle, u Nemačkoj su poslednjih godina hiljade prijava podneli bivši ministar Habek, Analena Berbok a za Riharda Merca dok je bio opozicija 2023. i 2024. godine, on je podneo 4.900 prijava protiv građana koji su komentarisali njega, zamislite. To je vladavina prava, to su medijske slobode u Evropi.
U Velikoj Britaniji to ima mnogo veće razmere, rekao sam već. To su sve podaci iz lista "Tajms", znači, list "D Tajms" je izneo ove podatke koliko hapšenja ima u Velikoj Britaniji.
Završavam, to što rade političari u Velikoj Britaniji i Nemačkoj više liči na staljinizam, fašizam ili na ono što je Orvel kritikovao u svom delu 1984, to liči na obračun sa navodnom zlomisli, liči na uvođenje zločina mišljenja. Njima se jednostavno ne dopada ideja da neko sa suprotnim stavom može da izrazi drugačije mišljenje od njihovog.
Dakle, u Srbiji koju Nemačka i Velika Britanija i druge zemlje kritikuju zbog navodno nedovoljnih medijskih sloboda, vladavine prava, znači, to što rade tzv. demokratski političari u Velikoj Britaniji, u Srbiji je to nezamislivo.
I poslednja rečenica, Srbija je pristojno društvo u kome institucije i političari vlasti ne ponižavaju građane. Živela Srbija!