Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Radica Jocić

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, pre nego što pređem na konkretni amandman izrazila bih zadovoljstvo što je ministar, pored ostalih, prihvatio i amandman koji sam podnela na član 107, kojim se reguliše ocenjivanje učenika.
S obzirom da je to tek član 107. i da će možda ostati malo vremena, htela bih da istaknem da je ocenjivanje jedan od izvora problema u našem obrazovanju.
Kao što smo svi bili svedoci afere „indeks“, nemojte da mislite da takvih pojava nema u srednjim školama, pa i u osnovnim. Pojava da u ovom društvu može sve da se kupi, dovešće nas, ne dao bog, do toga da nas leče ljudi koji su kupili svoje diplome, a danas smo već imali neke primere u vezi s tim.
Verujte, gospodine ministre, da se začetak te pojave krije u tome što se ocene u osnovnim i srednjim školama pišu van učionice, po kancelarijama i hodnicima. Čak se ide dotle da učenici posle roditeljskog sastanka ne mogu da prepoznaju svoje ocene. Ovo se naročito odnosi na male sredine, gde se svi poznaju i gde nastavnici trpe velike pritiske, a ako jednom popuste onda sve gubi smisao.
Zato mi je posebno drago da je ministar prihvatio da u članu 107. pored stava 2. koji glasi – ocenjivanje je javno i svaka ocena učeniku mora odmah da bude obrazložena – stoji rečenica „Ukoliko nastavnik ne obrazloži ocenu, a učenik to od njega zahteva, učenik ima pravo da podnese prigovor na ocenu“.
Mislim da će onda kada budemo uspeli svi da se u obrazovanju naviknemo na primenu ovog člana, u učionicama i na roditeljskim sastancima biti mnogo prijatnije, a da će mnogi problemi u školama biti rešeni, jer, verujte, ako im se sve lepo obrazloži, učenici su vrlo realni i bez ikakvih problema prihvataju svoje ocene.
Što se konkretnog amandmana tiče, da se vratimo sastavu Nacionalnog prosvetnog saveta, u članu 13. stav 3. tačka 6) je glasila - tri člana iz reda predstavnika zajednica srednjih stručnih škola sa liste kandidata koju zajednički podnose ove zajednice i član iz reda predstavnika zajednice gimnazija sa liste kandidata koju podnosi ta zajednica, amandmanom se menja i glasi - tri člana iz reda predstavnika zajednica srednjih stručnih škola sa liste kandidata koju zajednički podnose ove zajednice, s tim da najmanje dva člana budu iz redova stručnih predmeta, i član iz reda predstavnika zajednice gimnazija sa liste kandidata koju podnosi ta zajednica.
Amandmanom se predlaže izmena navedenog stava Predloga zakona zato što se predstavnicima nastavnika stručnih predmeta srednjih škola ne omogućava da obavezno imaju svoje predstavnike u Nacionalnom prosvetnom savetu. Na ovaj način bi se ispravila nepravda prema ovim nastavnicima, koji čine oko 30% ukupnog broja nastavnika u srednjim i osnovnim školama. Ovo je pogotovo važno, jer svoje predstavnike u Nacionalnom prosvetnom savetu imaju nastavnici srpskog jezika, nastavnici stranih jezika, matematike, istorije, geografije i slično.
Mislim da, shodno obrazloženju koje ste dali prilikom odbijanja ovog amandmana, a koje glasi da amandman ne treba prihvatiti jer nije precizno formulisan, članovi Nacionalnog saveta mogu da budu nastavnici koji izvode nastavu iz stručnih predmeta, a ne kako je predloženo amandmanom iz reda stručnih predmeta, ne treba da budete formalisti, već da ovaj amandman bude prihvaćen, jer veliki broj nastavnika različitih stručnih predmeta u srednjim školama to zaslužuju.
Ispred poslaničke grupe SRS amandmanom na član 16. tražila sam da se u stavu 1. tačka 3), posle podatke (3), koja glasi - "Savet za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih predlaže ministru dodatne standarde kvaliteta rada stručnih škola i škola za obrazovanje odraslih" – na kraju teksta dodaju reči "uz prethodno pribavljanje mišljenja predstavnika zajednica srednjih stručnih škola".
Amandmanom se predlaže izmena navedenog stava Predloga zakona zato što je neophodno konsultovati i one koji neposredno učestvuju u procesu izvođenja nastave jer oni najbolje znaju kakvi sve problemi mogu nastati u primeni ovoga što im nalažu propisi.
Broj nepismenih među stanovnicima starijih od 15 godina u našoj državi govori u prilog ovom amandmanu kojim sam tražila da predstavnici zajednica srednjih stručnih škola, koji imaju dugogodišnje iskustvo u radu, treba da daju svoje mišljenje vezano za sam proces izvođenja nastave.
Takođe se slažem s onim što ste rekli u obrazloženju - da bi se obezbedila potpuna objektivnost u predlaganju određenih rešenja, neophodno bi bilo da Savet za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih konsultuje i brojne druge socijalne partnere, što uopšte ne bi bilo loše rešenje i možda bi doprinelo kvalitetu rada Saveta.
Na Predlog zakona u delu u kojem se definišu poslovi koje obavlja Centar za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih podnela sam ispred poslaničke grupe SRS amandman na član 20. stav 1. tačka 8). Ta tačka inače glasi: ''Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja u okviru centra za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih obavlja stručne poslove koji se, naročito, odnose na pripremu nacionalnog okvira kvalifikacija za nivo srednjeg stručnog obrazovanja, specijalističkog i majstorskog obrazovanja i za druge oblike stručnog obrazovanja.''
Na kraju teksta dodaju se reči: uz prethodno pribavljeno mišljenje predstavnika zajednica srednjih stručnih škola.
Obrazloženje je slično kao i u prethodnim amandmanima kolega iz poslaničkog kluba SRS, jer naravno da kadrovi sa dugogodišnjim iskustvom u obrazovnom sistemu koji je bio dobar i davao odlične rezultate mogu da daju najveći doprinos u obrazovanju kvalitetnih srednjoškolskih kadrova za određene profile.
Složila bih se sa kolegom koji je u prethodnoj diskusiji istakao da će veoma teško biti u praksi sprovesti aktivnosti Centra za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih, tj. usmeriti građane starije od 15 godina koji žele da se obrazuju prema ovakvim centrima. Oni su jednostavno navikli da se školama obraćaju za ovakve stvari i mislim da ćemo propustiti generacije dok ih naviknemo na ove novine.
Ovim amandmanom tražila sam da se u članu 22 stav 2. tačka 1) podtačka (1) briše. Mislim da ovaj amandman nije potrebno posebno obrazlagati, jer su više kolega iz više poslaničkih grupa složili da Zavod za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja treba ukinuti, pa ostaje samo da ministra zamolimo da još jednom razmisli vezano za ovaj zavod, da smanji malo predviđeni aparat i sredstva predviđena za finansiranje ovog zavoda usmeri direktno i konkretno u obrazovanje.
U delu Predloga zakona kojim se reguliše proširena delatnost ustanove, podnela sam amandman ispred poslaničke grupe SRS kojim sam tražila da se u članu 33. stav 7. briše.
Inače, stav 7. glasi: „Odluka o proširenju delatnosti ustanove čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave sadrži i plan prihoda koji će se ostvariti i izdataka za obavljanje te delatnosti, način angažovanja učenika i zaposlenih i način raspolaganja i plan korišćenja ostvarenih sredstava, u skladu sa propisima koji regulišu budžetski sistem“.
Amandmanom se predlaže brisanje navedenog stava Predloga zakona, jer ako se ova sredstva koriste u skladu sa predloženim stavom, ustanovi praktično ne ostaje ništa, jer navedeni stav Predloga zakona deluje destimulativno na ostvarivanje proširene delatnosti ustanove.
U obrazloženju kojim se amandman odbija kaže se:''Amandman ne treba prihvatiti jer je članom 156 .stav 3. Predloga zakona propisano da se ostvarivanje prihoda ustanove, evidentiranje i korišćenje sredstava po osnovu drugih poslova vrši u skladu sa propisima kojim se uređuje budžetski sistem. Takođe, ovim stavom regulisan je i način angažovanja učenika i zaposlenih.''
Mislim, gospodine ministre, da ako iskreno želite da u našim ustanovama stvarno zaživi proširena delatnost, morate mnogo pažljivije da uredite ovu oblast, kako biste time stimulisali i učenike i nastavnike da ovim aktivnostima pristupe ozbiljno i odgovorno, a da škola od toga ima neku korist, ako ne u pravom smislu, a ono bar kao stimulaciju za dalji rad.
Kada smo već kod stimulacija, složila bih se sa koleginicom Đerić da će, koliko god se vi tome opirali, doći vreme kada će vama ili nekom drugom ministru prosvete postati jasno da ćete morati finansijski na bilo koji način da napravite razliku između prosvetnih radnika koji maksimalno ulažu sebe i postižu u radu sa decom izvanredne rezultate i onih koji posao otaljavaju od sada pa do penzije za istu platu kao i oni prethodno pomenuti.
Na Predlog zakona u delu u kojem se reguliše rukovođenje u školama, tj. u delu direktor škole podnela sam u ime poslaničke grupe SRS amandman na član 59. stav 5, kojim sam tražila da se reči "te vrste škole i područja rada" brišu.
Stav 5. člana 59. inače glasi: ''Dužnost direktora škole može da obavlja lice koje ima odgovarajuće obrazovanje iz člana 8. stav 2. ovog zakona za nastavnika te vrste škole i područja rada, za pedagoga i psihologa, dozvolu za rad, obuku i položen ispit za direktora ustanove i najmanje pet godina rada u ustanovi na poslovima obrazovanja i vaspitanja, nakon stečenog odgovarajućeg obrazovanja.''
Amandmanom se predlaže brisanje navedenih reči zato što se vrši diskriminacija lica koja obavljaju vaspitno-obrazovni rad u stručnoj školi, a njihovo stečeno obrazovanje spada u područje rada koje se ne poklapa sa područjem rada škole u kojoj radi. Doslovnom primenom navedenih reči onemogućavaju se npr. diplomirani elektroinženjeri da vrše dužnost direktora u mašinskim školama, dok nastavnici opšteobrazovnih predmeta mogu da obavljaju dužnost direktora u svim osnovnim školama, gimnazijama, umetničkim i srednjim stručnim školama bez obzira na područje rada.
Smatram da posle više godina rada u obrazovanju i vaspitanju, ako ispunjavaju ostale uslove, tj. položili su ispit za direktora i drugo, treba omogućiti i ovim licima da ravnopravno konkurišu za mesta direktora, pa da se, ako eventualno nema drugih zainteresovanih kandidata, dokažu i na ovom polju, tj. kao rukovodioci.
Dame i gospodo narodni poslanici, na Odboru za evropske integracije izdvojila sam kao član ispred poslaničke grupe Srpske radikalne stranke mišljenje vezano za Predlog zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, jer sam želela da istaknem par stvari.
Što bi se reklo, na prvo pitanje zakon izgleda skoro savršeno, ali ako se ima u vidu stanje u našim školama u kojima treba da bude primenjen, tek se onda vidi koliko će biti teškoća u njegovoj primeni, naravno, ako bude usvojen u ovakvom obliku kako je predložila Vlada, jer u poslednje vreme imam utisak da predstavnici Vlade imaju ulogu samo da izdrže pet sati rasprave, bez obzira šta će se u raspravi čuti, da onda kao pokažu volju da razmotre amandmane, dok u danu za glasanje vladajuća većina ne završi posao i to je to.
Građani Srbije dobili su novi zakon. Međutim, Predlog zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja je veoma važan zakon, po kome će se školovati naredne generacije, po kojem će od dece u našim školama nastajati odrasli ljudi i prema ovom zakonu bi svi trebalo da imamo poseban odnos.
Drago mi je da se u Predlogu zakona posebna pažnja posvećuje tome da svi učenici, ''bez obzira na sopstvene materijalne uslove imaju pristup odgovarajućim nivoima obrazovanja i ustanovama'', mada mislim da smo mi, zahvaljujući opštem stanju u društvu, lošem materijalnom stanju većine naših porodica i opštoj besparici, sve dalje od toga da nam sva deca imaju iste šanse za školovanje.
Zahvaljujući mreži srednjih škola, po kojoj u malim sredinama postoji par smerova stručnih škola i eventualno gimnazija, mnoga naša deca prinuđena su da završavaju srednje škole za konobare, frizere, stolare, jer im ne rade ni otac ni majka, pa teško preživljavaju i u sopstvenom mestu, a o putovanju u veći grad na školovanje mogu samo da sanjaju.
Dobro je da u zakonu imaju svi iste šanse, ali Vlada mora da uradi još mnogo konkretnih stvari da bi te šanse mogle da se realizuju u praksi.
U Predlogu zakona radi razvoja, obezbeđivanja i unapređivanja kvaliteta obrazovanja i vaspitanja predviđeno je formiranje Nacionalno-prosvetnog saveta koji ima 44 člana, Saveta za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih sa 21 članom, zatim Zavoda za unapređenje obrazovanja i vaspitanja i za vrednovanje kvalitetnog obrazovanja i vaspitanja, koji će kao organizacione jedinice imati centre, i to više njih, pa onda stručne komisije itd.
Mislim da je ovo preglomazan aparat za obavljanje poslova koji su im propisani, jer smatram da su manja tela operativnija i efikasnija, a takođe njihov rad i mnogo manje košta državu. Taj novac može mnogo korisnije da se upotrebi, obzirom da i Ministarstvo raspolaže solidnim kapacitetima.
Kao jedan od razloga za donošenje ovog zakona navodi se i potreba njegovog usaglašavanja sa Zakonom o zabrani diskriminacije. Mislim da na članovima 44, 45. i 46. treba još raditi, da bi se još precizirale pojave koje mogu nastati u školama, mada nikad nije moguće sve predvideti.
Smatram da je detetu ili učeniku, iako je on, naravno, složićemo se svi, najvažniji faktor, u proteklom periodu bilo previše „dozvoljeno“, a da su nastavnici, to jest zaposleni bili, takoreći, mada možda je to malo grubo rečeno, nezaštićeni, pa su nam se zato u školama dešavale pojave da su pretučeni nastavnici od strane učenika i slično.
Sada u Predlogu zakona član 111. se odnosi na zaštitu prava učenika, dok takav člana za nastavnike nije predviđen.
Mislim da nam je stanje u osnovnim i srednjim školama, pre svih ovih komunikacijskih Gašinih seminara i radionica, što se discipline tiče bilo možda bolje, mada je na to uticalo mnogo faktora. Pošto proces nije moguće vratiti unazad, trebalo bi više pažnje posvetiti odgovornosti učenika.
Takođe, mislim da će ovim zakonom predviđeno finansiranje po učeniku, a ne po odeljenju, kako je to do sada bilo, doneti mnogo nevolja malim školama, ali o tome i još o nekim stvarima govoriće poslanici SRS u načelnoj raspravi i u raspravi u pojedinostima.
Pripremili smo određeni broj amandmana i na ovaj i na Predlog zakona o udžbenicima i drugim nastavnim sredstvima i pokušaćemo da oba ova predloga učinimo primenljivijim u praksi, jer koliko god da je zakon dobar, ako ne zaživi u praksi opet ga treba menjati.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, pored pravnih i strateških razloga za donošenje zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja vezanih za usklađivanje sa nekim novim zakonima i strategijama vezanim za nacionalni program integracije Republike Srbije u EU, što je vladajućoj većini očito najvažnije, kao značajne razloge za donošenje ovog zakona Vlada je navela i empirijske pokazatelje kvaliteta i efikasnosti obrazovanja u Republici Srbiji koji su, blago rečeno, zabrinjavajući.
Prvo, rezultati učeničkih postignuća pokazuju da deca u Republici Srbiji imaju niži nivo postignuća od vršnjaka iz drugih evropskih zemalja i to posebno u pogledu upotrebe stečenih znanja u novim situacijama, što je ozbiljan pokazatelj nedovoljne funkcionalnosti našeg obrazovanja.
Drugo, istraživanje Unicefa ukazala su na procenu nastavnika o porastu nasilja u školama među decom, ali i na relaciji nastavnik-učenik i obrnuto.
Treće, istraživanja međunarodnih i domaćih institucija ukazuju na mali broj obuhvata dece iz osetljivih grupa, a posebno Roma, dece sa smetnjama u razvoju, dece iz ruralnih sredina i na visoku stopu njihovog osipanja iz sistema obrazovanja i vaspitanja.
Četvrto, mreža škola i broj zaposlenih ne prati demografske promene, migracije i pad nataliteta, niti povećane potrebe za predškolskim obrazovanjem i vaspitanjem.
Peto, obrazovni sistem nije usklađen sa potrebama privrede i, što je takođe indikativno, ostvarivanje programskih sadržaja ne obezbeđuje dovoljnu konkurentnost svršenih učenika na tržištu rada.
Šesto, obrazovni nivo celokupne populacije je veoma nizak i, obzirom na razmere nepismenosti i profesionalne neosposobljenosti stanovništva, problemu bi se moralo sistemski pristupiti.
Sedmo, obrazovanje nastavnika i vaspitača pokazuje u praksi da se oni više obrazuju za struku, nego za nastavnički poziv, tj. bez dovoljno pedagoških i psiholoških disciplina, didaktike i metodike, što bitno utiče na rezultate obrazovanja.
Ovi pokazatelji, iako na prvi pogled deluju prilično obeshrabrujuće, doveli su do toga da Vlada, pripremajući ovaj predlog zakona, postavi sebi kao cilj poboljšanje sve tri dimenzije obrazovanja – jednakopravnosti, efikasnosti i kvaliteta obrazovanja i vaspitanja.
Koliko je Vlada u tome uspela govori veliki broj amandmana koje su podnele poslaničke grupe i reakcije sindikata prosvetnih radnika koje se mogu pratiti u javnosti.
Obzirom da sam o ovome već govorila u okviru izdvojenog mišljenja, samo bih kratko da podsetim da smatram da su tela kao što su nacionalni prosvetni savet, savet za stručno obrazovanje odraslih, zavodi sa centrima kao organizacionim jedinicama i plus mnogobrojne stručne komisije koje mogu da se obrazuju sa dvojnim članstvom, preglomazni organi koji samo povećavaju državni aparat, a ne doprinose efikasnosti našeg školstva.
U članovima 44, 45. i 46, koji se odnose na zabranu diskriminacije, zabranu nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, i zabranu stranačkog organizovanja i delovanja, lepo je pobrojano šta je sve zabranjeno, ali mislim da treba da postoje članovi gde bi bilo pobrojano šta je sve dozvoljeno nastavnicima i vaspitačima da bi izašli na kraj sa učenicima koji su sve agresivniji, naročito u višim razredima osnovne škole i srednjim školama, za koje roditelji imaju sve manje vremena, koji sa sve manje rada očekuju sve bolji uspeh i slično.
Kratko bih se osvrnula na deo o izboru direktora škole. Obzirom na školski odbor i dalje ima devet članova, od kojih tri čine predstavnici lokalne samouprave, tri predstavnici zaposlenih i tri predstavnici roditelja, a školski odbor imenuje i razrešava skupština jedinice lokalne samouprave, jasno je da će direktori škola i dalje biti partijski kadrovi, jer neće biti moguć njihov izbor bez saglasnosti lokalne samouprave i ministra, a da mišljenje nastavničkog veća i dalje nije obavezujuće ni za koga.
Valjda je zato i bilo važno da se koaliciona vlast po vertikali formira isto u Republici i u lokalnim samoupravama, valjda je zato trebalo prekomponovati sve koalicione vlasti gde god je to moguće, valjda je zato gospodin Branko Ružić, predsednik Izvršnog odbora Glavnog odbora SPS-a u svom pismu Opštinskom odboru SPS-a u mom mestu 21. ove godine napisao: ''Formiranje iste vlasti po vertikali u Republici svakako je interes građana i interes partije. Na taj način se lakše ostvaruje komunikacija lokalne vlasti i resornih ministarstava u Vladi Republike Srbije, ne samo na onima na čijem čelu su socijalisti, lakše se planiraju i obezbeđuju sredstva za razne investicione poduhvate i ostvaruju drugi partijski interesi, kao što su na primer zapošljavanje, izbor i imenovanje naših kadrova u institucije sistema itd.''
Obzirom na partokratiju u svim sferama našeg društva, izgleda da sve ovo vodi ka tome da će kao direktori i učitelji i nastavnici postati partijski kadrovi, iako je ministar na početku pola sata govorio o želji da se poboljša kvalitet obrazovanja.
Obzirom da su promenjene odredbe o završnom ispitu u osnovnom obrazovanju i vaspitanju, rekla bih da je bilo krajnje vreme da se promeni ovaj vid polaganja prijemnog ispita za srednje škole, u kome učenici imaju unapred data pitanja i odgovore.
Jasno nam je svima da Evropljanima, ka kojima hrli ova država, nije cilj da iz naše škole izlaze pametni ljudi, jasno nam je da oni nas planiraju samo za prostu radnu snagu i tržište za svoje proizvode, ali valjda bi mi sami trebalo da vodimo malo računa o ovakvim stvarima.
U skladu sa tim da će završni ispit u osnovnom obrazovanju prvi put polagati generacija koja školske 2010/2011. godine završava osmi razred, a da su prelaznim odredbama Predloga zakona utvrđene obaveze zavoda, Nacionalnog prosvetnog saveta i ministra da pripreme predlog za donošenje programa ovog ispita, očekujemo da će svi oni imati u vidu da su ti isti učenici ocenjivani osam godina, a da je završni ispit samo jedan dan, koji nikako ne bi trebalo da bude presudan, a da zanemari sve ono što su učenici postizali do tada.
U Glavi 10 Predloga zakona, u članovima 155. do 160, uređuje se novi koncept finansiranja obrazovanja. Prema ovom predlogu, sredstva za finansiranje delatnosti ustanova utvrđuju se na osnovu ekonomske cene za ostvarivanje programa obrazovanja i vaspitanja po detetu, odnosno učeniku (tzv. kapitaciona formula), na osnovu broja i vrste učenika koji se obrazuju i nekakvog korektivnog koeficijenta. Jasno nam je da je ovaj model predložen, jer zemlje u regionu koje su članice EU sprovode ovaj model, ali zar moramo baš sve što nekom drugom odgovara da prepišemo?
Šta će biti sa malim školama koje mnogo znače u svojim sredinama, naročito seoskim? Šta će biti sa hiljadama prosvetnih radnika koji će verovatno na ovaj način ostati bez posla?
U članu 160, kojim se reguliše obezbeđivanje sredstava za viši kvalitet obrazovanja, kaže se – ustanova može učešćem roditelja, dece i učenika, jedinice lokalne samouprave, donatora, sponzora ili od proširene delatnosti da obezbedi sredstva za viši kvalitet u oblasti predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja. Sredstva iz stava 1. ovog člana koriste se za poboljšanje uslova za obrazovanje i vaspitanje u pogledu prostora, opreme, nastavnih sredstava za ostvarivanje programa koji nisu delatnost ustanove, za ishranu i pomoć deci i učenicima.
Kako mislite, gospodine ministre, da u Beloj Palanci osnovna škola obezbedi dodatna sredstva od roditelja, donatora ili sponzora, ako je prosečna zarada već duži niz godina najniža u Srbiji, trenutno oko 12 hiljada dinara? A kako od lokalne uprave ako joj se zbog štednje maksimalno smanje sredstva iz Republike? Neće li Vlada na ovaj način dovesti u pitanje funkcionisanje nekih škola?
Beloj Palanci nije smetalo to što je tako siromašna da postane mesto sa najvećim brojem doktora nauka po glavi stanovnika, ali pitanje je da li ćemo uspeti i dokle da održimo taj trend.
Složila bih se sa prethodnim diskusijama da je krajnje vreme da se posebna pažnja posveti nečem lepom u našim školama, a to su talentovana deca i ona koja na takmičenjima pokazuju posebne rezultate. Da to sa novcem nema mnogo veze govori i to što je prošle godine prvo mesto na republičkom takmičenju iz biologije, pored svih univerzitetskih centara, laboratorija i instituta osvojila devojčica iz OŠ "Ljupče Španac" iz Bele Palanke.
Takođe bih se složila da je bila greška što ocena iz vladanja unazad neko vreme nije ulazila u srednju ocenu. Mislim da je ona na taj način možda izgubila svrhu i pozvala bih predstavnike Ministarstva da ozbiljno razmisle o tome da i u nižim razredima ocena iz vladanja bude brojčana i da utiče na opšti uspeh, jer mislim da bi to doprinelo pravovremenom prepoznavanju problema u razvoju učenika.
Kao dugogodišnji prosvetni radnik, radila sam i u srednjim i u osnovnim školama, moram kratko da se osvrnem i na član 88, kojim se reguliše da školski kalendar propisuje ministar do 1. juna, a da, što je vrlo neprecizno, učenici imaju školski raspust.
Mislim da će se mnogi prosvetni radnici složiti da u poslednje vreme imamo nešto previše tih tzv. raspusta. Zar zimski i letnji nisu bili potpuno dovoljni, pa prolećni i jesenji, pa uskršnji? Proces obrazovanja zahteva određeni kontinuitet u radu i mislim da ovoliki broj raspusta prekida taj kontinuitet i umanjuje rezultate rada, jer nijedan učenik raspust ne koristi da nadoknadi ono što je propustio.
Ne mogu da se ne osvrnem na više puta danas pomenuti tzv. inkluzivni pristup ili način rada, ali s jedne druge strane. Naravno da nemam ništa protiv ovakvog načina rada, ali kao nastavnik moram da apelujem na ministra da ima u vidu da za takav način rada treba obezbediti sve što je potrebno. Kao prvo, nastavni kadar dovoljno osposobljen za takav rad.
Zamislite nastavnika u učionici sa 30 učenika, koji treba svima da posveti dovoljno pažnje i vremena, a on još ima jednog ili dva učenika kojima je iz bilo kojih razloga potrebna dodatna podrška u obrazovanju i vaspitanju. Ne mislim da decu sa bilo kojom vrstom posebnih potreba treba obavezno upisivati u specijalne škole, ali onda treba da uradimo sve, pa i da uložimo koliko god je para potrebno, da ni ostala deca u odeljenju ne budu ni za šta uskraćena.
Dolazim iz škole u kojoj je oko 30% učenika romske nacionalnosti. Verujte mi da učitelji i nastavnici ulažu neviđene napore da ta deca završe osnovnu školu. Mislim da je ovo poseban problem koji zaslužuje značajnu pažnju Ministarstva. Nastavnici moraju posebno da rade sa roditeljima ove dece, jer oni ne vide svrhu školovanja. Od šestog i sedmog razreda počinju decu da vode da obavljaju sezonske poslove, devojčice se u tom razredu već udaju i slično.
Da li, gospodine ministre, mislite da jedan nastavnik može sve ovo da uradi, da još drži časove dopunske i dodatne nastave, priprema učenike za takmičenja, vodi pedagošku dokumentaciju, drži roditeljke sastanke, prisustvuje seminarima za stalno usavršavanje, čita i permanentno se usavršava, i još ima vremena za svoju decu?
Obradovaćete, gospodine ministre, ovim zakonom mnoge, a ja bih da vas podsetim da ste vi ministar i onih 102 hiljade prosvetnih radnika. Poslanička grupa SRS podnela je određeni broj amandman, u pokušaju da popravi ovaj predlog zakona i da ga dovedemo u stanje da može da se primeni u državi Srbiji. Hvala.
U ime Poslaničke grupe SRS, podnela sam amandman na član 80. Predloga zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju, kojim sam tražila da se član 80. stav 1. briše.
U obrazloženju Vlade kaže se da amandman nije prihvaćen, jer se ovim stavom utvrđuje da garantni fond ima statut i druge opšte akte u skladu sa zakonom.
O ovome vam, dame i gospodo, svakog dana govore narodni poslanici SRS: svaki zakon koji usvajate u ovoj sali, odmah, na početku, još u prvih par članova, ili eventualno kasnije, podrazumeva formiranje dodatnih fondova, agencija i komisija, koje ponekad imaju vrlo široka ovlašćenja koja vrlo često ne mogu da budu adekvatno kontrolisana.
Pitanja organizacije i poslovanja garantnog fonda uređuju se statutom fonda, na koji saglasnost daje Vlada. Ako se garantni fond može osnivati tek dve godine posle stupanja na snagu zakona, vrlo je verovatno da se zaštita putnika i trećih lica može regulisati na drugi način, bez osnivanja garantnog fonda.
U vreme kada građani Srbije sve teže uspevaju da opstanu, a to podrazumeva samo da se prehrane i obezbede minimum egzistencije, Vlada ima smelosti da predloži formiranje još jednog fonda, a to znači ponovo predsednika, članove upravnih odbora, direktora i drugo. Dokle više? Što je država manja, administracija je sve brojnija.
Imam samo jedno pitanje – koja proizvodnja će zaraditi pare za svu ovu administraciju? Kada Vlada namerava da preduzme bilo kakve mere za pokretanje proizvodnje u ovoj državi? Dokle planirate da izmišljate radna mesta koja samo podrazumevaju primanje plate? Možda je ovo i suviše jednostavna rečeno, ali je to suština. Opet će se prijem kadrova vršiti po navodnom javnom konkursu i opet će, slučajno, samo DS ili G 17 imati potreban kadar, i opet će, po već viđenom scenariju, na budžetu biti partijski kadrovi.
Naravno, sedište ovog fonda biće u Beogradu, navodno zbog lakše saradnje sa sličnim institucijama, a sve u cilju pompezno najavljene decentralizacije i ravnomernog regionalnog razvoja.
Zato je stav SRS po ovom pitanju jasan: u sadašnjoj situaciji opšte ekonomske krize osnivanje još jednog državnog organa kao što je garantni fond je necelishodan i trošadžijski potez Vlade Srbije.
Podnela sam amandman na naslov iznad člana 96. koji glasi: „Isplata osigurane sume, odnosno naknada štete licu koje nije državljanin Srbije“ i tim amandmanom sam tražila da se ovaj naslov briše.
Tačno je, dame i gospodo, da strana lica kojima je na teritoriji Srbije prouzrokovana šteta imaju takođe pravo na isplatu osigurane sume, odnosno naknadu štete, ali je činjenica da ne mora, po mišljenju SRS, da bude formiran garantni fond da bi ovo bilo regulisano, jer već imamo udruženje koje će, i po obrazloženju Vlade, nastaviti da obavlja poslove iz njegovog delokruga do dana stupanja na snagu ovog predloga zakona.
Dame i gospodo, volela bih da znam da li oni koji podržavaju usvajanje ovog zakona mogu da mi odgovore samo na jedno pitanje – da li reči „teritorija Srbije“ podrazumevaju i teritoriju Kosova i Metohije? Za SRS to, naravno, podrazumeva i teritoriju naše južne pokrajine, ali nisam sigurna da to danas, 17. juna 2009. godine, podrazumevaju i svi članovi vladajuće koalicije i članovi Vlade.
Ako mislite da bezbroj puta ponovljena fraza da Srbija nikada neće priznati Kosovo može da nas ubedi da vi to stvarno mislite, varate se. Zašto onda ministar spoljnih poslova smatra da će biti sve više onih koji proces posmatraju sa strane i koji će zaključivati da pokušaj nametanja nezavisnosti, gde jedna strana dobija sve, a druga ništa, nije rešenje koje garantuje dugotrajni mir i stabilnost na Balkanu? Da li on to nagoveštava da bi rešenje gde obe strane dobijaju ponešto moglo da garantuje dugotrajni mir i stabilnost na Balkanu? Ne smem ni da pomislim na šta može da se odnosi ova insinuacija.
Zato nam nemojte servirati ovde zakone samo zato što morate da ih usvojite, čak i ako niste sigurni na kojoj teritoriji će moći da se primene. Hvala.
Kao član Odbora za evropske integracije izdvojila sam mišljenje o Predlogu zakona o zaštiti konkurencije, pa bih podsetila na par stvari.

U obrazloženju za donošenje ovog zakona kaže se da je unapređenje propisa o zaštiti konkurencije potrebno posebno posmatrati u kontekstu evropske integracije Srbije. Naime, prilikom sprovođenja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju posebna pažnja će biti posvećena ovoj oblasti, budući da je u samom sporazumu apostrofirana kao jedna od prioritetnih.

Zbog javnosti želim samo da istaknem da SRS sve vreme upozorava da šteta u budžetu Republike Srbije zbog primene privremenog trgovinskog sporazuma sa EU iznosi 267.000.000 evra, po ministarki Dragutinović.

Takođe, što se tiče Komisije za zaštitu konkurencije, ovim predlogom zakona daju se prevelika ovlašćenja ovoj komisiji.

Napisali ste u obrazloženju da su u proteklom periodu primene zakona koji je trenutno na snazi, a koji je donet 2005. godine, uočeni nedostaci u pogledu sankcionisanja utvrđenih povreda konkurencije, jer su postojala dva postupka: prvi, pred Komisijom, u kojem se razmatra i utvrđuje povreda konkurencije i drugi, prekršajni postupak pred nadležnim organom za prekršaje. Ovim predlogom zakona Komisiji se u nadležnost pripisuju ovlašćenja organa za prekršaje. Sada će Komisija utvrđivati postojanje povrede konkurencije i u istom postupku izricati propisane upravne mere usmerene na zaštitu konkurencije na tržištu.

Baš zbog ovako velikih ovlašćenja Komisije veoma je bitan i način njenog izbora. U obrazloženju se kaže da je postupak izbora predsednika Komisije i sastava Saveta uređen na način kojim se omogućava profesionalizacija, depolitizacija i podizanje nivoa stručnosti organa Komisije.

Tačno je da se u ovom predlogu zakona Vlada isključuje kao ovlašćeni predlagač i da je predviđeno da se izbor vrši na predlog nadležnog skupštinskog odbora, putem lista koje sadrže veći broj kandidata od broja koji se bira, a na osnovu, što je bolje, prethodnog javnog konkursa. Međutim, svedoci smo da i u skupštinskim odborima većina koja čini Vladu takođe ima većinu i da nesumnjivo može da utiče na izbor članova, što je u ovoj sali bezbroj puta potvrđeno.

Čak smo bili svedoci da se u neka tela, veoma važna, izaberu i predstavnici sa 125 prisutnih, a o tome koliko je, recimo, za G 17 stručnost iznad politike ne treba ni govoriti.

Činjenica je da kod nas sve u čemu učestvuje veći broj institucija veoma teško funkcioniše. Smatram da bi saradnja između većeg broja organa na kojoj se ovde insistira morala da bude veoma precizno regulisana, inače će omogućiti odugovlačenje postupka pred Komisijom i različite zloupotrebe.

Još jednom bih da podsetim da i ovaj zakon podrazumeva nova tela, kao što su savet i komisija, što naravno podrazumeva i dalje povećanje broja zaposlenih na budžetu, a to u vreme krize samo dodatno opterećuje budžet. Hvala.
Na Odboru za evropske integracije izdvojila sam mišljenje u vezi sa donošenjem zakona o vinu, jer mislim, u skladu sa stavom SRS, da postoje mnogo važniji segmenti života građana Srbije koji nisu dovoljno regulisani odgovarajućim zakonskim aktima, da bi se Vlada bavila pripremom određenih zakona jedino iz razloga da bi oni bili usklađeni sa zahtevom Evropske unije.
U obrazloženju u delu – razlozi za donošenje zakona, navodi se, obzirom da agrarna politika EU u prethodnom periodu nije dala očekivane rezultate po pitanju regulisanja tržišta vina i unapređenja konkurentnosti evropskog vina, 2008. godine se otpočelo sa sprovođenjem reforme vinogradarskog i vinarskog sektora u EU, koja je započeta objavljivanjem uredbe Saveta ministara 29. aprila 2008. godine o zajedničkoj organizaciji tržišta vina.
Brže-bolje smo, kao da smo rešili sve probleme, požurili da uskladimo zakon o vinu sa zakonodavstvom EU. Svi se slažu da Republika Srbija ima veoma povoljne uslove za gajenje vinove loze i proizvodnju visoko kvalitetnih vina, po čemu je nekada bila prepoznatljiva ne samo u EU, već i u svetu, ali obzirom na jako umanjena sredstva agrarnog dela budžeta, nisam sigurna da će bilo koje usklađivanje našeg zakonodavstva sa zakonodavstvom EU omogućiti bolji pristup domaćih proizvođača međunarodnom tržištu.
Obzirom da su u Srbiji drastično smanjene ili potpuno ukinute subvencije za poljoprivrednu proizvodnju, a da se agrarna politika EU zasniva na mnogobrojnim subvencijama, mislim da ni usvajanje svih ovih zakona ne može mnogo pomoći našim poljoprivrednim proizvođačima. Analizirajući zakon o vinu, nisam mogla da se ne prisetim vremena kada sam kao đak u školi, koja je imala preko 1.000 učenika, učestvovala u berbi grožđa u vinogradu zadruge koja je imala na desetine hektara.
Predeo Sićevačke klisure uvek je bio poznat po dobrim vinima, kao i belopalančka kotlina po dobrom grožđu. Međutim, dugogodišnjom lošom agrarnom politikom propali su veliki društveni vinogradi i vinarije, a mi sada moramo da se prilagođavamo promenama trendova na tržištu EU i da razvijamo male porodične vinarije.
Obzirom da je u današnjoj štampi ministar Dinkić najavio povećanje subvencije poljoprivredi, a do sada bar od onoga što je on obećao nikada nije bilo ništa, znači da će poljoprivrednici uzalud čekati subvencije, kao što građani Srbije uzalud čekaju obećanih 1.000 evra za akcije.
SRS neće glasati za ovaj zakon, jer on ne rešava nagomilane probleme u proizvodnji grožđa i vina, ne sprečava mogućnosti malverzacije i falsifikovanja kvalitetnih vina, niti daje jasnu sliku o tome kako će i na koga uticati rešenja predložena u zakonu.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani, u ime poslaničke grupe SRS podnela sam amandman na član 4. stav 1. Predloga zakona o zabrani diskriminacije, kojim se predlaže da se u članu 4. stav 1. promeni i glasi: Nadležni državni organi su dužni da svima obezbede istovetnu zaštitu prava i sloboda, bez obzira na različita lična svojstva.
Dame i gospodo, radi se o tome da građani ne mogu da uživaju jednak položaj i jednaku pravnu zaštitu, kako stoji u prvom stavu člana 4. Predloga zakona o zabrani diskriminacije, ako im njihova država i nadležni državni organi to ne obezbede, što se precizira ovim amandmanom.
Kada biste stvarno želeli tačne i precizne zakone, vi biste prihvatili ovakve amandmane SRS, a ne bi ih unapred odbacivali. Naprotiv, želite zakone koji imaju dovoljno prostora između redova, da možete selektivno da ih primenjujete, kako i kada i na koju grupu građana vama odgovara.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani, danas dok deca u osnovnim školama u Beogradu pišu za domaći zadatak pisma Tadiću ili ga crtaju takođe za domaći zadatak, koji im inače zadaje direktor škole, ne znam kad mu je rođendan, izgleda da će početi uskoro i štafetu da mu nose, u mnogim školama u Srbiji deca svakog dana strepe da li će im plafon u učionici pasti na glavu, da li će učionica biti zagrejana, voze ih u centralnu školu da samo vide kako kompjuter izgleda. Dok u nekim školama nastavnici uče decu odmalena kako se poltronski ponašaju prema vlasti...
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SRS podnela sam amandman na član 5. Predloga zakona o zabrani diskriminacije tako da se menja i glasi: "Diskriminacija se u društvenom životu manifestuje u obliku posredne i neposredne diskriminacije, povrede ustavnog načela jednakih prava, sloboda i obaveza, pozivanja na odgovornost, udruživanja radi diskriminisanja drugih pravnih subjekata, govora mržnje i uznemiravanja i ponižavajućeg postupanja.
Dok Skupština Srbije raspravlja o ovom zakonu koji ima cilj samo rušenje tradicija i morala srpskog naroda u svim sferama društva, kao i to da se legalizuje ponašanje koje na našu decu u obdaništima i školama i na naše potomstvo može veoma pogubno da deluje u svakom pogledu, u našoj stvarnosti i dalje su nezaštićeni maloletnici na ulici, bolesni, nezbrinuti i svi nejaki kojima je država dužna da obezbedi po svim zakonima sva prava. Hvala.
Podnela sam amandman na član 7. Predloga zakona o zabrani diskriminacije kojim tražim da se u navedenom članu reči – zabrane diskriminacije – brišu.
Ako već Ustavom imamo zagarantovanu jednakost o kojoj se i u samom članu 7. ovog predloga zakona govori, zašto onda ponovo isticati zabranu diskriminacije? Zašto imate potrebu da je stalno pominjete? Koja to diskriminacija može biti opravdana zakonitim ciljem i koja sredstva za postizanje takvih ciljeva mogu biti primerena i nužna? Da li, gospodine ministre, ovom igrom reči u članu 7. Predloga zakona u stvari samo pokušavate da zabašurite sopstvenu nespremnost i nespremnost čitavog državnog aparata, da se uhvati u koštac sa široko rasprostranjenim različitim oblicima diskriminacije u Srbiji.
Dame i gospodo, svakodnevno smo svi svedoci da je u Srbiji sve više nezaposlenih, sve više onih koji ni za hleb ne mogu da sastave od prvog do prvog, a kamoli da plaćaju račune od pre deset godina, koji ne mogu da školuju svoju decu, koji ne mogu da se leče.
Svakodnevno na naslovnim stranama dnevnih listova čitamo o starima koji su umrli od gladi, od zime, od samoće. Svakodnevno imamo primer silovanja, višestrukih monstruoznih ubistava i maltretiranja. U šta se ovo narod Srbije, gospodo, pretvara pod vlašću DS? O čemu oni vode računa? Ako u najskorije vreme ne odu sa vlasti žuti, Srbiju mogu odvesti samo u propast.