Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Paja Momčilov

Govori

PRVA SEDNICA

12-05-2007

Poštovani narodni poslanici, mislio sam da se javim pod stavkom replika, ali čini mi se da je zgodno i da ukažem na povredu Poslovnika. Tačka je, naravno, ona gde se govori da je neko pogrešno protumačen. Dakle, o čemu se radi? Gospodin Petrović je izvoleo da kaže otprilike ovo – da se ovde vodi politička borba, da smo mi željni borbe, arene, da mi ovde pravimo jednu predstavu iz čistog politikanstva, a da su njegovi motivi zaštita državnog interesa. Mislim, koliko je smešno, ne treba ni govoriti.

Zamislite o čemu govori gospodin Petrović. Ako se u istom momentu ne prekrši Poslovnik i ne predloži novi kandidat i ne izabere, država će jako trpeti i ako jedan dan ne bude imala predsednika. Da vas podsetim, Skupština ima potpredsednike, gospodine Petroviću i jedan dan izdržaće i takvi potpredsednici.

Gospodine Petroviću, nemamo biografiju uvaženog kolege koga predlažete. Šta vi hoćete od nas i šta tražite? Gospodin kandidat, koliko vidim, ima tridesetak godina, koliko mogu metrički da ocenim, i ništa drugo ne znam o njemu. Ne znam njegove vrline i njegove mane. U ovakvom domu vi dajete takav predlog, nudite mačku u džaku. Sram vas bilo, zbog Srbije. (Aplauz radikala.)

Na kraju krajeva, ako i pristupite glasanju, videćete da je to neprincipijelna tiranija. Interesantna je samo ova grupacija legalista koji se zalažu za pravnu državu. Kako mogu da učestvuju u tome, to je interesantno, a traže pravnu državu. Ne tražim odgovor, jer, bože moj, oni imaju neke svoje brige i probleme, pa ja neću da ulazim u to.

Ovih dana se ovde mnogo govorilo sa patosom, tiradama, lepim citatima, bilo je mnogo nepotrebnog žara, pravio se suviše teatar, bilo je tu sarkazma i svega. Zbog toga ću ja vama ovde sada kazati jednu narodnu poslovicu – po jutru se dan poznaje. Takođe bih vam rekao i onu crnogorsku – što se grbo rodi... Znate nastavak. Hvala.

PRVA SEDNICA

12-05-2007

Član 101. Rekao sam da je poslanik dužan sa uvažavanjem da se odnosi prema ostalim poslanicima. Gospodin Jovanović, interesantno, već iks puta izlazi ovde da, u jednom čudnom maniru, drži lekcije nama srpskim radikalima, kaže sve i svašta. Dobro što kaže sve i svašta, to nije toliko ni važno, hoću samo na jednu stvar da ga podsetim.
Kazao je u svom izlaganju da treba smeniti Nikolića zbog raznih stvari i da mu uopšte nije stalo ni do Nikolića, ni do onog drugog, onaj drugi je Koštunica. Gospodine Jovanoviću, srpskom narodu nije stalo do vas, budite svesni toga. Vi udruženi, skupljeni sa koca i konopca, dobili ste jedva 5%, vi u srpskom narodu ne uživate toliki ugled da možete da reprezentujete srpski narod.
Gospodine Jovanoviću, moram da vam kažem, ova vaša dresirana verzija govora, koja se ponavlja, verbigeracija, tako se naziva u stručnim terminima, mene već zabrinjava, kao što me zabrinjava i odsustvo vaše kritičnosti. Odsustvo kritičnosti, zar vi ne shvatate koji deo srpskog stanovništva predstavljate, stvarno je za veliku brigu.
Želim da vam kažem još nešto. Kada neko izlazi i kaže vam da je on stalno u pravu, onda, verujte, to nije demokrata, to je ono što ide ka autokratiji, to je ono što ide ka totalitarizmu. Vi ste predstavnik totalitarizma u ovom parlamentu, jer svaka vaša je u pravu. Narod, doduše, to ne priznaje, a vi ste svesni da su vaše vrednosti vrlo visoke, vaš vrednosni sistem. Šta je vaš vrednosni sistem – džipovi, telohranitelji, i vi se na to smejete. Smejte se vi, milion ljudi u Srbiji posla nemaju, nemaju telohranitelja, nemaju džipove. To je vaš vrednosni sistem, tome vi pripadate.
Kažete, srpski radikali se ne pridržavaju zakona, a vi javno izađete i kažete – Ustav mene ne interesuje, to je stvar tako nepravedno doneta. Otkud vam pravo da govorite o legitimitetu, legalitetu, kada Ustav, vrhunski dokument ove zemlje, ne priznajete. Malo se sredite, nešto sa kritičnošću nije u redu; zašto, ja ne znam.
Hvala.
Dame i gospodo, narodni poslanici, evo i danas ovde mi, poslanici SRS, vodimo monolog, ne vodimo dijalog sa predstavnicima predlagača, što je žalosno. Ja sam rekao i juče, mi prisustvujemo sumraku parlamentarizma u Srbiji jer ovde se kroz dijalog i kroz razmenu mišljenja ne dolazi do kvalitetnih rešenja, nego se ovde, nažalost, vrši i demonstrira čudna praksa parlamentarnog ponašanja od strane i vladajućih partija, a bogami i od predstavnika izvršne vlasti.
Ne znam koju funkciju imaju ove gospođe? Da li su stenografi ili su nešto drugo? Mi stenografe imamo. Ne razumem funkciju ovih gospođa.
U onoj nacionalnoj raspravi smo rekli par stvari - da mi ne možemo glasati za ovakav rebalans budžeta iz čisto principijelnih razloga, ne zbog toga što hoćemo da kočimo rad Parlamenta, da sprečavamo normalno funkcionisanje države, nego zbog krupnih nedostataka koje ovaj predlog rebalansa sadrži.
Podsetiću vas samo na to da smo jasno kazali da uopšte nema budžetske kontrole. Možemo reći da u ovoj zemlji vlada pravni haos, ili anarhija, jer se zakon o državnoj revizorskoj instituciji, koji je donet pre godinu dana, ne poštuje i preko toga se prelazi. To je nedozvoljeno. Gospodin ministar nam nije dao analizu dosadašnjeg ostvarenja budžeta. U štampi pročitamo da je ostvaren suficit, do sada 9,7 milijardi, a kako još da se dobaci do 32 milijarde, koliko je bilo predviđeno prethodnim budžetom.
Vidimo da se menja potpuno budžetska metodologija prikazivanja rashoda i prihoda, a ne znamo zbog čega, nemamo jasnih objašnjenja, niko da kaže zbog čega.
Mogli bismo da pričamo u nedogled. Naravno, i taj famozni suficit. Gospodin Krasić je jasno govorio šta to znači, neću ponavljati, to je jedna fiktivna tvorevina koja ima za funkciju samo jedno.
Kada smo usvajali budžet krajem prošle godine, suficit je imao da posluži samo otplati inostranih dugova. Kako je on namican?
Kresanjem javne potrošnje, uskraćivanjem prava bolesnim ljudima, izvesnim socijalnim kategorijama, i to je jasno. Hvalili smo se da možemo da 1,3 posto bruto dohotka prikažemo kao suficit, otkidanjem od prava građana. To je funkcija suficita.
Funkcija prethodnog budžeta koji je usvojen u ovom parlamentu je, upravo, samo to – cedi od naroda što više može, da bi se obezbedila sredstva u fondovima, kako bi mogli da se otplate dugovi. A šta je funkcija ovog rebalansa, još jedan dodatak – predizborna kampanja. Ali, čija? Stranaka na vlasti.
Onda je nastao famozni Nacionalni investicioni program i plan. Mislim da je to potpuno jasno danas. Pitanje je samo u kojoj mi to državi živimo kada se ne poštuje zakon, a priča se o zakonu i institucijama.
Naša država, nažalost, sve više naliči banana republici. O tome su govorili moji prethodnici. Imamo ministre koji se lažno predstavljaju, koji nisu izabrani u ovom parlamentu i koji zastupaju naše interese i interese države. Gde to ima?
Imamo predsednika države koji dozvoljava sebi da šalje naše vojnike u Avganistan, a očekujemo da će Irak biti sledeća etapa. Navodno, mi se sada borimo protiv terorizma.
Naravno, to nisu mirovne misije, to su misije borbe. Nekada, kada je srpski vojnik išao u misije u strane zemlje, išao je u mirovne misije i bio dobrodošao za obe suprotstavljene strane.
Vojska je uništena i došli smo do toga da ne možemo da branimo državni suverenitet i teritorijalni integritet, a idemo da ratujemo za šaku dolara i da krvarimo za tuđe interese. Svoje ne možemo i ne smemo da branimo, ali interese "velikog brata", koga, eto, na jedan čudan način, naravno, našminkanog, možemo na ekranima jedne poznate televizije da upoznajemo, smemo.
Gospodin Mirčić je podneo amandman ispred SRS, predložio je rešenje da se u članu 7.
Razdeo 7 funkcija 310 ekonomska klasifikacija 512 "Mašine i oprema", u koloni 6, iznos "1.610.000.000" zamenjuje iznosom "2.184.528.000", a u koloni 8 - iznos "1.640.000.000" zamenjuje iznosom "2.214.528.000", a ekonomska klasifikacija 551 briše.
Šta to znači? Ovaj razdeo se odnosi na Ministarstvo unutrašnjih poslova.
Mi samo tražimo da se ono što je pod razdelom 551 i zove se Nacionalni investicioni plan, a što su, u stvari, planovi i programi Ministarstva koji su vezani za tekuće investiciono održavanje i kapitalne investicije, nađe na svom pravom mestu, da se ta sredstva koja su opredeljena, tobož, Nacionalnim planom, samo pomere i da budu deo plana i programa raspodele sredstava koja su opredeljena Ministarstvu unutrašnjih poslova.
Jedna interesantna stvar, kada je reč o Ministarstvu unutrašnjih poslova. Pre 2000. godine, govorilo se za Miloševićev režim kako je to policijska zemlja, a tada je bilo 20.000 policajaca. Mi danas živimo u demokratskoj zemlji gde ih ima 30.000. Koja je sada policijska zemlja?
Naravno, govorilo se da kriminal cveta, korupcija. Ne cvetaju li danas kriminal i korupcija?! Pa, onda su bila ubistva. A sada ne prođe nedelja da nismo svedoci nekog obračuna, opet nekih čudnih družina, i pored toga što imamo veći broj policajaca, a nemamo problem Kosova i ne možemo na Kosovu naše policajce da koristimo da brane srpski živalj koji se tamo nalazi.
Mi, nažalost, vodimo jedan čudan razgovor u jednom čudnom parlamentu, gde nam se ništa ne odgovara. Bio sam slobodan da kažem da ovaj predlog rebalansa budžeta, ovako sačinjen, predstavlja bruku za ovaj parlament. Čovek bi rekao da sam formalista, da zameram nešto čemu ne treba zameriti, ali ovde ćete videti takva materijalnih čuda, naravno, na koja nam neće biti odgovoreno.
Da mi ne bude zamereno da ulazim u nešto što ne razumem i ne znam, govoriću o zdravstvu, u to se najviše razumem.
Ko će meni da objasni stavke za zdravstvo? Pitao sam zašto usluge po ugovoru sada dobijaju više para i šta to znači? Izdvojena su budžetska sredstva za finansiranje Crvenog krsta Srbije i posebno je u stavkama Ministarstva izdvojeno za nevladine organizacije, pa se opet kod Crvenog krsta izdvajaju sredstva za nevladine organizacije.
U svakom razdelu vidite nevladine organizacije. Koje su to nevladine organizacije, a žive od vladinih, državnih para? To su državne organizacije ako se finansiraju odavde. Pustite tu igru i taj govor nevladin, a kada su potrebne pare, onda smo vladini miljenici.
Recimo, postoji budžetski fond za sprečavanje bolesti izazvanih konzumiranjem duvana. Ko zna šta se tu odvaja. U prethodnom predlogu budžeta imate izvore finansiranja i primanja od inostranih zaduživanja, odjednom sedam milijardi, a kada smo usvajali budžet, pre manje od godinu dana, bila je jedna milijarda. Otkud šest milijardi razlike? Objasnite to.
Ovde je jedan galimatijas, haos, jedna falš matematika. Ako kažem da je falš, onda je za vas to još i dobro, ili je podvala.
Vi nas ovde magarčite, ne dajete objašnjenja, a onda ostavljate prostor za naše sumnje, i to najgore.
Juče sam obrazlagao, stavite u Nacionalni plan nabavku vozila za dijalizu i Hitnu pomoć, 100 vozila. Juče sam nabrojao i vi kažete da to nije nabavljano. Pobrojao sam iz štampe oko 260 kola. Čujemo juče na konferenciji za štampu u Hitnoj pomoći da je tamo haos, a haos je u mnogim zdravstvenim ustanovama Srbije danas. Nazovu iz Hitne pomoći, uporno traže sastanke sa nama i kažu da su prodali norvešku donaciju za vanredne situacije. Znači, uzimaš od naroda pomoć, prodaješ je, i to je saopšteno na konferenciji za štampu, sindikalci govore.
Ko će da objasni ovih sedam milijardi i za šta su?
Dva su velika zdravstvena problema u Srbiji, kardiovaskularna oboljenja, karcinom i rak. Da postoji fond za sprečavanje tih bolesti, pa da razumem. Potcenjeni smo, a ja razmišljam zašto gospodin Mlađan Dinkić istrčava, možda ima državnih poslova, možda ima nekih obaveza, to mogu da razumem, ali ima zamenika kojeg može da ovlasti i taj treba da sedi ovde i odgovara. Ne znam koliko zamenika ima, ali ima pravo da ovlasti nekoga da nam objašnjava ovde. Taj gospodin, jednostavno, zbriše, jer nema šta da kaže, a zna da će, nažalost, mehanizmom kojim su se do sada služili, to je neprincipijelna koalicija kojom se vlada danas u ovom parlamentu, a bogami i u Srbiji, sve što bude ovde dato biti izglasano, makar to bilo na sramotu ovog parlamenta i našeg naroda.
Politika koju vodi ministar Dinkić nije dobra. Ona je štetna po narod Srbije, i to treba kazati, ona je u interesu stranog faktora, ne znam kojeg. Neću ni da ulazim u to. Pitajte male privrednike kako se poreskim nametima i načinom kako se porez ubira i harači uništava mala privreda! Mali preduzetnici ne mogu normalno da rade ako hoće da izmiruju poreske obaveze.
Sad je krenula neka hajka preispitivanja imovine. Koga ispituju? Političke neistomišljenike Počeli su poštene lekare da pozivaju na razgovore i na proveru imovnog stanja. Trebalo je krenuti od ministra zdravlja, od mene, od ljudi koji ovde sede, a ne od poštenog sveta prema kome sada sprovode očigledno zastrašivanje.
Moram to da kažem i dužan sam, jer građani upozoravaju na to. Odmazda se sprovodi prema malim privrednicima, prema sitnim zanatlijama. Jer, kad ti nekog kazniš za prekršaj, to je u redu, ali kada mu zatvoriš radnju i ne može da stiče sredstva, to je odmazda, to je čist fašizam i nacizam, u službi novog međunarodnog poretka. To je sasvim jasno. Prema tome, mi radikali nećemo glasati za ovo, a vama predlažem da usvojite naš amandman. Naravno, znam da nećete to učiniti, ali to opet ide na vašu savest.
Hvala. Dame i gospodo narodni poslanici, mogao bih slobodno da kažem da je ovo polutužni skup (a jednom sam rekao da je to tužni skup), jer je na zamiranju parlamentarni život, što rasprava apsolutno i pokazuje. Radimo na čudan način, ministar je povremeno prisutan, većim delom nije prisutan, a postavljamo pitanja na koja ne možemo da dobijemo odgovore.
Danas raspravljamo o amandmanima; razumemo da je to po hitnom postupku, tako je sazvana sednica, ali mi nemamo odgovore Vlade na naše amandmane. To je moguće po Poslovniku, ali to bi trebalo da bude izuzetak i to je moguće možda za neke nevažne zakone koji tretiraju neka manje važna pitanja za državu i društvo.
Znači, ovde se vodi razgovor gluvih i ljudi koji neće da se saslušaju. Posebno je interesantno da izvesni poslanici, rekao bih iz pozicije pre svega, iz većine koja vlada Srbijom, dozvoljavaju sebi da zameraju srpskim radikalima kada diskutuju, kažu se razne stvari, navodno to nije u redu, vodimo prazne razgovore, pričamo neargumentovano i slično. Međutim, jasno je da te stvari nisu u redu i to je na tragu totalitarizma i tiranije, naravno, većine koja vlada.
Preći ću na sam amandman. Ispred Srpske radikalne stranke uložio sam amandman na član 15. Naš predlog je da se ovaj član u celosti briše. Pitanje je šta sadrži ovaj član.
Kada smo u načelnoj raspravi pričali o rebalansu budžeta, pa i o ovom Nacionalnom investicionom planu, pa i o osmoj reviziji Zakona o budžetskom sistemu, to samo po sebi dovoljno govori da nešto nije u redu ili sa zakonima koji se donose od strane demokratske vlasti od 2000. godine naovamo ili da je to nešto drugo, mi smo jasno kazali da nećemo glasati za ovaj zakon, niti za predlog rebalansa budžeta, jer sve mere koje se predviđaju ovim zakonom, ovim investicionim planom nisu u interesu građana Srbije.
Monetarna politika koja se vodi od strane Narodne banke, fiskalna politika koja se vodi od strane gospodina ministra, pa i ova brošura koja govori o Nacionalnom investicionom planu prvenstveno su u interesu sledećeg – otplate dugova, ceđenja stanovništva do zadnjeg dinara i do zadnje kapi krvi, da bi se obezbedilo servisiranje dugova prema svetu, a nikako poboljšanje životnog standarda naših građana.
Mi vodimo razgovor gluvih, mi vama govorimo da je prosečna plata u Srbiji 26.000, a vi nama kažete da je to dobro i da se sa tim lepo živi.
Mi vam kažemo da je u Beloj Palanci prosek ličnog dohotka 7.000 i da potrošačka korpa danas, računata bez evropskih standarda za koje se vi zalažete, znači bez izdvajanja za sport i kulturu, samo za hranu i ono što je najnužnije, iznosi 26.000 dinara. Opet vi nama pričate kako je to dobro i da smo na putu da bude dobro.
Nije tako, niti ove mere koje predlažete, ni ovaj budžet, pokazuju da će našim građanima biti dobro. Šta će onome ko je danas bolestan i ko je bez posla ono što vi kažete da će biti bolje za pet godina? Njemu treba da bude bolje sutra, ako već danas ne može da mu bude bolje. Onaj ko može tako nešto da ponudi ljudima, taj će biti narodna vlada i taj će moći da se ponosi time.
Ovde ste nam dali mnoge ekonomske pokazatelje. Tu je bilo podataka i šta vam kaže izveštaj Evropske komisije za 2005. godinu. Samo to citirajte, da vam mi to ne citiramo, pa ćete videti šta su kazali za Vladu gospodina Koštunice. Dalje, tu je opet izveštaj Evropske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, kaže da od 2002. godine do 2005. godine cveta korupcija u Srbiji i da od dva do četiri posto bruto nacionalnog dohotka, minimum, ide na korupciju. Zašto o tome ćutite? To kažu vaši prijatelji iz inostranstva. Molim vas, kompletna istina treba da se iznese.
Član 15. predvideo je opet ono sa čime se apsolutno ne slažemo – da Ministarstvo finansija i ministar kontrolišu kako se troše budžetska sredstva. Onda je podeljen ovaj član na član 66. i na član 66a. Tamo se govori o centralnoj jedinici za harmonizaciju i o internoj kontroli.
Prethodno je gospodin Jojić postavio pitanje ko kontroliše kako se troše budžetska sredstva u Srbiji – niko. U sistemu koji za sebe kaže da se zalaže za zakonitost i za institucije flagrantno se krše i Ustav i zakoni. Navešću konkretan primer da ne bismo pričali prazne priče, a to je za one koji nam zameraju da pričamo prazne priče.
Ovaj parlament je 2005. godine doneo Zakon o državnoj reviziji, za institucije za reviziju. Maja 2005. godine trebalo je da budu oformljeni organi koji bi kontrolisali, neću da nabrajam šta sve, ono što vi u stvari danas hoćete da kontrolišete u celini. Taj zakon, koji je 2005. godine doneo ovaj parlament, jasno kaže da su subjekti kontrole državnih revizora svi direktni i indirektni korisnici republičkog budžeta i sredstava. Neću dalje da čitam ovu odredbu.
Vi ćutite o tome, odnosno na taj način suspendujete ovde jedan zakon koji je kada je ovde donošen bio odobravan i svi ste vikali da je to evropski zakon, mi to moramo da podržimo. Vi ga niste sproveli i kazali ste da je to stvar Skupštine, kao da mi ne znamo da je Skupština igračka u rukama vlasti i da je ovaj parlament, ova parlamentarna većina sluškinja Vlade Republike Srbije.
Možda je to dobro, neću to da komentarišem.
(Aplauz radikala.)
Na taj način obmanjujete narod i kažete da to nije htela Skupština. Nije tu kriv ni predsednik Skupštine, to je nama potpuno jasno, jer je to van njegovih moći – da nametne autoritet Skupštine ovoj vladi. To je naša realnost.
Zato mi živimo u jednom improvizovanom svetu od demokratije, od društva; od 2000. godine ne da nema boljeg života, ima, naravno da ima nekih olakšica. Pazite, kada su bile ekonomske sankcije, normalno je da se teže živelo, pa i kada je bilo bombardovanje, normalno je da se teže živelo. Sada nemate sankcije, nemate bombardovanje; dobili ste četiri milijarde evra pomoći, a uzeli ste 5-6 milijardi kredita, gde vam se to vidi, u ovim sitnim pomacima, šta vi radite? Vi zamlaćujete ovaj narod i pričate priče.
Ono što je naša najveća rak-rana, i to Zapad već vidi, to je korupcija. Vi ne odustajete od toga, dogovorili ste se između sebe, nećemo se dirati, koliko ko uzme neka uzme, nema progona, i zbog toga nema ni borbe protiv korupcije, a ko je osuđen? Karića ste uhvatili samo, on je kriv za sve. Gde su vam ostali, da vam ne nabrajam, jer postoje krivične prijave protiv gomile drugih. Šta je privatizacija, nego jedna pljačka, ali da o tome ne pričamo mnogo.
Znači, mi smo iz dva razloga, pošto postoji prethodni zakon koji se ne sprovodi u ovoj zemlji, jer ovde svi ćute... Drugi razlog, iskreno da vam kažem, nemamo poverenja u vas da vi sve to kontrolišete, ne zbog vas lično, ne vidimo koji su to mehanizmi koji će vas kontrolisati i obuzdati u nekim namerama, jer one možda postoje, možda ne postoje, da ja ne špekulišem, ali čovek može i da pogreši. Kako ćete biti kontrolisani? To u ovom zakonu niste predvideli i zbog toga ovo ne valja ništa, ovo treba sve brisati i to treba da bude jasno narodu i zbog toga smo mi protiv ovoga.
Sada ću da vam navedem samo jedan primer, ja sam lekar, pa može nešto iz zdravstva, iz ovog vašeg fenomenalnog marketinškog plana za naredne izbore koji se zove Nacionalni investicioni plan. Vi kažete ovako u njemu, uopšte, budžet, rekao sam i juče, potpuno je transparentan, a vaš budžet je netransparentan, jer ništa se ne vidi na šta pare idu, nismo videli analizu na šta su do sada trošene; terate nas da pravimo rebalans budžeta, niste obrazložili ni kako je do sada trošen, ni gde, i mi to ne možemo da vidimo. Kako onda vi pretendujete da budete ozbiljna evropska uprava i vlada, kada na takav način radite?
Samo pogledajte onaj budžet koji ste dali kao knjigu, koji je tako urađen, haos i galimatijas, nijedan evropski parlament nema takav budžet ni rebalans budžeta. Ovaj zakon je uljuđen i liči na jedan predlog o kome pričamo. Onaj centralni budžet što imate, to je sramota.
Da se vratim na ovo što sam pričao, da ne bude priča prazna, da je popunimo konkretnim činjenicama, kaže se ovde – oblast nabavke sanitarnih vozila. Samo bih rekao prethodno, molim vas, ovaj investicioni plan, to je jedna stvar koja je kao najobičnije tekuće investiciono održavanje, dakle, kapitalne investicije i sadrži ga svaki normalni budžet u svakoj zemlji i onda se ne zove taj budžet nekim super imenom i nekom mudrom konstrukcijom. Znači, ovde se radi o tekućem investicionom održavanju objekata za koje je zaduženo određeno ministarstvo i, naravno, o kapitalnim investicijama koje postoje svuda u svetu i ništa to novo nije. Prema tome, nije potrebno posebno ime.
Interesantna je stvar, kaže se ovako – Ministarstvo zdravlja Republike Srbije, na osnovu utvrđenih prioriteta, uradilo je projekat nacionalnog investicionog plana nabavke 20 vozila za prevoz pacijenata za hemodijalizu i nabavci 80 sanitarnih vozila, pa onda se dalje kaže reanimobila... Sada ide obrazloženje – postojeća vozila za prevoz pacijenata za hemodijalizu i reanimobili kojima raspolažu zdravstvene ustanove nabavljena su osamdesetih godina prošlog veka, pri čemu u nekoliko poslednjih godina nije bio obnovljen vozni park.
Čovek, kada bi to čitao, može stvarno da kaže da je to katastrofa, jer se nije tako dugo menjalo ništa, kupovalo, pa daj brže-bolje da kupujemo, ali ne možete vi, pošto je kod nas sve nešto transparentno i sve je koncentrisano u rukama jedne vrhuške. Kao što ovim članom hoćete da koncentrišete moć ministra da daje i da kontroliše sve, tako je isto i u medicini.
Ali, mi čitamo štampu i novine, kaže ovako – 2.4.2003. godine (ovo će prijati i gospodinu predsedniku parlamenta da čuje) njegovo kraljevsko visočanstvo prestolonaslednik Aleksandar II i princeza Katarina, sa velikim uspehom, okupili su mnogobrojne prijatelje na dobrovoljnoj večeri u četvrtak 27. marta 2003. godine u Atini i prikupili su 300.000 evra kroz donacije zdravstvenim ustanovama u Srbiji i Crnoj Gori, a one će se koristiti za kupovinu zdravstvenih kola i aparata. Znači, 2003. godine kola su kupovana.
Onda dalje, izveštaj Evropske agencije za rekonstrukciju u Srbiji, bilten iz 2004. godine, pa kaže ovako – izvesna gospođa Kašiković iz Užica kaže: 24 instituta za zaštitu zdravlja u Srbiji dobila su ključeve novih automobila marke "opel korsa", kao deo nastojanja Evropske unije da pomogne zdravstvenim ustanovama u Srbiji programom kojim rukovodi Evropska agencija za rekonstrukciju.
Čitamo dalje novosti u 2005. godini, pa kaže ovako – Srbija sada ima 150 vozila hitne pomoći više nego godinu dana ranije, znači 2004. godine. Znači, 2004. godine 150 vozila je kupljeno, sanitarnih, u Srbiji, pa da ne čitam dalje.
Kaže dalje, BETA, u Subotici lep sastanak, gospodin Labus, pa je onda tu i gospođa Dulić i ministar zdravlja, kaže se – prema rečima ministra zdravlja, Mađarska je 2003. godine kupila 150 novih vozila hitne pomoći i ponosila se tim brojem, a Srbija je isti broj vozila kupila u toku prošle godine, dok je za ovu godinu planirala 50 novih. Znači, 150 i 50 to je 200. Sabraću vam posle na kraju.
I gle sad, ministar vozi kola, je li tako, vidi se, u lepom društvu, i kaže se opet – Evropska komisija, nećete naći baš svuda kod nas da je to sve objavljeno, kaže ovako, 25 terenskih vozila, pokretni dom zdravlja.
Da ne nabrajam sve redom, to je sve zajedno skoro 300 vozila, a kaže se da nije od osamdesetih godina ulagano u ovaj fond. Šta onda vi radite? To nije u redu. Trebalo je pošteno, kada hoćete pare negde da usmerite, da kažete – toliko i toliko vozila imamo, toliko je ispravno, toliko neispravno, standardi svetski su takvi i takvi, a nama treba još toliko, i ne bi bilo problema. Sve što činite, sve je ovo prevara i laž, a situacija u zdravstvenom sistemu je katastrofalna. Da ja o tome ne pričam, ima vremena, daće bog, progovoriće neko i o tome. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, kao što ste čuli, SRS neće glasati za ovakav predlog budžeta. Mislim da je već dovoljno jasno iz izlaganja mojih prethodnika zbog čega mi to nećemo raditi, ali nije na odmet da se, možda, i sa aspekta jednog lekara analizira Predlog rebalansa koji je večeras pred nama.
Kažu da je budžetski zakon najvažniji zakon za jednu skupštinu. Po interesovanju i odzivu poslanika u ovoj skupštinskoj sali i po broju govornika, to se baš ne bi moglo reći.
Iskoristiću sam početak da ponovo uputim jednu formalnu zamerku predlagaču. Imamo ovde ovaj materijal, preko 300 strana, koji je prilično neuređen, koji ne liči na ozbiljnu tvorevinu jednog ozbiljnog ministarstva. Ako pogledate paginaciju, koja je pisana rukom, ako pogledate na šta sve ovo liči, to stvara sliku neurednosti. Za finansije to ne bi smelo da važi, ljudi barataju brojkama, a brojke su prilično egzaktne. Kad prođete pored Ministarstva finansija, ovog uzurpiranog našeg ministarstva, bivšeg Zavoda za statistiku SRJ, vidite kako je nalickano spolja i iznutra, a pred nas se stavlja ovakav dokument. Veliki je problem ako neko hoće da pronikne u ove brojke, jer su sitna slova i brojke, skoro nečitljivo, prljavo, neuredno, maltene, ovo liči na posleratnu šapirografiju, kada smo imali šapirografe. Pogledajte, ako nisam u pravu, kažite da nisam u pravu.
Kada čovek vidi ko je potpisao, potpredsednik Vlade Ivana Dulić, onda nije ni čudo. To je gospođa koja je, kada je izabrana na mesto potpredsednika Vlade, izjavila da ima tri glavna cilja: prvi, hapšenje generala Mladića, drugi - objedinjavanje demokratskih stranaka da se suprotstave radikalima i treći cilj je nastavak pregovora sa Evropom.
Na stranu to što među tim ciljevima nigde nema nešto što bi se normalnom čoveku učinilo da je primereno našoj sadašnjoj situaciji, kao na primer očuvanje teritorijalnog integriteta naše zemlje, bolji društveni standard, razvoj ekonomije. Nigde toga nema među prioritetima ove dame, pa onda nije ni čudo da se jedan ovakav materijal, koji ne služi na čast predlagaču, nalazi pred nama i mi imamo muke da ga iščitamo.
Moram da ponovim da se često ovde, u Skupštini, govori da smo mi doneli mnogo zakona, a, s druge strane, opet se kaže da aktuelna vlada gospodina Koštunice hoće da zavede red, pravdu i da jača institucije.
Već kod samog budžeta imamo kršenje zakona. Ukazivao sam i ranije na to. Ako pogledate Zakon o budžetskom sistemu, član 5. kaže –budžetska primanja i izdaci moraju biti uravnoteženi. To je aktuelni zakon, koji je donet 2002. godine. Vi kršite svoje zakone ovim fantomskim suficitom. I malom detetu je jasno da je suficit virtuelan, veštački i da je nestvaran.
Da ne nabrajam koliko se duguje građanima za staru deviznu štednju, koliko se duguje poljoprivrednicima za penzije i ostalo, to je jasno svakom normalnom čoveku, u zemlji koja ima dugove narasle na skoro 15 milijardi dolara, a 2000. godine je imala 9 milijardi, tako da je ta priča o nekom suficitu sasvim smešna.
Ono što smo mi kritikovali kod tog virtuelnog suficita jeste to kako je on stvaran. On je stvaran na oduzimanju prava našim pacijentima, našim bolesnicima, na oduzimanju subvencije, u zemlji Srbiji, gde vi u avgustu imate prosečan lični dohodak od 21.925,00 dinara i potrošačku korpu od 26.288,00 dinara. Da li je put da se kreše javna potrošnja uskraćivanje prava bolesnicima, penzionerima i drugim kategorijama građana? Da li je to pravi put, kada se kaže da je u tranziciji najvažnija briga, upravo od vaših mentora to čujete, socijalna politika, da se mnogo brine o adekvatnoj socijalnoj politici?
Ova potrošačka korpa, iako kažete da ste Evropljani, nije evropska korpa, u toj korpi nema izdvajanja za kulturu i za sport. Sada čujemo da će da bude i ta stavka ubačena. Šta će da kaže onaj stanovnik Bele Palanke, koji nema platu ni ovaj prosek Srbije, nego ima 7.000,00 dinara? Nema ni za potrošačku korpu. Ako gledate Beograd, koji ima najviša prosečna lična primanja - od 27.000,00 dinara, videćete da, otprilike, ni u Beogradu nije situacija ista. Odete u Mladenovac, tamo je 16.000,00 prosečni lični dohodak. I vi sada ovde pričate kako imate para, kako je situacija dobra?
Kako naši građani to osećaju? Da li se oni slažu s tim? Ako je dobro državi, moralo bi, kao što je rekao gospodin Krasić, biti bar malo bolje i građanima. Ove hvale koje smo čuli od gospodina ministra da ostavimo. Pogledajte samo šta vam je Savet Evrope rekao 2005. godine u svom dokumentu o reformskom stavu Vlade i o načinu kako ona to ostvaruje. Ja to neću citirati. Pogledajte samo to. Pogledajte šta je rekla Svetska banka i MMF. Od 2002. do 2005. godine korupcija je u porastu i cveta. To je naša realnost. To je realnost u zemlji Srbiji danas i oni lični dohoci od 21.000,00 prosečno za Srbiju, to je realnost. Tako se u Srbiji danas živi.
Po onom što smo sada videli, krši se zakon. Krši se još na jedan način kada posmatrate ovaj budžet. Budžetsku raspodelu i potrošnju u ovoj zemlji niko ne kontroliše. Hajde da vas podsetim: u novembru 2005. godine donet je Zakon o državnoj revizorskoj instituciji, maja meseca je trebalo da zaživi. Ta institucija je trebalo da kontroliše direktne i indirektne korisnike budžeta, da ne nabrajam sada sve. To telo ne postoji. Gospodin ministar kaže – to je stvar Skupštine. Kao da mi ne znamo da je Skupština transmisija Vlade, umesto da je obrnuto.
Ovde je skupštinska većina transmisija Vlade i Vlada kontroliše tu većinu. Nije obrnut slučaj. To je realnost. Ako hoćete da priznate, možete, ako nećete, ne morate.
Hajde da nešto u načelu kažemo o ovom predlogu rebalansa budžeta. Imam ovde ekspoze gospodina Dinkića. On nam je lepo rekao kada smo usvajali budžet da ove godine očekujemo da će suficit na konsolidovanom računu svih korisnika javnih finansija u Srbiji iznositi oko 35 milijardi dinara. Šta imamo danas kao realnost? Petnaest milijardi, ali imamo i drugo. Imamo ekonomsku gimnastiku. Koju gimnastiku? Promenu budžetske metodologije. Sada se glavnica duga ne računa u rashodnu stranu.
Imamo sada promenjenu situaciju. Svi su ukazivali da 55 milijardi, koje su išle na zajedničku državu Srbija i Crna Gora, sada treba preraspodeliti. Imamo, sigurno, ovu dobru prodaju. Socijalisti stalno kažu, mi smo bolje prodali pola, odnosno manje od polovine „Mobtela“ Italijanima, a vi se hvalite ovom prodajom Norvežanima. To su dodatni prihodi, to jeste realnost.
Zašto je napravljena nova metodologija prikaza podataka? Stručnjaci iz Ekonomskog instituta, oko grupe MAT, kažu kratko - sakriti, poravnati, i izgleda da je istina to. Međutim, interesantna je još jedna stvar. U isto vreme naša NBS izlazi s novom strategijom ekonomske politike i zalaže se za ciljnu inflaciju. Svi se mi slažemo da treba očuvati makroekonomsku stabilnost zemlje. Izgleda da je Vlada svojim fiskalnim merama počela da vuče na jednu stranu, a NBS će, monetarnom politikom, da vuče na drugu stranu. Sada mi vidimo da su i jedni i drugi na neki način suprotstavljeni, da će vući suprotne poteze. Čemu to vodi u jednoj zemlji, nisam u stanju da predvidim.
Nacionalni investicioni plan, nekoliko reči samo o njemu. To je jedna farsa, to je svima jasno. On nije postojao uopšte kada smo pričali o budžetu, kada smo usvajali budžet za 2006. godinu. Sada se neko čudi kako se neko nije snašao, pa nije aplikovao svojim programima, pa ga, eto, treba kažnjavati ili ne. Nigde nije bilo govora o njemu, sada se odjedanput pojavio. Jasno je, ja neću to obrazlagati, da je on instrument političke borbe, da danas imate najprimitivniju moguću kampanju koju vode izvesni lideri političkih stranaka po Srbiji, hajde da kažemo imena, gospodin Ilić, gospodin Palma, idu, obećavaju da će da daju državne pare, tobož, kao da iz svog džepa nude.
Bukvalno tako govore, slušao sam svojim ušima i nisam mogao da verujem, u leskovačkom kraju, kada je došao gospodin Ilić u jedno selo i rekao: „Ao, što je ovde prašine, ljudi. Ja ću da vam dam da se izgrade putevi. Kod vas se ništa ne radi, evo, ja Palmi dajem, Palma ima programe“. Da, ima televiziju, celu.
No, da se ostavimo i tog nacionalnog plana, o njemu je dosta govoreno, i drugi će sigurno govoriti.
Kaže se nama, radikalima, da mi kritikujemo sve živo, a evo, sve što sam do sada rekao kao kritiku, sve su to rekli Međunarodni monetarni fond, Svetska banka, Savet Evrope. Evo da vam kažem još nekoliko stvarčica.
Interesantno, u slovenačkom listu „Finans“ objavljen je komentar „Radikalno uništavanje Srbije“. Izvesni gospodin Miroslav Prokopijević, profesor javnog izbora i evropskih studija, iz Beograda, dao je intervju. Ono što je realnost, kada gledamo ove sumorne brojke o ličnim dohocima, potrošačkoj korpi, od 2000. godine, jeste da je Evropa dala oko četiri milijarde evra pomoći. Pet do šest milijardi evra je dato kroz zajmove, a investicije su oko pet milijardi evra. Mi se pitamo, ako je sve to stiglo ovde, a imamo ovakvu ekonomsku situaciju kod stanovništva i ako to uporedimo, tu nešto nije u redu.
Evo šta kaže gospodin Prokopijević: „Demokratske snage su svoju osnovnu energiju potrošile na korupcijsko bogaćenje i sitničarske svađe, a, uprkos cvetajućoj korupciji, nijedna od korupcijskih afera nije dobila sudski epilog, jer među demokratskim snagama vlada saglasnost, jer svi kradu i krše zakon, nikog ne šalje u zatvor. To je među biračima napravilo utisak da su političari demokratskih stranaka nevaljalci i sitni profiteri."
Nije napravilo utisak, to je verovatno istina. Znači, korupcija razjeda društveno biće ove zemlje i ona ovde galopira kao pošast. Šta kaže još taj gospodin?
Kaže ovako: „Pošto nije bilo ozbiljnih reformi koje bi omogućile da većina državljana Srbije žive mnogo bolje, jasno je da većina živi loše jer je prosečna mesečna plata 250 evra. Što je još gore, neće biti bolja situacija za 10 do 15 godina“. Znači, to govori neko iz vaših grupacija evropejaca, čovek koji daje ovakve stavove, i to objavljuju Slovenci, pre dva-tri dana.
Zatim, kaže ovako: „Iz privatizovanih preduzeća je otpušten višak zaposlenih. Zbog proračunskih ograničenja je porastao broj preduzeća u stečaju, a grinfild ulaganja, koja bi mogla da naprave nova radna mesta, bila su niska i posle 2000. godine nisu nijedne godine premašila 150 miliona evra."
Znači, od temelja pa do krova da digneš fabriku, evo kako stoje investicije, a to je pravi put kako se može steći ekonomski prosperitet, neću da kažem blagostanje.
Nacionalni investicioni plan bi trebalo time da se bavi a ne ovim čime se bavi. Moji partijski drugovi su jasno kazali da je to nešto što su već odradili, pa sad hoće njime da dobiju pokriće za ono što su obećavali, davali i radili.
Nacionalni investicioni plan je, kaže ovaj gospodin, to je vaš drugar, „mrtvorođenče“. „Taj plan je kako privredno, tako i političko mrtvorođenče. Privredno je duboko promašen jer će zbog inflacije, potrošnje sredstava, rasta korupcije i crpljenja snage države doneti samo štetu. Poboljšanje će biti privremeno, a situacija, kada se potroši 1,5 milijarda evra, teža.‛' Jasno se uočava da korupcija ovde cveta, da će ona jesti i ova sredstva koja sada stoje na raspolaganju, koja se ulažu na ovakav način. Znači, ne u podizanje kapaciteta i snagu ekonomije, nego na potrošnju.
Da se ostavimo ovih citata, da ne budu uvek krivi radikali, ovo govore tzv. Demokrate, i još to govore Slovencima. Nema tu nikakve zabune.
Nekoliko napomena o zdravstvenom delu cele ove priče. Meni je jako teško da tumačim ove stavke. Stavke su nejasne i nerazumljive. Pitanje je zašto sada, rebalansom budžeta, usluge po ugovoru rastu za 170 miliona dinara. Ko će to nama da objasni? Evo, ovaj gospodin ovde koji izigrava ministra, otišao je. Ovde nema rasprave. Ovde ne možeš da pitaš, ovde ne možeš da dobiješ odgovor. Ovde se vodi svojevrstan razgovor gluvih. Ja, evo, pitam sa ovog mesta, ako će neko da se udostoji od ovih dama, ne znam šta je njihova uloga, sede ovako skrušeno, šta je to nagnalo zakonodavca da podigne za 170 miliona usluge po ugovoru? Koje su to usluge? Uopšte ne znamo. Nema tu ničeg objašnjenog. To je onako dato.
Ima sad tu jedna stavka - donacije i transferi ostalim nivoima vlasti, pa, donacije nevladinim organizacijama. Kad napišete «nevladine organizacije», mi ne znamo šta su. Vidimo da je poslednja stavka - budžetski fond za finansiranje Crvenog krsta. Znači, Crveni krst otpada, možda Savez slepih, možda Savez gluvih, možda hendikepirani, ali mi to ne vidimo. Tu se kaže – nevladina organizacija. Nevladinih organizacija ima na stotine.
Ne može neprecizno da se piše ovako ozbiljan dokument. Mi moramo da znamo tačno gde će pare da idu. Ako nećete da pišete, onda morate da izađete i da nam objasnite. Vi to ne činite. Ne interesuju vas ni poslanici ni narod.
Imate „više interese“ - da se vrati dug Međunarodnom monetarnom fondu, i to je suština onog fiktivnog suficita kojim se ponosite. Kao što su i devizne rezerve nagomilane samo kao garant MMF-u i Svetskoj banci da će naši dugovi biti vraćeni, i ništa drugo. Vi cedite izmučeni srpski narod, i dalje ga osiromašujete, zarad interesa Zapada i to je suština ovoga dokumenta i budžeta. Nema tu velike perspektive, iskrene i prave, za dobrobit srpskog naroda. To treba kazati i to je istina. Kad iz vašeg tabora zamerke stižu na ovakav način, onda je to potpuno jasno.
Hoću da ukažem na samo jednu stvar gde niste bili u pravu. Evo vam plan Fonda za osiguranje, koji je trebalo da obezbedi u suficitu 10 milijardi dinara. Šta se dogodilo, jer imamo sada, rebalansom, 6 milijardi? Znači, nerealno je, otimali ste se tamo gde nije trebalo, uzimali ste bubrežnim bolesnicima, uzimali ste nadoknade za bolovanje ljudima. Probijeni su troškovi. Ta nerealna priča, ta laž kazana ovde, da će biti 10 milijardi na račun zdravstva, pala je. Evo, sada ste jedva namakli 6 milijardi. Ali, šta je poraslo u troškovima? Ako se govori o reformama u zdravstvu, onda reforme treba da nose primarni zdravstveni sektor, koji je glavna okosnica zdravstvenog sistema, a on je i kroz ovaj budžet, i kroz prethodne budžete depresiran.
Evo jednog primera koji nema veze sa budžetom. Danas na Kopaoniku više hiljada lekara opšte medicine ima svoj najveći skup i slavi 40 godina postojanja.
Šta mislite, da li je neko iz vlasti otišao da tim ljudima čestita jubilej, da im zahvali za ono što su 40 godina mukotrpno radili, ili nije? Naravno da nije. Ne mora da ode ministar, ali postoje zamenici ministra. Niko nije otišao da ih pozdravi. Jasno je zašto, ne smeju, ne smeju da se pokažu. Nije sada mesto da se priča zbog čega i kako. To je ono što je naša tužna realnost.
Hoću ovde da kažem da je sekundarna i tercijarna zaštita ponovo probila troškove, lekovi su ponovo probili troškove. Sa farmaceutskim lobijem moraš biti dobar i moraš slušati naloge. Zar nismo donosili džabe Zakon o agenciji za lekove, da omogućimo profit farmaceutskom lobiju. To se probija uporno, a, naravno, očekuje se smanjenje troškova primarne zdravstvene zaštite. Ovo krečenje i restauracija, to je tekuće održavanje, to nije reforma.
Govori se o nekim automobilima. Prošle godine je trebalo 200 automobila da uđe za zdravstvenu službu, 78 za hitnu pomoć. Ministar se slikao sa prvim automobilima koji su došli.
Šta je s njima? Kao da ne postoje. Gde je 200 automobila? Mogao bih da uputim pitanje dvema osobama iz Ministarstva, jednoj dami i jednom gospodinu koji su vodili taj projekat, gde se dedoše automobili.
Neću da pričam o borbi protiv pušenja, odjednom se sedam milijardi dinara uzima od kredita. Sedam milijardi ide u stavku za fiktivnu borbu protiv pušenja, ogromne sume, nerazumljivo, neobrazloženo.
Da ne bih dužio, hoću da kažem da je ovo o čemu priča Ministarstvo fingiranje reforme. Ono se ne bori sa kardiovaskularnim bolestima, mi ovde bukvalno ginemo i najgori smo u čitavoj Evropi, imamo drugu epidemiju karcinoma, o tome se ne govori, a priča se o reformi. Izgleda da je centar korupcije u zdravstvu, te krupne tenderske korupcije.
Više stranaca je ponovilo tu činjenicu i vi sada imate situaciju da se za ove radove koji su najavljeni Investicionim planom ide na jednog izvođača na tenderu koji će da ima podizvođače. Šta to znači? Ministar raspisuje tender, ministar bira, određuje ko će dobiti tender i sve nabavke u zdravstvu, u medicini, idu preko Ministarstva.
Potpuno je jasno da je reč o ugrađivanju, kada biraš jednog koji je već naslikan, nagađa se ministar s njim, a posle, kada se podizvođači rašire, onda će da se nagađaju sa lokalnim moćnicima i gardom ministra.
Kako izgledaju radovi? Prođite Nemanjinom, pa pogledajte asfalt koji su onako dugo radili. Svuda gde je zanavljan asfalt, za godinu dana će se ponovo vršiti reparacije.
Zbog svega toga, srpski radikali neće glasati za ovaj rebalans budžeta, jer nije zamišljen da bude za dobrobit naroda, da omogući narodu da mu bude lakše, nego je koncipiran da bude u službi stranih ekonomskih faktora.
Hvala, gospodine predsedavajući. Ukazujem na povredu Poslovnika.
Naime, o čemu se radi, dve stvari. Prvo, nemamo ovlašćenog predstavnika ministarstva i vodimo raspravu, što je nekorektno. Imamo čak i novog ministra, imamo i potpisanu odluku o ovlašćenom predstavniku koji je potpisao sam za sebe potpredsednik Vlade, što je opet jedan čudan presedan.
Druga stvar, kada smo razgovarali o amandmanu poslanika SRS, o članu 5, javio sam se za reč, međutim, posle devet minuta, mislim da je devet minuta isteklo, reč nisam dobio. Ne kažem da tu ima neke zle namere, verovatno se desilo u nekoj brzini, žurbi. Nisam primetio da dalje ide brzim tempom čitanje svega ovoga.
Pošto sada imam tri minuta, hoću neke stvari da kažem koje nisam rekao. Ovo je jedan tehnički zakon i tako je shvaćen. To je zakon koji je postojao i na saveznom nivou od 2001. godine i to je zakon koji bi trebalo da bude jako važan i koristan zakon za državu Srbiju i za poljoprivrednu proizvodnju.
Zašto je ovaj zakon bitan i zašto se on donosi u današnje vreme, pitam se, koji su tu povodi da mi njega imamo i da ga imamo u ovoj formi, da čak i poljoprivrednik, gospodin Vlaović, izražava svoju nedoumicu, šta sa njim da se radi i šta će on praktično doneti.
Hrana je strateška sirovina. Hrana danas, ako sledimo ono što je EU i što je opšti stav, mora da bude bezbedna i zdrava i ako se vidi ono što Evropa danas radi, onda se ona zalaže za sve veći broj hektara koji će biti zasejani zdravom hranom.
Plodno zemljište, klimatski uslovi koje imamo apsolutno nas kvalifikuju da možemo da budemo ozbiljan proizvođač hrane. Pitanje je koliko hektara je do sada zasejano ovom modifikovanom hranom? Minimalno, skoro ništa u odnosu na Evropu.
Druga činjenica, studiju o organskoj proizvodnji hrane je kod nas radio "FAO", organizacija za poljoprivredu, svetska, Evropski komitet, postoji studija o Bugarskoj, Albaniji i Srbiji. U Bugarskoj je to krenulo dobrim tokom, a u Srbiji to je minimalno, neznatno, neregulisano i ne postoje validni podaci o toj proizvodnji.
Ko je branio sadašnjoj vlasti da krene u tu proizvodnju pravim podsticajnim i edukativnim merama, kada je stvar edukacije, ovo o čemu je govorio i uvaženi gospodin Vlaović, tu smo praktično na nuli. Ništa ministarstvo nije uradilo da propagira ovo i da uvede to u akademske institucije i na fakultete, da zaživi, pa da onda može normalnim tokovima da bude implementirano.
Znači, ostaje zašto je to, pošto nemam vremena, daću još jednu rečenicu, zbog toga što ovo ministarstvo na čelu sa bivšim ministrom, a sadašnjim potpredsednikom Vlade, uvodi genetski modifikovanu hranu koja je krajnje štetna i koja je protiv intencija Evropske zajednice.
Ovde se ne poštuju konvencije i uredbe Evropske zajednice, ovde se ne obeležava genetski modifikovana hrana, mada postoji pravilnik iz 2003, gde bi je trebalo obeležavati.
Evropska unija zahteva striktno obeležavanje, ako imate 0,9% genetski modifikovanih organizama na tom proizvodu. Jasan je problem sukoba između Amerike i Evrope. Evropski potrošači su protiv genetski modifikovane hrane.
Oko 60 miliona Evropljana je obuhvaćeno pokretom protiv korišćenja genetski modifikovane hrane, neću govoriti koja je organizacija. Građani Srbije, a evo šta u anketi njih 2.500 kaže, genetski modifikovana hrana – 9,6%; apsolutno sam protiv – 68,7%; šta je to – pita 21%.
Evo kako se radi protivno interesima građana Srbije i njihove volje, to se može videti iz ovog istraživanja. Svedoci smo da se trujemo genetski modifikovanom hranom.
Postoje u Evropi studije i samo vi širite i dižite vaše ruke gospođo, ovde je preda mnom izveštaj panela britanske Vlade na 300 stranica iz 2003. godine koja kaže: mora se ozbiljno uzeti u obzir moguća opasnost od genetski modifikovane hrane i mrdnite glavom levo desno...
Mi znamo da je gospođa Ivana Dulić predstavnik "Monsanto firme", multinacionalne kompanije koja je osuđivana u SAD zbog mita i korupcije.
Prema tome, to je realnost. Ovim zakonom se žele zamazati oči građanima, da se skrene pažnja sa velikog korišćenja genetski modifikovane hrane, a to je protivno intenciji Evrope.
Nije protivno intencijama Amerike i Svetske trgovinske organizacije.
Izvinjavam se što sam produžio i hvala na toleranciji.
Poštovani narodni poslanici, umesto da raspravljamo o zakonu, silom prilika došli smo u poziciju da nam ovde neko zamera što hoćemo da uredno izgledamo, što poštujemo modu. Treba izgleda da zatvorimo modne kuće, zabranimo u ovoj zemlji modne revije, to vam se sugeriše. Naravno, postoji još jedna stvar koja je potpuno jasna, da neko može pristojno i uredno izgledati i ako ima ukus, pa ne mora mnogo para na to da da. No, treba da skinemo mašne, pretpostavljam da će to biti naredna etapa kada će nam se to reći.
Izašao sam upravo zbog ovoga što je ovde govoreno. Reklamiram povredu člana 104. Poslovnika. U jednoj tiradi ovako ostrašćenoj uvaženi poslanik je govorio gospodinu Vučiću kako laže, kako je Karić sedeo pored njega. Ja sada ne znam o čemu se radi. Već sam jednom izašao i objasnio da sam ja sedeo pored Karića, a da Karić pored nikog drugog nije sedeo. Karić nije menjao mesto dok je bio u toj vladi. Sada jedan čovek koji pledira da je ozbiljan kaže narodnom poslaniku – lažeš, lažeš, sedeo si pored Karića. Proverite vi da nije sedeo možda Dinkić, kada se dogovarao oko Mobtela, pored Karića. To će možda da bude interesantnije za građane Srbije nego ko je gde sedeo u Vladi.
Ja sam sedeo, vi gospodine lažete, sramota je to, i sada se smejete, što je sada već problem možda i druge prirode, ne samo problem morala i dostojanstva ovog parlamenta. Smejati se, a kolegi poslaniku vikati – lažeš, lažeš, sedeo si pored Karića, ja to više ne razumem, to stvarno ako neko može da objasni bilo bi dobro.
Prema tome, molim vas, nemojte se služiti lažima. Pored gospodina Karića sedeo sam ja i niko više. Opet te vaše stalne priče, vraćanja u prošlost, da vidimo mi šta je danas. Mi o današnjosti pričamo, vi hoćete u budućnost da gledamo, a stalno vam je priča iz prošlosti. Ko je tu retrogradan i retroaktivan hajde da vidimo.
Poštovane koleginice i kolege, ispred SRS narodni poslanik Zlatan Jovanović je podneo amandman kojim želi samo da na jedan precizniji način reguliše ono što je sadržina člana 25. Naime, ovde se govori o evidenciji i korišćenju podataka. Član 25. ima naslov – Evidencija o ličnim kartama, nadležnost za vođenje evidencije.
Smatrali smo da stav 2: "Evidenciju o ličnim kartama vodi nadležni organ" treba preciznije formulisati, da se reči "nadležni organ" zamene rečima "ministarstvo unutrašnjih poslova (nadležni organ)". To tako treba i da piše.
U svom odgovoru predlagač zakona kaže da to nije potrebno, jer je već u članu 6. istog zakona nadležnost određena. Član 6. stav 1. kaže: "Ličnu kartu izdaje na propisan način ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove".
U ovom članu se govori o izdavanju, a u članu 25. govori se o vođenju evidencije. Mislimo da ovako neprecizno obrazloženje ne stoji i, ako je već tako, mislim nije teško da se prihvati i da se ovde napiše kako treba.
Naime, kad mi pričamo nama se ovde često zamera da smo mi neke retrogradne snage, da ne poznajemo realnost savremenog vremena, da smo izgubili osećaj za tu realnost i da ne možemo da idemo u budućnost. Slobodan sam sa ovog mesta da kažem da samo dva motiva nas navode da branimo na ovakav način amandmane i naše stavove. Prvi i osnovni motiv je interes građana.
Pitam vas da li je u interesu, kada imamo milion nezaposlenih i kada je prosečan lični dohodak na nivou Srbije 20.000, da neko izdvoji 102 miliona evra za skupu opremu, za uvođenje nečega čime hoćeš da bude prvi u Evropi? Hajde da pitamo građane i da čujemo odgovor. Umesto da su te pare bile usmerene na otvaranje novih radnih mesta i stvaranje pretpostavki za to, na socijalne programe i na druge stvari, mi treba da se takmičimo sa Evropom u nečemu što je još i za tu Evropu i za taj savremeni svet kome težimo problematično.
Reče neko od mojih kolega da ćemo mi možda ponuditi nekome i računaljku. Hoćemo, ukoliko ne razume neke stvari. Onda ćemo očigledna sredstva, elementarnija i dostupnija nečijem razumu, da ponudimo. Zašto da ne?
Ako neko hoće da bude Evropljanin i građanin sveta neka uzme kompjuter, neka ode na jednu veb stranicu koja se zove "Privacy international" i neka vidi šta savremeni svet i predstavnici najrazvijenijih zemalja sveta misle o čipovima i o registraciji nas građana putem čipova. Toliko o savremenosti i o našoj obaveštenosti.
Nama kažete da ne znamo. Znamo. Sa par mojih kolega bio sam u centru koji radi biometrijske podatke, uzimanje trodimenzionalne slike i čipiranje. Gledali smo kako taj proces ide. Pošto smo sve to videli, sada ćemo vam postaviti nekoliko pitanja. Nema ovde ministra, vidim da nema ni gospodina koji je tu statirao ispred Ministarstva. U prvom trenutku sam pomislio da je čovek sprečen obavezama, da stvarno ne može da bude tu, ali nije, nije on slučajno odsutan. Njemu je ovaj zakon podmetnut. On ovaj zakon ne može da brani na pravi način.
Evo jednog dokaza. Neko je ovde izašao i čitao je pismo nekih udruženja fotografa koji kažu – sada se mi brinemo da li ćemo izgubiti posao, nećemo moći da radimo fotografije za lične karte. Izađe ministar i kaže da nije tačno, da će moći. E, neće moći, jer tehnološki proces biometrijskog uzimanja slike je potpuno sofisticiran proces i skup proces. Ti ljudi neće moći to da rade u dogledno vreme. Možda, ako se opreme savršenom opremom. Tu je svetlost jako važna, te kabine.
Bio sam u toj kabini, to je specijalna kabina, slična je onima kada smo imali one automate. Znači, to je jedna potpuno nova tehnologija.
O čemu je reč? Reč je o tome što je vlada pokojnog premijera Đinđića kad je došla na vlast htela da uvede elektronsku administraciju i komuniciranje građana sa državom elektronskim putem. Onda je Mihajlović to brzo pokušao da sprovede u delo baš na planu državne bezbednosti gde je rešio da uvede elektronsku ličnu kartu.
Ako je lična karta dokument za dokazivanje identiteta srpski radikali tu nemaju nikakvih problema, mislimo da ni građani Srbije neće imati nikakav problem, ali je već problem kod drugog stava vašeg prvog člana gde kažete da je to dokaz o drugim činjenicama koje ona sadrži. Tu je problem, u tim drugim činjenicama.
Šta nam je sve ovde zamerano, kako mi ne razumemo – imate bankovne kartice i tamo imate mikročipove. Da, ali kad popunjavamo upitnike u bankama ne govorimo ni ko nam je bio otac i majka i koji im je lični broj, ne govorimo ni koja smo stranka, ne govorimo ni druge podatke. Tih drugih podataka na tim bankarskim kartama nema. Nemojte da vršite zamenu teza. Nismo mi toliko prosti. A vaša argumentacija počinje da bude elementarno nedopustiva, skoro da kažem i prosta. Prema tome, nemojte se voditi zamenom teza. Raspravljajte o onome što mi kažemo, što uistinu kažemo, ne izvrćite naše reči i naše misli.
Zašto smatramo, da se ponovo vratim ovom članu, da je važno da evidenciju u ličnim kartama vodi nadležni organ? Skrećem vam pažnju na član 9. koji kaže – štampanje obrasca i upisivanje podataka; ko pročita ovo, stavili smo zamerku, kakav engleski jezik, jasno je čemu služi engleski jezik, da će eventualno ovo da bude putna iskaznica. Nikad, u svetu je pasoš ono što je putni dokument i to će biti.
U svetu, jasno je nama, postoji veliki strah od terorizma, kriminala i smatraju da će biometrijski podaci stavljeni na čip biti neko rešenje za zapadni svet i razvijene zemlje sveta. Ako je to problem, stavite na pasoše, ako to bude međunarodna konvencija, ako mi budemo potpisnici toga, taj mikročip sa našim biometrijskim podacima, nećemo imati ništa protiv. Sada pričamo o ličnoj karti u Srbiji danas i šta treba ona da omogući.
Član 9. kaže – štampanje obrasca i upisivanje podataka; nema reči ni o štampanju, ni o upisivanju, nego samo o jeziku i pismu. Pročitajte pažljivo i videćete. Šta mene interesuje? Gde će se štampati lična karta, hoće li u MUP-u ili negde drugde? To je jako interesantno pitanje, ja sam skoro sklon da verujem da neće u MUP-u da se štampa, a pokušaću i da obrazložim zašto, opet na osnovu interesovanja i informacija od ljudi koji se time direktno bave, koji su nosioci toga.
Znamo mi da i Norveška pravi taj sistem ličnih karata, ali uzima otisak pet prstiju.
Da vam kažem još nešto, smatra se da je ovo za lopova, kada otkriješ, kad daš samo ovo malo, jer ako određuješ otiske, kažu, lopov uvek koristi palac, a palac je univerzalan prst koji koristi za identifikaciju nekog ko je ukrao ako hoćeš da ga preko traga na nekom predmetu identifikuješ.
Prema tome, eksperti, nemojte nama spočitavati da se ne pripremamo. Pripremamo se i te kako dobro. Možda grešimo, možda nismo u pravu, imamo pravo na greške, svoje greške smo uvek plaćali i mi smo to priznavali. Nikada od toga bežali nismo, nikad nismo kazali da smo pametniji od naroda, nikad narodu zamerali nismo, kad nas je cenio na onom pravom i jedinom mestu, a to su izbori.
Hajde da se vratimo ovome. Jedan interesantan primer iz medicine: recepti koji su štampani i koji su bili zaštićeni bar kodom pre izvesnog vremena odjednom su ukinuti i onda je Fond dao velike pare da se mimo tendera odredi štampanje novih recepata sa novom zaštitom, gle kome, Zavodu za izradu novčanica. To je koštalo mnogo skuplje nego što je "Stilos" radio, "Stilos" je firma koja je ranije štampala te obrasce; "Stilos" je na tenderu morao da dobije svoj posao, a Zavod je to dobio bez tendera i bez jasne ekonomske računice da se to isplati. Da neće opet ove obrasce da štampa Zavod za izdavanje novčanica? Nemamo koga da pitamo. Ovo je razgovor gluvih. Nažalost, pričamo ovde sa narodom i postavljamo pitanja u ime našeg naroda. Zašto ne sme da se dozvoli ovoj instituciji da ona ovo radi?
Još jedno interesantno pitanje: zašto je, kada je već kupljena ovako skupa oprema od 102 miliona evra, trebalo ovoliko vremena da se ovako neprecizan zakon u ovakvoj formi da pred narod? Kaže ovako, prvo zbog toga što su finansijske inspekcije u Ministarstvu ove poslove češljale godinu dana. Naravno, neko je hteo da dokaže da je Mihajlović napravio neke malverzacije, koliko je to uspelo ne znamo, koliko je to dogovorom prevaziđeno opet ne znamo.
S druge strane, bilo je predviđeno krilo bombardovanog MUP Srbije za sedište odeljenja koje će raditi lične karte i to odeljenje je sprečavano da bude rekonstruisano dugi niz meseci. Izgleda, kada je do dogovora došlo, evo, ovo će da štampa Zavod za izdavanje novčanica, onda je to moguće. Ne sme se to dozvoliti.
Ako se to dozvoli onda će oticanje tih podataka apsolutno biti moguće. Neko kaže – praviš neku pretpostavku bez veze. Hajde još jedan dokaz da nije bez veze.
Postoji jedna afera lažiranog novca iz Zrenjanina. To policija zna bolje nego ja. Tamo je uhvaćeno da je korišćen onaj hologram koji je bio dostupan izgleda samo nadležnom za štampanje tog novca. Ako je to moguće, onda je sve moguće.
Prema tome, da budemo potpuno jasni, ističe moje vreme, srpski radikali kažu – ne treba nam skupa i nepotrebna tehnologija da bismo bili prvi u nečemu. Drugo, nećemo da se zadire u našu privatnost, jer većina razvijenih zemalja sveta i ljudi na svetu, i u Engleskoj i u Americi, to ne žele, ne želimo ni mi. Kad bi se ova lična karta ograničila na biometrijske podatke za identifikaciju ne bi bilo nikakvih problema. To je cela istina.
Zbog toga, ovaj površni zakon je sumnjiv zakon, to je zakon proistekao iz nagodbe dve stranke na vlasti, a nikako nije u interesu građana. Proces ovakvog izdavanja i praćenja će tek da košta, jer za očitavanje ovih kartica imate stacionarne instrumente, imate pokretne. Ko će da plati cenu pokretnih i stacionarnih instrumenata, pitam ja vas. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo nas verovatno na samom kraju ove rasprave.
Gospodin Krasić je ispred SRS predložio da se poglavlje VII sa naslovom - Uprava za poljoprivredno zemljište, i članovi 78. i 79. brišu. U principu, SRS se protivi neosnovanom uvećanju državne administracije i stoga smatramo da je potpuno nepotrebno osnivanje uprave za poljoprivredno zemljište.
Poslove uprave, a već smo to istakli, za poljoprivredno zemljište sistematizovane u članu 79. treba da obavljaju postojeće službe Ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu. To je naš jasan načelni stav.
Veoma je interesantna današnja diskusija. Međutim, otvorila je neke nedoumice i dileme, po meni, a verovatno i kod mojih kolega iz SRS. Dakle, kolega Kronić je rekao da smo imali jednu akademsku raspravu. Nažalost, nismo. Akademska rasprava se vodi u akademskoj ustanovi od strane akademskih ljudi, ali verovatno ste mislili po tome što smo imali uljudnu raspravu i to je ono što je karakterisalo ovo.
Neko je rekao da je ovde bilo levih mišljenja i da je bilo desnih mišljenja. Neko je rekao da poljoprivreda ne treba da služi socijalnoj politici. Mi smo društvo u tranziciji. Ko to ne zna, EU, OEBS, svi oni koji su ovde prisutni i koji nam "pomažu", hajde da to tako nazovemo, iz inostranstva, kažu da kada je društvo u tranziciji socijalna politika je neophodni deo ukupne politike. To bi trebalo vi da znate iz pozicije daleko pre od mene, ali da vas podsetim i na to.
Ono što sam slobodan da kažem, vidim, neko se izjašnjavao kako će glasati o zakonu, a mi poslanici SRS u suštini nismo zadovoljni kako se vodi poljoprivredna politika, agrarna politika u Srbiji. Mi smo to i u načelnoj raspravi rekli i mnogo je razloga koji to potvrđuju.
Naime, šta je osnovna teza, što hoću da kažem? Mene je prvo iznenadilo kada sam video da je potpredsednik Vlade potpisao ovlašćenje i samog sebe ovlastio da je ovlašćeni predstavnik, to je neuobičajena praksa. Ja Paja Momčilov ovlašćujem sebe da sam ovlašćeni predsednik. To se potkralo Vladi, da ne kažem da sam formalista, jer suština je važnija. Još jednom želim da kažem, mada je poodmaklo vreme, kada se kaže šta je važnije, forma ili sadržina, i jedno i drugo, jer jedno bez drugog ne postoji i to je elementarna logička istina. Ovde nam se često drže predavanja šta jeste, a šta nije i to da raščistimo. Znači, nema suštine bez forme, jer sadržina bez forme ne postoji.
Šta je problem? Problem je što ovo ministarstvo vodi antievropsku politiku, politiku protivnu Evropskoj uniji, i to je vrlo lako pokazati. Šta je danas cilj Evrope – dakle, zdrava i bezbedna hrana, zdrava životna sredina. To su krajnji ciljevi. Naravno, princip samodovoljnosti je Evropskoj uniji glavni i osnovni princip. Kako se to postiže? Strahovitim merama protekcionizma. Sada bi neko mogao da kaže šta je to u Evropi kada se doskora dve trećine od budžeta, od onoga što uberu od građana Evropske unije, davalo u poljoprivredni budžet, a danas daje 50% od tog budžeta i ljuti građane Evrope što se tolika silna sredstava odlivaju na nešto što je poljoprivredna proizvodnja.
Neko je rekao, nije važno ko, nema zaštićenih cena. Ima ciljnih cena, to treba da pročitate, jer to je termin koji koristi Evropska unija i zna se šta to znači. Jasno je, kada izvozi neko na neko treće tržište, ako mora da izvozi po nižim cenama, iz budžeta se naplaćuje ta razlika. Tako funkcioniše Evropska unija kada je poljoprivredna zaštita u pitanju.
Neću govoriti vama o reformama koje su se dogodile, gde mi danas imamo premiranje ne da se što više proizvede, nego po hektaru proizvodnje, to i sami znate, jer država, odnosno Evropska unija i te kako svojim merama se obraća prema ovim svojim privrednim proizvođačima. Prost je razlog zašto. Strateški, jedna zemlja da bi opstala mora imati tri stvari: hranu, vodu i energente. Niko nije lud da onda ono što je elementarno za opstanak i za zdrav razvoj ne stimuliše i ne podstiče.
To je išlo i do apsurda, vi se možete smejati koliko hoćete, pa je 2000. godine proizvedeno žita za 8 milijardi ljudi, a te godine na planeti je živelo 6,1 milijarda ljudi. Proizvedeni su viškovi, ali opet da vas podsetim, iste te 2000. godine 700 miliona ljudi je gladovalo. To su realnosti u kojima mi danas živimo.
Prema tome, te priče da nećemo premirati, da nećemo da dajemo nekim tajkunima ovo i ono, to su vanevropske priče i to nije Evropska unija, to je nešto što je čudno, nepostojeće i meni nerazumljivo. Samo da vas podsetim, pošto ste vi Evropljani, da ste vi meni počeli odatle da pričate...
(Predsedavajući: Ovde je reč o naslovu, gospodine Momčilov, reč je o podnaslovu...)
Nije valjda da me ne razumete, u redu je, umor je to, doći ćemo i do glavne stvari, ja idem malo izokola i malo šire obrazlažem. Apsolutno govorim ovo, ako ste me pratili, da ne vodimo dijalog, pustite me da završim bar jednu rečenicu, rekao sam, preterano administriranje, a reći ću šta je funkcija tog administriranja; govorim da nije u službi onoga što je savremena evropska poljoprivredna politika, a vi to ako ne razumete, ja tu ne mogu ništa. Zahvaljujem se, u svakom slučaju, na usmeravanju.
Principi Evropske unije, dakle, kažu ovako u osnivačkom aktu 32, 38. član – povećati produktivnost proizvodnje. Evo kako je povećana 2000. godine proizvodnja stočnog fonda, koliki je prinos, ovo su statistički podaci Republike Srbije sve do 2006. i ovde su vam dati podaci, vi imate te podatke, kako izgleda povećanje proizvodnje.
Koliki je prinos po hektaru žita, kažu u Nemačkoj 10.000 metričkih tona, da li jeste, ne mogu da verujem, mislim da je to lažno, kod nas tri i nešto i to je naša realnost. Neko će reći, to je zbog onih prošlih godina. A kojih to prošlih godina? Zna se koliki su bili prinosi i 1999. godine po hektaru, a zna se koliki su danas. Koliko je napretka učinjeno od 2000. godine mene jako interesuje. Ja razumem za onih 10 godina da nisu bili dobri rezultati, imali smo sankcije i rat. Vi sada nemate sankcije i rat, imate donacije, a šta je sa njima? Kolike su te donacije, to je za mene jako interesantno pitanje, i kako su doprinele povećanju proizvodnje?
Drugi zadatak – povećanje životnog standarda u poljoprivredi kroz povećanje zarade zemljoradnika. Kako seljak danas stoji, gde su vaši podaci, koliko je njegovo materijalno stanje bolje, izuzimajući pojedince od kojih su neki dobili čudne kredite po čudnim kriterijumima, bez obrazloženja i opravdanja isplativosti uloženih sredstava i bez kontrole šta je sa tim sredstvima urađeno?
Dalje, stabilizacija tržišta poljoprivrednih proizvoda. U Evropi ima 23 - 25 tržišta formiranih u Evropskoj uniji. Kakvo je naše tržište? Da li smo mi kao poljoprivredna zemlja zavisni od uvoza? Sve uvozimo, poljoprivrednih proizvoda svih imate ovde uvezenih, od voća, povrća, gledajte jabuke, tu su i banane, za određene kategorije.
Dalje, imamo da se garantuje stalna snabdevenost i naravno snabdevanje potrošača po razumnim cenama. To je Evropska unija. Kada odete na pijacu, pa kada treba da kupite, a prosečni lični dohodak je 20.000, da nahranite četvoročlanu porodicu, da vas pitam koliko ćete platiti. Naravno, tu je uvek priča da je cena seljaku, proizvođaču mala, a za onoga ko mora da kupi ona je velika, ali da se toga okanemo.
Koliko je deficit naš, uvoz i izvoz? Godine 1999. on je tačno iznosio 37 miliona dolara, a 2003. godine 238 miliona. Koji su to uspesi, pomaci i šta vi radite? Vi administrirate, a struku gurate u stranu apsolutno. Razarate postojeće što je bilo dobro pravljenjem nečeg novog i to se vidi upravo i u ovom članu. Uvećaćemo administraciju, vrtećemo se u krug, kontrolisaćemo možda, možda sam ja naivan, ono gde je moguć izvor para. Neće biti sve baš da od nas zavisi, zavisiće tu i od lokalne samouprave, i ona će dobiti deo kolača, možda i pokrajina, ali ipak će tu biti nekakve pare i mogućnost da se parama raspolaže.
To je suština zašto vi ovako radite. Da ne govorimo što ste sanitarnu službu i kontrolu degradirali dovođenjem na čelo elektroinženjera. Nama govorite o bivšim vremenima; čovek julovac koji je danas vaš glavni inspektor, julovac sa tačnim brojem članske karte, koji je bio u svim vladama i ministarstvima. Vi pričate o prošlim vremenima. Znate koja je tema. Nije on ni bitan.
Ono što ste uradili sa tom sanitarnom kontrolom i sa parama potrošenim od donacije da uspostavite zdravi lanac hrane, gde ste izbacili, hoćete da izbacite lekare, gde ste vi nadležni za zdravstvenu ispravnost hrane, to nema u savremenom svetu, to nema u Evropi.
Hoćete da vam pročitam uredbe, uredba 2007 iz 2000. godine, smejte se, koja govori o tome kako se hrana i ovi proizvodi kontrolišu. Hoćete da vam govorim o 1830., 29. uredbi gde imate genetski modifikovane organizme, hranu i praćenje štetnih efekata hrane. Šta ste vi pratili od štetnih efekata hrane, kolika je karenca hrane koju jedemo, hoćete da mi kažete, pošto ste stručnjak?
Da li je 50% hrane koju jedemo genetski modifikovano? Izađite pa kažite. Ako ne znate zašto je to možda opasno ...
(Predsedavajući: Gospodine Momčilov, sada je u pitanju vreme, nije više tema.)
Završavam. To su odgovori koji nama ne ulivaju poverenje kada imamo predlog od ljudi koji zauzimaju visoke državne pozicije i kojima je zadatak da dele građanstvo Srbije na podobne i nepodobne. To su ljudi koji se zalažu za princip odmazde i podele velikih društvenih grupa na ispravne i neispravne, čist nacizam i fašizam. Samo toliko.
Govorim o amandmanu i verujem da je potpuno jasna situacija. Nama često zamerate da smo mi protiv svakog vašeg predloga i da nam je to jedini cilj. Ovde je jasno, primera radi, pokušaćemo da uredimo ovo što je ovde dato, na ovakav način, ali je uporno sa vaše strane demonstriran izliv revnosti, da osporite svaki naš predlog.
To ste sebi dozvolili u prethodnim amandmanima, da nam ovde držite predavanja iz političke teorije, a pokazali ste vrlo slabo znanje kada ste rekli nama poslanicima u parlamentu da zakonodavna vlast nema primat u podeli vlasti između sudske, izvršne i zakonodavne. Ako vi to ne znate, ne razumete, molim vas da pročitate koje jasno govore zašto mi imamo primat. Imamo primat zato što smo laička narodna institucija koja promišlja na najopštiji način i donosi najopštija akta, a izvršna vlast i ova druga vlast, vi ćete se javiti za repliku, to znam, nemojte dizati ruku, dobićete vaše vreme, niko vam to ne uskraćuje, ali vas molimo da te stvari prvo raščistite sa sobom.
Izvršna vlast i sudska vlast su specijalizovane. To su ekspertske institucije u neku ruku, koje onda na osnovu opštih akata donose rad.
Nećete mi valjda reći da nije cilj i ideal svake demokratije da kad već ne može da bude neposredna, da bude posredna, pa da parlamentarna demokratija nije ona koja je glavna u svim razvijenim zemljama sveta, a u toj parlamentarnoj demokratiji, volja naroda izražava se neposrednim glasanjem i biranjem narodnih predstavnika.
Vi ste sada nama kazali, šta će nama reći sudije kada kažemo – niste ravnopravni. Ova podela vlasti, vi to bolje od mene treba da znate, nadam se da ste pravnik, ja sam samo lekar, ima dva principa – jedinstvo i podelu vlasti. Dva su postavljena principa. Samo se mrštite to je udžbeničko štivo, ako je to za vas nešto strano, meni je jako žao. Ja sam lekar, ali čak i to znam, jer učio sam neke predmete koji su me terali i to da znam, a sedeći u ovim klupama isto sam dužan to da znam.
Molim vas, nemojte na ovakav način da nam se suprotstavljate, nešto što je bilo legitimno kao predlog predsednika Skupštine gospodina Markovića, to smo mi podržali, vi ste probali na jedan nestručan način da osporite. Narodni poslanici, mi smo predstavnici najvišeg narodnog suvereniteta, ministri su službenici, oni imaju tačno svoje zadatke i svoje nadležnosti, a što je u ovoj zemlji drugačije i što biste vi voleli da je drugačije, proističe iz nečeg što nećete citirati. Mi kao parlament najmanje smo podložni birokratizaciji, a vi ste tipičan primer birokrate. Stručne službe, to je teorija, nemojte lično da shvatite.
Vi sebi mnogo pridajete na važnosti ako mislite da ja govorim lično Vama. Govornim u principu ono što je poznato, kad već citirate nemačke autore, da ga do kraja docitiramo.
Mi, kao predstavnici naroda, laici, koji nismo stručnjaci najmanje smo podložni birokratizaciji, a svi oni koji su stručnjaci, eksperti, oni su podložni birokratizaciji. Ovo što vi ovde demonstrirate upravo je birokratsko mišljenje. Molim vas, ostavite se toga, raspravljajte na pravi način, meritorno argumentima, a nemojte nam ispirati mozak. Hvala.
Znam da već dugo ovde pričam, pa ste možda malo umorni. Nisam rekao da je vrhovna vlast, rekao sam da primat u ovoj podeli vlasti ima zakonodavna vlast i mislim da sam jasan zašto i neću vam to objašnjavati. Sada ste rekli – neku knjigu da vam preporučim, "Politički sistem", udžbenik za pravni fakultet, autor Vojislav Šešelj, možete da pročitate lepo, tamo je sve izdefinisano, samo sam ja to tamo pročitao i upućujem vas da to pročitate, nećete izgubiti mnogo vremena. Čak sam spreman ja da vam kupim tu knjigu i da vam donesem i da vam je prvom prilikom uručim.
Poštovani narodni poslanici i narodne poslanice, kada sam dolazio ovde sa klinike u kojoj radim jedna mi se koleginica obratila i rekla – na šta liči ona Skupština. Kada pogledam čitav skup umalo mi se nije omaklo da kažem – ucveljeni skupe. Skupština upravo liči na to, a kada sam već krenuo sa tim što sam rekao, da izjavim saučešće aktuelnoj vlasti, a bogami i nama samima na izgledu koji postoji i koji je i te kako akceptiran od građana Srbije.
Da se vratim našem poslu, pošto naš predsednik Skupštine kaže da mi intenzivno radimo, naravno mimo ovih prostorija, što građani Srbije ne vide. Ja sam ispred poslaničke grupe SRS podneo amandman na član 6. predloženog zakona.
Kao što ste videli u ovoj raspravi u članu 6. predlaže se povećanje neoporezivih iznosa naknade za troškove prevoza na posao, dnevnica za službeno putovanje u zemlji, naknade za korišćenje sopstvenog automobila na službenom putovanju, solidarne pomoći za slučaj bolesti ili zdravstvene rehabilitacije zaposlenom ili članu njegove porodice. Ima još stavki za koje je zakonodavac predložio da se menjaju iznosi neoporezivog dela.
Pošto sam lekar, logično je da sam predložio amandman koji zadire u oblast zdravstva. Naime, zakonodavac je rekao: ako će poslodavac da izdvoji za troškove lečenja i rehabilitaciju zaposlenog ili nekog člana njegove porodice onda se oslobađa poreza iznos do 18.000. Ako bi želeo da izdvoji više moraće da plaća porez.
Šta predlažemo mi iz SRS? Predlažemo da se u članu 6. stav 4. menja tako da tačka 5) glasi "solidarne pomoći za slučaj bolesti, zdravstvene rehabilitacije ili invalidnosti zaposlenog ili člana njegove porodice – do 25.000 dinara, a uz račun nadležne zdravstvene ustanove do punog iznosa lečenja". Šta srpski radikali predlažu? Predlažu ukoliko poslodavac ima mogućnosti i želje da plati u celosti troškove lečenja svog zaposlenog ili člana njegove porodice da taj iznos treba u celosti osloboditi poreza.
Sa druge strane, mi kažemo da bi onda u tom slučaju zdravstvena ustanova morala da bude garant da je ta suma potrošena u naznačene svrhe, računom koji će biti dokaz da je taj novac utrošen u pravilne svrhe.
Ako se, pak, ne radi o nekoj intervenciji zdravstvene ustanove, ukoliko se radi o troškovima rehabilitacije, oporavka, smatramo da donju sumu od 18.000 treba podići na 25.000 dinara. Zašto smatramo da je to neophodno, potrebno?
Prvo da pođemo od situacije u kojoj živimo. Našu državu i naše građane, može se slobodno reći, opterećuju dve katastrofe. Prva je demografska katastrofa. Mi nestajemo sa ovih prostora!
Svake godine je 30.000 ljudi manje u državi Srbiji i to je nešto što bi trebalo da zabrine Vladu, a bogami i ovaj parlament. Međutim, niko nikada o tome ne govori i niko ništa ne pokušava da izmeni tu situaciju.
Druga katastrofa, za koju sam slobodan i koju mogu egzaktno da dokažem, jeste zdravstvena katastrofa u kojoj se nalazi naš narod. Zbog čega?
Zbog toga što je smrtnost i obolevanje u porastu na ovim prostorima i zbog toga što u tom porastu najveći udeo imaju maligna oboljenja, tako da naši građani četiri puta više obolevaju od malignih oboljenja nego građani u Evropi i sa druge strane što na veliku smrtnost utiču i kardiovaskularna oboljenja koja jesu ubice broj jedan u svim razvijenim zemljama sveta, pa i nerazvijenim. Znači, imamo dve katastrofe!
Ako se to dovede u vezu sa primanjima naših građana, a prosečni lični dohodak u ovoj zemlji je oko 20.000 dinara, pa se onda opet uzme u obzir da je oko milion građana bez posla, pa na sve to dodaju mere zdravstvene politike koje se sprovode od ove vlade, onda lako može da se shvati da je naš predlog nešto što je u domenu socijalne politike, socijalne brige o građanima i stanovništvu, a neko bi rekao da to možda spada i u domen filantropije.
Zalažemo se, naime, da danas kada je tako teška zdravstvena situacija našeg naroda, kada imamo depopulaciju, dakle, da se oslobodi od poreza uloženi novac poslodavca za lečenje svog zaposlenog ili člana njegove porodice.
Rekao sam da su maligne bolesti u velikom porastu, maligne bolesti se relativno kasno primećuju, u terminalnoj fazi kada je lečenje izuzeto skupo bilo primenom medikamenata, citostatika, bilo primenom operativnih zahvata. Danas smo svedoci u mnogim zdravstvenim ustanovama tzv. nestandardnih usluga, koje su uvedene u lečenju naših pacijenata i za koje se moraju posebno izdvajati iz džepova naših građana novci. Ako je to tako, ako znamo koliko koštaju medicinske operacije, koliko koštaju lekovi, onda ovakva jedna mera, mislim da uopšte ne može da bude na štetu naroda, države, nego samo u korist naroda i države.
U obrazloženju koje smo dobili zašto se ovo odbija, rečeno je da bruto nacionalni dohodak i rast inflacije nisu usklađeni sa ovim željama i da će onda sve to trpeti budžet. A šta je suprotni ishod ako ne dozvolimo lečenje teško obolelim građanima i članovima njihove porodice, onda će trpeti građani.
Sada se ja pitam, ko je bitan, da li budžet ili građani, ali Mlađanu Dinkiću – budžet. Ta poreska politika koju on sprovodi, neko je to rekao kolokvijalno, politika da se što više odere, a ja sam se mislio šta je u suštini takovog ponašanja, da li pohlepa, samo da se grabi što više da bi se punio budžet ili nešto drugo. Jasno mi je, odbijanjem ovog našeg predloga, u pitanju je nešto drugo. To drugo je deo politike na delu, bar kada je poreska politika u pitanju, a to je politika odmazde.
Mnogi vlasnici privatnih radnji to će vam lako objasniti, odnosno kako to izgleda. Ako nemate jedan račun i uhvate vas bez računa, naravno, nećete vi platiti kaznu i biti kažnjeni zbog toga, ne, vi trpite odmazdu, ali koju odmazdu?
Zatvara vam se lokal na određeni vremenski period, bude to nekada nedelju dana, nekada dve nedelje, budete kažnjeni drakonski, finansijski. I šta je onda to?! To je odmazda!!
To je ono kao za vreme rata, kada je Hitler rekao – ubite jednog Nemca, nećemo tražiti ubicu, nećemo ga juriti i njega sankcionisati, sto vaših ćemo ubiti. To je metod rada ove Vlade kada je finansijska politika u pitanju u delu uzimanja poreza od građana Srbije.
Naravno, da bi situacija u zdravstvu bila dobra, jer ona nije dobra, mi imamo jedno opšte nezadovoljstvo pacijenata, lekara, a zbog čega? Dakle, lekari su sada dobili tobože nekakvu komoru, dobili na nelegalnim i nelegitimnim izborima gde je napravljena jedna takva neviđena farsa, pri čemu se nije ni 10% lekara izjasnilo ko će biti članovi novoosnovane skupštine, kriminalno i ilegalno delo koje je sprovedeno pod firmom evropskih standarda i tradicija.
Čak, kod jedne biohemijske komore koja je izmišljena i koja nigde u svetu ne postoji, išlo se dotle da se glasalo dizanjem ruku, bez prethodnog kandidovanja, unutar grupice od 50 ljudi. Tako se u ovoj zemlji bori za zakone i za legalne institucije.
Sa druge strane, svedoci smo odliva para iz fonda za zdravstveno osiguranje i ovo što kaže gospodin Vučić, dnevno nam dolaze građani i žale se.
Pre neki dan su bili ljudi koji su na transfuziji, koji od silnog maltretiranja ne znaju više šta da rade, ne znaju kome da se obrate, dolaze da se izjadaju, ako ništa drugo.
Dalje, u ovoj jadnoj zdravstvenoj situaciji, svedoci smo i dalje velikih investicija u zidove gde se troše velike pare, ranije su to bile donacije, a sada su to krediti, a te pare odlaze, nekim čudnim načinom u privatne džepove povlašćenih ljudi, a što ne reći i stranaca koji tobože pomažu ostvarivanje projekata u našoj zemlji.
Čuvena firma "Sofreko", koja je dovela transfuziološku službu do kolapsa, jednom reformom, dovela je do toga da se danas državni službenici sude sa dobrovoljnim davaocima krvi, dovela je do toga da imamo nestašicu krvi. Naši pacijenti u našim bolnicama ne mogu da budu operativno normalno lečeni.
Čuvena firma "Sofreko" koja neće da saopšti koliko je para uzela, sama, od navodne donacije, i da su velike pare u pitanju, i dalje sa istim vodstvom nastavlja da učestvuje i u drugim projektima i da deo para koje su namenjene ovom narodu, bolesnim ljudima ove države i dalje besomučno pljačka.
Dakle, da ja završim, jer ima ovde i onih koji kažu da su leve stranke, ima onih koji kažu da su za solidarnost, ali nisam očekivao da će Dinkić da prihvati ovako nešto.
Filantropija je daleko od njega. Solidarnost on ne poznaje, ali od ostalih poslanika očekujem da će se malo zamisliti, jer bolesni su i naši roditelji i naša deca, pa i mi sami pobolevamo, a koliko koštaju lekovi, kako se do njih dolazi.
Ova država i za lekove uzima PDV, i to je poznato. Neće ova država, jasno je meni, ni da oslobodi poreza dečije pelene, neće ni sredstva koja su za podizanja dece, ali bar kada je najugroženija kategorija u pitanju, a to su bolesni ljudi, učinimo makar malo da im olakšamo tešku situaciju.
Da priča potpuno nije prazna, samo vas podsećam, završnom rečenicom, velikom studijom koja je ovde urađena gde je 50% ljudi reklo da nije otišlo lekaru, zbog toga što nije imalo materijalnih sredstava. Hvala vam.
Hvala. Poštovane dame i gospodo, evo mi danas raspravljamo o rekonstrukciji Vlade na jedan čudan način, u atmosferi pogroma, slobodno mogu tako da kažem, koja se vodi protiv stranke Srpske radikalne.
Nije čudo, interesantno, sticajem okolnosti, upravo osoba kojoj treba da pružimo podršku u ovom parlamentu da bude potpredsednik srpske vlade, u vremenima kada je srpskom narodu i srpskoj državi možda najteže u svojoj istoriji, vođa je tog pogroma i ona kaže kako treba zabraniti stranku zbog fašističkog delovanja, zbog govora mržnje, sve jednim toplim ljudskim rečnikom pristupiti eliminaciji nekoga da bi bio nešto.
Kolko mene sećanje i znanje služi, da bi postao, ako ćeš nekoga da eliminišeš, jeste nacistički i fašistički princip koji je dobro znan. No, da se ostavimo toga, dokaza kako se ko ponaša, a šta priča za druge, imamo dovoljno, samo je jedan interesantan podatak koji ću sada kazati. Znam da je to možda i opasno kazati.
Antisemitsko delovanje dela Vlade premijera Koštunice se u Srbiji i te kako iskazalo. Gde je centar tog antisemitskog delovanja lako je dokazati. Iz ove zemlje je proteran kapital jevrejski, a u ovoj zemlji se ne dozvoljava, gle slučajnosti, jednoj drugoj velikoj slovenskoj zemlji da plasira svoj kapital.
Samo da vas podsetim ukratko, Kardan spada u pet najvećih i najmoćnijih finansijskih korporacija Izraelu, "TBI" koji je ovde imao osiguranje u "Dunavu", i koji je ovde imao lizing kompaniju, i koji je želeo ovde da osnuje banku, bukvalno je najuren.
Ko je to fašista i ko je to antisemita, zamislite se dobro gospodine premijeru, koji su to ljudi i kojoj oni političkoj grupaciji pripadaju? Da ne idemo na neke druge trivijalne stvari.
Elem, mi smo jasno rekli, poslanici SRS neće glasati za gospođu Ivanu Dulić da bude izabrana na mesto potpredsednika Srpske vlade.
Dobili smo obrazloženje, jedno tanko obrazloženje, koje je, neću da kažem da je sramno, ali je neprimereno. Čuli smo usmeno obrazloženje, koje se svelo „zbog koalicionog dogovora“. Ne znamo šta to znači, pa argumentacija ne može da zadovolji bar mene, a verujem ni građane Srbije.
Osnovni razlog zašto osporavamo gospođu Ivanu Marković Dulić i ovog gospodina koji treba da je nasledi jeste, prvi, što vodi i vodila je poljoprivrednu politiku ove zemlje suprotno intencijama EU, što ćemo vrlo lako i dokazati.
Drugi razlog je to što je nizom štetnih mera, koje su koruptivne prirode, dovela poljoprivredu Srbije u nezavidan položaj.
Ajde da krenemo od EU, da nam bude jasno. Osnivačkim ugovorom EU u članovima 32. i 38. donosi načela zajedničke poljoprivredne proizvodnje, pa pod tačkom a) kaže: povećanje produktivnosti upotrebom tehničkog razvoja, racionalizacijom proizvodnje, optimalnim korišćenjem faktora proizvode, radnom snagom; povećanje životnog standarda poljoprivrednika, povećanje zarada zaposlenih u poljoprivredi.
Kako izgleda ta zarada naših poljoprivrednika od 2000. godine do danas lako se može videti iz statističkih podataka Zavoda za statistiku Srbije, neću sada to da pokazujem, to članovi Vlade moraju dobro da znaju. Kako izgleda proizvodnja, evo samo jedan primer. Evo ovaj stočni fond, od 1997. ovo su realni rezultati politike Vlade do 2000. godine i Vlade koja je nastavila: pad proizvodnje svinja, pad proizvodnje goveda, to su rezultati.
A ono što je rečeno da ćemo ove godine možda prvi put uvoziti žito zato što je umesto 800, 700 hiljada hektara, koliko je normalno da ova zemlja zasadi, zaseje naravno (hvala vam, to je prava ispravka sa pravog mesta i ja vam se zahvaljujem, data je od poljoprivrednog proizvođača i dobronamerna je, nadam se), doći ćemo u poziciju da smo zasejali oko 500 hiljada, da možda prvi put uvozimo i hlebno žito.
Reče moj prethodnik - nije Ministarstvo kazalo nemojte sejati. Jeste kazalo i možemo citate da vam damo, i na kojim sastancima je pričano, da to nije ekonomično proizvoditi. I kako je to urađeno, nema premija, to ti je najlakši način kad iskažeš svoj stav prema tome.
Kaže se dalje, stabilizacija tržišta poljoprivrednih proizvoda, garancija snabdevanja, snabdevanje potrošača po razumnim cenama, i tu se završavaju ciljevi prvobitni. Kako je naše tržište snabdeveno? Mi i dan-danas patimo zbog nedostatka sezonskog povrća i zavisni smo od okolnih zemalja, Turske, da ne kažem drugih, Italije, Bugarske, odakle se sezonsko povrće uvozi. Taj cilj nije ostvaren.
Potrošača po razumnim cenama; e, idite na pijacu, napunite cegere, pa ćete videti šta su to razumne cene, kada građani Srbije imaju 20.000 prosečni lični dohodak. Naravno, ima i onih koji mnogo bolje žive i rade. No, ako sledimo šta je EU radila od početka, znamo šta je, ona je dve trećine budžeta trošila na poljoprivrednu proizvodnju. Sad je to svela na polovinu budžeta. Merama visoke protekcije štitila je poljoprivrednu proizvodnju, i to je istina, i to mora da radi svaka ozbiljna i odgovorna vlada koja hoće da bude deo Evrope.
Dalje, Lisabonskom konvencijom je jasno rečeno da selo i poljoprivredno dobro moraju biti stavljeni u centar pažnje i razvoja EU, zato što pripada 90% EU ruralnom delu, a 50% stanovništva živi, kao i kod nas 48% stanovništva.
I došli smo do konačno ovih Pišlerovih reformi iz 2003. godine koje su kazale - nećemo više plaćati ni koliko nam date proizvoda da vam više damo, nećemo više ni koliko imate više zemlje obrađene da vam platimo, nego plaćamo farmu i farmera.
To je princip savremene Evrope, a o tome ni traga nema. Vaša strategija je konstatovanje stanja i zbir lepih želja. Strategija mora da ima instrumente kojima će nešto da reši. Vi uvek kažete, srpski radikali kritikuju samo i obrušite se na Mašića i dobacujete kao huligani iz klupa da bi nas dekoncentrisali.
Da ste vi odgovorna ekipa, vi biste sledili ono što je intencija Evropske unije, ne biste ukinuli premije i subvencije za sve ono što ste ukinuli, dali ste samo za soju i uljanu repicu, i to se zna zbog čega, nećemo sad o tome pričati, i o tome ćemo kazati šta imamo da kažemo.
Vi biste išli na regionalizaciju naše proizvodnje i podsticanje. Zna se šta, ako nam dajete Pešter, na Pešteru bi vi podigli pad proizvodnji ovaca i imate gde da izvodite. Znaju se arapske zemlje koje vape, da ne govorim šta ste u Mramorku radili, u klanici, umesto da pomognete proizvodnju i izvoz, radili ste sve da bi to sprečili.
Ako ste odgovorna vlada, onda bi vaša sredstva koja ste usmeravali na ime, a ne na isplativost projekta, uložili u Mačvu, Srem, gde su termalne vode, da se naprave plastenici i proizvodnja onoga što uvozimo u velikoj meri.
Ono što vi radite i što su vaši rezultati, to je statistika koju imamo. Ta statistika kaže, vi kažete - ranije nije valjalo. Godine 2000. 39 miliona deficita, 2003. godine 250 miliona američkih dolara deficita, u poljoprivrednoj razmeni, to su vaši rezultati.
Kakva je situacija seljaka, koji su prihodi seljaka, onih paora. Neko je u listu "Danas" potpisao grupu 101, pa kaže - kuka za paorima, a onda u potpisu prof. dr. Od kada su profesori, Vlaoviću, paori, je l' se to dogodio neki nov savez, izmešali ste se?
(Mika Vlaović, sa mesta: Je l' tražite odgovor?)
Ne, ne tražim, samo konstatujem.
Interesantna je stvar, govori se kao veliko postignuće - organska proizvodnja hrane. Organska proizvodnja hrane vam je rečena u ovoj studiji, Švajcarci su vam radili kakva je situacija kod nas, uzeli su Albance, Bugare i nas, ovo je iz ove godine saopštenje, gde se kaže da ovde to postoji samo u naznakama.
Kazaću vam tačno i egzaktno, ako vas interesuje, koliko je hektara zemljišta obrađeno time.
Ako hoćete u Evropu, onda morate da brinete danas o bezbednosti hrane, o zdravstvenoj bezbednosti te hrane.
Uništili ste sanitarnu zaštitu na granicama, i govorili smo i govorićemo vam na milion primera kako ste kršili sve moguće propise i dozvolili uvoz biološki neispravnih biljnih proizvoda, semena za osemenjavanje iz Holandije, a znate da je tamo bilo ludih krava.
A ta priča što ste sada izašli i kazali da mi obmanjujemo javnost o uvozu genetski modifikovane hrane, izvinite, Savezna vlada na 59. sednici 4. jula 2002. godine donosi odluku da se, mimo zakona, uveze genetski modifikovana soja. Vlada nema pravo na to. Miroljub Labus ucenjuje.
Gospodo, pogledajte ovde, Ivana Dulić-Marković, potpisnik uvoza genetski modifikovane soje, pa ne samo to, nego gledajte koliko je dala u izveštaju uvoza te soje. Koliko je to opasno za narod, neću govoriti. Moji drugovi još imaju da govore. Fala bogu, ide ovaj zakon o poljoprivrednom zemljištu i organskoj proizvodnji, pa ćemo ovo u načelu svi potanko da iznesemo.
Prema tome, gospodine premijeru, ogrešili ste se teško o srpsku nauku i agro-poljoprivredu. Dvadeset hiljada inženjera kvalifikovanih, vrhunskih stručnjaka među njima ima dovoljno, mogli ste da izaberete u vaš kabinet. Kako ste izabrali ove ljude? Na osnovu ovoga što ste nam dali mi ne vidimo, na osnovu njihovih rezultata ubeđeni smo da rade protiv interesa poljoprivrede. Ne kažemo namerno, najverovatnije iz neznanja. Vi koji ćete glasati za ovakve nestručnjake i ove ljude koji su nam ovo uveli, neka vam bude na čast, otadžbina vam to neće zaboraviti.
Hvala gospodine predsedavajući. Poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, imamo pred sobom jedan izveštaj Anketnog odbora, gde ste videli već iz prethodnih diskusija da je postojala saglasnost svih učesnika ovog odbora u radu i kod donošenja zaključaka koji su i nama ovde danas ponuđeni.
Prvo, na neki način da legitimišem samog sebe, možda ja i nisam prava osoba koja će moći objektivno da govori o svim ovim problemima, budući da sam 30 godina proveo u najvećem porodilištu na Balkanu, u Institutu za ginekologiju i akušerstvo, gde sam sticajem životnih i profesionalnih okolnosti učestvovao u dolasku na svet jednog grada od 50.000 ljudi.
U tom svom radu, kao i svi ljudi, imao sam i svetlih trenutaka i grešaka i posrnuća i o tome nikada nisam bio sklon da pričam mnogo, ali nisam bio sklon ni da negiram takve činjenice. Znam da profesija kojoj pripadam radi jedan izuzetno težak posao, društveno odgovoran i strašno stresan posao. Mi to plaćamo životima i to se da egzaktno utvrditi.
Hteo bih na samom početku da istaknem da je ovaj odbor izvanredno radio, da se zahvalim svim članovima Odbora na velikom trudu i opet na nečemu što je dosta važno, nalaženjem tog minimuma saglasnosti oko nečega što je važan društveni problem. Ali, neka mi bude dozvoljeno da sa par kritičkih opaski pokušam da dam viđenje nekoga ko je druga strana, ko je potencijalno optužen, koji možda sagledava stvari i drugačije.
Trideset godina radim ovaj posao u najvećem porodilištu na Balkanu, nijednom nisam video da je postojala ovakva namera, a još manje da je postojalo ovakvo delo. Ne tvrdim da nečasnih radnji u društvu koje je imalo ono što smo mi imali, ekonomske sankcije, rat i bedu, nije bilo i da ne postoje nesavesni lekari koji možda, u pojedinačnim slučajevima, nisu nešto slično pokušali.
Ono što je dobro, što je rečeno, što je Odbor izbegao, da vodi istragu o slučajevima, za to nije nadležan i to nije trebalo ni da radi. Ono što hoću da kažem, kao prvo, čini mi se da su se kod donošenja zaključaka dogodile dve po meni bitne manjkavosti, neću da kažem propusti, jer to su manjkavosti i to ne iz loše namere, nego upravo iz dobre namere. O čemu se radi? Naime, dato je mnogo zaključaka, 14, a u tim zaključcima se išlo na opisivanje situacije, što je trebalo očekivati da se nalazi do 10. stranice, jer je sve tako specificirano.
Recimo, kad vidite član 5, on je dosta ekstenzivan, prenosi priču roditelja, ali je sa medicinske tačke gledišta netačan.
Recimo, kaže se ovako: vrlo često se roditeljima sugeriše da je dobro što je beba umrla, jer da je ostala u životu, imala bi teške posledice po rast i razvoj, pa onda kaže: ovo se događa i u slučajevima kada se iz priložene medicinske dokumentacije ne vidi da li je dete rođeno sa vidljivim deformitetima ili bolestima koje bi mogle da ugroze razvoj deteta.
Nije bilo potrebno ići u tako široku priču, jer recimo, postoji SIDS, Sudden Infant Death Syndrome, nagle neobjašnjive smrti deteta i to je problem kojem naša struka i pedijatri poklanjaju veliku pažnju. Postoji međunarodna asocijacija koja se time bavi, postoje svetski kongresi koji se time bave. Moguće je i to, ali dobro, da se pustimo toga.
Po mom mišljenju, četiri su zaključka jedina u celoj priči i koja onda kada su koncentrisano data i u kratkoj formi pogađaju suštinu.
Prvi neosporan zaključak je da administracija nije bila adekvatna u svim slučajevima koji su pokrenuti, sa sumnjom da je postojalo otuđivanje dece od roditelja. To je u jednoj nepotrebnoj političkoj raspravi, u tumačenju reči gospodina Vučića, koji kaže – ubijali su decu. Znate, kad oduzmete roditelju dete, vi ste mu ga ubili. To je u figurativnom smislu apsolutno jasno.
Hajde da sada odemo i dalje, da objasnim gospodinu Ćirkoviću koji pomno čita novine, da je možda reč i o ubistvu, jer u vreme u kom mi živimo sva demokratska društva se bore protiv trgovine ljudima.
Deo te trgovine je namenjen, nažalost, ne samo prostituciji, nego i trgovini ljudskim organima. Nažalost, smatra se da deca koja bivaju kidnapovana služe i toj nečasnoj i strašnoj nameni.
Prema tome, gospodine Ćirkoviću, ako roditelji sumnjaju da im je neko kidnapovao dete, neko je to uradio, njihova su mišljenja, da bi sebi omogućio brigu o potomstvu koje ne može da ima, ali nažalost u velikom broju slučajeva ta deca služe i toj strašnoj svrsi.
Nažalost, tačno je i to da društvo neće o tome da priča. Ili, da kažemo nešto drugo, da društvo nema hrabrosti da se suoči, jer kad se krene, onda tu lete glave. Poznato je gde još glave lete, a ovde takođe strašno lete glave nekima koji hoće da nešto od ovoga rasvetle.
Prema tome, ta vaša intervencija je bila apsolutno neadekvatna, možda niste imali ova saznanja, pretpostavljam da je i to moguće, no, da se okanemo toga.
Ako je administracija u pitanju, onda je trebalo navesti šta je sa administracijom problem, jer je neadekvatna, netačno vođena ili nedostaje, to je trebalo kazati, ili je neuredna, a zašto je to tako, da se odmah odavde dobije i odgovor.
Zato što mi dan-danas imamo neadekvatnu medicinsku dokumentaciju, zato što i dan-danas lekari rukom pišu nalaze, izveštaje, preopterećeni su administracijom, zato što se ovde ne vodi administracija na savremen evropski način. Imamo po ustanovama kompjutere, ali ne one koje je nabavila država koja je odgovorna za to, nego koji su nabavljeni ličnom inicijativom samih lekara.
Evo, iz mog života da vam kažem, u ovih 30 godina događalo se da smo porađali i 40 žena dnevno, a posle toga smo sutradan normalno radili svoj posao, išli i operisali. Bili smo preopterećeni, godinama smo imali niske lične dohotke i radili smo bez roptanja i bez povišenog glasa. U takvim uslovima se dešavaju i administrativne greške, pa ćete imati precrtavanja, kao i korigovanje nekih podataka.
Znači, prvi je problem administracije i zaključak je da je neadekvatno vođena, da je nezadovoljavajuća, da je neskladištena na odgovarajućim mestima. Šta da kažemo mi na institutu, kad smo imali poplave i rušenje zida u prostoriji gde su bile odložene istorije bolesti, od kojih su neke i trajni dokumenti? Šta smo mi tu mogli? Da li je za to kriva medicinska služba? Kazaćete da jeste, da nismo brinuli da do toga ne dođe. Jeste, brinuli smo, ali nije bilo para da se to dovede u normalno stanje. Ni sada nije dovedeno u normalno stanje mnogo toga.
Pre šest meseci na Institutu za ginekologiju i akušerstvo, nekoliko lekara specijalista je sa medicinskim odelima, kapama i maskama u podrumu listalo plesnive istorije, da ih dovede u red. Danas, u 21 veku da lekari specijalisti to rade, da li je to njihov posao? U takvim mi vremenima živimo i toga treba da budete svesni kad pričate o administrativnim greškama. Ne opravdavam ih. Reći ću kako mislim da to treba da se reguliše.
Drugi zaključak je da identifikacija umrle dece i proces sahrane nije adekvatno vršen u slučajevima koji su izazivali sumnju kod roditelja.
Treći zaključak je nekorektno postupanje prema roditeljima pri davanju informacija, koje je postojalo u određenom broju slučajeva.
Četvrti zaključak je da MUP i sudovi zbog zastarelosti ne rešavaju slučajeve i istragu vode pogrešnim putem, dajući osobama koje su zadužene za privredni kriminal.
To su zaključci, ono što ste tamo opisivali, što je trebalo da se nalazi u prethodnom delu gde ste uzimali izjave i davali činjenice. Znači, zaključci treba da budu kratki i jasni. Iz ovog izveštaja sam video da su to zaključci.
Taj proces sahrane na neadekvatan način, to vam se potkralo. To ste osetili kao problem i niste razrešili na pravi način. O čemu se radi? U ranijim godinama, a kažete da je od 1970. do 1990. godine bilo najviše takvih slučajeva, kremirani su posmrtni ostaci te dece.
Čudi me da do tog podatka niste došli. To što nedostaje da je sahrana izvršena, upravo ide ovde. Mi ni danas nemamo regulisano kako se postupa sa leševima takve dečice.
Danas imamo da se diskutuje o Pravilniku u Kliničkom centru Srbije. Kaže se – Pravilnik o odlaganju i uništavanju biomedicinskog otpada. Pazite kako ružno i odvratno ime, umesto da se kaže – posmrtni ostaci novorođene dece. Kod nas se tako razgovara o ovim problemima i dan-danas.
Druga manjkavost, možda je ona i najveća i možda je učinjena nepravda, svih 14 tačaka ste pisali normalnim fontom, ali tačku 12 ste boldirali. Ta tačka 12 je stvarno zaključak: "Anketni odbor smatra da postoji blokada rada MUP-a, tužilaštva i sudova". Onda ste u predlogu mera kazali, broj jedan, verovatno najjača mera koju predlažete: "Anketni odbor smatra da se mora izvršiti deblokada rada MUP-a, tužilaštva i sudova".
Ispada da je za ovaj problem krivo tužilaštvo, MUP i sudovi. Ako ste već ovako boldirali, znači skrenuli nam pažnju, onda dajete najveći značaj ovome. Lično mislim da je to pogrešno, da su oni negde na kraju lanca događanja koja su dovela do ovih nezgoda. Naravno, obrazložiću.
Ono što je jako bitno, mislim da je ovih 700 i nešto ljudi koji su posegli za krivičnom tužbom i koji su tražili pravdu u sudu, ne mogavši da budu zadovoljni odgovorima koje im je dalo zdravstvo i nadležni organ koji rukovodi tim radom, a to je Ministarstvo zdravlja. Ispustili ste veliku i ključnu odgovornost Ministarstva zdravlja. Za sprovođenje zakona i zakonitosti odgovorno je nadležno ministarstvo, po pozitivnim propisima. To ministarstvo svojim poslovnicima i pravilnicima, koje ste vi čitali, stvarno ste krajnje savesno radili i mnogo toga ste obradili, znači nadležnost je prvenstveno Ministarstva zdravlja da se ovakvi slučajevi ne događaju, a nikako MUP-a i suda.
Da je ministarstvo utvrdilo kršenje propisa, da postoji krivična odgovornost, zašto nije prijavljivalo sudu? Ako jeste, onda možemo da okrivljujemo MUP i sudske organe da nisu postupili kako valja. Znači, primarna odgovornost je zdravstvene službe.
Da ne dužim, da dođemo do nečega što mislim da bi trebalo da budu zaključci. Dali ste ih sedam. Svi oni su korisni i svi oni imaju dobru nameru, ali bojim se, kao što je rečeno kod Dantea, da svi putevi koji su popločani najboljim željama, ne moraju voditi u raj, mogu odvesti i na drugu stranu, naravno, ne u pakao.
Zašto je gospodin Vučić rekao da neće biti zadovoljni roditelji i šta smo mi lekari, pogotovo optuženi, očekivali da će, ne govorim samo u ime svoje poslaničke grupe, da bude predlog zaključaka Anketnog odbora?
Pod broj jedan, mislili smo da se, ono što ste i vi predložili, apsolutno ne može govoriti o zastarelosti svih ovih slučajeva. Ako čak i ne želi zakonodavac i ovaj parlament da krši pravne norme, pa kaže da to nije u redu, onda su mogle da uslede dve preporuke koje je trebalo ovaj parlament, po meni, da usvoji. Onda bi opet bio posao urađen na najbolji mogući način.
Prvo, da ministarstvo osnuje stručnu komisiju, hajde da kažemo nezavisnu, ne znam na koji bi način bila nezavisna, ali može se do toga doći. Mi često koristimo i strance, tzv. "eksperte" koji ovde za debele pare rade nešto što mi ne vidimo, a kad vidimo, onda vidimo da je to često puta nešto što baš i nije u interesu ove države i ovog naroda. Imate strukovne organizacije i udruženja koja takođe treba uključiti u ovo i da one u prvom koraku ispitaju svaki slučaj i da kažu šta medicinski nije postupljeno kako treba i gde postoji greška.
Onda, u drugom koraku, da se Ministarstvo pravde ovlasti da oformi tim pravnika, stručnjaka koji treba svaki od ovih 700 slučajeva da ceni sa pravne tačke gledišta i da kaže koji su propusti učinjeni. Naravno, ono što ste kazali da je preventiva, da kaže kako treba uraditi sa pravnim propisima da budu adekvatni, šta treba dodati kao neki njihov krajnji savet.
Na osnovu toga mogu sudstvo i ministarstvo da idu i da gone. To je pravi red stvari i samo ta tri zaključka su, po meni, ono što zadovoljava te ljude da dođu do neke istine, a ovo sa komisijama, sa razvodnjavanjem problema, mislim da oni neće biti zadovoljni. Možda, ako bi postigli i tu saglasnost da sve ovo usvojimo i ako zakonodavac i izvršna vlast budu voljni da postupe po datim nalozima i preporukama, neke buduće generacije će apsolutno imati koristi.
Znači, ne osporavam ništa od onoga što je predloženo u cilju dobre namere, ali samo kažem da ovi ljudi koji žive i dan-danas u košmaru zbog svega ovoga, možda bi bili daleko zadovoljniji da im je Anketni odbor ponudio to da zahteva od nadležnog Ministarstva zdravlja da oformi stručnu komisiju i da o svakom pojedinom slučaju iznese svoje mišljenje, da li ima ili nema medicinskih propusta.
Naravno da se kaže, DNK tipizacija u ovom slučaju može da se sprovede na osnovu toga i toga i neka se uradi to i to, pa da onda to mišljenje bude kompletirano. Potom pravnički tim u Ministarstvu pravde uzme slučaj i kaže da su učinjeni ti i ti propusti sa pravne tačke gledišta i, naravno, posle toga može da se takav predmet, gde ima elemenata za to, uputi nadležnim sudovima.
Ovo, da hoćete specijalno tužilaštvo, šta će vam to. Ovi drugi nisu sposobni, a po čemu će Specijalni sud biti sposobniji, na osnovu čega?
Ako mislite da specijalno tužilaštvo koje sudi kriminalcima treba i ovo da sudi, onda nemate poverenja u ostale sudove ovog sistema.
Razumem apsolutno i to da ne treba verovati ni sudstvu, a mi lekari smo žigosani da korupcija cveta jedino u medicinskoj struci, jer se jedino u Krivičnom zakoniku govori o korupciji u medicini. Ovo društvo hipokrizije ne poznaje korupciju u sudstvu, ne poznaje u drugim sektorima, ali je propisalo kako će da ganja lekare.
Znači, ovim načinom ne postižete ništa, isti ljudi sede u sudovima, nemaju način dizanja na pijedestal da im više verujemo zato što imaju atribut – Specijalni sud. To je samo obično bacanje prašine u oči i nije rešavanje problema.