Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/6957">Sreto Perić</a>

Sreto Perić

Srpska radikalna stranka

Govori

Gospodine ministre, ja, a i moje kolege iz SRS nemamo nameru ovde sa vama da se politički nadgornjavamo, ali imamo i te kako ozbiljnu nameru da stručno polemišemo i da neke stvari koje predstavljaju ozbiljne probleme za građane Srbije, a i za nas kao državotvornu političku stranku, da ih rešimo i da ukažemo na probleme iz prošlosti, da se oni više ne dešavali.

Ne samo da su prethodni ministri imali pravo da to kažu, niko im to njihovo pravo ne osporava, ali zbog neke korektnosti, možda birački spiskovi u odnosu na ona vremena, na današnji dan jesu nešto ažurniji i bolji, ali vam odgovorno tvrdim i politički i stručno, kako god hoćete da nisu i da ima još dosta propusta za koje možda čak i ne znate.

Vaše ministarstvo ima veliki spisak nadležnosti i niko od vas ne očekuje da se vi bavite samo Jedinstvenim biračkim spiskom. Ako vam mi ukažemo na to da tu postoje određeni problemi, vi bi to trebali da prihvatite.

Vi bi morali i mogli, preventivno, kad se raspišu izbori, vanredni lokalni izbori u nekoj političkoj zajednici, odnosno u nekoj lokalnoj samoupravi, da obratite pažnju na te, kako vi kažete, migracije koje, po nama, nisu prirodne. Mi znamo da je veliki priliv u velike gradove, da je u Beograd najveći priliv stanovništva iz unutrašnjosti, ali, uporedite malo sa drugih 11 meseci u godini, a ne samo u mesecu kad su raspisani i kad se održavaju izbori.

Tvrdim vam još jedno – nije tačno da je samo veliki priliv u gradske opštine grada Beograda, ima ih i bilo ih je i u druge, kad se sprovode vanredni lokalni izbori.

A kad ste pomenuli i kažete da vi imate ispravan odnos prema zaštiti životne sredine, SRS, valjda vas ne treba podsećati, da je u vreme kada je bila u Vladi imala i prva uvela, zajedno sa koalicionim partnerom, Ministarstvo za zaštitu životne sredine. Mi to podržavamo i to uopšte nije sporno, sa našeg aspekta.
Ova intervencija, koja se odnosi na član 22, odnosno član 44. osnovnog zakona, uglavnom se tiče kaznenih odredaba ovog zakona i pošto su predviđene određene novčane sankcije, vezane za pravna lica u slučaju da ne poštuju propisano ovim Predlogom zakona, mi smo dodali tu da bi naznačili značaj toga. Dodali smo da treba i odgovorno lice, u pravnom licu, da bude sankcionisano zbog toga.

Međutim, treba imati u vidu jednu drugu činjenicu. Ovo o čemu je govorila koleginica Nataša Jovanović, to bi zaista trebalo da se primeni u praksi, onda bi građani Srbije, a pre svega, poljoprivredni proizvođači imali ogroman značaj.

Gospodin Nedimović, je govorio u raspravi u načelu, da smo mi postigli rekordne prinose u proizvodnji kukuruza, i oni se kreću negde oko 18 i po tona po hektaru. To je zaista rekordna proizvodnja, a prosečna proizvodnja u Srbiji se kreće negde oko 4,5 tone.

Postoje, izuzetno dobri stručnjaci u Srbiji, koji kažu da se sa vrlo malo ulaganja, poštovanja tehnološkog postupka i naravno primenjujući struku i znanje koje imaju naši stručnjaci, pre svega na poljoprivrednom fakultetu, departmanima i institutima, poljoprivrednih fakulteta moglo to značajno podići. To je na sedam tona po jednom hektaru.

Imajući u vidu da imamo negde oko milion hektara pod kukuruzom, to je prosečno ono što se svake godine možda zaseje, zavisi sada malo i od prolećnih uslova setve, i kada bi proizvodnja bila sedam do sedam i po tona po hektaru, to bi bilo sedam i po miliona. Poznato je da je naša potreba za ljudsku, za stočnu i za svaku drugu ishranu, ovog proizvoda, negde oko četiri i po miliona. Ostaje za slobodno tržište, odnosno za izvoz negde oko tri miliona tona, puta berzanska cena kukuruza je negde oko 16 dinara. To bi bio ogroman prihod za državu Srbiju i mi uopšte ne bi morali onda da se bavimo ovim sledećim zakonom, koji je iza, gde govorimo i o GMO i slično.

Ovo bi, gospodo iz Ministarstva poljoprivrede, naravno, ja ne mislim da gospodin Ružić ne može da razgovara i na ovu temu, ali saradnici ministra, saradnici Nedimovića, ove stvari bi svakako trebali da mu prenesu i da se napravi jedan proaktivan korak, jedna intervencija koja bi mnogo značila i za male poljoprivredne proizvođače, kao i za one koji se ozbiljno bave ovom proizvodnjom.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi srpski radikali smatramo i tvrdimo da država Srbija ima najbolje uslove za proizvodnju zdrave hrane.

Istina, posle 1999. godine, bombardovanja teritorije Srbije, to se nešto malo narušilo, promenilo, ali svejedno, i dalje tvrdimo da Srbija ima najbolje uslove za proizvodnju zdrave hrane i na tome treba insistirati i uporno istrajavati.

Ali, možda paralelno sa ovim, ili čak i pre donošenja zakona o izmenama i dopunama Zakona o bezbednosti hrane, trebalo bi doneti zakon kojim bi se tržište Srbije ozbiljnije štitilo od hrane koja se uvozi.

Ministar Nedimović je rekao da će biti i ta nacionalna laboratorija za ispitivanje i utvrđivanje ispravnosti hrane koja se uvozi.

Ovde bi trebalo daleko veći akcenat baciti na ono što je možda u odnosu na poređenje sa nekim drugim zemljama poljoprivredno mnogo razvijenijim od Srbije naša prednost, a to je usitnjenost tih poljoprivrednih parcela. To je možda i dobra prilika za proizvodnju one hrane koja ne podrazumeva visok tehnološki stepen razvoja, gde bi verovatno u nedostatku posla, za pre svega seosko stanovništvo, mogli sami da obezbede i dovoljno poljoprivredne proizvodnje i zaposlenost svojih članova domaćinstva.

Međutim, zvanična politika i Vlada Republike Srbije ne vode takvu politiku. Evo, vi ste dali sve beneficije, sve prednosti, ovome, kako se zove reket, ne, „Tenis“, izvinjavam se, ali je nešto slično. Dali ste sve moguće beneficije, a naše sitnije poljoprivredne proizvođače niko ne štiti u Srbiji. Njima će biti veoma teško da izdrže bitku na tržištu proizvodnje hrane sa velikim svetskim lancima gde je globalizam već uzeo cenu u Srbiji, biće teško da izdrže tu borbu na tržištu.

Treba im pružiti svaku vrstu pomoći. Treba njihovu proizvodnju pospešivati, treba vršiti obuke. Ja mislim da su neki malo umniji ljudi koji su više voleli Srbiju nego što danas pojedini članovi Vlade i verovatno i ovi drugi koji nisu u Vladi, bolji odnos imali prema mladim poljoprivrednim proizvođačima, prema poljoprivredi u celini.
Gospodine ministre, vi ste mnogo veštiji nego što se može videti iz ovih predloga zakona, a nije ni čudo, dolazite iz Srema gde su ljudi vredni i ozbiljno se bave poljoprivrednom proizvodnjom.

Mi principijalno, evo ovde imamo možda jednu trećinu ovog predloga koji se odnosi na izmene i dopune Zakona o sredstvima za zaštitu bilja, ostalo vi objašnjavate usklađivanje sa propisima EU.

Srpski radikali će uvek pružiti podršku zaštiti domaćeg proizvođača bilo čega. To uopšte nije sporno. Pa to je naš cilj.

(Zoran Despotović: Pa, i kamenja.)

Da, kolega Despotović kaže - pa i kamenja. Naravno i ono može da se pravi, nit manja atrakcija u odnosu na onu krupnu itd.

Postavljam vam pitanje – da li ste vi razmišljali zbog čega ste sreli tamo negde u okolini Zaječara, ili gde vi rekoste, napuštene voćnjake? Između ostalog i zbog nesigurnosti i proizvodnje i otkupne cene.

To je ono što nam se pojavljuje i kod maline. Obratite pažnju da li se radi o proizvodnji između devedeset i sto hiljada tona, jer tu ima malo i reeksoprta.

U poslednje vreme, prinos po jednom struku, ili sadnici maline je možda pola manji nego što je to bio u nekom periodu ranije.

Arilje prednjači i u visini prinosa i sada, ali zato što se malo ozbiljnije tim bave. Pogledajte. Zato mi imamo neke sankcije i posledice što ne radimo ozbiljno taj posao.

Da li se vi sećate, vi ste tad bili narodni poslanik, kada je u Žitorađi berač višnje tražio prvo ujutru kada dođe na plantažu da mu se isplati njegova dnevnica, pa onda odlazio da bere. Zbog čega? Zato što vlasnik plantaže nije mogao da kada preda svoju višnju primi onoliko koliko treba da isplati uveče radnicima.

Na tom planu vi treba da uradite puno toga. Tu sam ja izveo zaključak da vi mnogo razumnije posmatrate ove stvari nego što i nama predložite kroz ove zakonske predloge.

Neke stvari sada moramo da regulišemo zakonskim propisima, neke nećemo morati. To je prosto ono što se dešava u praksi.

Izgleda da ste baš onako otvorili lepo usta, kako bi se to opet u žargonu nekom ribljem reklo, kada vam se pomenu ti fondovi, pred pristupni EU.

U poljoprivredi vi to znate mnogo bolje od mene. Ima mnogo mešetara. Ima mnogo mešetara lokalne samouprave, pa znate koliko izdvajaju iz budžeta. Ponekad ni ono što su predvideli svojim budžetima ne podele poljoprivrednim proizvođačima toliko. Petsto hiljada do milion to je malo.

Pokušajte, da tamo gde se ozbiljno to radi vi kao ministarstvo date još više. Tamo gde su već pokrenuti evidentni neki napreci u oblasti poljoprivredne proizvodnje da vi kao ministarstvo u skladu sa budžetskim zakonom pospešite te lokalne samouprave, odnosno poljoprivredne proizvođače. Hvala.
Gospodine ministre, kada sam rekao mešetari, ja nisam samo mislio oni koji uvoze tuđu robu, pa je pokušaju prodati kao našu, nego sam mislio i kod raspodele sredstava koja u Srbiju stižu iz EU, kao i oni koji se raspoređuje, odnosno subvencionišu u poljoprivrednim proizvođačima iz lokalnih samouprava. Njih je, naravno, mnogo manje.

Istina je i ovo što kolega Rističević kaže, da su se možda površine pod zasadima maline udvostručile u odnosu na neki raniji period ili nešto malo manje, ali znate zbog čega je to? Ono kada vi kažete, putujete po Srbiji, pa primećujete tu bi struka, tu država ne bi mogla da interveniše na taj način da nekom kaže – ne ti ćeš ove godine da se baviš tom poljoprivrednom proizvodnjom. To je malo nezahvalno i nemoguće, ali može stručni savetima. Mogu poljoprivredne službe, skoro sve lokalne samouprave ih imaju, imaju i te regionalne, mogu one da preporučuju, ali kad vi kao ministarstvo i Vlada Republike Srbije kažete i stanete iza nečeg ozbiljnije, ali treba tu praviti analize šta će da prođe.

Mi možemo i sa kruškom isto tako da se nasankamo vrlo brzo, pitanje je dana, kao što imamo situaciju sa malinom. Propustili smo priliku prilikom privatizacije tih prerađivačkih kapaciteta u oblasti proizvodnje hrane kada su poljoprivredni proizvođači, trebalo je takvu varijantu praviti, mogli da budu možda suvlasnici tih prerađivačkih kapaciteta i onda sigurno ne bi došlo do ovoga.

I sada se ti problemi mogu razrešavati, naravno, tom nekom trojnom kombinacijom gde bi zaposleni, gde bi možda i lokalna samouprava i primarni proizvođači poljoprivrednih proizvoda bili vlasnici toga i onda bi se vodilo računa o tom poljoprivrednom proizvodu, o toj poljoprivrednoj kulturi do samog kraja. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, svaki saziv pa i ovaj je u svom mandatu donosio i pogrešne zakona, odnosno zakone koji su imali vrlo loše posledice za građane Srbije. Naravno, ovaj zakon nije donet u ovom sazivu, on je donet ranije, ali smo mi procenili da bi njega pod hitno trebalo staviti van snage i nijedan drugi zakon koji se primenjuje na teritoriji Srbije nije naneo toliko loših posledica za građane Srbije kao što je ovaj Zakon o izvršenju i obezbeđenju, a pre svega zbog uvođenja javnih, u narodu poznatijih kao privatnih izvršitelja. Oni su naneli veću štetu građanima Srbije nego što su to elementarne nepogode.

Treba napomenuti da manji broj izvršitelja rade svoj posao korektno i da se to završava na nivou propisanog ovim zakonom. Veliki broj izvršitelja izašao je iz svojih ograničenja. Kažu da je to zbog toga što je u pretprodaji jedno izvršiteljsko mesto koštalo 50.000 evra, i da bi oni što pre vratili uloženo, oni su počeli da globe građane Srbije i zbog toga nam se pojavo veliki problem.

Mi smo analizirali sve štetne posledice za građane Srbije i došli do zaključka da predložimo ovom parlamentu usvajanje ovog zakona. Danas su, poštovane kolege, na meti udara privatnih izvršitelja građani Srbije, a sutra, sutra možete biti vi, odnosno svi mi.

Sećam se da je krajem ove godine, nakon podnetog predloga od strane SRS, Jelena Deretić, pomoćnik ministra pravde za jedan dnevni list izjavila – Zakon o izvršenju i obezbeđenju biće promenjen do kraja godine, misli se na prošlu godinu, izvršitelji više neće moći da divljaju, biće im smanjena ovlašćenja, snižene nagrade itd.

Upravo to i jesu problemi zbog kojih mi predlažemo ovom parlamentu da se pristupi izmenama ovoga zakona. Samo ću neke naslove iz novina, sa time je upoznata kompletna javnost Srbije, izvršitelji im prodali kuću, decu izbacili napolje na hladnoću u Kragujevcu, kuća od 170 kvadrata prodata je za 5.500 evra, dug od 5.000 dinara narastao na 70.000. U Nišu za dug od 15.450 evra prodata im imovina koja vredi 800.000 evra, u Beogradu kuća od 570 kvadrata za 13.000 evra, izvršitelj za dve godine rada prijavio 1.200.000 profita. Da li je to moguće? Zaista, ukoliko se ovaj zakon ne bude stavio van snage, građani Srbije će ući u još težu situaciju.

Ovo bi bila dobra prilika i kad govorite o budućnosti Srbije ili predsednik Srbije kada govori o budućnosti Srbije, da obeća građanima o ukudanju ovog zakona.
Dame i gospodo, narodni poslanici, gospodine ministre, čitajući vašu biografiju, kada ste bili kandidat za ministra prosvete, nauke i tehnološkog razloga, tada sam pomislio da dolazi svetlost za prosvetu.

Vaše reference i ono što ste radili je ukazivalo na to, međutim, ovim Predlogom zakona stičem potpuno drugačiji utisak. Više mi ličite na ministra za kozmetiku, nego ono što sam tada pomislio. Kako i zbog čega?

Promenama koje se u ovom zakonu predlažu, moje kolege su već govorile, podneo sam amandman na član 3. gde sam predložio, jer ste ovde rekli da će podzakonska akta biti doneta u periodu od dve godine, nakon stupanja ovog zakona na snagu. Naš predlog je bio da se taj vremenski period skrati na tri meseca. Vlada, zbog toga što nije prihvatila ovaj amandman objašnjava da je to krajnji rok, a da će oni možda da urade te podzakonske akte i u ranijem periodu. To sigurno neće biti tako.

Na osnovu ovoga ja zaključujem da vama više odgovara neko ministarstvo za kozmetiku, nego Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja. Činjenica da ste rekli da je život brži od zakona, vi sada sebe demantujete i osoba koja je ministar u određenom ministarstvu može da bude osoba koja se bavila nučno-istraživačkim radom, može da bude osoba koja je političar, ali vi imate i stručne službe koje prilikom izrade predloga zakona moraju da povedu više računa. Znamo za ove izmene, da već posle godinu dana se predlažu nove, a šta se će onda desiti ako imamo rok za donošenje podzakonskih akata dve godine? Vi nećete stići da donesete nijedan podzakonski akt, a verovatno će u skupštinskoj proceduri biti novi predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o predškolskom obrazovanju.
Mi smo predložili da se u članu 1. stav 16. briše, a to se odnosi na član 61. osnovnog zakona.

Tamo stoji da učenik koji redovno pohađa nastavu, izvršava školske obaveze, a nema propisan broj ocena, u polugodištu, nastavnik je dužan na posebno organizovanom času u toku trajanja polugodišta, uz prisustvo odeljenskog starešine, ili pedagoga, ili psihologa.

Gospodine ministre, vi ste često, onako interaktivni ovde kada se u Narodnoj skupštini, bilo bi dobro, ukoliko vam nije teško i ne predstavlja neki problem, da objasnite ovde zbog čega se uvodi ova novina i šta ste vi želeli sa ovim da postignete jer učenik ne snosi nikakvu odgovornost.

Inače, taj član 61. osnovnog zakona govori o načinu ocenjivanja i o nekim drugim detaljima vezano za ocenu učenika. Pošto ovde nema odgovornosti učenika, zbog čega ga dovodite u jedan nepravedan položaj u odnosu na druge učenike čiji profesori su redovno držali nastavu i redovno uspeli da ocene tog učenika.

Možda vi imate neki razlog za ovo, mi nismo mogli da ga prepoznamo, ne vidimo ga uopšte i ovo bi trebalo da se prihvati, mislim na ovaj amandman. U obrazovnom sistemu u kojem ima mnogo problema, a to čujete od svih kolega govore o ovome, a sigurno je to i vama poznato iz dugogodišnje prakse u sistemu obrazovanja, vi sada kao ministar da ovo nije dobro zakonsko rešenje.
Član 5. govori o tome da ministar prosvete ima mogućnost da određenoj ustanovi dodeli status resursnog centra.

Mi tu imamo samo jedan principijelan razlog da to bude ministarstvo umesto ministra, inače ovu mogućnost ne osporavamo uopšte. Tu se radi o podršci osobama ometenim u razvoju i osobama koje imaju invaliditet, pa da se njima, njihovim porodicama i naravno prosvetnim radnicima koji izvode nastavu sa njima, omogući i da se olakša ta situacija.

Mi smo predložili da se pored ovih asistivnih tehnologija još dodaju i pomagala. U Vladi kažu da je to u nadležnosti nekih drugih i da nije u nadležnosti Ministarstva prosvete, nije to toliko sada ni bitno, ali gospodine ministre, mnogo više pažnje bi trebalo posvetiti onim sredinama u kojima nastavu izvode nestručne osobe. To su uglavnom manje lokalne samouprave i odnose se na nekoliko predmeta, kao što su matematika, hemija, fizika i slično, pa se onda dešava da upravo oni koji su obrazovali po ubrzanom sistemu ili ubrzanom procesu, a to znači oni koji su kupili diplome da izvode tu nastavu i postavlja se pitanje kvaliteta učenika koji će da završe tu školu pred takvim nastavnicima ili profesorima.

Ne znam koliko ste stigli od velike zauzetosti, ovo zaista govorim iskreno i ozbiljno, jer sećam se kada je u ovo ministarstvo došao Žarko Obradović za ministra, onda je od 94% do 96% sredstava koje je ministarstvo dobijalo, bilo izdvojeno za plate zaposlenih u ministarstvu. U takvoj situaciji je objektivno bilo veoma teško unaprediti nastavu i unaprediti sistem obrazovanja. Pretpostavljam da je sada situacija u sistemu obrazovanju, odnosno u ministarstvu povoljnija, ali koliko ste vi stigli neke diplome da proverite. Kolege iz SNS govore o diplomama, odnosno o stručnim radovima nekih profesora koji sada šetaju, ja to ne osporavam, tu su oni u pravu, ali je trebalo već jednom konačno proveriti diplomu bivšeg predsednika države i da vi pred narodne poslanike ovde izađete i kažete – da, to više nije sporno ili je sporno, jer je to loša poruka građanima Srbije i deci.

Treba uvek imati u vidu da će u svakom društvu, pa i u našem, koliko god se neko trudio da ga učini kvalitetnijim i boljim, postojati osobe koje će do cilja hteti ići prečicom. I ako stigne poruka od najodgovornije osobe, predsednika države, u određenom momentu, da je on sprema da kupi diplomu ili da je dobije na poklon, onda je to veoma loša poruka i za one koji treba redovno da se školuju i obrazuju u našem sistemu.
Je li moguće?
Zakon o izmenama i dopunama Zakona o učeničkom i studentskom standardu se odnosi na izmene člana 12. već postojećeg zakona i taj član reguliše postupak i proceduru za učenike i studente, za korišćenje studentskih, odnosno učeničkih smeštaja, da oni mogu tamo da borave, da neke vannastavne, dodatne aktivnosti još praktikuju.

Ovde je propisana procedura kako i pod kojim uslovima se može koristiti taj studentski, odnosno učenički smeštaj. Nas raduje činjenica da je u ovom članu predviđeno da odluku o korišćenju tih kapaciteta donosi ministarstvo, to je ono za šta smo se uvek zalagali.

Samo smo ovde hteli da kažemo, ukoliko učenik ili student nije zadovoljan, ko može da podnese žalbu na takvu odluku. Pa smo rekli da umesto staratelja bude i zakonski zastupnik. Mislim da bi to bilo sveobuhvatnije rešenje. Ministar nije trenutno tu, pretpostavljam iz objektivnih razloga, njegovo prisustvo se ne može ovde osporiti, tu je jedna korektnost, ali bih zamolio njegove saradnice.

Ja imam jednu informaciju iz studentskog doma iz Užica. Naime, tamo je urađen dom pre pet ili šest godina, možda podaci koje iznosim nisu apsolutno tačni, ali treba da znate da ima tamo dosta propusta. Urađen je pre pet ili šest godina i svakoj generaciji od oktobra počnu govoriti da će biti dom za studente otvoren najdalje do 31, odnosno do Nove godine, te godina koja jeste tad u toku. Tako su i poslednjoj generaciji studenata rekli da će tako biti, međutim nije još uvek to u pitanju.

Dom koji radi kao studentski dom je apsolutno neuslovan. Tu se radi o nekim barakama. Cena tog smeštaja kada se poredi sa cenom koja je u Beogradu, četiri ili pet puta je niža, govori o kvalitetu koji je tamo.

Ja bih voleo samo da se da odgovor. Pretpostavljam da su u pitanju verovatno dozvole ili nešto slično, ali imamo ministarku, odnosno ministra za građevinarstvo koja kaže da nema nikakvih problema, da sve funkcioniše na najbolji način, pa ako vam nije problem, probajte zbog tih studenata da se to razreši. Sigurno bi to njima značilo u smislu kvalitetnijih uslova za pripremu, za nastavu i sve ono što se od studenata inače i očekuje. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, gospodo ministri koji ste prisutni ovde, nemojte mnogo da se osvrćete na to što nema opozicije. Naš narod kaže - ko nije tu bez njega se može; ali vama i režimu Aleksandra Vučića, opozicija je SRS. Tako da vi znate, ovi koji nisu tu oni su ko zna zbog čega.

I gospodo ministri ovde prisutni i vi gospodine Jovičiću, pošto ste ovlašćeni za nekih šest-sedam tačaka, da vam kažem, mi ne možemo da pričamo vama ono što niti mi primećujemo ni građani Srbije.

Mi ćemo da vam kažemo nekoliko činjenica koje mi uviđamo zajedno sa građanima Srbije, jer smo njihovi predstavnici koji nisu baš ovakvi kakvi bi mi mogli da čujemo, a usput gospodine Šarčeviću, pa mi smo i tražili od vas da podnesete sami ostavku, tražili smo rekonstrukciju Vlade, tako da mi smo ta opozicija koja, još jednom podsećam, i Vladi Republike Srbije i režimu Aleksandar Vučića, ali nismo opozicija građanima Srbije.

E, sada gospodine ministre, vi lepo rekoste, život je brži od zakona. Valjda da bi tim opravdali svoje često boravljenje ovde u Narodnoj skupštini i to ima logike. Obrazovanje je nešto što je početna osnova za sutra odraslog čoveka, građana, koji treba da preuzme odgovorne funkcije u ime građana Srbije i da ovu državu vodi u prosperitetnu i bolju budućnost. Nije to ono samo okupljanja građana, nego i neke nove ideje i neka nova rešenja. Ali, ja vama kažem gospodine ministre da poslanici skupštinske većine su čak brži i od života.

Vi kažete zakon je brži, život brži od zakona, a ja kažem da su oni brži i od života, jer 40 tačaka dnevnog reda koje mi treba da razmatramo na ovoj sednici Skupštine, ja ne mogu da kažem da one nisu u skladu sa pozitivnim propisima u nadležnosti ovog parlamenta. Da li je prioritet ovaj redosled, to je već sad drugo pitanje. Vi znate dobro da to sigurno nije prioritet i mi nikad ne kritikujemo ono što nije za kritiku i što nije za osudu, nego naravno ono što zajedno sa građanima primećujemo da nam nedostaje, da fali i da treba u pozitivnom smislu svakako i menjati.

Vi se gospodine Šarčeviću, s obzirom da ste bili prvi ovlašćeni predstavnik u ime Vlade da govorite i predstavljate ova četiri zakona, vi se nalazite u jednoj veoma ozbiljnoj situaciji. Vi ni posle, evo, tri godine kako ste ministar u Vladi Republike Srbije niste rešili goruće probleme, a gorući su problemi ko to nama poseduje diplome visokih školskih ustanova, ko nam predaje i deci i ko predaje studentima.

Ja sam pre nekoliko godina sreo jednog kolegu iz ranijeg saziva i pitam ga – šta radiš? Kaže on – predajem malo na fakultetu. Kako je to moguće da predaje malo na fakultetu, uz to sam bio onako iznenađen kako je za tako kratko vreme mogao od više škole da ponese sva ona naučna zvanja koja su neophodna da bi on makar i malo mogao da predaje na fakultetu. Nije ni važno gde mu se nalazi fakultet.

To su stvari koje vi još uvek niste pokušali da rešite, a u okviru vaše priče vezane za ova četiri zakona, mogli ste bar u jednoj ili dve rečenice da kažete šta planirate vezano za udžbenike? Ko će to da štampa naše udžbenike i koji će njihov sadržaj biti? O tome je predsednik naše stranke u više navrata ovde govorio i vi ne želite ili nemate nikakav odgovor.

Videćemo i kasnije kroz neke tačke dnevnog reda verifikacija, odnosno potpisivanje određenog ugovora posle tri godine, da to nije izvršen pritisak na vas, pa ste to morali da uradite.

Gospodine ministre, ja bih vam rekao jedan problem koji postoji ne samo u jednoj lokalnoj samoupravi, ali može da se uzme konkretan primer iz jedne lokalne samouprave, varošica koja ima ili opština koja ima 14 hiljada stanovnika i oko 400 učenika osnovne škole. To je 2,9 na 100 stanovnika, 2,9 su učenici osnovne škole. Vama bi to trebala da bude tema za duboku analizu u vašem ministarstvu, kako i na koji način pristupiti tim lokalnim samoupravama, kako rešavati probleme.

Očigledno je zbog velike zaljubljenosti u „velikog vođu“ ili u neke stvari koje, čini mi se, da nisu takve, ali ljudi možda i poveruju, stalno na televiziji slušaju, pa u nekim lokalnim sredinama, ne kažem u svim, u nekim lokalnim sredinama, možda i lokalni funkcioneri nisu, čini mi se, sami, prosto ne poseduju potencijal kojim bi mogli da krenu u rešavanje nekih problema.

Onda imamo rubne opštine čiji učenici, odnosno deca iz tih opština zbog toga što u njihovoj sredini ne postoje određene adekvatne ili čak željene škole, odlaze samo preko puta u Republiku Srpsku i smatra se da imaju status učenika koji se školuju i inostranstvu i onda gube dečiji dodatak i ne znam koje sve ne privilegije, nego ono što je ozbiljno i odgovorno i socijalno odgovorno društvo u obavezi da ima odnos prema toj deci, oni to gube.

Mislim da to nije dobro, nije u redu. Ima i jedna činjenica da veliki broj dece odlazi u zdravstvene škole prosto iz razloga što očekuju kad budu završili da će olako posao dobiti u inostranstvu i tu je pomalo i upozorenje vama u Vladi da razmišljate zbog čega se tako naglo smanjio broj nezaposlenih. Nije samo zato što se, a svakako da ih ima više zaposlenih sad nego prošle godine, a možda još više nego pre tri ili pet godina, ali nije to razlog samo odatle, nego zbog toga što ljudi odlaze ne samo iz manjih u veće sredine, nego i odlaze potpuno iz države Srbije.

Jedan konkretan zahtev upućen prema vama, gospodine Šarčeviću, bi mogao da bude. Postoji jedna škola u Ljuboviji koja je bila zapaljena, odnosno desio se požar. Ona nema mnogo učenika. Kada vam ovo kažem, 35 od prvog do osmog razreda, a pokriva jednu petinu te opštine. Deca su prinuđena sada i rešen je taj problem tako što im je obezbeđen prevoz pa odlaze u neke druge škole. Oni će završiti osnovnu školu, nije problem tu, ali što će mnogi od roditelja otići, već sad razmišljaju da bi omogućili bolje uslove svojoj deci, oni će promeniti mesto prebivališta, a onda ćemo ih imati u Beogradu ili u nekim drugim većim sredinama, ja sam potpuno siguran da niko u Vladi ne želi takav scenario u Srbiji.

Pretpostavljam da u Ministarstvu prosvete postoji zahtev od te osnovne škole, ako ne postoji, možete i preko školske uprave, možete i preko direktora te škole, da dođete do tih podataka i da vidite na najbrži način da im pružite određenu vrstu pomoći.

Kada je u pitanju 20. tačka dnevnog reda – Predlog zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Srbije i SAD o izručenju, ja sad imam malo i straha da komentarišem taj ugovor, zato što je prof. dr Vojislav Šešelj to objasnio pravnički, stručno na jedan fantastičan način. Ali, samo da vas podsetim, predsednik države sad ide iz mesta u mesto i obezbeđuje ili obećava neku bolju budućnost Srbiji. Valjda je juče negde izjavio – Srbija nikada nije dovoljno mala za one sa strane. I mi tu konstataciju možemo da podelimo. To je tačno. Ali, prihvatanjem ovog ugovora mi prihvatamo da smo ne onoliko mali koliko oni žele, nego još manji i da ne komentarišem to, jer je prof. dr Vojislav Šešelj objasnio to na najbolji način. Ovaj ugovor je potpisao ministar pravde Nela Kuburović i američki ambasador Skot pre skoro tri godine, a sad treba ovo verifikovati. Čini mi se da je pritisak malo ozbiljniji nego što to i građani i vi možete da prepoznate, ali sigurno da ste i vi takođe svesni i znate o čemu se radi.

Gospodine Jovičiću, kad ste vi u pitanju, vi ste vrlo korektan čovek i na Odboru za upravu i pravosuđe i ovde ste iščitali ko su nam kandidati, zašto se nikada u ovom domu nije pojavio gospodin Milojević, koji je sad vršilac funkcije predsednika Kasacionog suda? On je bio ovde, ja sam ga video samo kada je predsednik države polagao zakletvu. On bi mogao da nam da odgovore na neka pitanja, vezana su za ovih sedam tačaka dnevnog reda. Da li ste vi napravili analizu mreže sudova? Jeste li vi pogledali koliki su troškovi i koji su krajnji efekti? Da li imamo neke saobraćajke koje se dese zbog umora sudija ili onih koji ih prevoze na posao i slično? Ima još mnogo stvari koje bi mi mogli njemu da postavimo, da nam da odgovor, ali njega nema, uporno i vešto izbegava.

Nadam se da ćete na neka pitanja dati odgovor, a nešto ćete rešavati. Hvala vam.
Gospodine ministre, ovde smo mogli da čujemo da je ovaj Predlog zakona o centralnom registru obaveznog socijalnog osiguranja reformski zakon.

Kamo sreće da je tako, vi bi onda zaista bili čovek koji nema nikakvih problema. Ovde u ovom zakonu, po njegovoj prirodi i suštini ne može da bude ništa reformsko, pogotovo što ste i način finansiranja, pa, kažete dobrovoljni priloga i ostalo, to je potpuno besmisleno, učešće članova upravnog odbora bez naknade, pa ove nema ništa bez naknade i to nije tačno, ali bi trebalo već da date odgovor. Ja sam prvog dana, kada smo počeli da raspravljamo o pojedinostima na ovaj zakon, vas pitao - da li vi planirate, to bi već bile određene reforme, da smanjite obaveze kada su u pitanju porezi i doprinosi na poslodavce u Srbiji?

Čuli smo ovde više puta da su potpuno u istom statusu strani i domaći investitori. To naprosto nije tačno kada je u pitanju praksa. To nije tačno, mnogo lakše do dozvola dolaze strani investitori, nego što je to kod domaćih investitora. Motiv da ostanu dalje, da se više i ozbiljnije bore imaju domaći investitori. Ne znači da ne treba pokloniti određenu pažnju i stranim investitorima.

Zatim, ovde se veliča smanjenje poreza i doprinosa kod zaposlenih sa 63% na 62%, kao da je to sada neka tektonska promena koja će doneti neko značajno poboljšanje i za zaposlene i za poslodavce. To nije ništa, vi morate vrlo ozbiljno da razmišljate u ovom pravcu i da u toku sledeće godine, ne čekajući budžet za 2020. godinu, predložite neka nova rešenja.

Ja bih usput obavestio i koleginicu Karanac, ona nije u toku, naše jedna politička meta, a to je Rasim LJajić….(Isključen mikrofon.)
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, svi predlozi zakona koje je Vlada uputila Narodnoj skupštini su opterećeni ovim tumačenjem pojedinih izraza, a primena zakona se odnosi tako što se primenjuje zakon u celini.

Potpuno je besmisleno objašnjavati šta bi koji pojam mogao da znači, pogotovo malopre kad ste objasnili vezano za član 9. da će se on primenjivati bez stavljanja van snage ove odredbe člana 9. nego da će se nekim drugim zakonom to regulisati.

Potpun smisao se gubi i pravnička iskustva koja ima SRS ukazuju da su član 2, ili u nekim zakonima i član 3. potpuno besmisleni, a priznaćete da najveća pravnička iskustva ima upravo SRS, od Aleksandra Vučića pravnika, Aleksandra Martinovića i mnogih drugih koji su svoja pravnička znanja i afirmisali i sticali i u SRS.

Ovo se moglo regulisati i podzakonskim aktom, znači, jednom uredbom, zato što je ovo tehničke prirode. Suštinu ovoga reguliše Zakon o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, a Zakon o centralnom registru je mogla da bude i uredba. Naravno, uvažavamo mi hijerarhiju u pravnom sistemu Srbije, ali nikako se za ovaj zakon ne može reći da on dovodi do sveukupnog razvoja Srbije, da brigu o siromašnim i nezaposlenim na fantastičan način će da reši ovaj zakon, da će biti bolji standard penzionera i nezaposlenih apsolutno nije tačno.

Bez obzira na sve simpatije od prof. Mijatovića koje on ima kad govore poslanici SRS, ja zaista moram da postavim profesoru jedno pitanje, pa, jel moguće, i van svake pameti je, da potpredsednik Vlade Republike Srbije, Rasim LJajić, podržava nekog ko, gledajte čuda, prof. Atlagiću, on sam odlučio da se preziva DŽudža.

Ja sam potpuno siguran da će njegov možda i sin čak, ili ćerka, ne znam tačno koga ima, a unuk da ne govorim, promeniti prezime i vratiti. Ama, on to ima pravo da radi, ali on nema pravo da crta neke karte, da razbija Srbiju.

Još manje ima pravo potpredsednik Vlade, Rasim LJajić, da daje podršku…