Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Arsen Đurić

Arsen Đurić

Nova Demokratska stranka Srbije

Govori

Poštovano predsedništvo, gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, u ime Poslaničke grupe DSS podneli smo amandman na član 10. koji definiše način i investiranje plasmana sredstava konsolidovanog računa trezora. Predložili smo da se posle stava 1. dodaje novi stav 2. koji glasi – o svim investiranim sredstvima ministar je dužan da obavesti Narodnu skupštinu Republike Srbije u roku od 15 dana.
Svako investiranje i plasman sredstava nosi određeni rizik i iskreno sam se nadao da će ovaj amandman biti prihvaćen, jer je potpuno logičan, da Narodna skupština bude informisana o tome gde su plasirana ta sredstva i pod kojim uslovima.
Ono što je iznenađujuće i pomalo uvredljivo jeste poslednja rečenica obrazloženja Vlade, kojom se obrazlaže zbog čega amandman nije prihvaćen. Ta rečenica glasi: ''Kako je ministar finansija odgovoran za izvršenje budžeta i izveštaj o tome dostavlja Vladi, nema osnova da se propiše obaveza ministra da izveštaj o investiranim sredstvima dostavlja Narodnoj skupštini.''
Narodna skupština bira i Vladu i ministra i mislim da ima osnova da se propiše ta vrsta obaveze, osim ukoliko ne želite da krijete gde ćete plasirati sredstva ili ih investirati. Ako ne želite onda vas pozivam da prihvatite ovaj amandman, jer on nije suvišan nego samo popravlja predloženi tekst zakona.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući, gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, po ko zna koji put vladajuća većina urušava dostojanstvo ovog doma tako što objedinjava raspravu o zakonima koji bukvalno nemaju nikakve veze jedan sa drugim. Ovo su sve bitni zakoni i objedinjavanjem rasprave narodnim poslanicima je uskraćena mogućnost da na kvalitetan i valjan način diskutuju o predloženim zakonskim rešenjima, ali vama o tome ne vredi govoriti, pa da ne trošim ovo malo vremena što imam, da se baziram na Predlog zakona o budžetskom sistemu.
Kada je u pitanju Predlog zakona o budžetskom sistemu, on predstavlja okvir za planiranje i izvršenje budžeta. U obrazloženju ovog zakona stoji da je cilj donošenje novog zakona dalje unapređenje budžetskog sistema, naročito u delu planiranja, pripreme, donošenja i kontrole budžeta Republike Srbije i budžeta lokalnih samouprava.
Tačno je da je predloženi zakon sveobuhvatni da na precizniji i adekvatniji način definiše rokove i obaveze kod planiranja budžeta. Ono što je dobro jeste da se agencije i razna druga tela čiji je osnivač Republika konačno uključuju u konsolidovani račun Trezora i da se po prvi put u zakonu nalazi termin ''vanbudžetski fondovi''. Iskreno se nadam da će budžetska inspekcija kontrolisati i njihov rad, mada to u zakonu nije jasno definisano, već smo mi amandmanom to predložili. Dobro je što postoji obaveza da se izrađuju srednjoročni planovi javnih investicija.
Međutim, postojeći Zakon o budžetskom sistemu je imao definisane rokove i obaveze ali ih vi niste poštovali. U više navrata prošle godine nije poštovan rok u kome je Vlada trebalo da donese budžet, u roku u kome je trebalo da dostavi Narodnoj skupštini, pa i prilikom usvajanja rebalansa budžeta memorandum u kome treba da bude sadržan i iznos transfernih sredstava lokalnim samoupravama.
Nisam siguran da li lokalne samouprave u ovom momentu znaju koja su to transferna sredstva koja su im na raspolaganju u toku 2009. godine.
Naime, ta transferna sredstva su smanjena 40% u celini i na taj način su opštine u Srbiji dovedene u izuzetno težak položaj, ugrožena je realizacija nekih već započetih investicionih i razvojnih projekata, koji su bili planirani u ovoj godini, oni neće moći biti realizovani.
Vlada je najveći deo tereta ove ekonomske krize prenela na lokalne samouprave koje su u izuzetno teškom položaju, posebno kada se ima u vidu činjenica da u mnogo opština u Srbiji ta transferna sredstva čine preko 50% ukupnog budžeta tih opština.
Kada je planiranje budžeta u pitanju, ni tu se niste proslavili. Kada smo krajem prethodne godine usvajali budžet za 2009. godinu diskutovao sam i kritikovao, pričao sam o tome da je budžet nerealno planiran, a posebno su nerealno planirani prihodi budžeta. Već tada je svima u Srbiji bilo jasno, svima osim našoj vladi, da nastupa ekonomska kriza i da će biti teško sa punjenjem budžeta, a ministarka se tada smeškala i nije verovala u priču i ono o čemu smo mi pričali. Planirali smo povećanje prihoda budžeta od poreza na dobit preduzeća, za 25% ste povećali te prihode, a svima je bilo jasno da neće biti dobiti preduzeća, da neće biti povećanja. Vi ste to planirali da bismo nakon nekoliko meseci imali jedan rebalans budžeta, a sasvim je izvesno da ćemo već na jesen imati i novi rebalans budžeta.
Takođe, to punjenje budžeta se ne vrši planiranom dinamikom i zbog jedne nerazumne odluke Vlade o jednostranoj primeni SSP, čime su prihodi budžeta umanjeni za nekoliko stotina miliona evra. Vi ste kasnije pribegli punjenju budžeta povećanjem akciza na razne robe široke potrošnje i time opteretili široki sloj stanovništva, tako da danas u Srbiji plaćamo gorivo najskuplje u okruženju, a među najskupljima u Evropi da biste na taj način nadomestili nedostajuća sredstva u budžetu, jer ste donosili neke vaše pogrešne poteze i pogrešne odluke.
Poslanička grupa DSS podnela je niz amandmana kojim će pokušati da popravi predloženi tekst Predloga zakona, a mislim da su ti amandmani napisani krajnje konstruktivno i u duhu popravljanja predloženog teksta.
Iskreno se nadam da će Vlada neki od tih amandmana prihvatiti u toku rasprave u pojedinostima i na taj način popraviti predloženi tekst Predloga zakona. Hvala. (Aplauz.)
Poštovano predsedništvo, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, u ime Poslaničke grupe DSS podneli smo amandman kojim predlažemo da se posle člana 16. doda novi član 16a.
Naime, u članu 16. se definiše šta se smatra zloupotrebom dominantnog položaja, pa smo mi predložili da se posle tog člana doda novi član 16a koji glasi: „Ako Komisija po službenoj dužnosti ili na zahtev zainteresovanog lica utvrdi da je zloupotrebljen dominantan položaj, donosi rešenje kojim utvrđuje povredu iz člana 16. ovog zakona. Rešenjem iz stava 1. ovog člana mogu da se odrede mere, koje su učesnici na tržištu dužni da preduzmu, radi uspostavljanja konkurencije na relevantnom tržištu i otklanjanja štetnih posledica zloupotrebe dominantnog položaja iz člana 16. ovog zakona, kao i rokovi za njihovo izvršenje.“
Dodavanjem ovog novog člana se jasno preciziraju i daju uputstva Komisiji kako da deluje u sprovođenju mera u slučaju kada se utvrdi da je zloupotrebljen dominantan položaj.
U obrazloženju Vlade kojim se ne prihvata ovaj amandman kaže se da je predložena odredba nepotrebna jer se u kasnijim odredbama zakona to definiše. Mi svakako smatramo da ta odredba nije nepotrebna. Tačno je da se na kraju zakona definišu obaveze Komisije, međutim, mislimo da je ovim našim predloženim članom to znatno preciznije definisano i smatramo da treba da stoji odmah nakon člana 16. u kome se definiše šta je to zloupotreba dominantnog položaja.
U principu, mi se koncepcijski ne slažemo sa određenim predlozima Vlade, ali smatram da je ovaj amandman mogao biti prihvaćen, s obzirom na to da ne narušava koncept vladinog predloga. Smatramo da bi se prihvatanjem ovog amandmana u značajnoj meri popravio Predlog zakona, odnosno preciznije bi bilo definisano šta to Komisija treba da radi u konkretnom slučaju. Zaista mi nije jasno zbog čega amandman nije prihvaćen.
Gospodine predsedavajući, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, mi smo u ime Poslaničke grupe DSS podneli amandman na član 23. U članu 23. se precizira izbor organa Komisije za zaštitu konkurencije i u Predlogu zakona je predviđeno da članove Saveta bira Skupština, na predlog odbora zaduženog za poslove trgovine.
Mi smo u amandmanu predložili rešenje koje se nalazi u trenutno važećem zakonu, a to je da članove Saveta bira Skupština na predlog ovlašćenih predlagača, a ovlašćeni predlagači su Udruženje pravnika Srbije, Naučno društvo ekonomista Srbije, Advokatska komora, Privredna komora i Vlada Republike Srbije. Ovlašćeni predlagači utvrđuju predloge kandidata samostalno, a Vlada Republike Srbije na predlog ministra zaduženog za poslove trgovine.
Komisija je zamišljena kao jedno nezavisno i samostalno telo i iz tog razloga smo podneli ovaj amandman kojim predlažemo da strukovna udruženja predlažu kandidate za članove Saveta, a ne da to čini skupštinski Odbor za trgovinu i turizam, jer mislimo da bi na taj način bitno bila narušena nezavisnost i samostalnost tog tela.
Gospodine ministre, vi ste danas u obraćanju rekli da u Odboru za trgovinu u ovom sazivu većinu imaju opozicioni poslanici. To je tačno, ali sam potpuno ubeđen da ukoliko opozicioni poslanici na Odboru za trgovinu i turizam daju predloge koji se ne budu sviđali vladajućoj koaliciji, oni sasvim sigurno neće proći ovde na glasanju u Skupštini.
Mislim da to nije pravi način za izbor članova Saveta. Tačno je, u ovom sazivu u Odboru većinu ima opozicija, u nekom budućem možda neće imati.
Ne treba ostavljati mogućnost da skupštinski odbor, koji po pravilu treba da preslikava skupštinsku većinu, bude ovlašćeni predlagač kandidata za članove Saveta. Mislimo da to treba da budu strukovna udruženja, kako smo u amandmanu i predvideli, jer mislimo da se na taj način zaista obezbeđuje nezavisnost i samostalnost ovog tela, što je neophodno da bi ono funkcionisalo na pravi način.
Poštovani predsedavajući, gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, u članu 14. Predloga zakona definiše se način proglašenja turističkog prostora i određivanje upravljača tim turističkim prostorom.
Poslanička grupa DSS podnela je dva amandmana na ovaj član zakona. Moj kolega Pejčić je govorio o prvom amandmanu, naime, o tome da smatramo da je neophodno uključiti jedinice lokalne samouprave u postupak proglašenja turističkog prostora.
Predlogom zakona je predviđeno da Vlada na predlog Ministarstva proglašava turistički prostor, bez ikakvih konsultacija s jedinicama lokalne samouprave na čijoj teritoriji se taj prostor nalazi i mi smatramo da je to neprihvatljivo, s obzirom na to da su opštine do sada upravljale tim prostorima i imale nadležnosti na tim prostorima, a i ostvarivale prihode od izdavanja lokacija i uređenja građevinskog zemljišta. Mislim da je to klasična centralizacija nakon smanjenja transfera opštinama rebalansom budžeta, koji je nedavno usvojen, nakon ukidanja nekih projekata koje je trebalo da refinansiraju ministarstva po opštinama širom Srbije. Mislim da su opštine već dovoljno uskraćene za ogromna sredstva i još uzimanjem ovih nadležnosti i ovih prihoda mislim da će teško funkcionisati.
Amandman koji smo mi podneli, ovaj drugi amandman, odnosi se na to ko može biti upravljač turističkim prostorom. Predlogom zakona predviđeno je da upravljač može biti javno preduzeće ili ustanova čiji je osnivač država Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave, a u st. 4. i 5. je predviđeno da upravljač turističkog prostora može biti i privatno privredno društvo ili privatno preduzeće.
To je za nas apsolutno neprihvatljivo i mi smo svojim amandmanom predložili ko može biti upravljač turističkog prostora, pa smo predložili da to mogu biti turističke organizacije, destinacijske menadžment organizacije ili javna preduzeća i ustanove čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave.
Takođe, predložili smo da se st. 4. i 5. brišu, odnosno da privatna preduzeća ne mogu biti upravljači turističkog prostora. S obzirom na ovlašćenja koja će dobiti upravljač turističkog prostora i nadležnosti u pogledu uređenja i korišćenja građevinskog zemljišta, razvoja turističke infrastrukture, turističke suprastrukture, u pogledu prihoda koje ostvaruje taj upravljač turističkim prostorom, od izdavanja lokacija za objekte za trgovinu i turizam, za zabavne parkove, parking-prostore, sportsko-rekreativne sadržaje, dakle, to su ogromni prihodi koje bi moglo da koristi privatno preduzeće, a da za to nikome ne polaže račune, naime, programe rada, upravljači turističkim prostorom
Znači, to je za nas apsolutno neprihvatljivo i smatramo da to treba da radi neka javna, državna ili opštinska institucija. Strategijom razvoja turizma planirano je osnivanje destinacijskih menadžment organizacija po modelu partnerstva javnog i privatnog sektora i mi smatramo da je najbolji model upravljanja turističkim prostorom upravo to. Da se formiraju te destinacijske menadžment organizacije u čijoj bi strukturi vlasništva učestvovala država sa određenim procentom, opštine sa određenim procentom i najbitniji privredni subjekti koji se bave turizmom na teritoriji tog turističkog prostora. Na taj način bi svi oni koji su najviše zainteresovani za razvoj tog turističkog prostora bili uključeni u njegovo upravljanje. Mislim da je to najadekvatnije rešenje kada je reč o tome ko može upravljati turističkim prostorom.
Zaista se nadam, ima još vremena, prihvatite ovaj amandman, jer neprihvatanjem ovog amandmana dovešćemo jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji se nalaze veliki turistički centri kao što su Zlatibor, Vrnjačka Banja, Sokobanja, u izuzetno težak položaj i u opasnost da im se mogu oduzeti određene nadležnosti u pogledu upravljanja i korišćenja tim turističkim prostorom i ogromnim prihodima koje su one do sada imale. Hvala. (Aplauz.)
Poštovani predsedavajući i gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, Poslanička grupa DSS podnela je amandman na član 23. Predloga zakona. Naime, u članu 23. se definiše delokrug rada Nacionalne turističke korporacije. Između ostalog, u Predlogu zakona stoji da Nacionalna turistička korporacija finansira i upravlja objektima turističke suprastrukture.
Predložili smo da se taj deo iz nadležnosti briše, jer ako se zakon usvoji kako je i predloženo to bi značilo da će jedna državna institucija, kao što je Nacionalna turistička korporacija, finansirati i upravljati ugostiteljskim objektima, kongresnim centrima, sportsko-rekreativnim sadržajima. Mislimo da to nije posao za državu, niti za njenu instituciju, već za privatne investitore. Ono što je posao države i supranacionalne turističke organizacije, kada bude osnovana, jeste da usvaja programe, master planove, strategije razvoja i da vrši ulaganja u infrastrukturu, da stvara ambijent privatnim investitorima za investiranje u ugostiteljske objekte i druge sadržaje koji su komercijalni, a ne da se sama bavi preduzetništvom. Iz tog razloga smo podneli ovaj amandman.
S obzirom na to da dolazim sa Zlatibora navešću dva najbitnija infrastrukturna ulaganja u koje je država trebalo da investira novac, kako bi pospešila dalji razvoj turizma i kako bi ohrabrila postojeće investitore koji već posluju na Zlatiboru, Tari, Mokroj Gori, kao i privlačenje novih investitora. Prvi od tih projekata je aerodrom "Ponikve".
Kao što znate, aerodrom "Ponikve" je nekada bio vojni aerodrom. On se više ne koristi u tu svrhu. Ono što je urađeno mandatima prethodne dve vlade je da je proglašen za civilno-vojni i prethodno Ministarstvo infrastrukture je uložilo oko milion i 400 hiljada evra u vađenje zaostalih projektila i presvlačenje piste. Pista na aerodromu "Ponikve" je dužine 3.200 metara i to je jedna od najdužih pista u Evropi, tako da tu može da sleti i najveći avion koji postoji.
To je ono što je veoma bitno za dalji razvoj turizma u Zlatiborskom okrugu. Zato su zainteresovane opštine Užice, Bajna Bašta, Čajetina sa svojim turističkim centrima, kao sto su Zlatibor, Tara, Zlatara, Mokra Gora. Mislim da bi izgradnjom tog aerodroma i njegovog puštanja u civilne svrhe značajno došlo do razvoja turizma u čitavom Zlatiborskom okrugu.
Drugi bitan infrastrukturni projekat, koji bi država trebalo da finansira jeste izgradnja autoputa od Beograda do Požege. Umesto da prihvatimo koncesiju i krenemo sa izgradnjom autoputa, ta koncesija je poništena. Obećano je da će država finansirati izgradnju tog autoputa, međutim, od toga očigledno nema ništa.
To su stvari koje država treba da radi, da ulaže u infrastrukturu, a investitori postoje kada je dovoljno razvijena infrastruktura. Postoji dosta investitora koji će da investiraju u ugostiteljske objekte i druge sadržaje, koji prate turističku delatnost. Mislimo da država ne treba da se bavi tim komercijalnim poslovima, već infrastrukturnim. Zato još jednom pozivam da prihvatite ovaj amandman. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, Poslanička grupa DSS podnela je amandman na član 77. kojim se definiše oblast seoskog turizma.
Naime, u predloženom zakonu stoji da fizičko lice koje pruža ugostiteljske usluge u seoskom turističkom domaćinstvu može da izdaje svoje objekte preko lokalne turističke organizacije, turističke agencije ili privrednog društva na osnovu ugovora. Mi smo našim amandmanom predložili da se doda – ili preko turističkog udruženja koje je osnovano na teritoriji na kojoj se nalazi domaćinstvo.
Taj amandman smo podneli iz razloga što turističke agencije nisu dovoljno zainteresovane, nažalost, da se bave izdavanjem ove vrste kapaciteta u seoskom turizmu, tako da su domaćinstva koja se bave seoskim turizmom praktično prepuštena sama sebi i sama se snalaze za goste.
To je nedovoljno da bi oni mogli da funkcionišu i da ostvare prihode u skladu sa svojim mogućnostima, pa smo predložili da se to izdavanje obavlja pod istim uslovima i na osnovu ugovora, a ako dođe do fiskalizacije turističkih agencija, i sa fiskalnim računima, i preko udruženja koja će se osnovati na teritoriji te mesne zajednice gde se to domaćinstvo nalazi.
Zaista sam očekivao da će Vlada i Ministarstvo prihvatiti ovaj amandman, nije mi jasno zbog čega on nije prihvaćen. Kada sam govorio u raspravi u načelu o Predlogu zakona o turizmu, pominjao sam primer opštine Čajetina, odakle i dolazim. Mi na teritoriji opštine Čajetina imamo osnovanih devet turističkih udruženja u devet seoskih mesnih zajednica i preko 500 ležajeva kategorisanih za bavljenje seoskim turizmom. Zaista, pored lokalne samouprave, koja ulaže značajna sredstva u razvoj infrastrukture u tim seoskim mesnim zajednicama i turističke organizacije koja vrši edukaciju domaćina koji se bave seoskim turizmom i deli podsticajna sredstva i subvencije za razvoj seoskog turizma, tu turistička udruženja daju veliki doprinos i pomoć domaćinstvima koja se bave seoskim turizmom.
Ovom prilikom bih želeo da navedem još jedan primer koji je, takođe, argument za prihvatanje ovog amandmana, to je opština Kosjerić. Naime, opština Kosjerić je jedna od prvih opština u Srbiji gde je praktično počeo razvoj seoskog turizma. U selima Mionica, Ražana, Seča Reka, Rosić, veliki broj domaćinstva se bavi seoskim turizmom i u razgovoru sa tim ljudima saznali smo da oni, takođe, imaju problema oko izdavanja svojih kapaciteta jer su agencije nezainteresovane za to izdavanje.
Mislim da bi u tom smislu trebalo prihvatiti ovaj amandman i omogućiti seoskim domaćinstvima i svim zainteresovanim licima da osnuju svoja udruženja i da preko njih mogu izdavati svoje kapacitete, pod uslovima koji su propisani ovim zakonom. Zato vas pozivam još jednom da razmisle i da prihvatite ovaj amandman. Hvala. (Aplauz.)
Poštovana predsedavajuća, gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, meni je zaista žao što resorni ministar nije prisutan danas da čuje ove naše argumente, ja sam ubeđen da bi ih možda prihvatio, kao i još neki od naših amandmana.
Zarad javnosti, ja ću obrazložiti i ovaj amandmana koji je podnela Poslanička grupa DSS na član 107. ovog zakona.
Taj amandman se odnosi na turističku naknadu. Naime, predviđeno je da jedinice lokalne samouprave mogu propisati visinu turističke naknade za korišćenje pogodnosti za obavljanje delatnosti na teritoriji turističkog mesta. Važećim zakonom je predviđeno, odnosno to je odredba iz važećeg zakona da prihod na teritoriji jedinice lokalne samouprave 80% je prihod budžeta jedinice te lokalne samouprave, a 20% prihod budžeta Republike.
Mi smo tim amandmanom predložili da se taj odnos, odnosno ta raspodela sredstava zadrži u procentu 80 : 20, osim u nerazvijenim opštinama gde smo predložili da 100% prihoda od turističke naknade bude prihod jedinice lokalne samouprave. Više je razloga za prihvatanje ovog amandmana, jer, nažalost, u Srbiji imamo dosta nerazvijenih opština koje imaju izuzetno skromne budžete i nisu u stanju da iz tih skromnih finansijskih sredstava kojima raspolažu ulažu u turističku infrastrukturu i strukturu uopšte, pa bi ovi prihodi koje bi ostvarili, tih 20% koji idu u budžet Republike Srbije, da ostanu tim nerazvijenim opštinama, što bi njima bilo izuzetno značajno.
Ta sredstva bi svakako mogla da se ulože u razvoj turističke infrastrukture i strukture uopšte, čime bi se stvorili bolji uslovi za privlačenje raznih investitora za investicije u turizmu i na taj način to bi mogao biti jedan mali, skromni doprinos da te opštine izađu iz reda nerazvijenih opština.
Pomenuću jedan primer koji se nalazi u Zlatiborskom okrugu. To je opština Priboj, koja ima izuzetno skroman budžet i koja je izuzetno oštećena budžetom za 2009. godinu transfernim sredstvima, a na teritoriji opštine Priboj nalazi se izuzetno atraktivna turistička destinacija, Pribojska Banja, koja ima izuzetno velike turističke potencijale.
Mislim, konkretno, u opštini Priboj kada bi se prihvatio ovaj amandman, da turistička naknada ide 100% jedinicama lokalne samouprave to bi bilo veoma značajno za dalji razvoj Pribojske Banje i čitave opštine Priboj, zato vas još jednom pozivam da prihvatite ovaj amandman. (Aplauz.)
Poštovana predsedavajuća, gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, pošto se više neću javljati za reč, zarad javnosti, želim da kažem da je pet amandmana koje je podnela Poslanička grupa DSS prihvaćeno i da izrazim zadovoljstvo da je zaista prihvatanjem tih amandmana popravljen predloženi tekst zakona. Tu pre svega mislim na amandman koji se odnosi na regionalne turističke organizacije.
Naime, Predlogom zakona o turizmu bilo je planirano da se onemoguće osnivanja regionalnih turističkih organizacija. Tačno je da u Srbiji trenutno postoji osnovana samo jedna regionalna turistička organizacija, to je Turistička organizacija regije zapadna Srbija, sa sedištem u Užicu. Ta regionalna turistička organizacija funkcioniše izuzetno dobro i bilo bi šteta da se ovim zakonom onemogući njeno dalje poslovanje, a u procesu formiranja još nekoliko regionalnih turističkih organizacija u Srbiji i smatrali smo da treba ostaviti mogućnost opštinama da, ukoliko imaju interesa, osnivaju regionalne turističke organizacije i da na taj način promovišu svoj zajednički turistički proizvod.
Takođe, prihvaćeni su i amandmani koji se odnose na finansiranje lokalnih turističkih organizacija i turističkih organizacija AP i amandmani koji se odnose na kontrolu i naplatu boravišne takse, gde smo predložili da i opštinski organi nadležni za poslove poreza, odnosno naplate opštinskih prihoda, mogu kontrolisati naplatu i uplatu boravišne takse.
Na član 109. Poslanička grupa DSS podnela je amandman, u stvari, član 108. i član 109. se odnose na penale za korišćenje prioritetne turističke destinacije. Naime, Predlogom zakona Vlada, na predlog Ministarstva, donosi akt o proglašenju prioritetne turističke destinacije i određuje zone i lokacije i kategorije objekata koje se nalaze na teritoriji te prioritetne turističke destinacije.
Privredni subjekti koji posluju na teritoriji prioritetne turističke destinacije su dužni da usklade svoje kategorije u roku od dve godine od dana stupanja na snagu akta koji donosi Vlada, a u protivnom su dužni platiti penale na godišnjem nivou u iznosu od dva miliona evra.
Tu se slažem sa kolegom Spasojevićem da je potpuno logično da je taj iznos iskazan u dinarskoj vrednosti i zaista mi nije jasno zašto nije prihvaćen njegov amandman.
Ono na šta se odnosi naš amandman to je raspodela tih sredstava. Predlogom zakona je predviđeno da su ta sredstva 100% prihod budžeta Republike Srbije, a mi smo našim amandmanom predložili da ta sredstva budu 50% od prihoda budžeta Republike Srbije, a 50% da budu prihod budžeta jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji se nalazi taj objekat, odnosno prioritetna turistička destinacija.
Smatramo da su to značajna sredstava za opštine na kojima se nalaze ti objekti i, naravno, da se taj amandman prihvati uz obavezu opštine da se ta sredstva dalje namenski koriste u dalji razvoj turističke infrastrukture i turističke suprastrukture.
Smatram da bi ta sredstava bila značajna opštinama u Srbiji, jer se radi o iznosu u protivvrednosti od milion evra. To bi bio prihod opština i to su značajna sredstva kojima bi oni značajno mogli da unaprede infrastrukturu i svoju celokupnu turističku ponudu. Zato vas pozivam da prihvatite ovaj amandman. Hvala. (Aplauz.)
Gospodine predsedavajući, gospođa ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe DSS podneo sam amandman na član 5. Predloga zakona, kojim sam predložio da se sredstva budžetske rezerve smanje za 500 miliona i da se za 100 miliona smanje sredstva kod Uprave za zajedničke poslove republičkih organa, usluge po ugovoru za 100 miliona, a da se za tih 600 miliona povećaju subvencije u poljoprivredi.
Naime, budžetom Republike Srbije za 2009. godinu sredstva za subvenciju u poljoprivredi su značajno smanjena u odnosu na 2008. godinu, a vi rebalansom budžeta predlažete dodatno smanjenje tih sredstava, čime će naši poljoprivredni proizvođači biti dovedeni u izuzetno tešku situaciju, naročito posle potpuno pogrešne odluke Vlade o jednostranoj primeni trgovinskog sporazuma, čime su naši poljoprivredni proizvodi izloženi konkurenciji poljoprivrednim proizvodima iz zemalja EU, gde su subvencije daleko veće i po nekoliko puta veće nego kod nas.
Smatram da u uslovima ekonomske krize treba povećati ova sredstva, kako bi se olakšao položaj naših poljoprivrednih proizvođača i zato vas još jednom pozivam da razmislite i da prihvatite ovaj amandman. Hvala.
Poštovano predsedništvo, gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, Poslanička grupa DSS je podnela amandman na član 4. Predloga zakona, gde se posle stava 3. dodaje stav 4. koji glasi: "Osnivačkim aktom, niti drugim aktom akcionarskog društva ne može se isključiti pravo preče kupovine akcija od strane osnivača".
Naime, predloženim zakonom je predviđeno da je Fond, u slučaju kada se organizuje kao akcionarsko društvo, u obavezi da izda Republici Srbiji najmanje 51% akcija sa pravom glasa, a da ostali akcionari mogu biti domaća i strana pravna i fizička lica. To je u redu, međutim, ovim se ne obezbeđuje da Republika Srbija ostane većinski vlasnik u tom fondu.
Mi smo predložili amandman kojim se Vlada Republike Srbije, kao predstavnik osnivača, obavezuje da se izjasni prilikom donošenja svake odluke o povećanju kapitala Fonda, odnosno o pravu preče kupovine akcija. Mi smo do sada imali slučajeve da se Vlada kao predstavnik osnivača ili država nije izjašnjavala kada je u pitanju paket akcija, odnosno pravo preče kupovine, kao u slučaju Nacionalne štedionice, pa smo tu izgubili vlasništvo Nacionalne štedionice kao država.
Ono što je interesantno, Vlada u svom obrazloženju kojim obrazlaže zašto nije prihvaćen ovaj amandman navodi da bi ovakva norma u zakonu bila suvišna. Mi smatramo da nije suvišna, jer se ovom normom Vlada obavezuje da se izjasni prilikom uvećanja kapitala Fonda, odnosno prilikom korišćenja prava preče kupovine. Ovom normom se praktično upotpunjuju, odnosno preciznije definišu obaveze Vlade. Zaista mi nije jasno zašto ovaj amandman nije prihvaćen. Još jednom vas pozivam da prihvatite ovaj amandman.
Poštovano predsedništvo, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, na početku svog izlaganja želeo bih da izrazim nezadovoljstvo zbog toga što je vladajuća koalicija objedinila raspravu o četiri predloga zakona: o spoljnotrgovinskom poslovanju, Predlogu zakona o standardizaciji, Predlogu zakona o turizmu i Predlogu zakona o tehničkim zahtevima za proizvode i ocenjivanju usaglašenosti.
Složićete se da ova četiri zakona nemaju mnogo zajedničkog i na taj način smo onemogućeni da na kvalitetan i valjan način diskutujemo o ovim predloženim tekstovima, zbog nedostatka vremena.
Ali, da ne trošim i ovo malo vremena što imam, Poslanička grupa DSS ima dosta primedaba na Predlog zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju. Podneli smo nekoliko amandmana kako bismo pokušali taj tekst učiniti kvalitetnijim, ali o tome će nešto više govoriti moje kolege u načelnoj raspravi, a ja ću se u svom govoru bazirati na Predlogu zakona o turizmu. Jedna od zamerki kada je reč o Predlogu zakona o turizmu svakako je nedovoljna javna rasprava o tom predlogu, odnosno o ovom predlogu koji se sada nalazi pred nama, s obzirom na to da smo mi imali dva predloga koja nisu došla na dnevni red skupštine. Kada kažem da je nedovoljno rasprave pre svega mislim na nedovoljno konsultacija sa lokalnim turističkim organizacijama, jedinicama lokalne samouprave i nekim drugim strukovnim asocijacijama i udruženjima, jer da je bilo malo više rasprave pretpostavljam da bi tekst bio kvalitetniji i potpuniji.
Ono što me raduje jeste saznanje da je prihvaćeno sedam ili osam amandmana koje je podnela Poslanička grupa DSS. To će svakako popraviti predloženi tekst zakona, odnosno otkloniće neke nedostatke koji su možda u izvornom tekstu postojali.
Naša osnovna zamerka ovom zakonu odnosi se na deo koji se tiče proglašenja, korišćenja i upravljanja turističkim prostorom. Naime, Predlogom zakona je predviđeno da prostor koji zbog svojih vrednosti i karakteristika zaslužuje poseban režim organizacije i upravljanja ili se na njemu planira izgradnja nekih objekata od nacionalnog interesa Vlada, na predlog ministarstva, proglašava turističkim prostorom. Akt o proglašenju sadrži naziv tog turističkog prostora, popis katastarskih parcela, grafički prikaz sa granicama tog turističkog prostora, popis vlasnika parcela, kao i naziv i sedište subjekta kome se prostor poverava na upravljanje.
Nijednom rečju se tu ne pominje jedinica lokalne samouprave na čijoj teritoriji se prostor nalazi. Znači, osim da učestvuje na javnom uvidu, kao i svaki drugi građanin, jedinica lokalne samouprave nema mogućnost da utiče na proglašenje turističkog prostora i na davanje na upravljanje tim turističkim prostorom. Do sada su opštine, odnosno jedinice lokalnih samouprava upravljale tim prostorom, imale nadležnosti i ogromne prihode ostvarivale na tom prostoru.
Pretpostavljam da se pod turističkim prostorom mislilo na određene delove turističkih destinacija, međutim, u samom pojmovniku u zakonu nije precizno definisano šta to može biti turistički prostor. Postoji bojazan lokalnih samouprava širom Srbije da čitave turističke destinacije mogu biti proglašene turističkim prostorom, izuzete iz nadležnosti opština i date nekom drugom na upravu.
Smatramo da se u ovom vremenu, kada se priča o ravnomernom regionalnom razvoju, kada se priča o neophodnosti decentralizacije, odnosno prenošenju određenih nadležnosti opštinama i odgovornosti istih tih opština, ovim zakonom vrši klasična centralizacija i da se opštinama pokušavaju uzeti određene nadležnosti koje sada imaju. Nisu samo nadležnosti, nego i ogromni prihodi.
Paket mera Vlade koji treba da spreči posledice ekonomske krize takođe će najviše osetiti jedinice lokalnih samouprava, od smanjenja transfernih sredstava, od smanjenja sredstava ministarstava za finansiranje određenih projekata koji je trebalo da budu realizovani širom Srbije u opštinama. Smanjivanjem i ovih prihoda, ako se ovaj zakon u ovakvom obliku usvoji, zaista ne znam kako će opštine po Srbiji moći da funkcionišu.
Mi smo na taj član zakona, član 14, podneli dva amandmana. Jedan se odnosi na to da je neophodno uključiti jedinicu lokalne samouprave u sam postupak proglašenja turističkog prostora, a drugi amandman se odnosi na to ko može upravljati. To je za nas najviše sporno u ovom predlogu zakona. U Predlogu zakona stoji da prostorom može upravljati javno preduzeće ili ustanova čiji je osnivač Republika Srbija, jedinica lokalne samouprave ili autonomna pokrajina, ili neko drugo privatno preduzeće ili privredno društvo.
S obzirom na nadležnosti i ovlašćenja koja dobija upravljač turističkog prostora, za nas je apsolutno neprihvatljivo da privatno preduzeće može da upravlja prostorom. U nadležnostima upravljača turističkog prostora stoji da ima široka ovlašćenja u pogledu uređenja i korišćenja građevinskog zemljišta, u pogledu koordinacije i razvoja projekata turističke infrastrukture, turističke suprastrukture, ogromnih prihoda koje ostvaruje od izdavanja lokacija za gradnju objekata, trgovinu, turizam, zabavne parkove, sportsko-rekreativne sadržaje, parking prostore i neke druge sadržaje.
Smatramo da je apsolutno neprihvatljivo da se privatno preduzeće može baviti tim poslovima, koji treba da budu isključivo u nadležnosti države ili opštine. U tom smislu smo predložili amandmane da upravljač turističkog prostora može biti turistička organizacija, destinacijska menadžment organizacija ili drugo javno preduzeće ili ustanova čiji je osnivač Republika, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave.
Strategijom razvoja turizma Srbije je planirano osnivanje destinacijskih menadžment organizacija po modelu partnerstva javnog i privatnog sektora. Smatramo da je apsolutno najlogičnije da takve organizacije upravljaju turističkim prostorom. Ovde u zakonu i u obrazloženju predlagača više puta je pomenuto to partnerstvo javnog i privatnog sektora, ali više deklarativno.
Znači, u odredbama zakona nigde nije jasno definisano i precizirano na koji način će to partnerstvo da se realizuje.
Našim amandmanom smo predložili upravo to, da se osnuju destinacijske menadžment organizacije po modelu partnerstva javnog i privatnog sektora, tako da bi u strukturi vlasništva i u strukturi upravljanja tim organizacijama određeni procenat imala Republika Srbija, određeni procenat jedinica lokalne samouprave i određeni procenat najbitniji privredni subjekti koji se bave turizmom na tom prostoru, tzv. stejkholderi. Na taj način bi svi bitni akteri zainteresovani za razvoj turizma na tom području bili uključeni u upravljanje.
Pozivam ministra da još jednom razmotri ove naše amandmane i da ih do kraja ove rasprave prihvati, s obzirom na to da su slične amandmane podneli poslanici vladajućih stranaka. Mislim da ima prostora da se prihvate i da se na precizniji način definiše upravljanje turističkim prostorom i taj model partnerstva javnog i privatnog sektora, za koji smatramo da je najodrživiji kada je u pitanju upravljanje turističkim prostorom.
S druge strane, slažem se da treba da postoji državna institucija, da li je to nacionalna turistička korporacija ili neka druga institucija, koja će upravljati projektima. Mi smo i tu podneli jedan amandman. Ovde stoji da, između ostalih delatnosti koje treba da obavlja, ta nacionalna turistička korporacija treba da finansira i upravlja projektima turističke suprastrukture. Predložili smo da se to briše, iz razloga što bi to značilo da državna institucija treba da učestvuje u finansiranju ugostiteljskih objekata ili nekih drugih komercijalnih sadržaja. Smatramo da država ili njena institucija zadužena za tu oblast treba da ulaže u infrastrukturu, u razvojne projekte, u master planove, strategije, da stvara ambijent za investicije, a da preduzetništvo ostavimo privatnim investitorima.
Turističke organizacije za promociju turizma – predviđeno je da postoji nacionalna, turistička organizacija autonomne pokrajine i turistička organizacija lokalnih samouprava. Želeo bih da ispravim ministra, nije samo jedna stranka, znači i Poslanička grupa DSS je predložila da ostanu i regionalne turističke organizacije. Taj naš amandman je takođe prihvaćen, koliko sam obavešten.
Dolazim sa Zlatibora, koji aktivno učestvuje u radu regionalne Turističke organizacije regije zapadna Srbija. Planirano je da se osnuje još nekoliko regionalnih turističkih organizacija. Mislim da treba ostaviti mogućnost opštinama da, ukoliko imaju interesa, osnivaju regionalne turističke organizacije i na taj način promovišu svoj zajednički turistički proizvod.
Kada je reč o lokalnim turističkim organizacijama, one su predviđene kao organizacije za promociju turizma, što je i do sada bila njihova osnovna delatnost. Ono što čudi jeste da je jedna od delatnosti koja je sada planirana ovim zakonom posredovanje u pružanju usluga u domaćoj radinosti. Mislim da se na taj način, u neku ruku, stvara nelojalna konkurencija turističkim agencijama, ali mislim da to neće ni zaživeti, da će turističke organizacije da se prvenstveno bave onim zbog čega su i osnovane, a to je informativno-propagandna delatnost.
Ono što je dobro i što je novina u ovom zakonu svakako jeste registar turizma. Agencija za privredne registre će voditi registar i na taj način će biti pojednostavljena i uprošćena registracija privrednih subjekata.
Takođe, jedna od novina u ovom zakonu jesu i penali za korišćenje prioritetnih turističkih destinacija. Podržavam to, jer će Vlada proglašavati prioritetne turističke destinacije i na taj način će propisati kategoriju objekata koji se tu nalaze, uz obavezu vlasnika tih objekata da prilagode kategoriju aktu koji je donesen. Ukoliko to ne učine, dužni su da plaćaju kaznene penale. To je prihod budžeta Republike Srbije.
Podneli smo amandman koji smo tražili da 50% prihoda bude prihod budžeta Republike Srbije, a drugih 50% da bude prihod jedinica lokalne samouprave na čijoj teritoriji se nalazi taj objekat, uz obavezu opštine da ta sredstva namenski iskoristi za dalji razvoj turističke infrastrukture.
Kada je u pitanju seoski turizam, tu je planirano da seoska domaćinstva mogu da vrše izdavanje svojih kapaciteta preko turističkih organizacija, turističkih agencija. To je odredba u zakonu koja je postojala i do sada. Predložili smo amandmanom da se omogući predstavnicima seoskih turističkih domaćinstava da mogu da izdaju svoje kapacitete i preko turističkih udruženja koja su osnovana na toj teritoriji.
To smo predložili iz razloga što turističke agencije nisu dovoljno zainteresovane za prodaju te vrste kapaciteta u seoskom turizmu. Smatramo da je neophodno ostaviti mogućnost domaćinima da se organizuju, da osnuju svoja udruženja i da pod istim uslovima, a to znači na osnovu ugovora, mogu izdavati kapacitete i preko turističkih udruženja. To govorim iz iskustva, jer dolazim iz opštine Čajetina gde imamo devet turističkih udruženja u seoskim mesnim zajednicama koja funkcionišu na taj način.
Na kraju bih želeo da pozovem ministra da prihvati neke od suštinskih amandmana na ovaj predlog zakona. Zaista smo konstruktivno pristupili pisanju tih amandmana. Konstruktivno ćemo učestvovati u raspravi kako bismo popravili predloženi tekst zakona i stvorili uslove za bolje korišćenje potencijala koje Srbija ima. Hvala.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, pred nama se nalazi set finansijskih zakona, odnosno prateći zakoni neophodni za sprovođenje i realizaciju budžeta za 2009. godinu. Osvrnuću se najviše na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o akcizama. Na početku želim da kažem da će poslanička grupa DSS glasati protiv tog zakona.
Više je razloga zbog kojih ćemo glasati protiv tog zakona, jer smatramo da je potpuno pogrešna politika Vlade Republike Srbije da se vrši dodatno opterećenje građana, ali i privrede, povećanjem akciza, povećanjem republičkih administrativnih taksi, umesto da idemo na smanjenje javne potrošnje, na restriktivnije trošenje budžetskih sredstava, Vlada pribegava nekim nepopularnim merama i opterećuje svoje građane i privredu.
Predlog ovog zakona je posledica pogrešne odluke Vlade o jednostranoj primeni trgovinskog sporazuma. Naime, jednostranom primenom trgovinskog sporazuma doći će do smanjenja ili ukidanja carina za veliki broj proizvoda. To će dovesti do smanjenja prihoda u budžetu za 2009. godinu negde oko 300 miliona evra.
Da ne govorim o posledicama s kojima će se susresti naša privreda, koja još uvek nije spremna za tržišnu utakmicu, koja će se naći u jednoj nepovoljnoj situaciji kada se bude suprotstavila daleko razvijenijim i konkurentnijim zemljama EU, a posebno će biti pogođena poljoprivreda, jer će ukidanjem ili smanjenjem carina srpsko tržište biti preplavljeno poljoprivrednim proizvodima iz EU, koji će, zbog velikih subvencija, znatno većih nego što su kod nas i zbog većeg nivoa razvijenosti, biti jeftiniji od domaćih poljoprivrednih proizvoda, čime ćemo naše poljoprivredne proizvođače dovesti u izuzetno težak položaj.
Da se vratim nedostatku finansijskih sredstava koje će se pojaviti ukidanjem carina u budžetu za 2009. godinu. Naime, Vlada je planirala da taj nedostatak nadoknadi tako što je predložila povećanje akciza na benzin, dizel gorivo, pivo, tečni naftni gas za pogon motornih vozila. Ta povećanja će biti drastična. Mi ionako imamo procentualno najveće učešće akciza u ukupnoj ceni naftnih derivata, što znači benzina i dizel goriva i svako dodatno povećanje je potpuno nerealno.
Mi imamo jednu paradoksalnu situaciju - da smanjujemo ili ukidamo carine za luksuzne automobile, za luksuzne proizvode, a povećavamo akcize, odnosno Vlada predlaže povećanje akciza na benzin, dizel, pivo. To je roba široke potrošnje, ne predstavlja nikakav luksuz i povećanjem akciza na te proizvode doći će, neminovno, do povećanja cene tih proizvoda na tržištu i to će pogoditi široki sloj stanovništva, a naročito onaj najsiromašniji.
Ono što je dobro u ovom zakonu, to je da je Vlada odustala od povećanja akcize na kafu u odnosu na predlog zakona koji je bio uz budžet krajem 2008. godine. Naime, tada je Vlada predložila povećanje akciza i na kafu sa 30 na 40%. Poslanici DSS su tada pisali nekoliko amandmana koji su predlagali da se ne povećavaju akcize na kafu.
Vlada je te amandmane tada odbila, uz obrazloženje da bi se time narušilo punjenje budžeta i narušili prihodi budžeta za 2009. godinu. Samo deset dana nakon odbijanja naših amandmana, Vlada je izašla sa predlogom da se ne vrši povećanje akcize na kafu. Sumnjam da je to posledica brige o građanima, mislim da je to posledica pritiska nekih lobi grupa. U svakom slučaju, dobro je što neće doći do povećanja akciza na kafu, pa samim tim povećanja cene kafe na našem tržištu.
Naša poslanička grupa je podnela nekoliko amandmana na Predlog ovog zakona o akcizama kojim smo predložili da se član 3. Predloga zakona briše. Naime, član 3. se odnosi na povećanje akciza na benzin, dizel i gorivo i tečni naftni gas, jer smatramo da Vlada već ima ovlašćenja da usklađuje visinu akciza sa stopom inflacije. Smatramo da bi svako dodatno povećanje akciza bilo nerealno i neprimereno i da bi dodatno opterećivalo i privredu i građane.
Nadam se da će Vlada do dana za glasanje prihvatiti naše amandmane u interesu građana Srbije. U protivnom, kao što sam rekao, DSS će glasati protiv ovih predloga. Hvala.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospođo ministarka, želim da se zahvalim na prihvatanju amandmana narodnog poslanika Miloša Aligrudića i da izrazim zadovoljstvo što će gradovi i opštine u Srbiji, zahvaljujući amandmanima DSS, dobiti određena sredstva od prodaje NIS.
Podneo sam amandman na član 4. takođe, s obzirom da dolazim iz Zlatiborskog okruga. Tim amandmanom sam predvideo da se 5% od sredstava od prodaje NIS-a opredeli za grad Užice i sve opštine na teritoriji Zlatiborskog okruga. Naravno, sve u cilju ravnomernog regionalnog razvoja, jer postoji dosta projekata koji su započeti, čija je realizacija započeta iz sredstava NIP ili iz sredstava lokalne samouprave i mislim da će tim sredstvima one biti nastavljene i realizovane u toku 2009. godine. Ukoliko moj amandman ne bude prihvaćen, nadam se da će neki od gradova i opština Zlatiborskog okruga naći prostora u ovom programu i u prethodnom amandmanu narodnog poslanika Miloša Aligrudića, pa bih želeo samo da kažem koji su to projekti, nekoliko najbitnijih projekata na teritoriji Zlatiborskog okruga.
To su svakako završetak gasifikacije u opštinama Čajetina i Kosjerić i dalji nastavak gasifikacije opština Priboj, Prijepolje, Nova Varoš i Sjenica, zatim završetak sanacije aerodroma Ponikve, koji je vrlo bitan za sve opštine u Zlatiborskom okrugu, izgradnja vodovodne mreže za opštinu Kosjerić, koja ima velike probleme u vodosnabdevanju, izgradnja obilaznice oko Užica i obilaznice oko Požege, izgradnja lokalnih puteva.
Zlatiborski okrug je veoma perspektivan kada je u pitanju razvoj turizma, tu su i Zlatibor, Tara, Zlatar, Mokra Gora sa velikim prirodnim resursima i potencijalima. Mislim da ta infrastrukturna ulaganja u Zlatiborskom okrugu mogu da privuku i nove investitore, što će svakako doprineti otvaranju novih investicija, otvaranju novih preduzeća, novih radnih mesta i sveukupnom razvoju čitavog Zlatiborskog okruga. Zahvaljujem.
Poštovani gospodine potpredsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministarka, u ime poslaničke grupe DSS podneo sam amandman na član 1. Predloga zakona o budžetu za 2009. godinu, i to odeljak 1 - Izdaci budžeta, tačka 1.2. - Rashodi za kupovinu roba i usluga, iznos od 46.365.991.300 menja se iznosom od 44.365.991.300. To znači da je ovim amandmanom predviđeno smanjenje budžetskog deficita u odnosu na predlog budžeta za dve milijarde dinara.
Smatram da je u vremenu velike ekonomske krize, koja je pogodila i Srbiju, neophodno restriktivnije vršiti izdvajanja iz budžeta kada je reč o državnoj administraciji. Mislim da smo svi saglasni oko potrebe i neophodnosti da se smanji javna potrošnja i u tom smislu je podnet ovaj amandman, odnosno predloženo je da se smanje rashodi za kupovinu roba i usluga u iznosu od dve milijarde dinara.
Tačno je da se planirani budžetski deficit od oko 50 milijardi dinara uklapa u 1,5% bruto društvenog proizvoda, što je i bio jedan od uslova MMF.
Međutim, prema našim saznanjima, a i prema podacima koji se mogu pronaći na sajtu Ministarstva finansija, planirani prihodi se ostvaruju nešto slabije nego što je to planirano rebalansom budžeta za 2008. godinu.
Očekujem da će taj trend i tendencija da se nastavi u 2009. godini, tako da smatram da su prihodi budžeta za 2009. godinu potpuno nerealno planirani i da se neće ostvariti u tom iznosu, tako da očekujem da će budžetski deficit biti znatno veći od onoga koji je prikazan i predložen ovim predlogom budžeta.
Ono što je najčudnije jeste planiranje povećanja prihoda od poreza na dobit preduzeća za 25%. Znači, u vremenu kada imamo stagnaciju ili pad proizvodnje u gotovo svim preduzećima, a negativne posledice ekonomske krize će se osetiti tek početkom 2009. godine, planirati rast dobiti preduzeća, pa samim tim i povećanje prihoda od poreza na dobit preduzeća, najblaže rečeno, neozbiljno je i potpuno nerealno.
Takođe, smatram da je i povećanje PDV-a iz uvoza od 15%, ili oko 30 milijardi, takođe, nerealno i bojim se da se ti prihodi neće ostvariti u tom iznosu.
Mislim da su nerealno planirani i neporeski prihodi, odnosno da je njihovo povećanje u odnosu na ovu godinu, takođe, nerealno. Mislim da neće biti ostvareno punjenje budžeta planirano po Predlogu ovog zakona.
Takođe, ono što će negativno uticati na punjenje budžeta, to je nerazumna i potpuno pogrešna odluka Vlade da otpočne jednostranu primenu trgovinskog sporazuma.
Znači, tom odlukom budžet Republike Srbije će biti uskraćen za prihode u iznosu od oko 300 miliona evra. Vlada je Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o akcizama planirala da taj nedostatak, odnosno manjak prihoda od carina nadomesti na taj način što će se povećati akcize na benzin, dizel gorivo, kafu, pivo, i tu dolazimo do jednog potpunog paradoksa.
Znači, smanjujemo carine ili ukidamo potpuno carine na neku luksuznu robu, luksuzne automobile, a povećavamo akcize na benzin i na kafu.
Benzin i kafa su roba široke potrošnje, ne predstavljaju luksuz i povećanjem akciza na te proizvode doći će do povećanja cena tih proizvoda, a to će pogoditi veliki broj stanovnika, naročito onih najsiromašnijih.
Osim toga što ćemo imati manjak prihoda u budžetu od 300 miliona evra zbog jednostrane primene trgovinskog sporazuma, ta primena će imati i veoma negativne posledice po celokupnu srpsku privredu. Tačno je da je otvaranje tržišta i slobodan protok kapitala dobro, ako se radi o jednakim ili približno jednakim privredama.
Međutim, mi kada otvaramo vrata ekonomski neuporedivo jačim privredama nego što je srpska privreda, nije teško doći do zaključka da će srpska privreda veoma teško izdržati tu tržišnu utakmicu i konkurenciju sa privredama razvijenih evropskih zemalja. Tom primenom sporazuma će naročito biti pogođena poljoprivreda, kao najbolja izvozna grana srpske privrede.
Naime, mi i bez primene sporazuma od 2000. godine koristimo privilegije asimetričnih trgovinskih mera i imamo slobodan izvoz za preko 95% poljoprivrednih proizvoda iz Srbije, tako da u odnosu na EU imamo veći izvoz nego uvoz poljoprivrednih proizvoda.
Jednostranom primenom ovog sporazuma za oko 40% poljoprivrednih proizvoda će se ukinuti ili smanjiti carine, tako da će naše tržište biti preplavljeno poljoprivrednim proizvodima iz zemalja EU, a bojim se da u ovom momentu srpska poljoprivreda nije spremna, nije konkurentna i da ne može da izdrži tu utakmicu, jer su subvencije i nivo organizovanosti poljoprivrede u zemljama EU na znatno većem nivou.
Subvencije u zemljama članicama EU za poljoprivredu se kreću od 300 do 400 evra po hektaru, dok su kod nas ove godine bile oko 120 evra, a planiranim budžetom za 2009. godinu te subvencije će biti verovatno smanjene, odnosno biće smanjena kreditna podrška poljoprivrednim proizvođačima, jer je čitav budžet za poljoprivredu manji u odnosu na budžet za 2008. godinu.
Iz tog razloga, poslanička grupa DSS podnela je niz amandmana kojima se predlaže povećanje sredstava za subvencije i kreditiranje u poljoprivredi, ali i amandmane kojima se predlaže povećanje sredstava za Fond za razvoj, kako za start-ap kredite, tako i za pospešivanje preduzetništva i za pomoć, kreditnu podršku preduzećima koja već posluju. Jer, svi smo svesni da u vreme ove ekonomske krize komercijalne banke pod izuzetno nepovoljnim uslovima mogu da plasiraju sredstva i novac ka privredi, tako da mislim da država mora da interveniše na taj način što će povećati sredstva u fondu za razvoj i tu preko povoljnih kredita pokušati da ublaži posledice ove krize.
O tim amandmanima ću govoriti kasnije kada oni dođu na red. Ima dosta amandmana koje su ministarka i Vlada prihvatili, a koje su podneli poslanici DSS. Iskreno se nadam da će do kraja rasprave prihvatiti još neke amandmane.