Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Milena Stanković

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, gospodine ministre, javila sam se za reč po čl. 225. i 226, i to kao članica inicijativnog odbora, koji je pokrenuo narodnu inicijativu za usvajanje predloga odluke o obrazovanju anketnog odbora radi utvrđivanja činjenica o zloupotrebama kompanije "Delta".
Kao što znate, Poslanička grupa Liberalno-demokratske partije već je jednom, bezuspešno, pokušala da inicira formiranje ovog anketnog odbora pred ovim parlamentom. Tada nismo dobili podršku niti vladajućih, niti opozicionih stranaka. Onda smo uradili ono što nam Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi omogućava, a to je da podršku potražimo među građanima, što smo vam i tada rekli da ćemo uraditi.
Zaista, u potpunosti smo ispoštovali proceduru Zakona i učinili smo to za mnogo kraće vreme nego što je vreme koje je predviđeno Zakonom, a Zakonom je predviđen rok od sedam dana za prikupljanje minimum 30.000 potpisa, koliko je potrebno da bi se ovakav predlog našao u Skupštini.
Znači, uspeli smo da skupimo te potpise i ono što se sada desilo, a što je poražavajuće, jeste, prvo, da ta inicijativa nije ponovo dobila podršku ni vladajućih, ni opozicionih partija. To je ono što smo očekivali. I to što je 32.000 građana pružilo podršku ovoj inicijativi, takođe je nešto što je bilo očekivano. Očekivana je bila i reakcija kolega u Parlamentu. Prosto, bilo je logično da nećete podržati ni sada tu inicijativu, kao što je niste podržali ni ranije.
Ono što je poražavajuće jeste to što je ovaj predlog došao u Skupštinu na jedan tako podmukao način. Mi smo tek jutros saznali da će danas da se glasa o ovom našem predlogu. Kako je sada kampanja za predsedničke izbore, a gospodin Čedomir Jovanović je predsednički kandidat Liberalno-demokratske partije, on nije bio u mogućnosti da dođe i da govori o ovom predlogu.
Upravo zbog toga, ulažem veliki protest. Mislim da je moralo da postoji više razumevanja za ovu inicijativu, ne samo zato što iza nje stoje poslanici jedne partije, nego, upravo, što iza nje stoje građani.
Ono što moram da postavim kao pitanje, koje se, nekako, nameće, a u kontekstu je svega onoga što se juče dešavalo u Parlamentu, doduše, u Domu Narodne skupštine, to je da smo juče, jasno i glasno, predstavnici vlasti i predstavnici opozicije, rekli ne Evropskoj uniji, ne evropskim integracijama. Meni se nekako danas nametnulo...
 Imajte razumevanja, govorim o nečemu iza čega stoji 32.000 ljudi, još par minuta.
Ono što mogu da primetim jeste da danas ovaj naš predlog opstruira ista ona većina koja je juče rekla – ne Evropskoj uniji.
Sačekajte još jedan minut. Mislim da imate mnogo više tolerancije prema poslanicima nekih drugih poslaničkih grupa, na primer, prema poslanicima SRS-a.
Gospodine Albijaniću, pošto mi ne dozvoljavate da završim, mene zanima čije interese vi, kao predsedavajući u ovom trenutku, štitite, i čije interese poslanici ovog parlamenta, ne podržavajući ovu inicijativu, štite?
Kada smo predložili da se formira anketni odbor, samo smo hteli da građanima omogućimo da dobiju odgovore na pitanja koja se, nekako, u javnosti nameću, a na koja odgovore ne mogu da dobiju u institucijama. Jer, ako taj Miroslav Mišković državi i građanima Srbije duguje 400 miliona evra po osnovu neplaćenog poreza, ako se taj porez ne naplaćuje, onda je logično da imamo pravo, da imamo mogućnost da bar u Parlamentu pokrenemo tu inicijativu, kad već institucije ne rade svoj posao.
Nažalost, ovu inicijativu su opstruirali, odnosno onemogućili svi u ovom parlamentu. To je ono što je poražavajuće i ono čega svi treba da se stide.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, gospodine ministre, ja sam Kragujevčanka i volela bih da se sve ovo što ste vi sada rekli obistini, a da nema istine u ovome što govori gospođica Jovanović. Međutim, zaista sumnjam da će iko investirati u "Zastavu" i u Srbiju, kao državu koja nema definisane granice, koja se svađa sa susedima i kojoj svakodnevno neko preti nekim novim ratovima.
Razlog zbog koga sam se javila za reč nije bio taj što sam želela preterano da se uključujem u diskusiju koja se vodi između gospođice Jovanović i gospodina Dinkića, već što sam želela da, po čl. 225. i 226, obavestim poslanike i zatražim odgovor na pitanje koje ću sada postaviti, od nadležnih ministara koji trenutno nisu ovde.
Ovo što ću sada pitati ima veze s ovim što sam rekla. Kontaktirana sam od strane naših članova iz Batočine, koji su me obavestili o tome da je naplatna rampa u Batočini zatvorena, zato što se danas desio strašan skandal. Iz kamiona koji je prevozio bombe, ispalo je 18 sanduka sa bombama, a da vozač koji je vozio taj kamion to uopšte nije primetio. To je strašno i govori o tome koliko smo mi, zapravo, nebezbedni.
Ono što ovom prilikom postavljam kao pitanje jeste – gde su te bombe išle, odnosno za koju su svrhu te bombe bile namenjene, ko je odgovoran za to što su bombe ispale iz tog kamiona, odnosno kako su one u taj kamion bile spakovane?
To znači da je svako ko je bio na autoputu u trenutku kada je taj kamion prolazio bio ugrožen. Postavljam pitanje – kada će se neko od nadležnih ministara, u ovom trenutku još uvek ne znamo ko je to, da li je to ministar vojni, ili ministar unutrašnjih poslova, oglasiti i objasniti šta je razlog što se ovaj skandal desio? Takođe, postavljam pitanje – ko će podneti ostavku, a ko će ostati bez posla zbog ovog strašnog skandala koji se desio?
Međutim, mislim da je najvažnija stvar i najvažnije pitanje – gde su te bombe krenule, koja je njihova svrha i tražim da mi se odgovor na ovo pitanje hitno da. Pitanje se upućuje Ministarstvu vojnom i MUP-u.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, gospodine ministre, javila sam se po Poslovniku, i to po članu 198, koji kaže da narodni poslanik ima pravo da postavi poslaničko pitanje pojedinom ministru ili Vladi iz njegove nadležnosti, i po članu 200, koji kaže da na usmeno postavljeno poslaničko pitanje Vlada, odnosno ministar, moraju odmah usmeno odgovoriti. Ako je za davanje odgovora potrebna određena priprema, oni to moraju odmah obrazložiti, a odgovor narodnom poslaniku dostaviti u pisanom obliku u roku od osam dana od dana kada je pitanje postavljeno.
Gospodin Batić je gospodinu Đeliću, ministru, upravo postavio nekoliko pitanja koja su vrlo intrigantna, verujem i za srpsku javnost koja ovo prati, ali i za nas narodne poslanike. Zaista molim gospodina ministra da poštuje pravila rada u ovom parlamentu, da odgovori na ta pitanja, zato što su za nas jako važna. U suprotnom ćemo izvući zaključak da ministar danas nije ovde došao da da odgovore na važna pitanja koja mu mi postavljamo, već da bi držao političke propovedi i postavljao nepristojna pitanja svojim političkim oponentima.
Dakle, ministre, pozivam vas da, u skladu sa Poslovnikom, date odgovore na pitanja koja vam je gospodin Batić postavio. Nećemo odustati od toga da na ta pitanja odgovorite. Naprotiv, insistiraćemo na tome. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, izvinjavam se što ću na trenutak prekinuti diskusiju. Javila sam se po članu 225: "Narodni poslanik ima pravo da bude obavešten o svim pitanjima potrebnim za vršenje funkcije narodnog poslanika".
Obaveštavam vas da Narodna skupština još uvek nije formirala nadzorni odbor koji je obavezna da formira po Zakonu o izboru narodnih poslanika. To je organ čiji je zadatak da prati predizborne aktivnosti i ukazuje na eventualne nepravilnosti u postupanju političkih stranaka, kandidata i drugih učesnika u izbornom postupku, kontroliše postupanje sredstava javnog obaveštavanja u primeni odredaba ovog zakona, predlaže mere za poštovanje jednakosti svih kandidata, postoji radi zaštite moralnog integriteta ličnosti kandidata i koji upozorava na postupke političkih stranaka, organa uprave, kandidata i sredstava javnog obaveštavanja kojima se ometa izborna kampanja i ugrožava jednakost prava svih kandidata.
Nisam se slučajno javila za reč. Upravo je Skupština telo koje imenuje nadzorni odbor. Dakle, nadzorni odbor ima deset članova, od čega polovinu imenuje Narodna skupština Republike Srbije, na predlog Vlade, a drugu polovinu na predlog poslaničkih grupa u Narodnoj skupštini.
U ovom trenutku taj organ još uvek ne postoji i posledice njegovog nepostojanja se osećaju. Kandidat LDP-a se, to je bilo karakteristično i u predizbornoj kampanji, ali se pojačava sada u izbornoj kampanji koja se zahuktava, najstrašnije vređa i napada kroz mafijaške medije, od strane mafijaša. Nepostojanje ovakvog organa samo znači i dalju mogućnost da se takve stvari događaju.
LDP se zaista iskreno zalaže za fer utakmicu. Mi sa tim nemamo nikakav problem. Od vas, poslanika u ovom parlamentu, kolega, tražim da insistirate na formiranju ovog organa jer time štitimo sve kandidate, ne samo kandidata LDP, ali i potvrđujemo da je naš vrhunski imperativ fer-plej i uvažavanje i poštovanje tih osnovnih demokratskih principa.
Molim vas, kolege, da nas u ovome podržite. Mi ćemo insistirati na tome da ovaj organ bude formiran iako i u prethodnim izbornim kampanjama nije bio formiran, iako su i prethodne izborne kampanje bile vrlo prljave, i želimo da ova kampanja bude drugačija od svih ostalih. Na tome ćemo insistirati. Hvala.
Hvala. Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, gospodine Duliću, javila sam se za reč zato što smo, evo, dočekali kraj našeg radnog dana, a da od ministra Đelića nismo dobili odgovore na pitanja koje je on bio obavezan, po Poslovniku, da nam da.
Po članu 198. poslanici imaju pravo da ministru postave pitanje, a po članu 200. on je obavezan da na to pitanje odgovori odmah ukoliko se radi o nekim pitanjima na koja on može da da odgovor (ovo su bila pitanja koja se tiču njegovog života, njegovog posla kojim se on bavi pored ovog kojim se bavi u Vladi, tako da pretpostavljamo da je to nešto u šta on ima uvid i na šta je mogao odmah da da odgovor) ili u roku od osam dana ukoliko se radi o nečemu o čemu ne može odmah da da odgovor.
Gospodin Đelić nije odgovorio na pitanje čitavog dana. Kraj dana je dočekao tako što je održao drugi vatreni politički govor danas. Ono što je mene posebno revoltiralo i nateralo da siđem iz kluba (tamo sam nešto radila) i reagujem je to što je on odavde otvoreno promovisao svog kandidata, pozivao da se za njega glasa. Mislim, i tu se moram složiti sa potpredsednicom Jovanović, da je to zloupotreba ove govornice. To nije nešto što on može i treba da radi na ovom mestu.
Gospodinu Đeliću je bio potreban čitav dan da smisli odgovor na pitanje gospodina Batića i da ga uputi na nadležne institucije. To je mogao da kaže jutros, kada je gospodin Batić o tome govorio. Nažalost, on je sedeo ovde, mi smo ga opominjali da bi trebalo da odgovori, on je gledao nešto, pisao je poruke, gledao u zemlju i time ostavio utisak čoveka koji je vrlo nesiguran u sebe.
Uputio nas je na institucije i mi smo se, naravno, institucijama obratili. Nažalost, sve ono čemu smo svedoci, zbog čega smo počeli da se bavimo politikom i osnovali svoju političku stranku, jeste taj naš utisak da mi zaista ne možemo da imamo poverenja u institucije u ovoj državi, jer mislimo da iza tih institucija stoje isti ljudi koji stoje i iza gospodina Đelića.
Mislim da je sramno to što je gospodin Đelić izašao, što nije sačekao da čuje nas, još je sramnije što nije dao odgovor na pitanje, najsramnije od svega je što je na tako smešan način promovisao svog kandidata, a mislim da je gospodin Dulić, kao neko ko vodi sednicu, trebalo na to da reaguje.
Gospodin Đelić, kada je u parlamentu, ima obavezu da poštuje Poslovnik koji poštujemo i svi mi poslanici ovde i, kada ga nešto pitamo, da nam na to pitanje odgovori, pa makar da je to bilo lično pitanje, da izađe i kaže - to je lično pitanje, a ne da ćuti i čeka kraj dana i onda, kada niko nije tu, da daje neke nemušte odgovore. Hvala najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo  predsedništvo, gospodine ministre, javila sam se po Poslovniku, po članu 198, koji mi daje pravo da ministru postavim poslaničko pitanje. Iskoristila bih vaše prisustvo da vam postavim pitanje iz vašeg resora, izvinjavam se što prekidam diskusiju, ali ministar je tu pa bih želela da dobijem odgovor na ovo pitanje.
Naime, grupa građana Kostolca me je kontaktirala sa pitanjem da li je Kostolac ušao u Nacrt zakona o lokalnoj samoupravi, u smislu dobijanja statusa opštine i ako nije zašto nije, s obzirom na to da ispunjava sve uslove za dobijanje tog statusa.
Zakon o lokalnoj samoupravi je u proceduri već duže vreme; građani Kostolca su tu inicijativu pokrenuli još 2002. godine, uz njih su stale još i neke nevladine organizacije.
Trebalo bi da ste upoznati sa ovim problemom, pošto su se oni videli sa vašim savetnikom, gospodinom Radosavljevićem, pa bih vas zamolila da mi odgovorite odmah, ukoliko je moguće. Ako ne, onda po članu 200. možete u roku od osam dana da mi dostavite pismeni odgovor.
 Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, javljam se na osnovu člana 225. Poslovnika o radu Narodne skupštine. Došla sam da bih vas obavestila o tome šta se zapravo sinoć desilo u Aranđelovcu i kakav je bio dalji tok tog događaja. Mislim da je važno da mi svi ovde to znamo. Hvala.
Tribina nije održana, ali ne zato što su to sprečili građani Aranđelovca, nego zato što je održavanje tribine bilo sprečeno od strane organizovane grupe huligana, koju je predvodio predsednik opštine Topola gospodin Dragan Jovanović, inače kadar Nove Srbije. Doduše, bili su potpomognuti jednom manjom grupom lokalnih radikala.
Ono što bih ja ovom prilikom htela da napomenem jeste da je to zaista veliki skandal, zato što predsednik opštine predstavlja zapravo jednu instituciju. Institucije postoje da bi zastupale javne interese, dakle interese građana, a ovde je gospodin Dragan Jovanović došao i najgrublje ugrozio ne samo interese građana, nego i njihova ljudska prava. Jer, Ustav Republike Srbije u članu 46. reguliše slobodu mišljenja i izražavanja i kaže: "Jemči se sloboda mišljenja i izražavanja, kao i sloboda da se govorom, pisanjem, slikom ili na drugi način traže, primaju i šire obaveštenja i ideje."
Ovi ljudi su zaista želeli samo da se vide, da razgovaraju i da promovišu jednu knjigu, da šire te ideje u koje veruju, zašto da ne? Njih je predstavnik jedne institucije u tome najgrublje sprečio i to je zaista za svaku osudu.
Atmosfera u Aranđelovcu je juče bila jako loša, jako napeta. To je bila atmosfera linča, vrlo slična onoj atmosferi koja je juče stvorena ovde u parlamentu Republike Srbije prema poslanicima LDP-a od strane nekih poslanika SRS, zdušno potpomognutih od strane predsednika parlamenta gospodina Olivera Dulića.
Dalje, šta se dešavalo? Organizatori ove tribine su bili izloženi najstrašnijim pretnjama. Oni i njihove porodice su veoma ugroženi, preti se njihovim bebama. Pretnje zvuče ovako - znam te, šetaš se parkom, nosiš bebu u kenguru, ubiću i tebe i bebu. Mislim da je to nešto o čemu svi ovde treba da brinemo.
Ali, atmosfera koja je u ovom parlamentu postojala samo još više ohrabruje ljude koji se tako ponašaju, koji tako govore da i dalje nastave tako da govore. Određeni, vrlo bitni, faktori u ovom društvu, političke partije, nevladine organizacije su osudile ovaj događaj. Jako je važno, molim vas još samo jednu rečenicu, da je izostala osuda predsednika Republike Srbije gospodina Borisa Tadića, koji je na tribini koja je održana povodom, kako je tada rečno, oslobođenja Srebrenice, rekao da je to sloboda govora.
Podsetiću vas da su na toj tribini negirani zločini koji su izvršeni u Srebrenici. Ono što je moralo da se desi jeste glasna i javna osuda ovog strašnog događaja koji se desio u Aranđelovcu, i od strane predsednika ove države. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, tema monopola koju je LDP pokrenula u ovom parlamentu pre jedno mesec, mesec i po dana zaista je naišla na veliki odjek u građanstvu Srbije. Mi poslanici LDP smo upravo iz tih razloga bili zatrpani raznim materijalima koji su nam građani iz raznih gradova dostavljali, kako bi jednostavno ti problemi našli svoje odgovore ovde u ovom parlamentu, pošto već nisu u mogućnosti da nađu svoje odgovore u institucijama ove države, jer se i one nažalost nalaze pod kontrolom onih koji kontrolišu i ovaj parlament.
Ono što se desilo jeste da sam dobila materijal koji potvrđuje da je Kragujevac, grad iz koga dolazim, takođe postao vlasništvo te velike kompanije Delta. Na primer, privatizacija TP Srbija je izvršena kapitalom Delte, zatim čitav niz vrlo važnih objekata, koji se nalaze u naselju Bagremar, u naselju Aerodrom, kupljeni su takođe kapitalom kompanije Delta.
Protivzakonitom dokapitalizacijom je izvršena i privatizacija UTP Kragujevac, što je za posledicu imalo da ovo preduzeće, znači većinski, upravo drži Delta, i to u procentu 55,5, što je više nego što je zakonom dozvoljeno, znači 49%.
Kada smo tražili da se osnuje anketni odbor, mi smo zapravo želeli da sva ta pitanja, koja ne mogu da se reše pred sudom, koje tužilaštvo nema hrabrosti da pokrene, jednostavno, nađu svoj odgovor ovde u parlamentu.
Ono što smo u startu rekli, kada smo pokrenuli tu inicijativu, jeste da će odnos političkih partija u ovom parlamentu pokazati u kojoj su meri političke partije sposobne da daju odgovor na ovo tako važno pitanje, a u kojoj su meri one samo političke ekspoziture jedne kompanije odnosno jednog čoveka.
Ono što smo malopre videli jeste da je Miškovićeva većina u ovom parlamentu veća čak i od Koštuničine većine, i to je strašno. Čestitam poslanicima Nove Srbije na hrabrosti da podrže našu inicijativu.
Zaista mi je žao što oni koji su obećali da će podržati ovu inicijativu to nisu uradili, ali ono što sigurno znam i ono što mogu da obećam jeste da ćemo mi nastaviti da radimo na ovome, da ćemo objašnjavati ljudima u Srbiji šta je to monopol, i kako to monopoli utiču na njihove živote i ko snosni odgovornost što oni kupuju najskuplje proizvode u regionu, od mleka do automobila. Sve se kupuje kod Miškovića i sve se kupuje po najvišim cenama u regionu. Budite sigurni da mi od toga neće odustati. Hvala.
Gospodine Duliću, vi ste uspeli nešto što sam mislila da mi se u životu neće desiti, a to je da se ponašam ovako kako sam se ponašala, da se bukvalno otimam za mikrofon i za govornicu, da bih mogla da kažem ono što mislim. Duboko sam potresena svime što se ovde dešavalo, duboko me je pogodilo to što ste vi prednost..
Prvo, niste nam dali reč kada smo se javili po Poslovniku da govorimo, pošto je predsednik SRS najstrašnije, drugi put danas, izvređao predsednika naše stranke. Vi ste bili nemi na to i rekli ste da samo jedan poslanik može da govori.
Kada smo rekli da imamo pravo po Poslovniku da govorimo, vi ste na to ostali nemi i vi ste, zapravo, nama zabranili da govorimo, tumačeći Poslovnik onako kako se vama sviđa, verovatno zato što mislite, ako sedite tu, da vam je sve dozvoljeno.
Mi smo danas ovde radili u stravičnoj atmosferi, u atmosferi linča. Najmlađa sam poslanica LDP i zaista mi je bilo jako teško sve to da slušam, a mislim da imam najjače živce. Evo, i ministar kaže da sam mlada i da ima vremena za mene.
Danas su nas nazivali vaškama, otmičarima, narkomanima, izdajnicima. A šta smo mi danas ovde mogli da vidimo? Ko je izdajnik? Pa onaj ko hoće da mu svira ruska himna u Ministarstvu odbrane. Ne voli se Srbija tako. Srbija se voli tako što se vodi računa o interesu građana. Što se vas, gospodine Duliću tiče, Srbija se voli tako što lepo radite svoj posao, pa vodite računa o svim poslanicima, bez obzira na to koliko vam oni možda bili mrski, koliko se vi možda od njih plašili, a vidim da se plašite, jer sve ovo što ste danas ovde pokazali ukazuje na veliki strah.
Vi dajete prednost gospodinu Todoroviću koji se javio posle svih nas, iako smo mi gore na najvulgarniji, moram to tako da kažem, tako je bilo, mogući način pokušavali da privučemo pažnju na sebe, a vi dajete gospodinu Todoroviću reč. Zašto? Time ste potvrdili ono što sam danas rekla. Vi ste jedna velika koalicija, koalicija Miroslava Miškovića protiv svih građana Srbije.
Mi nemamo problem što smo sami ovde, uopšte nemamo problem što smo sami, zato što ste vi svi zajedno sa Miškovićem ovde, a mi smo sami, ali uz nas su građani Srbije, koji će vas za ovo što ste danas ovde uradili najstrašnije sve kazniti.
Što se tiče SRS-a, koja pokušava da plasira kroz medije taj neki svoj novi umiveni imidž, pa ste sad kao vi evropska stranka, danas ste pokazali, danas je vaš potpredsednik stranke pokazao šta je Srbija. Šištao je sa ove govornice, sad ću da se izrazim onako kako se izražavaju Šumadinci – kao zmija kad joj se na rep zgazi. Zašto? Pa, zato što se plaši.
Zato što je postalo jasno da i vas, kao i sve ostale, taj Mišković drži u šaci. Protiv toga ćemo se mi boriti. Vidim da sam vas isprovocirala, gospodine Nikoliću, izvolite, odgovorite. Sramota me je što ste Kragujevčanin.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, gospodine ministre, javila sam se po članu 225.
Prethodno o temi o kojoj želim da govorim govorila je poslanica Nataša Jovanović. Govorila je o emisiji "Peščanik" odnosno o tribini koja u ovom trenutku treba da se dešava, a ne dešava se u Aranđelovcu.
Zarad javnosti koja ovo prati, a možda ne zna šta je to "Peščanik", rekla bih da je to emisija u kojoj srpsko građanstvo ima mogućnost da čuje zdravu reč. Tribine "Peščanika" se zapravo organizuju da bi te emisije bile snimljene. To su zaista oaze zdrave pameti u Srbiji i sve to što ste vi rekli, gospođice Jovanović, zaista ne stoji.
Ta emisija je trebalo da se desi pre dve nedelje u Aranđelovcu, ali je tada organizovana kampanja od strane SRS, Nove Srbije i DSS, dakle, njihovih lokalnih organizacija, koje su onemogućile da se tribina desi i ovo je zapravo drugi pokušaj tih ljudi da ponovo organizuju tribinu.
Nažalost, ni u ovom trenutku to se ne dešava, ali ne dešava se ne zato što nema ko to da čuje, naprotiv, mnogo je ljudi došlo da čuje govornike što je trebalo da govore na ovoj tribini, već zato što su upravo ovi koji su se suprotstavljali prvobitnom dešavanju ove tribine, dakle SRS, NS i DSS, dovezli navijače iz okolnih gradova koji onemogućavaju da se ovo desi i koji ugrožavaju bezbednost građana koji su samo došli da čuju šta ti ljudi imaju da kažu. Tim povodom LDP je izdala jedno saopštenje koje bih sada pročitala. Molim vas za malo pažnje.
''Politika Vlade Vojislava Koštunice, koja Srbiju vraća u 90-te, danas posle incidenata na tribini "Peščanika" u Aranđelovcu uzima pun zamah.
Organizovano dovoženje partijskih aktivista i huligana, spontano dešavanje naroda, samo je uvod u stvaranje atmosfere linča i jednoumlja, koje treba da bude kišobran i maska za propalu politiku koju aktuelna vlast sprovodi u pregovorima oko Kosova, ali i u odnosima sa Evropskom unijom.
U atmosferi u kojoj će svako ko drugačije misli biti nazvan izdajnikom, stvaraju se uslovi da Srbija umesto evropske budućnosti izabere budućnost ruske gubernije, a obećanja o politici mira koje nam danas daju predstavnici vlasti ostaju samo kilav zaklon iza koga se krije prava suština današnje vlasti.'' Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, gospodine predsedniče parlamenta, pre nego što krenem da izlažem ovaj amandman, zaista moram da primetim u kakvoj atmosferi ovde radimo, koliko nas ima. Prvo, ministar nije tu. Drugo, savetnik ministra nije tu. Od poslanika vladajuće koalicije imamo ukupno sedam poslanika DS-a, koji su, verujem, ovde samo zato što je njihov ministar taj koji je izvestilac za ovaj zakon.
To je poražavajuće, iz prostog razloga što smo svi mi, poslanici opozicije, uložili dosta napora, pisali amandmane i bili svedoci da su neki amandmani, kada su ih narodni poslanici uverljivo ovde obrazložili, bivali uvaženi od strane ministra. Svi mi koji smo radili na ovom zakonu, a radili smo, za poslanike LDP to mogu da kažem, a mogu da vidim i kolege iz druge dve opozicione političke partije, zaista smo ozbiljno na tom zakonu radili. Mislim da je zaista poražavajuće to što bar ministar nije tu.
Ono što bih rekla a tiče se ovog člana, jeste da je on jako važan i ne bih se složila s kolegom Martinovićem da ne treba da postoji regulativa koja se odnosi na ostavku predsednika države, odnosno, tu bih se složila s kolegom Baralićem, ostavka zaista mora da bude regulisana, ali ne na ovaj način na koji je regulisana u Predlogu zakona.
Mi smo pokušali amandmanom, koji ću sada obrazložiti, da unekoliko ispravimo nedostatke koji član 14, koji se odnosi na ostavku predsednika Republike, sa sobom nosi. Dakle, ovaj član zapravo predstavlja razradu ustavne odredbe koja kaže da predsednik Republike ostavku podnosi tako što pismenu ostavku, ili pisanu, kako je ispravnije, dostavlja predsedniku Narodne skupštine. Predložili smo da stav 2. glasi ovako: ''Mandat predsednika Republike prestaje kad tekst ostavke predsednika Republike predsednik Narodne skupštine pročita na sednici Narodne skupštine koja je tim povodom sazvana''.
Odredba koju imamo ovde, koja kaže da mandat predsednika Republike prestaje kada ostavka prispe u Narodnu skupštinu, nedorečena je. Kolega Martinović je o tome dosta dobro govorio, u smislu šta to znači kada prispe ili, ne znam koliko je to srećan izraz, dospe u Narodnu skupštinu. Da li to znači kada stigne u pisarnicu ili to znači kada bude dospela na sto predsednika parlamenta?
Ako uzmemo ovu prvu varijantu, da se smatra da je ostavka prispela onog trenutka kada dospe u pisarnicu parlamenta, primedba poslanika LDP jeste da je ovo i suviše značajan čin, sa veoma značajnim pravnim posledicama, da bi mandat predsednika Republike prestao na ovaj način. Znači, nije to obično pismeno koje se jednostavno dostavi pisarnici Narodne skupštine, nego naprotiv, pravne posledice su izuzetno značajne.
Upravo zbog toga smatramo da ovo nije pravi način na koji treba da bude završen mandat jednog predsednika Republike, koji god da su razlozi zbog kojih se on opredelio da podnese ostavku.
Druga mogućnost je da mandat predsednika Republike prestaje onog trenutka kada predsednik parlamenta primi njegovu ostavku. Možemo da zamislimo situaciju da predsednik parlamenta, iz bilo kog razloga, jednostavno ne želi da uvaži tu ostavku, javnost o tome ništa ne zna – i šta onda?
Dakle, ono što smo hteli kada smo predložili ovakve izmene ovog stava člana 14, jeste da zapravo obezbedimo i ono što se traži od predsednika Republike prilikom davanja ostavke u stavu 3. koji kaže: ''Predsednik Republike dužan je da obavesti javnost o tome da je podneo ostavku i pri tome može da obrazloži ostavku''.
Čitanje ostavke na sednici parlamenta koja je sazvana upravo s ciljem da se ta ostavka obznani i uvaži je, zapravo, najdostojanstveniji mogući način da mandat predsednika jedne države prestane.
Taj stav 3, koji kaže da je predsednik Republike dužan da obavesti javnost o tome da je podneo ostavku i da, pri tome, može da obrazloži ostavku, takođe je nedorečen. Šta znači to da on mora da obavesti javnost o tome? Kako to treba da uradi? Da li treba da ode na Javni servis, da otvori dušu nekom od ovih časopisa, da pozove "Gloriju" pa njima da intervju i kaže: eto, nešto se desilo u mom životu, pa sam rešio da podnesem ostavku? Ne. Ovo je najbolji mogući način da se oba ova nedostatka reše.
Meni se čini da su ovim i ovakvim, a to znači dosta površnim i nedorečenim, rešenjem procedure ostavke predsednika države, zapravo, tendenciozno ostavljene pravne praznine, i to je nešto što se vrlo često dešava. Mlada sam poslanica, ovo mi je prvi mandat, ali posmatrajući predloge zakona koji dospevaju u Skupštinu i na kojima mi radimo, vidim da se ostavlja dosta pravnih praznina koje se kasnije popunjavaju tendencioznim tumačenjem vladajuće većine u skladu sa trenutnim interesima i trenutnim odnosom snaga u vladajućoj koaliciji.
Mislim da nije dobro što ovaj amandman nije uvažen. Još mi je više žao što se ministar ovako nedolično ponaša i nije tu. Žao mi je i što gospodin Dulić, kao predsednik parlamenta, ne reaguje. Vi, gospodine Duliću, možete da prekinete sednicu i pozovete ministra da dođe i sasluša svoje kolege poslanike. Mi jesmo predstavnici opozicije, ali, verovatno kao i vi, imamo nameru da napravimo najbolji mogući zakon. Zato, mislimo da je zaista ministru mesto ovde, sa nama, a ne tamo gde se on već nalazi. Hvala najlepše svima.
Deme i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, gospodine Albijaniću, član po kome se javljam je 226. Ovo što ste sada rekli nisam baš najbolje shvatila.

Whoops, looks like something went wrong.