Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vlahović

Aleksandar Vlahović

Demokratska stranka

Govori

Onda elementarni postulat poštovanja institucija i poštovanja zakonskog okvira jeste podela između sudske, što u ovom trenutku nije bitno i nije toliko važno za moju diskusiju, ali zakonodavne i izvršne vlasti.
Ne može izvršna vlast da svojim podzakonskim propisima uređuje materijalna fakta i materiju koja se uređuje zakonom.
Mi ćemo apsolutno biti protiv ovog člana zakona.
Cenimo da ono što se želelo postići ostvaruje se članom 2. ovog predloženog zakona, a to je trgovina akcija iz Akcijskog fonda, izdvajanje i davanje mogućnosti da se akcijama trguje i van berze. Prema tome, ne vidim razloga zašto Vlada, zašto ova skupština neće želeti da prihvati taj amandman.
Druga stvar, koja je takođe veoma važna, jeste pitanje retroaktivnosti koje se postavlja ovim zakonom. To je definisano u članu 4. i molio bih da se nadležni skupštinski odbor, pre nego što pristupimo daljoj raspravi, izjasni o tome da li postoje vanredne okolnosti zbog kojih treba prihvatiti retroaktivnost koja je definisana izmenama i dopunama Zakona o hartijama od vrednosti.
Mi smo predložili amandman da se ovaj član briše iz zakona i na taj način pitanje retroaktivnosti neće biti sporno. Čini mi se da je neophodno da se Zakonodavni odbor, pre nego što Skupština započne raspravu, izjasni o okolnostima koje govore o potrebi da se u odgovarajući zakonski akt ubaci odredba o retroaktivnosti.
Dakle, da sumiram, radi javnosti, zakon o izmeni i dopuni Zakona o hartijama od vrednosti ima ukupno pet članova, DS stavlja ozbiljne primedbe na dva člana ovog zakona. Ukoliko se te primedbe prihvate, mi ćemo glasati za izmenu i dopunu Zakona o hartijama od vrednosti.
Idemo na Zakon o akcijskom fondu. Što se tiče Zakona o akcijskom fondu, cenim napore i svakako sam svestan okolnosti da Akcijski fond ne može da ima potpuno pasivnu ulovu kao što je imao do sada.
S druge strane, bez obzira na moje lično poverenje koje gospodin ministar ima, da se neće zloupotrebi odredba zakona, novi član 8a. ili član 2. ovog zakona, koji daje mogućnost Akcijskom fondu da ima pravo glasa, ovako kako je definisano može se široko tumačiti.
Kaže se da Akcijski fond ima pravo glasa po osnovu akcija koje koristi, naročito u sledećim slučajevima. Ne kaže se da ne koristi u drugim slučajevima. Ako se želelo korišćenje samo u ovim slučajevima, onda je moralo da se kaže - koristi isključivo u slučajevima donošenja strateških odluka.
Video sam amandman mog cenjenog kolege, gospodina Palalića, na član 8a.
I, pošto dolazi iz vladajuće većine, pretpostavljam da će biti prihvaćen, ali upozoravam da nije do kraja taj amandman ispratio ovaj tekst zakona, jer u predloženom novom članu, to je 9a. odnosno član 11. prečišćenog zakona, obrisana su dva stava, jedan kaže da Akcijski fond neće koristiti pravo na upravljanje po osnovu akcija koje su mu prenete. Taj stav se briše iz prethodnog zakona.
Ako se bude prihvatio amandman, koji je dat od strane DSS, ovo brisanje je u kontradiktornosti. Zbog toga predlažem da prihvatite amandman koji je dala DS i koja je, između ostalog, u sledećem amandmanu regulisala i brisanje dela postojećeg člana zakona, gde se kaže - neće koristiti osim u situaciji koja je definisana članom 8a.
Ovo govorim zbog toga što, bez obzira što verujem da nije intencija zakonopisca i predlagača zakona da se država vrati u privredu, ali molim vas, neće gospodin Bubalo ostati večno ministar u Vladi Srbije, kao što ni ova vlada neće večno ostati. Bojim se da će vrlo brzo otići, pa će možda neki novi ministar zloupotrebiti široko tumačenje ovog člana i možda će Akcijski fond biti poligon za partijsko kadriranje.
Već imamo situaciju partijskog kadriranja u javnim preduzećima. Imamo situaciju koja se desila u JAT-u, u "Srbijašumama", u drugim preduzećima, imamo direktno ugrožavanje performansi, finansijskih, poslovnih, državnih preduzeća. Ako ovo ostane, garantujem vam da će Akcijski fond, bez obzira na intenciju ministra, biti poligon ponovo za partijsko kadriranje i što je veoma opasno, povratak države u privredu. Ako se svi zajedno zalažemo za tržišnu ekonomiju, elementarni postulat tržišne ekonomije jeste povlačenje države iz privrede u postupku tranzicije.
Posebno želim da kažem da je način na koji se daje mišljenje prilično nedefinisan i ne zna se na šta se odnosi, a imajući u vidu odredbu da je ćutanje administracije odbijanje, a ne prihvatanje, da li to znači da će preduzeća koja imaju dva, tri ili četiri procenta u Akcijskom fondu biti blokirana u donošenju odluka ukoliko Akcijski fond ne bude reagovao na vreme i u skladu sa zadatim terminima.
Dakle, to su ključne primedbe koje daje DS. Postoje amandmani koji su predloženi. Ukoliko se ti amandmani prihvate, naravno da ćemo glasati za ovo.
Što se tiče Zakona o privatizaciji, potpuno razumem potrebu da se definiše institut prenosa ugovora i to pozdravljamo. Pozdravljamo i potrebu da se definiše institucija ovlašćenog predstavnika kapitala onda kada se raskine ugovor. To je potrebno jer su nam trgovinski sudovi užasno spori kod presuđivanja u situaciji raskida ugovora.
Postavljam pitanje - da li se ovim izmenama možda supstituiše drugi postupak o kome smo mi ovde danas raspravljali, a to je stečena procedura. Apsolutno pozdravljam ekonomsku celishodnost da se izvrši otpust dugova, ali vas upozoravam, iz iskustva znam, imaćete sigurno situaciju susreta sa Ustavnim sudom, koji će sigurno imati dosta materijala da ove članove zakona oko otpusta dugova obori.
Pozdravljam ekonomsku celishodnost, ali se postavlja pitanje - da li se ovim odredbama zadire u druge pojedinačne zakone, npr. u Zakon o privrednim društvima, koji, između ostalog, reguliše delimično i dužničko-poverilačke odnose, ili u nezavisnost javnih preduzeća, i pojedinačne zakone koji regulišu javna preduzeća, ili pak u neke druge zakone.
Na kraju, jedna dobra namera može da se pretvori u situaciju da imamo još veće zamešateljstvo, ako se uključe više sudske instance, koje će morati da tumače ustavnost i zakonitost onoga što mi ovde radimo. Samo dobronamerno upozoravam da se ta situacija može desiti, a da bi se ona izbegla, potrebno je samo koristiti Zakon o stečaju, izgrađene institucije, koje su izgrađene, koliko čujem; ne samo Agenciju za licenciranje stečajnih upravitelja, nego znanjem unapređene sudije u trgovinskim sudovima, koji će u ovom slučaju donositi samo sudijske odluke i onda nema nikakvih problema. Postići će se to što se želi, da se preduzeća rasterete dugova i takva, rasterećena dugova, prodaju nadalje prema trećem potencijalnom kupcu.
Dakle, insistiramo na izmenama Zakona o Akcijskom fondu i Zakona o hartijama od vrednosti. Stav DS neće zavisiti, kod Zakona o privatizaciji, od prihvatanja ili neprihvatanja ovih predloženih amandmana.
Podrazumevamo da je ekonomska celishodnost evidentna, ali upozoravam vas, naročito upozoravam onaj deo poslanika koji ovde sede, koji stalno ističu princip legalizma, da možete imati problema sutra u realizaciji i sprovođenju ovih pojedinačnih odredbi koje su definisane Zakonom o privatizaciji, jer se odredba lex specialis derogat lex generali ne može upotrebiti u dužničko-poverilačkim odnosima, pošto to se reguliše pojedinačnim zakonima na osnovu kojih su osnovana javna preduzeća. Vodite računa o tome. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu Poslovnika, član 100. stavovi 1. i 2, a u vezi sa izlaganjem gospodina Aligrudića.
Potpuno razumem nervozu koja postoji kod tzv. poslaničke većine, jer ona je sve manja i manja, sve tanja i tanja, nema je i da nije tužno zaista bi bilo smešno optužiti opoziciju za izglasavanje amandmana na članove zakona koji su ovde bili raspravljani, a ne prođe dan da se bilo ko iz tzv. političke vladajuće koalicije ne hvali kako ima široku i komotnu većinu.
Da ste imali većinu, onda biste izglasali tekst zakona onako kako je predložen. Prema tome, nekorektno je govoriti flagrantne neistine da je opozicija kriva za izglasavanje zakona koje je politička koalicija na vlasti predložila.
Još je više nekorektno optuživati Demokratsku stranku da je ona ta koja ne želi dobijanje Studije izvodljivosti, koja bi nam otvorila vrata Evrope, kada se svi vrlo dobro sećate, pre godinu i po dana, kada nam je trebalo svega dva meseca da dođemo do pozitivne ocene Studije izvodljivosti, niste imali nikakvih problema da uđete u rušenje one vlade, niste imali nikakvih problema da gomilu zakonskih projekata, koji su već bili pripremljeni, odlažete za neodređeno vreme. Stvar je političke korektnosti biti konzistentan u političkom ponašanju.
Dame i gospodo narodni poslanici, niti vi, niti narod Srbije neće nikada imati problema sa konzistentnošću Demokratske stranke. Mi vrlo jasno govorimo šta je naš politički cilj, i kada smo u poziciji, kada smo na vlasti, i kada smo u opoziciji. Mi nismo promenili svoj stav samo zato što smo u opoziciji. Vrlo je jasno, Demokratska stranka jeste motor reformi u našoj zemlji i bez Demokratske stranke nema Evrope, nema Evropske unije i nema boljeg života i životnog standarda.
Dame i gospodo narodni poslanici, po Poslovniku, imam pravo na repliku pošto sam direktno spomenut od prethodnog govornika.
Prvo, ko me zna, zna da se nikad ne pravim nevešt, nego da direktno govorim ono što mislim i da ono što govorim javno, to radim i tajno. Prema tome, tu nema nikakve razlike.
Drugo, očigledno je nerazumevanje ad valorem akciza, jer da je poslanik koji je govorio pre mene konsultovao istoriju, video bi da je ad valorem sistem postojao do 2000. godine, u periodu kada je njegova stranka bila na vlasti.
Ad valorem akcize nemaju nikakve veze sa monopolizacijom tržišta i na taj način ad valorem sistem akciza nikako nije mogao da uveća vrednost tržišta, odnosno kompanija koje su bile u procesu privatizacije iz duvanske industrije. Naprotiv, ad valorem sistem unekoliko eliminiše državnu administraciju, odnosno poresku administraciju, definisanje akciza je po unapred utvrđenoj formuli i sa tim u vezi smanjuje rizike za onog ko ulaže novac u našu zemlju.
Tri, Crna Gora nikada nije bila posmatrana drugačije od proizvođača cigareta u Srbiji. Prema tome, pomenuti član iz zakona o izmenama i dopunama akciza nikako neće moći da bude objašnjen, tako što se crnogorski proizvođači cigareta sada stavljaju u isti ravnopravni položaj sa proizvođačima cigareta iz Srbije. Prema tome, jednostavno vaša argumentacija s tim u vezi nije tačna.
Podsetiću vas da postoji zakonom utvrđena harmonizacija carinskih propisa, carinskih stopa i one se jednako odnose na sve proizvođače koji se nalaze na teritoriji Srbije i Crne Gore.
Četiri, što se tiče Hrvatske i Makedonije, činjenično stanje je bilo i proizvođača iz Hrvatske i Makedonije da je najveći deo cigareta koji je uvezen iz Hrvatske i Makedonije bio švercovan i da je zatečeni iznos šverca u 2001. godini iznosio više od 70% procenata. Po tome smo bili, čini mi se, ako ne rekorderi onda jedna od zemalja rekordera u Evropi po stanju šverca u oblasti duvanskih proizvoda, pre svega u oblasti cigareta.
Između ostalog, upravo zahvaljujući sređivanju stanja u ovoj oblasti, u oblasti proizvodnje, prometa duvana i duvanskih proizvoda, mi smo na početku ove godine imali situaciju gde je manje od 10% iznosio šverc, što se smatra standardnim nivoom, koji je između ostalog imanentan i za visoko razvijene zemlje.
Prema tome, ad valorem akcizni sistem ni na koji način nije ugrozio proizvođače cigareta iz Hrvatske i Makedonije. Njih jeste ugrozila odlučna borba države Srbije protiv šverca cigareta duvana i duvanskih proizvoda i to na način da je napravljen jedan stabilan regulatorni ambijent, da je napravljena stabilna regulatorna institucija, i upravo zahvaljujući stabilizaciji ambijenta i institucija mi smo imali jednu od najboljih transakcija u privatizaciji koja je obavljena u prošloj godini, a definitivno najbolju u celoj centralnoj Evropi u duvanskoj industriji.
Pare koje su dobijene od privatizacije Duvanske industrije Niš i Vranje su kao nasleđe ostavljene novoj vladi. Vi se vrlo dobro sećate da je više od 500 miliona što u državnim fondovima, što u fondovima lokalnih samouprava preostalo od prethodne vlade. Jedva čekam taj budžetski izveštaj za 2003. godinu o izvršenju u 2003, pa će onda i svi narodni poslanici imati prilike da vide na koji način, kako domaćinski je postupala prethodna vlada sa prihodima od privatizacije.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, gospodine ministre, u ime Demokratske stranke - Boris Tadić želim da dam komentar na predložene zakone koje je maločas gospodin ministar iscrpno obrazložio.
Najpre da poručim, takođe u ime Demokratske stranke, da što se tiče strategije smanjenja javnih rashoda, a onda iza toga smanjenja oporezivanja, gospodin ministar i njegova strategija nema apsolutno nikakvih problema sa Demokratskom strankom. Čini mi se da su reči sa ove govornice upućene nekim koalicionim partnerima koji upravo podržavaju Vladu, koji nasuprot stanovišta da nema smanjenja poreskog opterećenja bez prethodnog smanjenja javne potrošnje upravo plasiraju u javnost drugačiju politiku, koja podrazumeva stvaranje tražnje povećanim javnim rashodima, poznatim još iz vremena velike svetske ekonomske krize od 1929. do 1934. godine. Tu je gospodin ministar potpuno u pravu.
Kenzijanska politika danas ne može da prođe upravo zbog toga što značajno povećana javna potrošnja ne može da bude apsorbovana domaćom ponudom i da to povećanje javne potrošnje za posledicu ima ključni negativni efekat, a to je drastično uvećanje spoljnotrgovinskog deficita, i onda ukoliko ne napravi radikalno presecanje kroz smanjenje javne potrošnje bojim se da ta spirala iz godine u godinu biva sve veća i veća i da na kraju ulazimo u tešku krizu, koja rezultuje i teškom dužničkom krizom.
Upravo zbog toga još u martu, kada se donosio budžet za 2004. godinu, upozoravali smo da nije moguće smanjiti poresko opterećenje privrede a da se istovremeno ne uđe u smanjenje javne potrošnje i sada ne želimo da budemo zluradi. Pozdravljamo odluku da se drastično smanji broj zaposlenih u državnoj administraciji, kako je to već najavljeno od strane Vlade, da se uđe u restrukturiranje velikih javnih preduzeća, da se smanji nivo javne potrošnje kod zdravstva, školstva, drugih javnih delatnosti, ne bi li se iza toga stvorila realna osnova za smanjenje poreskog opterećenja privrede.
Pošto je danas tema šest ukupno zakona, od čega su četiri poreska i ključna, daću jedan kratak komentar u vezi ovih zakona.
Najpre da kažem da će Demokratska stranka glasati za svih šest predloženih zakona i postoji nekoliko razloga zašto objašnjavamo naše stanovište da ćemo glasati za četiri poreska plus dva dodatna zakona.
Prvo, ovo jeste bio plan prethodne vlade da u jednom trenutku u momentu kada se uvodi porez na dodatu vrednost dođe do izmene ovih poreskih zakona, tačnije da dođe do odgovarajućeg poreskog rasterećenja, pri čemu ovo ni u kom slučaju ne treba proglašavati da se radi o dramatično velikom poreskom rasterećenju. Pre bih rekao da se radi o kozmetičkim merama, koje će samo donekle dovesti do smanjenja poreskog opterećenja.
Međutim, bez obzira što smo u prethodnom periodu učestvovali u pisanju predloga izmene Zakona o porezima na imovinu, zatim o porezima na dohodak građana, zatim izmene Zakona o akcizama, ipak moram da u ime poslaničke grupe Demokratska stranka - Boris Tadić ukažem na odgovarajuće propuste koji su se potkrali u tekstu zakona.
Počeću najpre od poreza na imovinu. Najpre jedna dobronamerna primedba, da se obavezno u tekstu zakona ispravi svuda gde piše ministar finansija da piše ministar nadležan za poslove finansija, pošto su imena ministarstava podložna promenama, promena imena ministarstava nalagaće nažalost i izmenu zakona i onda će Skupština bespotrebno sedeti i raspravljati o tim formalnim stvarima.
Krenimo od poreza na imovinu. U članu 9, i to je ono što nama nije jasno, zašto se ušlo u promenu koja je opisana članom 9. a tangira postojeći član 12. Zakona o porezu na imovinu, zašto se tačka 5) člana 12. u stavu 1, koja taksativno navodi koji korisnici bivaju oslobođeni plaćanja poreza na imovinu, pored direktnih budžetskih korisnika, a u ranijem tekstu je pisalo - prosveta, kultura, naučne, socijalne, zdravstvene, humanitarne ili sportske svrhe, dakle imovina koja se koristi za ove svrhe, zašto se umesto toga kaže da se porez na imovinu ne plaća na prava nepokretnosti koje koriste direktni i indirektni korisnici budžetskih sredstava prema propisima itd.
Šta želim da kažem? Indirektni korisnik budžetskih sredstava jesu i preduzeća preko dobijenih budžetskih subvencija. Da li to znači da će ta preduzeća, s obzirom da su indirektni korisnici budžetskih sredstava, biti oslobođena poreza na plaćanje imovine? To nije dobro. U tržišnoj ekonomiji nije dobro uvoditi poresku diskriminaciju između preduzeća, u zavisnosti da li su u ovom ili onom vlasničkom tipu ili u boljoj ili lošijoj finansijskoj kondiciji.
Smatramo da bi bilo bolje da ovaj član zakona, dakle postojeći član 12, nije promenjen, jer na ovaj način se uvodi jedno široko tumačenje da svi indirektni budžetski korisnici mogu da budu oslobođeni plaćanja poreza na imovinu.
To zaista može u jednom najširem tumačenju da dovede do velike poreske rupe, odnosno izbegavanja plaćanja poreza koje se na ovaj način zakonom legalizuje.
Što se tiče poreza na dohodak građana, imamo primedbu upravo na član koji je ovde ministar obrazlagao kao poseban doprinos ministarstva da se proširi poreska osnovica. Prvo, izražavam primedbu u ime Demokratske stranke da to što su samostalne delatnosti prethodno bile razvrstane u šest grupa nije komplikovalo posao poreske administracije, jer se radi o precizno definisanim grupama, u zavisnosti od priznatih normiranih troškova. Priznati normirani troškovi koji se odbijaju od ukupne poreske osnovice definišu se upravo na osnovu delatnosti.
Nama zaista nije jasno na koji način su normirani troškovi kod estrade sa postojećih 10% podignuti na 40% i na koji način je estrada spojena sa drugim samostalnim delatnostima, gde su normirani troškovi daleko veći. Bilo bi dobro objasniti šta znači 40% normiranih troškova kod estrade. Voleo bih da čujem šta je to što može da se uključi u normirane troškove, da bi postojalo realno obrazloženje za podizanje normiranih troškova.
Ako se već želi ući u obuhvat, odnosno proširenje poreske osnovice po ovom poreskom instrumentu, onda je mnogo bolje da se to uradi sa stimulativnom poreskom stopom, kao što je urađeno i kod oporezivanja transfera, odnosno prihoda dohotka građana u sportskim delatnostima, naravno sa jednim drugim zakonom.
Što se tiče Zakona o akcizama, želim da kažem da Demokratska stranka, kao što smo i maločas rekli, ima nekoliko principijelnih primedbi. Najpre član 1a zakona o izmenama i dopunama Zakona o akcizama, u stavu 2. dosta nejasno se formuliše šta se smatra cigaretama proizvedenim u zemlji.
Kaže se – cigaretama proizvedenim u zemlji smatraju se i cigarete drugog proizvođača, koji je proizveo godišnje najmanje dve i po milijarde komada cigareta, koje sadrže najmanje 50% duvana proizvedenog i obrađenog u Republici Srbiji i da su prvi put stavljene u promet na teritoriji Republike Srbije. Dakle, radi se o proizvođačima koji su van registra već definisanog kod agencije za duvan.
Šta u konkretnom slučaju znači? Znači da može da se napravi pogon u pograničnoj zoni, Bugarskoj, Rumuniji, Mađarskoj, bilo gde, da se 50% duvana kupuje iz Srbije, da se tako kupljeni duvan prerađuje u kapacitetima koji se ne nalaze u Srbiji, a da se roba proizvedena u tim kapacitetima tretira kao domaći proizvod. Nisam siguran da je ovo srećno rešenje.
Ovo, bojim se, otvara rupu u veoma sređenom prostoru kao što je promet duvana, duvanskih proizvoda i proizvodnji duvanskih proizvoda.
Bojim se da će ovo ići na ruku švercerima. Da, razumem želju da se stimuliše povećana proizvodnja sirovog duvana u našoj zemlji, ali verujte mi ni Duvanska industrija Niš, ni Duvanska industrija Vranje, ni pre ni posle privatizacije nije otkupljivala više od 50% ili najviše 60% domaćeg sirovog proizvedenog duvana za sopstvene svrhe.
Ne možemo mi kapacitet koji se nalazi na teritoriji Srbije staviti u istu ravan sa kapacitetom koji se eventualno može naći van granica ili se možda mislilo nešto drugo. Dozvoljavam da smo pogrešno protumačili član, ali iz ovog teksta se jasno vidi da se tretira da ravnopravni status dobija i proizvođač koji se ne nalazi na našoj teritoriji, očigledno, jer nema pojašnjenja, a koji koristi 50% sirovog duvana za proizvodnju cigareta.
Takođe, na član 11. izražavam principijelnu primedbu zašto Narodna banka, odnosno Zavod za izradu novčanica i kovanog novca ima monopol nad štampanjem akciznih markica. I onda, a i danas smo za to da se štampanje akciznih markica organizuje tenderskom procedurom, ne bi li država Srbija, budžetski korisnici platili što je moguće manje ovaj trošak koji nastaje.
Ako smo uspeli da uvedemo Zakon o javnim nabavkama i da nateramo sve korisnike budžetskih sredstava, sva javna preduzeća da prolaze jednu veoma oštru i veoma pažljivo smišljenu proceduru javne nabavke, čini mi se da je osnovni red da i onda država, koja ima neke kapacitete u svojini, njih stavi u ravnopravni tretman sa drugim ponuđačima za izvršenje ove usluge. Zbog toga, još jednom kažem, smatram da je mnogo srećnije rešenje organizovati tender, pa ko da jeftiniju ponudu istog kvaliteta, on je taj koji ima prava, odnosno dobija posao za štampanje akciznih markica.
Takođe, u članu 15, taj novi član 21a, moram da priznam da nismo razumeli šta znači član 21a i milio bih gospodina ministra da nam objasni, a taj član kaže – da obaveza obračunavanja akciza pri uvozu akciznih proizvoda nastaje danom nastanka obaveza obračunavanja uvoznih dažbina, a da ovo ne važi za kafu (sirovu, prženu, mlevenu), gde se obračunavanje akciza vrši prilikom uvoza.
Uz svu dužnu pažnju, znanje koje imamo o carinskom postupku, načinu obračuna itd. zaista nam treba jedno šire objašnjenje šta ovo znači, zašto se samo na kafu drugačije primenjuje. Verovatno da postoje razlozi, ne tvrdimo da ne treba da stoji, ali tražimo dodatno objašnjenje.
Izražavamo zaista čuđenje zašto je u članu 19. dato pravo poreskoj upravi, centrala da vodi registar proizvođača alkoholnih pića. Mi smo pre nekoliko meseci imali u ovoj skupštini raspravu o Zakonu o privrednim registrima i Zakonu o agenciji za registraciju privrednih subjekata.
Ako već imamo registraciju, a i o tome ću nešto posle reći, onda je sasvim normalno da jedan posao ne dupliramo i ne vodimo ga na dva mesta.
Poreska uprava u svakom trenutku u jednom sređenom registru privrednih subjekata može da dobije sve informacije o proizvođačima alkoholnih pića. Smatramo da je ovo nepotrebno, da je poreska uprava još uvek mlada, neuhodana, nedovoljnog kapaciteta i nabacivati jedan posao više jeste samo kontraproduktivno za realizaciju ovog zakona.
Kada su u pitanju fiskalne kase ili pak Zakon o fiskalnim kasama, želim da kažem da smo principijelno protiv člana 3. stav 4. Član 3. stav 4. omogućava ministru finansija da na predlog ministra trgovine, turizma i usluga donese odluku o tome koja delatnost u samostalnoj delatnosti ne mora da upotrebljava fiskalne kase.
Mi sve vreme pričamo u poslednje tri godine da država mora da se lišava diskrecionih prava, da izvršna vlast mora da smanjuje diskreciona prava i mesta diskrecionog odlučivanja, zato što je poznato da je to ključni izvor sistemske korupcije. Kada god imate mogućnost da jedan čovek ili nekoliko njih odlučuje o tome da li će neko nešto dobiti, da li će imati dozvolu, da li će biti oslobođen uvođenja fiskalnih kasa itd, onda postoji mogućnost sistemske korupcije.
To bi bilo mnogo bolje, ako imamo zakon koji ne piše ministar, pošto nisam imao kod sebe tekst zakona ovog časa, nego piše Vlada, ali svejedno zbog toga što Skupština donosi zakonski akt i Skupština treba da definiše koje su to delatnosti u okviru samostalne delatnosti, odnosno kako se to stručno zove samostalno obavljanje posla, koje moraju da budu oslobođene od obaveze uvođenja fiskalnih kasa, a ne da o tome naknadno odlučuje Vlada.
Ko nama garantuje da na osnovu tog istog člana 3, ovog puta u obliku odluke Vlade ili zaključka Vlade, što je u poslednje vreme moderno, neće i neke druge delatnosti biti izuzete od obaveze uvođenja fiskalnih kasa i to može da se menja svakog četvrtka kada Vlada ima svoju sednicu. Bilo bi dobro da o tome odlučuje najviše zakonodavno telo u jednoj zemlji, a to jeste Narodna skupština.
Moram da kažem da mi takođe izražavamo principijelno protivljenje kod definisanja širokog spektra delatnosti koje ne moraju da koriste fiskalne kase. Ovo se unekoliko kosi sa opštim principom koji Vlada navodno ima, a ovde je definisao ministar finansija, a to je princip štednje, princip zatezanja, princip formiranja realne slike koji nivo poreskih obveznika imamo. Ovo široko oslobađanje jeste ugađanje tim delatnostima koje su očigledno veoma važne, koje su očigledno vrlo važne i jake interesne grupacije kada su uspele da izboksuju obavezu, odnosno oslobađanje od obaveze uvođenja fiskalnih kasa.
Sada oni koji imaju fiskalne kase mogu s pravom da kažu – a zašto oni ne, a mi moramo da imamo fiskalne kase, i uvođenje te diskutabilnosti diskriminacije u primeni jednog člana ovog zakona, odnosno svrhe ovog zakona uvek rađa sumnju da je Vlada popustila pred pritiskom odgovarajućih lobija.
No, sve naše primedbe koje smo ovde dali, čak i one gde su otvorena pitanja za tumačenje, jesu zaista krajnje dobronamerne, jer ovde se radi o zakonima čiji je temelj postavljen još 2001. godine u prvom ciklusu poreske reforme.
Sasvim je za očekivati da izmene dolaze u momentu uvođenja Zakona o porezu na dodatu vrednost. Nisam zaista razumeo maločas potrebu da se izmene i dopune zakona, koje pri tome zaista u smislu poreskog oslobađanja predstavljaju kozmetičke a ne suštinske promene, jer neće dovesti do drastičnog oslobađanja poreskih obveznika, naprotiv, zašto je bilo neophodno da se maltene gotovo čitav sat iskoristi za ovom govornicom obrazlažući ne uspehe, nego ono što će opet da dođe, obećanja da će biti bolje.
Zaista ceneći, najiskrenije, napore koje čini Ministarstvo finansija u nastavku poreske reforme, potrebi da se ostvari čvrsto budžetsko ograničenje na makro nivou, ali nažalost neki drugi rezultati govore da ma koliko vi jednom zategnutom ekonomskom politikom, budžetskom politikom, čvrstom, rigidnom budžetskom politikom pokušavate da održite makroekonomsku stabilnost, postoji čitav niz drugih polja gde se ta makroekonomska stabilnost i stabilizuje.
A, sada mogu da budem srećan kada ministar kaže da će se ukinuti porez na promet hartija od vrednosti.
Ali, gospodine ministre, bojim se da ste vi već ukinuli finansijsko tržište, tako da je ukidanje poreza na promet hartija od vrednosti zaista samo jedna kozmetička stvar koja se realizuje i pozdravljam tu odluku ukidanja poreza na promet hartija od vrednosti.
Zatim, ako se kaže - nama je potrebno stabilno okruženje, ili ćemo ostvariti, ne znam, obećane rezultate u narednoj godini, onda moram da upozorim i Narodnu skupštinu i čitavu javnost da mi već danas imamo problem zbog toga što se ne izgrađuju neophodne institucije za svakodnevno funkcionisanje privrede.
Evo, reći ću šta konkretno mislim.
Evo, završavam. Mislim konkretno na registraciju privrednih subjekata. Kao što vam je poznato, stupanjem na snagu zakona o privrednim društvima trgovinski sudovi sada, neformalno doduše, odbijaju da vrše promene na registraciji preduzeća, promene statusa, oblika kapitala.
A, od 1. januara stupa na snagu novi zakon o privrednoj registraciji. Agencije za privrednu registraciju nema ni na vidiku. Mi ćemo, ljudi moji, imati vakuum u registraciji novih preduzeća i to će biti veliki problem.
I, onda, ovi poreski podsticaji, čvrsta budžetska politika, neće puno da pomognu sustaloj privredi. Hvala vam.
Zahvaljujem. Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, gospodine ministre, najpre da kažem da sam ja ovlašćeni predstavnik u ime grupe Demokratska stranka - Boris Tadić. Molim da se i ubuduće jedna velika demokratska grupa u ovom parlamentu zove punim imenom.
Demokratska stranka je vrlo pažljivo proučila zakon o privrednim društvima ili, bolje rečeno, zakon o trgovačkim društvima. Znam da je postojala dilema da li će se zvati privredna ili trgovačka društva, kao što se najčešće jedan ovakav kompanijski, krovni zakona naziva u drugim zemljama u tranziciji, ali mislim da je "privredna društva" terminološki mnogo bolje, određenije, imajući u vidu ambijent, odnosno okruženje u našoj ekonomiji.
Prvo želimo da pozdravimo zaista krajnje principijelnu i iskrenu politiku kontinuiteta koja se vodi u Ministarstvu za privredu, nekadašnjem ministarstvu za privredu i privatizaciju, što se ne dokazuje samo predlogom ovog zakona o privrednim društvima, nego je već dokazano u prethodnom periodu predlozima zakona koji su usvojeni i podržani od DS-a, o stečajnom postupku i o registraciji privrednih subjekata.
Ovo zbog toga što je kontinuitet preko potreban ne samo u merama privrednih reformi koje se kod nas sprovode, nego uopšte u svekolikoj tranzicionoj politici koja se mora i nadalje još jačim tempom sprovoditi.
Prvo da kažem da je zakon uradila u ovom trenutku najstručnija radna grupa koju Srbija ima i da je ona osnovana marta meseca 2003. godine, da je prva verzija zakona završena u decembru 2003. godine i da je to zaista bila dobra osnova za Ministarstvo za privredu da nastavi na izradi ovog važnog zakonskog dokumenta.
Iz meni nejasnih razloga sama procedura izrade zakona je bila na trenutak zaustavljena na samom početku mandata nove Vlade, ali još jednom pozdravljam što je i sam ministar, uz ministarstvo na čijem je čelu je bio i na čijem čelu se danas nalazi, svojim angažovanjem zapravo doprineo da mi danas raspravljamo o jednom veoma, veoma važnom zakonskom projektu.
Zakon o privrednim društvima jeste krovni, kompanijski zakon. I na pitanje zašto on nije donet ranije, odgovor je - nije ni dobro da bude donet ranije. Zapravo, on se donosi na kraju, kada se prethodno donesu svi drugi zakoni, kompanijski zakoni koji ili regulišu pojedinačne procese u tranziciji ili se, shodno ciljevima koji se postavljaju u ekonomskoj tranziciji, drugi pojedinačni zakoni prethodno donesu.
Otuda smo u prethodnom periodu imali Zakon o privatizaciji, izmene Zakona o privatnim preduzetnicima, Zakona o preduzećima u 2002. godini, zatim donošenje Zakona o registraciji privrednih subjekata, Zakona o stečaju i samim tim zakon o privrednim društvima se nameće kao konačni projekat ili krovni, kompanijski zakon.
Ne želim da budem neprincipijelan nijednom rečenicom u svom obrazlaganju ovog zakona. Naprotiv, želim da kažem da je i sam Zakon o preduzećima iz 1996. godine bio dobra polazna osnova za izradu zakona o privrednim društvima i da je on, na kraju krajeva, bez obzira na okolnosti i trenutak kada je taj zakon donet, uvažavao odgovarajuća načela koja su, između ostalog, prihvaćena i u zakonodavstvu Evropske unije.
Veoma je važno istaći da je ovaj zakon kontrateža Zakonu o radu. Zakon o privrednim društvima štiti interese kapitala, a Zakon o radu štiti interese rada, odnosno radnika i zbog toga ne bi bilo dobro da se sa donošenjem ovog zakona čekalo duže nego što je bilo potrebno. Ova materija je do maja meseca 2003. godine bila na ondašnjem saveznom nivou i da ovaj zakon je postao deo republičkog zakonodavstva tek od 18. aprila 2003. godine, pa tu možete naći formalni razlog zašto ovaj zakon ranije nije bio prezentiran Narodnoj skupštini.
Ono što je dobro u zakonu, a držim da je čitav zakon konzistentno i dosledno urađen, jer još jednom ponavljam da nije bilo prekida u radu, niti pak nanošenja drugačijih stavova i drugačijih gledišta od trenutka kada je radna grupa osnovana, jeste to da ovaj zakon, po meni, osvetljava tri veoma važne oblasti na jedan moderan i savremen način.
Prva jeste definisanje tipova pojedinih privrednih društava i, sa tim u vezi, veoma detaljno i precizno definisanje akcionarskih društava, i to kako zatvorenih tako i otvorenih akcionarskih društava. Reguliše sve procese koji su poznati u zatvorenom i otvorenom akcionarskom društvu, od osnivanja pa sve do likvidacije.
Ono što je posebno važno, imajući u vidu okolnosti u kojima se naša zemlja nalazi u privrednom smislu, jeste jačanje korporacijskog upravljanja, zbog toga što danas neretko imamo jednu vrlo čudnu situaciju – umesto da vlasnici kapitala kontrolišu menadžment, dešava se obrnuto, menadžment kontroliše vlasnike kapitala. To su te uočene slabosti u postojećem Zakonu o preduzećima, bez obzira na izmene koje su učinjene 2002. godine.
To jačanje korporacijskog upravljanja je, po meni i po poslanicima grupe Demokratska stranka - Boris Tadić, urađeno na jedan primeren način uvođenjem tzv. dvodomnog sistema upravljanja, a to znači da se funkcija direktora i funkcija upravnog odbora maltene spajaju. Upravni odbor postaje bord direktora, ali mnogo jači i veći značaj dobija nadzorni odbor, što je prikladno nemačkom i francuskom zakonodavstvu, za razliku od jednodomnog sistema upravljanja koji postoji u anglosaksonskom zakonodavstvu.
Šta to nadalje znači? To znači da će u ovom slučaju nezavisni revizor, odnosno nadzorni odbor imati mnogo veće ingerencije da kontroliše upravljačku funkciju u privrednom društvu, u preduzeću, nego što je imao do sada. Kao što znate, a to nije slučaj samo sa preduzećima, bojim se da je to slučaj i sa drugim oblicima upravljanja, nadzorni odbori i nadzorne komisije nemaju naročito izraženu funkciju koju bi trebalo da imaju, a to je da obavljaju superviziju poslovanja upravljačke funkcije.
I, obično su članovi nadzornog odbora do sada birani iz redova zaposlenih, što nije dobro, jer se na taj način direktno sugeriše konflikt između, s jedne strane, činjenice da se neko nalazi u radnom odnosu i s druge strane, činjenice da taj koji se nalazi u radnom odnosu, koji je neposredno podređen upravljačkoj funkciji u preduzeću ovog puta treba da preuzme na sebe nadzornu ulogu.
Zato je dobro na prvo mesto u liniji kontrole postaviti nadzorne odbore i zato pozdravljam što se nije odstupilo od principa da ovaj kompanijski zakon zapravo bude urađen po ugledu na nemačko, odnosno francusko zakonodavstvo.
Očekujem da će ovo imati i te kako velikih uticaja na ponašanje preduzeća privatizovanih pre 2001. godine, s obzirom da taj fenomen da akcionari ne upravljaju kapitalom i ne kontrolišu menadžment, nego se dešava obrnuto, jeste produkt modela privatizacije koji smo imali do 2001. godine i posledica nedovoljno razvijene akcionarske kulture kod nas.
Između ostalog, to jeste propust koji je postojao u jednom trenutku kada ovaj kompanijski zakon nije usaglašen sa savremenim tranzicijskim trendovima svojine koja je uvedena još početkom 2000. godine.
(Predsedavajući: Gospodine Vlahoviću, da li koristite i drugih 10 minuta?)
Da. Samo da napomenem da je dobro rešenje što se iz Zakona o trgovinskom društvu izbacuje obavezna participacija u upravljanju. To treba prepustiti radnom zakonodavstvu, kao što je to i ovde slučaj i to, na kraju krajeva, treba preduzeće od slučaja do slučaja da koristi, u zavisnosti da li budućim ciljevima preduzeća odgovara da ima participaciju u upravljanju ili pak ne odgovara.
Imate čitav niz delatnosti gde preduzeće mora da funkcioniše kao familija, kao porodica i onda ta participacija ima smisla. Imate, sa druge strane, čitav niz delatnosti gde tako nešto nije potrebno, gde se mora odvojiti i jasno razgraničiti ko je vlasnik, a ko je radnik u preduzeću i onda participacija može samo da bude kontraproduktivna, jer neretko se shvata kao povratak na samoupravljanje, na ono što smo imali do sada.
Dobra je regulacija otvorenih i zatvorenih akcionarskih društava i mislim, ko bude pažljivije čitao ovaj zakon,... A još jednom napominjem da ovo nije politički zakon, uradila ga je radna grupa sastavljena od najstručnijih ljudi, makar onih koje mi imamo u našoj zemlji, i zbog toga apsolutno nemam politički odnos prema ovom zakonu, nego pre svega stručni i zbog toga nijednog časa ne želim a da ne pohvalim nešto što je dobro.
Kada je u pitanju druga oblast, takođe veoma važna, to je zaštita manjinskih akcionara. Ovo je mesto gde se reguliše zaštita manjinskih akcionara. Zaštita manjinskih akcionara nije u Zakonu o finansijskom tržištu, kako su svojevremeno neki sugerisali, niti je pak to u Zakonu o privatizaciji, jer to je jedan tranzitorni zakon koji ima limitirano vreme trajanja, niti je zaštiti manjinskih akcionara, ne daj Bože, mesto u radnom zakonodavstvu.
Naprotiv, u Zakonu o trgovačkim društvima treba ostaviti poseban odeljak, kao što je i ovde urađeno, koji se odnosi na zaštitu manjinskih akcionara.
Istovremeno, to nikako ne znači da je ovaj zakon trebalo da reguliše, pošto ima i takvih stavova, tzv. anti-Takeover hostile preuzimanja ili prevedeno – neprijateljsko preuzimanje preduzeća. Zašto? Zbog toga što se taj pojam kod nas veoma pogrešno shvata, u odnosu na koga je neprijateljsko preuzimanje preduzeća, da li u odnosu na akcionare ili u odnosu na menadžment. Bojim se da se najčešće kod nas shvata da je to u odnosu na menadžment, tako da je poglavlje zaštite malih akcionara vrlo dobro urađeno.
Pozdravljam što se ne postavljaju limiti tzv. manjinske kontrole, nego se to prepušta preduzeću, pa taj blocking minority za strateške odluke ili ta kontrola manjinskih akcionara može da bude i 49%, ali može da bude i 25.
Mislim da su dometi promene Zakona o preduzećima, kada je ta manjinska kontrola sa 25% podignuta na 33,3%, u ovom trenutku istekli, jer to je bilo povezano sa privatizacijom iz 2001. godine i omogućavalo je novom vlasniku da, između ostalog, donosi i strateški važne odluke, a da ne bude na jedan tradicionalan samoupravan način blokiran od manjinskih akcionara, zaposlenih radnika. Prema tome, pozdravljam i još jednom pohvaljujem posebno regulisanje poglavlja o zaštiti manjinskih akcionara.
Demokratska stranka nema suštinskih primedaba na ovaj zakon. To je sasvim razumljivo, s obzirom da je donošenje ovog zakona, doduše malo kasnije, deo plana i prethodnog ministarstva i s obzirom da je onaj ključni princip kontinuiteta u potpunosti ostvaren, što samo pohvalno može da govori o postojećem Ministarstvu za privredu.
Međutim, DS ima četiri amandmana i sugeriše da makar dva od ta četiri budu prihvaćena, s obzirom da su dva suštinska. Prvi se odnosi na definiciju imovine. Dakle, definicija imovine u pravno pravilnom smislu, ne radi se o ekonomskoj definiciji imovine, nego o definiciji imovine društva koja mora da bude usklađena sa pravnom terminologijom. To će poslanik Boško Ristić, koji je i podnosilac ovog amandmana, kada bude bila rasprava o amandmanima, nastojati da objasni zašto je to bolje rešenje u odnosu na ono što je dato u zakonu.
S druge strane, s obzirom da je preduzetnička oblast samo pomenuta, odnosno regulisana u rudimentarnom obliku, što i treba da bude, zaista insistiramo da sva druga pitanja koja se odnose na preduzetnički odnos budu regulisana zakonom, a ne zakonskim aktima, odnosno drugim propisima, bolje rečeno, da se izrazim u pravno ispravnoj terminologiji.
Drugi propisi mogu da budu i uredbe, odluke i zaključci. Smatramo da šire regulisanje preduzetničke oblasti takođe mora da bude definisano posebnim zakonom. Imamo Zakon o privatnim preduzetnicima i njega treba samo promeniti. Znam da je, između ostalog, intencija onih stručnih ljudi koji se isključivo bave preduzetništvom upravo da to zakon reguliše.
Na osnovu ovoga možete videti da mi nemamo suštinskih primedaba na zakon. Nastojaćemo da i ministru i svima vama, gospodo narodni poslanici, objasnimo zašto ova dva amandmana treba da budu prihvaćena. S tim u vezi, smatramo da smo potpuno u pravu. Naše opredeljenje jeste da treba glasati za ovaj zakon.
Ovaj zakon ima puno tehničkih grešaka, što je, nadam se, amandmanima DSS u najvećem delu ispravljeno, ali s obzirom da je ovo privredni ustav, ovo nije zakon koji se piše sada pa se menja za godinu dana, za tri godine i ne znam koliko, ovaj zakon mora na kraju, ukoliko se usvoji, da prođe pedantnu pravno-tehničku obradu, mora da bude i tekstualno i tehnički pitak. Jer, to je ono čime ćemo se mi sutra, uslovno da kažem, ponositi, odnosno ključni privredni zakonski dokument; krovni kompanijski zakon jeste zakon o trgovačkim društvima, odnosno o privrednim društvima, koji se u drugim zemljama ne menja već po 50, 100 ili ne znam koliko godina.
Demokratska stranka nudi, između ostalog, usluge svoje poslaničke grupe da asistira u pravno-tehničkoj redakciji. Mi ćemo, nezavisno od amandmana – nismo želeli da ih podnesemo, jer smatramo da i bez amandmana neke stvari mogu da budu u redakciji promenjene i da ne zahtevaju amandmane – dati u punom smislu, najiskrenije i principijelno, pomoć i Ministarstvu i drugim poslaničkim grupama.
Na osnovu našeg opredeljenja prema ovom zakonu, dame i gospodo narodni poslanici, i vi, a i čitava javnost može da zaključi da DS nema nameru da opstruira Skupštinu Srbije, nema nameru da raspravu proteže u nedogled. Ovaj zakon nam je potreban, kako suštinski, tako i formalno. Do ponedeljka mi ovaj zakon moramo izglasati, ukoliko naša zemlja želi da dobije sledeću tranšu pomoći iz partije strukturalnog kredita Svetske banke. Mi nećemo koristiti taj momenat da opstruiramo raspravu.
Naprotiv, principijelno se odnosimo prema ovom zakonu, kao što smo se principijelno odnosili i prema zakonima koji su bili prethodne tačke dnevnog reda, jer smo ukazali na suštinske greške, neslaganja i kontradiktornosti koje se u tim zakonima nalaze. To će i ubuduće biti odlika i obeležje DS. Ono što je dobro za našu zemlju, mora da bude dobro i za nas. Hvala vam.
Replika, pošto sam direktno pomenut u izlaganju gospođice Nataše Jovanović. Zaista me zaprepašćuje nerazumevanje funkcije predsednika Republike Srbije.
Zadatak predsednika Republike Srbije zaista jeste da bude ambasador srpske privrede, s obzirom da nema izvršnih nadležnosti i u suštinskom, promotivnom smislu njegov zadatak jeste da pravi mostove, i političke i državničke, sa drugim zemljama, sa privrednicima iz drugih zemalja, a da onda privrednici, naravno potpomognuti merama koje vodi Vlada, realizuju šanse koje se na taj način stvaraju.
I šta je tu sporno? Što predsednik Tadić želi da bude ambasador srpske ekonomije? To nije njegova želja, to je njegova ustavna obaveza, da, na kraju krajeva, omogućuje kontakte između domaćih i inostranih privrednika.
I, predsednik Tadić zaista nema nikakve veze sa izborima koji se dešavaju u Privrednoj komori, bez obzira što mnogi tabloidi, dnevne novine, pa čak i nedeljne špekulišu o tome, o ulozi predsednika Tadića kod najavljenih izbora u Privrednoj komori.
Za Demokratsku stranku je važno da na to mesto dođe čovek koji je sposoban, koji je privrednik, čovek koji poštuje moderne principe tržišne ekonomije, ko će on biti za nas je najmanje važno. Zašto? Zato što 90% takvih privrednika upravo podržavaju ekonomsku politiku koju vodi i koju će voditi Demokratska stranka.
Što se tiče zakona, mislim da su naši građani i građanke prezasićeni stavovima protiv, a bez racionalnih objašnjenja. Mislim da deset godina biti protiv svega najbolje govori o onome ko taj protivni stav zauzima.
Čini mi se da je krajnje vreme da se napravi konsenzus između političkih partija, bez obzira da li su u poziciji ili opoziciji, ne samo o najvažnijim, krupnim, nacionalnim, političkim pitanjima, već isto tako i najvažnijim ekonomskim pitanjima. Mislim da je iskustvo političke koalicije koja je na vlasti, negativno iskustvo koje imaju sa demagoškim populističkim obećanjima koja su bila obeležje predizborne kampanje i sa današnjim problemima koje imaju zbog nemogućnosti da se ta obećanja ispune, najbolja škola, ne samo za njih nego i za sve druge političke partije, i da moramo jednom za svagda znati da je naš nacionalni interes zdrava tržišna ekonomija, radna mesta i da oko toga nema spora između političkih partija.
(Predsedavajući: Prekoračili ste vreme.)
Završavam. Odnosno, da je u nacionalnom interesu, između ostalog, usvojiti jedan kvalitetan zakon o privrednim društvima i da tu nema prostora za pojedinačnu političku promociju, pojedinačnih lidera, liderčića i političkih partija. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, gospodine predsedniče Vlade, gospodo ministri, kadgod se obavlja rekonstrukcija Vlade, ovo je svojevrsna rekonstrukcija Vlade, mada izazvana prevremenim odlaskom dva ministra, to je prilika da se napravi saldo politike koju je Vlada u prethodnom periodu vodila. Neću ulaziti u druge oblasti, govoriću o ekonomskoj politici Vlade u prethodnih sedam-osam meseci, od marta do danas, i govoriću o rezultatima koje je ta ekonomska politika dala.

Naravno, to jeste deo teme, jer izborom novih ministara mi treba da potvrdimo, a radi se o ekonomskim resorima, još jednom da potvrdimo legitimitet Vlade za nastupajući period.

Ekonomska politika Vlade, kako smo je mi u DS shvatili, na osnovu jedne strane ekspozea gospodina premijera u momentu kada je Vlada birana i, s druge strane, na osnovu izjava koje je ekonomski tim Vlade davao u periodu neposredno pre i posle formiranja Vlade, bazirala se na sledećem: prvo, na tri ključna instrumenta za realizaciju ekonomske politike - jedan je bio budžet, drugi kreditno-monetarna politika i treći je tzv. sektorska politika, definisane strategije i neposredni projekti po pojedinim sektorima u ekonomskoj sferi Vlade.

Ključni ciljevi su bili definisanje uslova koji treba da podstaknu privredni rast, između ostalog promovisanje, tzv. razvojni budžet. O njemu neću govoriti obzirom da smo o njemu prethodnih nekoliko dana, raspravljajući o rebalansu budžeta, imali prilike da kažemo šta mislimo i o politici tzv. razvojnog budžeta.

Da bi se ostvario razvoj i podsticanje privrednog rasta, obećano je smanjenje poreskog opterećenja, obećana je povećana zaposlenost i to kroz jeftinije kredite plasirane preko Fonda za razvoj, preko aktivnije uloge Nacionalne službe za zapošljavanje, preko bržeg, efikasnijeg razvoja sektorske Agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća i preduzetništva, preko brže, efikasnije privatizacije u tzv. sektoru malih i srednjih, ali društvenih preduzeća.

Naravno, paralelno s tim, obećavana je zaštita nacionalne privrede, obećanje koje se može izreći jednom kovanicom, nama svojstvenom u poslednje vreme, a to je tzv. ekonomski patriotizam, koji bi trebalo da omogući zaštitu, pre svega domaćih vlasnika i s tim u vezi postizanje osnovnih ciljeva koji su prethodno definisani.

Pitam sve poslanike - da li je u proteklih osam meseci došlo do smanjenja poreskog opterećenja? Nije. Poresko opterećenje nije smanjeno.

Naprotiv, ono je povećano kroz uvećane akcize na akcizne proizvode, mada moram da priznam da je paralelno došlo do smanjenja čitavog niza akciznog opterećenja, ali na proizvode čiji je promet veoma mali i sledstveno tome u maloj meri opterećuje poslovanje domaće privrede, a da je na ključnim akciznim proizvodima došlo do značajnog povećanja akciza.

Da li je došlo do smanjenja poreskog opterećenja na zarade ili smanjenja doprinosa na zarade? Naravno da nije, jer prostora za takvo smanjenje nije bilo.

Dakle, prvi obećani cilj koji će se postići u neposredno nastupajućem periodu – rasteretiti poreski privredu Srbije – nije ostvaren. Naprotiv, dodatnim zahvatanjem, pre svega kroz povećanje akciza, došlo je do dodatnog poreskog opterećenja koje je jednako pogodilo i privredu i stanovništvo.

Kakav smo budžet dobili u martu? Tačno je, on je po svim svojim performansama bio razvojni, s tom razlikom što je bio nerealan, nerealno postavljen i što je bio papir koji je trebalo da bude podaren kao ovaploćenje predizbornih obećanja iz decembra prošle godine, bez ikakve namere da se taj budžet zapravo u međuvremenu i realizuje.

Kao posledica svega toga imali smo do juče raspravu o rebalansu budžeta koji, ne da nije razvojni, nego je socijalni i koji spasava makroekonomsku stabilnost u zemlji. Dakle, nismo sprovodili razvojnu politiku kroz tzv. primenu instrumenata budžetske politike, nego obrnuto, budžetska politika je dodatno ušila nivo privredne aktivnosti.

Što se zaštite domaće privrede tiče, kao što je jedan od prethodnika rekao, domaća privreda se prepušta oštroj konkurenciji i ne bih želeo da se shvati da sam protiv liberalizacije kao načina da se postigne ubrzano restrukturiranje privrede, ali postavljaju se prepreke tamo gde su nam one najmanje potrebne.

Svi vrlo dobro znamo da bez investicija nema novih radnih mesta, a domaći investicioni potencijal je veoma ograničen. Postavljanjem prepreka za inostrane investicije mi smo, faktički, umanjili potencijal investicioni, koji je trebalo da završi u našoj zemlji i da na taj način stvorimo nove generatore rasta.

Moram da priznam da je upravo ovakva nekonzistentna budžetska politika izazvala dodatnu restriktivnu kreditno-monetarnu politiku koja se desila u junu i julu ove godine, čime je dodatno umanjen kreditni potencijal u domaćem bankarskom sistemu i čime je dodatno smanjena šansa srpske privrede da dođe do trajnog oporavka.

Ne bih se mnogo dičio rastom bruto društvenog proizvoda koji je ostvaren u prethodnom periodu iz razloga što su izvori tog rasta ograničeni. S jedne strane, izvor rasta u poljoprivredi je izuzetno dobra godina zbog izuzetno dobrih klimatskih uslova.

S druge strane, izvor rasta u industrijskoj proizvodnji jeste prethodna uspešna privatizacija i taj izvor je ograničen.

Izvori rasta se iscrpljuju završetkom oktobra i, kao što mnogi ekonomisti predviđaju i pridružujem im se, od novembra treba očekivati pad obima industrijske proizvodnje, upravo zbog toga što se ekonomska politika Vlade, čak i pre vremena oglušila o te potencijalne pokazatelje koji su pozitivni u proteklih šest ili sedam meseci. To nije nešto za šta možemo tvrditi, a to je dokazano, da je zaslužna Vlada Republike Srbije od marta, nego je rezultat ili zasluga drugih ili dobrih povoljnih okolnosti na osnovu kojih je ovaj rast ostvaren.

Svi drugi pokazatelji su izuzetno loši. Ponoviću više zbog javnosti, a manje zbog vas, trgovinski deficit uvećan za 50%, za 4,2 milijarde u ovoj godini biće više od 6,3 milijarde. Platno-bilansni deficit ili deficit tekućih plaćanja takođe je uvećan za 50%. Dve milijarde dolara je iznosio u prošloj godini, a u ovoj godini platno-bilansni deficit iznosiće tri milijarde dolara.

Obim direktnih stranih investicija do osmog meseca svega 380 miliona dolara, a od toga 70% plaćanja iz prethodnog perioda. Ne želim ni da poredim sa obimom direktnih stranih investicija koji je ostvaren u prethodnoj godini, ali ova računica govori da ćemo u ovoj godini biti plasirani na poslednjem mestu, upoređujući Srbiju sa svim zemljama u regionu.

S obzirom da će Crna Gora završiti privatizaciju Telekoma do kraja godine i privatizaciju KAP-a, bojim se da će i Crna Gora imati veći obim direktnih stranih investicija u poređenju sa Srbijom. Zaista ćemo biti na poslednjem mestu, a što najbolje govori o atraktivnosti ambijenta za ulaganja.

Dok na jednoj strani imamo hrabre izjave, a koje potpuno razumem, jer Vlada mora da šalje pozitivnu poruku, ali problem je što ne radi pozitivna činjenja da bi ta poruka bila iskrena i istinita. Na jednoj strani imamo poruku investitorima da nikada stabilniji ambijent nije bio, a na drugoj strani imamo prost protest saveta stranih investitora koji kažu, državo, prestani da se mešaš u izgradnju privatnog sektora, jer na taj način dodatno podižete rizik i mi nemamo nameru da ulažemo u Srbiju ukoliko se takva politika nastavi.

To je samo jedan od elemenata nekonzistentnosti, s jedne strane, između obećanja i, s druge strane, između onoga što se realizuje; s jedne strane, između poruka investitorima i, s druge strane, činjenja svesno ili nesvesno da ti investitori nikada ne dođu u Srbiju.

Šta se dešava sa zaposlenošću? Zaposlenost pada po stopi od -2,4%. Vrlo dobro se sećamo obećanja da će biti osnovana agencija za osiguranje stambenih kredita, da će Garancijski fond snažno sa svojom aktivnošću eksplodirati u periodu posle marta ove godine.

Da će Fond za razvoj biti rekapitaliziran, dodatno izdvojena sredstva iz budžeta da bi se finansirao razvoj male i srednje privrede.

Želeo bih da čujem koliko je garancija Garancijski fond izdao u periodu od marta do danas. Kao što bi bilo dobro čuti, koliko je stambenih kredita Agencija za osiguranje stambenih kredita do danas osigurala. Bilo bi dobro čuti koji nivo sredstava je iz budžeta odvojen ka Fondu za razvoj za rekapitalizaciju, da bi se na taj način podstakao razvoj privatnog sektora.

Umesto izdvajanja dolazi do smanjenja. Podsetiću vas da je prošle godine to izvršenje iznosilo milijardu dinara, a u ovoj godini imaćete manje od 800 miliona dinara. Imali ste plan milijardu i 200, a u ovoj seči rebalansom i Fond za razvoj je ostao uskraćen za svojih 400 miliona dinara. Dakle, to još jednom govori o nekonzistentnosti između onoga što se obećava, između dobrih namera, pretpostavljam, Vlade Republike Srbije, i onoga što se radi.

Imamo situaciju u kojoj su mnogi zakoni doneti i to je tačno. DS je za te zakone glasao. Podsetiću vas, ovo je više sportskije priznati i reći da je najveći deo ekonomskih zakona upravo pripremljen u prethodnom periodu od strane prethodne Vlade; oni navedeni zakoni o stečaju, o agenciji za privredne registre, o registraciji privrednih subjekata, kao i nacrt zakona o trgovačkim društvima.

Moje pitanje glasi, tu se potpuno slažem sa konstatacijom da nema stabilnosti bez zakona, a nema operacionalizacije zakona bez institucija, šta je urađeno na osnivanju agencije za privredne registre? Šta je urađeno na osnivanju agencije za licenciranje stečajnih upravitelja? Šta se radi na edukaciji sudija za primenu novog stečajnog zakona, čime, naravno, ne prozivam ministra pravde, a s obzirom da je to posao ministra za privredu.

Postavljam pitanje, šta se dešava sa osnivanjem drugih institucija koje su morale da operacionalizuju zakone. Obrnuto, imaćemo zakone kao mrtvo slovo na papiru. Pri tom, opasnost da bude još veća, zakonom smo suspendovali stari način registracije privrednih subjekata, a od 1. februara novi treba da bude primenjen, pa ako nema institucije, nema primene i onda ćemo imati veliki problem.

Na vreme vas upozoravam, s obzirom da vidim da je kako-tako skrpljena skupštinska većina, da ćete taj problem imati u februaru i da taj posao mora izuzetno ozbiljno da se shvati, da bi iza toga mogli da imamo nesmetanu registraciju privrednih subjekata; obrnuto, ili će sve stati ili se neće znati ko učestvuje na tržištu u našoj zemlji.

Isto važi i za agenciju za licenciranje stečajnih upravitelja, kao što isto važi za izmene i dopune Zakona o finansijskim tržištima i hartijama od vrednosti.

Očigledan je sukob između zakona, a za šta je delimično odgovoran deo Vlade koji je sedeo u ondašnjoj Saveznoj vladi, o finansijskim tržištima i hartijama od vrednosti, donet godinu i po dana posle Zakona o akcijskom fondu, i Zakona o akcijskom fondu koji ne omogućuje Akcijskom fondu da prodaje akcije. A ne možete tu neusklađenost ispraviti zaključkom vlade, uredbom, odlukom. Vi bar znate da se odlukama, zaključkom, uredbom ne može suspendovati štetna zakonska norma ili kontradiktorna zakonska norma koja se nalazi u ovim zakonima.

Čudi me da to nije bio prioritet Vlade na početku njenog mandata, jer tu se krije ogroman rezervoar potencijalnog realnog pokrića budžetskog deficita. Zbog toga danas imamo aferu "Knjaz". Imamo aferu, jer se mnogi investitori pitaju da li je prodaja i ukrupnjenje paketa urađeno u skladu sa zakonom, jer kada tumačite Zakon o akcijskom fondu, dolazite do jednog stanovišta, a kada tumačite Zakon o finansijskim tržištima, do drugog stanovišta.

Tu se mora poštovati, nažalost, Zakon o finansijskim tržištima, koji u mnogo čemu tera državu da obavi ovakvu akciju. Zašto taj zakon nije došao na dnevni red u aprilu i imali ste ga pripremljenog, kao i mnoge druge koje je ova skupština nasledila iz prethodnog saziva, od prethodne vlade, i time biste sebi stvorili mogućnost da prihod od privatizacije podignete za najmanje osam milijardi dinara prostom prodajom paketa akcija koje se nalaze u Akcijskom fondu. Možda je to bila namera, da se te akcije ne prodaju i da se na neki drugi način obavi dodatna privatizacija.

Ne želim da sumnjam u namere, ali ako u narednom periodu taj zakon ne budete podneli Skupštini, DS će to učiniti umesto vas. Pokrenuće inicijativu, jer je jako važno da Akcijski fond ne bude izigran od privatnih investitora na finansijskom tržištu.

Zapanjujuće deluju izjave pojedinih ministara Vlade koji napadaju nezavisnost pojedinih finansijskih institucija. Dok se u ovoj zemlji ne bude shvatilo da su Komisija za hartije od vrednosti i Centralni registar isto što i sud u pogledu nezavisnosti, u pogledu samostalnosti u poslovanju, u pogledu osetljivosti na pritiske koji dolaze sa bilo koje strane, mi nećemo imati stabilan makroekonomski ambijent.

Dok god se ne pošalje jasna poruka da i država nekada može da izgubi, ali tako što ne ugrožava nezavisnost ključnih finansijskih institucija, mi nećemo imati stabilnost i nećemo imati strane investicije, a bogami neće biti ni domaćih investicija.

Dakle, to su sve, uslovno da kažem, crtice koje smo u Demokratskoj stranci uspeli da skupimo, s obzirom da smo tek danas obavešteni da će ova sednica biti na dnevnom redu, koje dovoljno govore o tome kakva se ekonomska politika vodila u prethodnih sedam meseci.

Šta se dešava sa sektorskim politikama? Da li danas iko iz Vlade može da izađe i da kaže - da, mi imamo razvojni sektorski agrarni budžet, da, mi imamo razvojni sektorski budžet u Ministarstvu za kapitalne investicije, posle smanjenja od tri milijarde dinara u Ministarstvu za kapitalne investicije, posle smanjenja od 1,7 milijardi u Ministarstvu poljoprivrede.

Da li danas neko može da kaže - da, mi ćemo nastaviti sa politikom subvencioniranja preduzeća i to ćemo još intenzivnije u narednom periodu raditi, kao što je bio slučaj iz obećanja datog u momentu kada se ova vlada formirala.

Ne može zbog toga što jednostavno neka populistička obećanja – za koja vas ne krivim, za koja se cena plaća na izborima, a cena se plaća i mnogo pre toga, jer se vrlo brzo prepozna da nešto što je obećano ne može da bude konvertovano u realnost –ne mogu da budu transformisana u aktivne elemente ekonomske politike.

Šta je sa pojedinačnim projektima? Ovde je jedan od mojih kolega pomenuo restrukturiranje javnih preduzeća. Nisam siguran da je tu urađen značajan napredak. Čak bih rekao da je tu napravljen korak unazad kada je u pitanju restrukturiranje Elektroprivrede Srbije, jer je samo zahvaljujući štrajku koji se desio u rudarskim kopovima deo tih rudarskih kopova nazad vraćen u sistem Elektroprivrede. Da li je to bila politika? Nije vraćen, izvinjavam se, nego je odložen početak njihovog izdvajanja.

Da li je to bila politika rada, ekonomska politika koja je definisana u martu ove godine? Taj mnogo puta pominjani Zakon o energetici je takođe nešto što je ostavljeno u nasleđe od prethodne vlade, ali moram da priznam da su neki članovi iz ondašnje opozicije, a nekada pozicije, učestvovali u izradi tog zakona.

Ako već imamo Zakon o energetici, zašto još uvek nemamo izabranog, od strane Skupštine, direktora NIS-a? Njega Skupština bira po zakonu. Četiri meseca imamo Zakon o energetici, a još uvek nemamo predlog da se izvrši stabilizacija jednog od najvažnijih javnih preduzeća.

Ostavite vi to kako je bio izabran direktor ili vršilac dužnosti direktora u prethodnom periodu. Nismo imali zakon o energetici, čekali smo da ga donesemo i platili smo cenu u decembru. To više nije tema. Tema jeste sprovođenje ekonomske politike ove vlade.

Šta je urađeno na restrukturiranju ŽTP-a? Šta je urađeno na restrukturiranju drugih javnih preduzeća?

Zašto stoji investicija aerodrom? Šta se dešava sa restrukturiranjem JAT-a? Zašto se populistička obećanja daju kada god deset ljudi prepreči svaki sokak u svakom mestu i obećava se da će se šakom i kapom sipati iz državnog budžeta, u kome para nema?

To je suština našeg negativnog stava prema ekonomskoj politici i kad god neko govori o tome kada će biti novi izbori i ko je odlučujući faktor u izazivanju tih novih izbora, sugerišem da se pitanje postavi obrnuto. Podsećam, ovo je tranziciona Vlada.

Tranziciona vlada ima misiju koja je mnogo veća od misija i ciljeva vlada u normalnim i razvijenim zemljama. Tranziciona vlada u ekonomskoj sferi ima zadatak da smanji javnu i ličnu potrošnju, a ne investicionu potrošnju, što se čini rebalansom budžeta. Tranziciona vlada ima zadatak da da punu i snažnu podršku razvoju privatnog sektora, a ne da demagoškim i politikantskim obećanjima u predizbornim kampanjama upravo taj isti privatni sektor zaustavlja u svom razvoju.

Tranziciona vlada ima zadatak da uđe oštro i beskompromisno, bez velikih populističkih obećanja sindikatima, u restrukturiranje javnih preduzeća, da smanji sve lične troškove koji se nalaze u budžetu, ne bi li se na taj način postigao prostor da dođe do poreskog rasterećenja.

I te kako smo to radili i zato smo, između ostalog, platili cenu u decembru na izborima i ostali bez vlasti. Tranziciona vlada ima zadatak da stvara, ne samo da donosi zakone, i kada smo već kod zakona, 180 zakona je doneto od 2001. do 2003. godine, a posle toga Skupština nije ni raspravljala o tim zakonima, i ostalo je još najmanje 40 zakona u pripremi. Tranziciona vlada ima zadatak da gradi nove institucije, koje će značiti institucionalnu podršku za nastavak procesa restrukturiranja.

Ako ova vlada ima snage, i krajnje dobronamerno to kažem ako ima snage, da sve ovo što je pobrojano uradi u ekonomskoj sferi, ako ima snage da krupne političke i teške odluke, koje vuku veliku političku odgovornost, donese, onda vredi razgovarati o budućnosti i nastavku rada. Ako nema, s obzirom da se radi o tranzicionoj vladi, onda, verujte mi, i ova i svaka druga koja se bude ponašala na taj način samo će trošiti vreme, a vreme je nažalost naš resurs koga najmanje imamo.
Gospodine predsedavajući, poštovani poslanici, gospodine ministre, prvo da kažem da sam u svom obraćanju Skupštini jasno rekao da će stopa rasta u ovoj godini biti oko 9% i objasnio sam uzroke, odnosno izvore tog rasta.
Ni jednog časa nisam rekao da je otvaranje afera oteralo investitore. Naprotiv, rekao sam da je koalicija koja je danas na vlasti došla na vlast zahvaljujući aferaškoj politici, politikantskim, demagoškim, populističkim obećanjima koja kasnije nisu mogla da budu realizovana i između ostalog je zbog toga došlo do dramatičnog pada političkog rejtinga ovih partija.
Mislim da to treba da bude za nauk svim političkim partijama, da ne pokušavaju da na izborima obećanjima koja ne mogu da budu ispunjena dođu do većeg broja glasova, nego da izađu sa iskrenom političkom, ekonomskom i jasnom platformom koju nameravaju kasnije da sprovedu. Što se tiče izvora za pokriće prošlogodišnjeg deficita, tačno je, izvori su definisani iz tzv. realnih sredstava i to je bitna razlika između deficita o kome danas raspravljamo i deficita iz 2003. godine, i to je ogromna razlika. Ako nemate realne izvore za pokriće deficita, rizikujete da zemlju gurnete u inflatornu spiralu.
O tome smo govorili u martu, kada smo upozoravali da budžet kakav je predložen ne može da opstane, i onda smo rekli da je to pokušaj da se populistička obećanja pretoče u jedan papir i da se narodu ponudi papir za koji ste svi vi znali unapred da neće moći da bude realizovan, jer još u martu MMF je upozoravao da deficit mora da bude na nivou od 30 milijardi. Vi ste to znali, ali ste ipak želeli da izglasate takav budžet, iako je već 20 dana kasnije postignut sporazum sa MMF-om da dođe do smanjenja budžeta.
Nije dobro optuživati opoziciju za to što neizglasavanje rebalansa u ovoj godini penzionerima neće biti isplaćena polovina penzije, odgovornost za to nosi isključivo Vlada svojom ekonomskom politikom, kao što nije dobro da se ovde plaši narod rečima da će neizglasavanje rebalansa dovesti do prekida saradnje sa MMF-om. To nije tačno, kao što nije tačno da neizglasavanje rebalansa znači poništavanje onoga što je postignuto sa Londonskim klubom. Ja sam objasnio da za to postoje izvori.
Što se tiče potencijalnog ulaganja realnih sredstava za rast, poenta je bila u stvaranju stabilnih institucija, u stvaranju makroekonomskog ambijenta, a kako ste vi radili na stvaranju stabilnih institucija, najbolji vam je primer situacija danas u Agenciji za privatizaciju i pre šest meseci, da li je danas jača, kadrovski opremljenija, sposobnija u odnosu na situaciju pre marta. Naravno da nije.
(Predsedavajući: Vreme.)
Činjenica da, i pored reformskih zakona koji su pripremljeni u prošloj godini od strane prošle vlade, vi danas nemate institucije koje moraju da operacionalizuju te zakone, pitam se šta je sa Agencijom za licenciranje stečajnih upravitelja, šta je sa Agencijom za registraciju privrednih preduzeća. Od 1. februara imaćemo zakone koje nećemo moći da primenjujemo jer nema institucija.
Doneli smo Zakon o sprečavanju konflikta interesa. Šta je sa odborom? Koalicija koja je na vlasti je u startu prekršila taj zakon, jer još uvek nije osnovan odbor koji treba da operacionalizuje Zakon o sprečavanju konflikta interesa.
To su sve rezultati. Samo onaj koji želi da iskrivljeno prikaže i ono što sam govorio i što je prethodna vlada uradila, može da nađe opravdanja za ovo što se danas radi u diskusiji sa rebalansom. Hvala.
Gospodine predsedavajući, tražim šest minuta. Tri minuta replika zato što sam pomenut od strane gospodina ministra Dinkića i tri minuta zato što sam pogrešno protumačen od strane gospodina Aligrudića.
Prvo da kažem gospodinu Aligrudiću, nisam rekao da ste rušili institucije, ne znam zašto ste se prepoznali. Ja sam samo rekao da su kapaciteti institucija bitno smanjeni, drugačiji, derogirani tamo gde je najvažnije i, između ostalog, zato imate danas raspravu o rebalansu budžeta.
Što se tiče malopređašnjeg izlaganja gospodina ministra, rekao sam u martu da će prihodi u budžetu biti manji nego što su planirani i to je tačno. Ako nominalno posmatrate imate iste prihode koje ste planirali u martu, ali ako imate u vidu pretpostavku da je inflacija 4% veća najmanje u odnosu na ono što ste planirali u martu, da će bruto društveni proizvod biti najmanje dvostruko veći u odnosu na ono što ste planirali u martu, vi faktički imate manje prihode, manje javne prihode, jer se osnovica povećala nominalno i realno, a suštinski ostvarujete iste projektovane prihode iz marta. Prema tome, gospodine Dinkiću, bio sam potpuno u pravu kada sam rekao da su projektovani prihodi u martu potpuno nerealni.
Što se tiče plaćanja za Londonski klub, da stavimo jednom tačku. Pošto se radi o nepredviđenom trošku, niste ga planirali u martu, mogli ste to plaćanje da obavite iz budžetske rezerve. Taj iznos je 2,4 milijarde i ne razumem zašto smanjujete budžetsku rezervu za više nego što je potrebno za plaćanje duga prema Londonskom klubu.
Što se tiče MMF-a, nisam govorio o tome da vi imate problem. O tome je govorio gospodin Labus, potpredsednik Vlade, koji je čak optužio da MMF iz političkih razloga ne želi da pristane na nivo budžetskog deficita koji je planiran. Ako su ga novinari pogrešno citirali, onda ja lažem vas, kao u onoj narodnoj pesmi. Čini mi se da je tačno citirano, iako je prethodila izjava da će razgovori sa MMF-om biti sitnica, da će to brzo da se završi itd. Koliko se brzo završilo svedoči činjenica da razgovori sa MMF-om još uvek traju.
Što se tiče rebalansa, da smo mi rebalansom povećali deficit, tačno je da smo imali nekoliko rebalansa od 2001. godine naovamo, i to je uobičajena stvar, ali nije uobičajena stvar da rebalansom idete na smanjenje rashoda, kada imate mehanizam da ne morate da zamarate ni narodne poslanike, ni Skupštinu. Možete prosto smanjenim izvršenjem budžetskih pozicija da dođete do nivoa rashoda koji prihvatate.
Mi smo rebalansom povećali deficit, to je tačno, zato što smo imali veće realne izvore za pokriće tog deficita, tačnije zato što smo uspešno radili na onom polju odakle se traže realni izvori, a to su donacije, to su prihodi od privatizacije. Zašto je tako bilo? Zato što smo imali međunarodnu kredibilnost, zato što su donatori verovali u vladu koja je radila od 2000. godine i zato što su prihodi od privatizacije bili rezultat uspešne privatizacione politike.
Ako danas kažete – nemamo šta da prodamo, onaj Vlahović je sve prodao prethodno, to nije tačno, sami sebe demantujete. Kažete da ste u avgustu i septembru ostvarili 1.700.000.000 od ukupno ostvarenih prihoda. Da ste tu dinamiku držali od marta imali biste 15.000.000.000 prihoda od privatizacije.
Gospodine Aligrudiću, kako je narod nas prepoznao mogli ste da vidite u junu kada su bili predsednički izbori, mogli ste da vidite koliko je dobio vaš kandidat, a koliko je dobio kandidat Demokratske stranke, današnji predsednik Srbije.
Kako je narod prepoznao našu politiku, a kako je prepoznao vašu politiku mogli ste da vidite na lokalnim izborima, gde je Demokratska stranka osvojila ubedljivo prvo mesto i postala najjača politička partija. Prema tome, nema potrebe da narodu objašnjavate kako smo mi radili, a kako vi radite. Narod vrlo dobro zna.
Dame i gospodo narodni poslanici, što se tiče privatizacije DIN-a i DIV-a, koja je urađena u prošloj godini, samo mogu da kažem da je sreća živa što je urađena, inače, u postojećoj strukturi vlasti, pogotovu lokalne vlasti, čini mi se da bi se vratilo ono vreme od pre 1996. godine, 1995. godine, kada se imovina razvlačila šakom i kapom, i  privatizacija se nikada ne bi desila.
Da li je lako prodati, konsultujte slučaj, možda najveće fabrike cigareta na Balkanu "Bulgar tabak". Oni već deset godina bezuspešno pokušavaju da privatizuju "Bulgar tabak". A to znači da morate imati regulaciju, da morate imati institucije, da morate imati strategiju, pa tek onda ući u privatizaciju. Sve ovo smo imali i zato je privatizacija bila najuspešnija i, između ostalog, ako niste znali, ušla je u jednu od deset najuspešnijih privatizacija koja je ikada obavljena u Evropi.
Što se tiče budžetskog deficita, tačno je da sam rekao, imali smo veći budžetski deficit, jer smo imali realne izvore za pokriće budžetskog deficita, ali vi, gospodine Dinkiću, znate da je budžetski deficit, između ostalog element razvojne politike; što veći deficit, vi time imate bolji instrument za podsticanje privrede; dakle, bilo preko povećanja lične potrošnje, ako vam je privreda već restrukturirana, ili pak preko povećanja javnih investicija, ukoliko nemate restrukturiranu privredu.
Ako imate manji deficit, onda nema ništa od razvojnog budžeta. Kada biste vi bili do kraja iskreni ovde i rekli, u redu je, probali smo u martu da prevedemo naša populistička obećanja, demagogiju iz predizborne kampanje, nismo uspeli, pogrešno smo procenili, sada se vraćamo od nekakvog razvojnog budžeta na čistu socijalu, na socijalni budžet, i to je to.
Onda bismo mi možda znali da cenimo tu iskrenost koju je trebalo ovde da kažete, a ne da nam pod svetlom potpuno drugačijih projekcija, potpuno drugačijih pretpostavki, u rebalansu prikazujete to ponovo kao razvojni dokument koji treba da doprinese stabilnom rastu privrede.
Ovo nije razvojni budžet. Ako imate veći deficit, ako imate realna sredstva za pokriće deficita, onda ćete možda podstaći javne investicije. Ako toga nema, ako je deficit mali, onda je tu kraj priče o bilo kakvom razvojnom budžetu. I o tome se radi. To je sve što pokušavamo mi iz DS-a da vas upozorimo, a pri tome nijednog časa, ne koristiće bilo kakvu drugu argumentaciju, sem one stručne ekonomske argumentacije. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, predlažem da vreme za raspravu o ovoj tački dnevnog reda ...
S obzirom da još uvek nismo krenuli sa načelnom raspravom, predlažem upravo zbog ozbiljnosti teme. Mislim da je ovo najvažniji dokument koji u ovoj godini i do sada Vlada Republike Srbije podnosi, jer ovo će biti, između ostalog, ukoliko se usvoji, temelj za donošenje novog budžeta za 2005. godinu, gde takođe očekujem veoma ozbiljnu raspravu svih narodnih poslanika, i zbog toga bih predložio, s obzirom da još uvek nismo počeli raspravu, da vreme za raspravu bude udvostručeno.