Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nenad Popović

Nenad Popović

Nova Demokratska stranka Srbije

Govori

Reč ima gospodin Vučić.
Gospodine predsedniče, gospodine predsedniče Vlade, poštovani gospodo ministri, polemike o rekonstrukciji Vlade traju bezmalo šest meseci. Da smo imali izbore pre šest meseci, da su proglašeni, dva meseca bi otišlo na kampanju, mesec na formiranje Vlade i danas bi već razgovarali o prvih 100 dana rada nove Vlade.
Mala je promena o rekonstrukciji strukturna, odvojilo se Ministarstvo privrede od Ministarstva finansija, velika je promena kadrovska. Kao što znate naš odnos prema ovoj Vladi je uvek bio dobronameran. Smatrali smo da zaslužujete šansu i razumevanje zbog teške situacije u kojoj ste se našli, bila je ekonomska kriza, bili su ogromni dugovi, javne finansije su bile u teškoj situaciji i vi ste imali priliku da politiku promenite, znači, hoću da kažem nasledili ste jedno teško stanje.
Nažalost, prvu priliku da promenite politiku niste iskoristili i to je najveći problem ove vlade, jer ne može se stara politika voditi sa novim ljudima. Zato kao uvod želim da kažem da bi ova rekonstrukcija bila uspešna potrebna je promena politike. Politika koja je bila od 2008. do 2012. godine, suština te politike, da EU nema alternativu, je izgubila na prethodnim izborima. Ta politika je izgubila. Vi ste dobili većinu, ne zato što ste govorili da EU nema alternativu nego što ste imali jasne i nacionalne, državne programe.
Zato smatram da ova Vlada nema političko i moralno pravo da nastavi sa tom politikom koja se ogleda u dva ključna stava. Prvi je, nastavljanje pogrešne politike po pitanju Kosova i Metohije i drugi stav je bezuslovni nastavak evropskih integracija koje nam danas govoreći isključivo o ekonomiji danas nanose ekonomsku štetu.
Paradigma da ulazak u EU donosi obavezno boljitak je važila dugi niz godina, ako ne i decenija sve do 2008. godine kada je došlo do velike ekonomske krize. Kriza je udarila i EU i čak su i zemlje EU, o tome smo slušali i danas ovde u Skupštini i juče, su menjale svoje koncepte ekonomske, menjale su načine kako da pomognu svojim privredama. Dok je bio rast, svuda, bio je i u EU, bio je i kod nas u jednom periodu od 2004. godine do 2008. godine ali to se promenilo. Sada mislim da moramo da budemo vrlo pragmatični i da prihvatimo i nove tokove koji se dešavaju ne samo u EU već svuda u okruženju oko nas, i u zemljama koje su blizini, a nisu članovi EU. Ova Vlada ako želi da uspe mora da promeni politiku.
Što se tiče EU, želim da kažem da izuzetno poštuje sve zemlje EU. Najviše cenim verovatno u ekonomskom smislu pojedinačno i to je naš najznačajniji spoljno trgovinski partner koji čini 58% ukupne spoljno trgovinske razmene Srbije.
Takođe, mi u DSS smo se uvek zalagali za donošenje svih zakona, bilo da su iz EU, bilo da su iz nekih drugih zemalja sveta koji mogu da doprinesu da naše društvo bude politički, pravno i ekonomski uređenije. Ali, mnoštvo drugih argumenata, pre svega ekonomskih, govori da je za Srbiju i očuvanje njenih nacionalnih, ekonomskih i političkih interesa najbolje da proglasi političku neutralnost. Srbija sa EU treba da razvija najbolje moguće odnose i ekonomske i političke, kulturne, ali ne treba da bude njen član. Ti odnosi treba da budu zasnovani na čistom računu i obostranoj koristi. Moram da kažem da smo mi u DSS ponosni na naš politički stav i viziju o političkoj neutralnosti Srbije.
Što se tiče Briselskog sporazuma nažalost, kažem ova Vlada je nastavila pogrešnu politiku po pitanju Kosova. Postignut je Briselski sporazum kojim se zaokružuje i legalizuje secesija Kosova i Metohije. Demokratska stranka Srbije je kategorički protiv Briselskog sporazuma, jer smatramo da je on neustavan i protivan našim nacionalnim interesima.
Demokratska stranka Srbije je takođe protiv izbora na Kosovu, jer se oni sprovode prema zakonima lažne države Kosovo. Zato je DSS i pozvao građane da ne izađu na izbore na Kosovu i istovremeno osuđujemo pritiske pojedinaca koji traži da srpski narod učestvuje na ovim izborima.
Samo izbori koje raspisuje Skupština Srbije imaju pravnu snagu i potrebni legitimitet i samo na tim izborima građani treba da učestvuju.
Takođe, dodao bih što se tiče pitanja Kosova i Metohije da se Ustavni sud Srbije još uvek nije izjasnio o inicijativi 25 narodnih poslanika ove Skupštine za ocenu ustavnosti Briselskog sporazuma. Mi ne možemo da pričamo o potpunoj vladavini prava tamo gde se Ustavni sud godinu dana ne izjašnjava o ključnom pitanju teritorijalnog integriteta i nacionalnog suvereniteta zato i sa ove govornice insistiramo da Ustavni sud što pre donese ovu odluku, jer posledice mogu da budu katastrofalne.
Što se tiče pojedinih resora u ovoj Vladi hteo bih da pomenem da će najveći izazov biti zapošljavanje. Pre samo godinu dana prilikom izbora ove Vlade u ekspozeu je navedeno da neće biti pozivanja na stezanje kaiša i štednju.
Koliko vidim, u ovoj situaciji je to nemoguće i već su najavljeni određeni potezi u tom pravcu. Ne znam kako će se ovo stezanje kaiša odraziti na ukupne odnose u Vladi, jer su neke partije već zapretile da će nova Vlada ukoliko se dirnu postojeće plate i penzije biti kratkog veka. U javnim finansijama je stanje zaista alarmantno i sasvim je izvesno da ni rebalans budžeta koji je usvojen u julu, nije realan i da će se ako ne bude dodatnog smanjenja nekih rashoda deficit zaustaviti daleko iznad planiranih 178 milijardi dinara. U budžet se do kraja jula slilo 463 milijarde dinara, i sada ima jedan problem.
Da bi se do kraja godine naplatilo onoliko koliko je rebalansom planirano svakog meseca potrebno je da se svaki mesec u budžet sliva u proseku 82 milijarde dinara svaki mesec. Nažalost, to nije realno u ovoj godini, jer podsetiću vas prosek svih meseci je bio 66 milijardi. Znači, moramo da imamo 82 za svaki mesec do kraja godine, a prosek je 66. Bio je jedan izvanredan mesec, to je bio jul, ali ni on nije došao do proseka. Prihod je bio 80,4 milijarde dinara, i voleo bih da se prognoza ostvari i da se ovo desi, ali ipak izražavam dozu skepse.
Što se tiče kapitalnih investicija samo da dodam, vi ćete imati težak zadatak da uskoro pripremite negde po mojim nekim procenama u novembru rebalans, sledeći rebalans, jer kažem još jednom skeptičan sam da će ova prognoza biti ostvarena.
Što se tiče kapitalnih investicija hteo bih da citiram jedan dokumenta, a to je Fiskalna strategija gde se kaže citiram – „ekonomskom oporavku i restrukturiranju srpske privrede značajno će doprineti smanjenje neracionalne javne potrošnje i povećanje investicione potrošnje, čime bi se podstakao privredni rast i zapošljavanje“.
Ovoj odredbi nema šta da se prigovori, ali za prvih sedam meseci ove godine od planiranih 42 milijarde dinara koje su planirane za kapitalne investicije potrošeno je tačno 25%, 10,7 milijardi dinara za sedam meseci 25%. Mislim da je vrlo važno da na ovome istrajete.
Ovo ako se ne ispuni to će biti jedna od velikih grešaka Vlade. Već je greška. Prošlo je sedam dobrih meseci. Prošlo je mnogo lepih meseci i sada ostaje praktično četiri meseca da se potroši 75% ovih para, jer ove pare za kapitalne investicije su one koje generišu privredni razvoj i rad domaćih preduzeća.
Što se tiče zaduživanja, hteo bih da kažem, iako je bilo najava, to nije urađeno i to je moja kritika, nije napravljena strategija upravljanja javnim dugom.
Preporučujem da odmah u ovih nekoliko meseci učinite sve da napravite novu strategiju, jer sam siguran da to možete, jer za godinu dana, Vlada se zadužila za 3,6 milijardi evra. Krajem jula 2012. godine javni dug je bio 15,5 milijardi evra, a danas je 19,1. Naravno, to nije samo vaša krivica, vi ste nasledili, vi morate da plaćate iz prethodnog perioda obaveze, ali će biti vaša krivica, ukoliko ne napravite novu strategiju upravljanja javnim dugom i to hitno.
Takođe, ponoviću ono što govorimo ovde već pet godina. Zaduživanje ima smisla, mora i za servisiranje svih obaveza, dugova itd, ali i zaduživanje isključivo zbog javne potrošnje je pogrešno, mora da se napravi balans, gde uvek mora da bude uključen u realne sektore ekonomije.
Što se tiče domaće ekonomije, glavni izazov, ponoviću, biće zapošljavanje.
Govorili smo o novoj industrijalizaciji nekoliko puta i naravno da su nam strani investitori izuzetno važni i to treba da bude strategija, ali mora sve da se učini, da od ovih 216 hiljada preduzetnika i 100 hiljada preduzeća, to je 300 hiljada preduzeća, potencijal, i ukoliko bi rešili glavni problem koji je zaista ogroman, a to je likvidnost, a sa druge strane rast sive ekonomije, glavni izazov će biti kako pomoći likvidnost preduzeća, jer ovih 300 hiljada preduzeća, ako bi svaki treći zaposlio po jednog čoveka, to je 100 hiljada zaposlenih godišnje, za četiri godine je 400 hiljada i to je neki izazov koji bi mogao da se desi. Nažalost, tome se nije obraćala velika pažnja u ovih godinu dana.
Kada rade domaća preduzeća, ona imaju tu mrežu dobavljača, podizvođača koja je veliki investitor i obično donose iz inostranstva. Kada imamo velike investitore iz inostranstva, vrlo često je slučaj da i dobavljači, neki kontra agenti dolaze iz inostranstva. Polako kreću da razvijaju mrežu domaćih dobavljača, ali domaći već posluju sa domaćim i mislim da je tu ogroman potencijal.
Rekli biste isto takođe, odakle sredstva? Prvo pitanje, odakle sredstva, a ja ću ponoviti ono što govorimo već neko vreme. Siguran sam da sa ovim odnosima koje Republika Srbija ima sa Ruskom federacijom, u ove tri godine, u nekoliko tranši može da se dođe do sedam ili osam milijardi evra kredita, koje bi bile deo uložene po povoljnim uslovima, nego što su danas na tržištu i to je vrlo važna stvar, politička strategija i od tih sedam, osam milijardi, sigurno da bi najveći deo mogao da bude uložen u infrastrukturu i u domaću privredu.
Što se tiče poljoprivrede, u poljoprivredi radi 500 hiljada ljudi direktno, a po procenama milion indirektno i pored svog razvojnog, poljoprivreda ima i socijalni karakter.
Ključna stvar je ono o čemu se mi protivimo u poljoprivredi, to je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, jer od 2008. godine do 2013. svake godine imamo ravno tri stotine miliona evra manje poreskih dohodaka u budžet zbog primene Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.
Za ovih pet godina, 1,5 milijardu evra, imamo manje zbog primene Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.
Budući gospodine ministre, vaš prethodnik, gospodin Knežević i premijer Dačić su nekoliko puta rekli da će da urade ono na čemu smo mi insistirali nekoliko puta, a to je da se pokrene zaštitna klauzula br 41. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koja nam omogućava da odložimo primenu potpune liberalizacije uvoza poljoprivrednih proizvoda od 1. januara 2014. godine.
Mi smo jedina zemlja, od svih zemalja koje su ušle u EU, koja ima najduži period potpune liberalizacije. Mi nećemo ući, da se sve ispuni ovo što ova Vlada obećava, pre 2020. ili 2025. godine. Imaćemo najduži period kada je naša, i onako slaba izložena bukvalno teškoj konkurenciji svih ostalih. Povucite zaštitnu klauzulu, podržaćemo vas u tome. Siguran sam ako pokrenete taj mehanizam da možete imati uspeha. Imaćemo vremena još da govorimo. Preporučujem vam da pokrenete namensku industriju, takođe u saradnji sa našim prijateljima iz Rusije, Kine i UAE.
Što se tiče Telekoma, pošto nemam mnogo vremena, samo bih dodao da su telekomunikacije i informacije tehnologije generator i zapošljavanja i privrede. Mi danas imamo potencijal od 200 hiljada u sledećih pet do 10 godina mladih IT stručnjaka, koji mogu da rade na izvozu. Taj potencijal su u „Majkrosoftu“ izračunali da je to blizu dve stotine hiljada ljudi u Srbiji i blizu sedam milijarde evra godišnjeg izvoza u roku od pet do 10 godina. Taj potencijal je takođe izuzetno važan.
Mi se, pošto se čuju neki razgovori o prodaji Telekoma, mi smo tvrdo protiv prodaje Telekoma zato što je danas cena vrlo niska, to je broj jedan. Broj dva, mislim da možete strane stručnjake privući baš u Telekom, dovedite ih restruktuišite Telekom, to je koka koja stalno donosi jaja. Da je prodate, dobićete neke cifre, sami ste govorili, čak se i ne zna gde bi se uložilo, zato insistirajte ne na prodaji Telekoma, privucite strane stručnjake koji mogu da restruktuišu taj biznis, siguran sam koliko budemo imali dobar menadžment da generalno možemo da imamo velike rezultate.
Na kraju, spomenuo bih jednu stvar, ne mogu da je ne spomenem iako sam u opoziciji, moram da pohvalim, to je ovo strateško partnerstvo JAT i Etihada. To je način kako se radi, to je način i evo ovim vam pokazujemo, kritikujemo vas najviše, ali kada god je interes Srbije u pitanju, kada radite pravilno, sve pohvale za ovaj sporazum.
Što se tiče spoljno trgovinske diversifikacije, mi kao država moramo to da obezbedimo, jer oslanjanje samo na jednog partnera, gde izvozimo skoro 60% svih roba je opasno. Daću vam samo primer Poljske. Poljska je za ove četiri godine smanjila dva puta izvoz u EU, unutrašnji izvoz, a skoro dva puta povećala izvoz u Rusiju, Poljska. Mislim da je to strategija koju biste morali da koristite.
Na kraju, pošto je ostalo malo vremena hteo bih da kažem, imamo agencije za EU, za evropske integracije ili kancelariju, ima nekoliko agencija koje se bave EU. Predlažem vam, otvorite tri nove kancelarije. Ove kancelarije imaju skoro sve velike zemlje EU. Otvorite kancelariju za saradnju sa Rusijom, kancelariju za saradnju sa Kinom, kancelariju za saradnju sa UAE. Po 10 zaposlenih, smanjiti, i onako ima desetine agencija za koje ne znamo šta rade, a ove tri su generator novog izvoza i potencijalno novih radnih mesta.
Na kraju, da zaključim, ne postoji čarobni štapić. Nemojte mnogo da obećavate jer u prvoj godini, ako se samo zaustavi pad, stabilizuje situacija, to je već uspeh. Druga, treća godina mogu da donesu blagi rast, nema velikih skokova. Poštujem trud i rad mnogih ministara u ovoj Vladi, mislim da neki zaista dobro rade, ali kao tim, mislim da Vlada nema taj kvalitet, ali šta je najveći problem? Još jednom ću ponoviti, nije problem u ljudima, ovde ima dobrih ljudi, jako dobrih, odličnih čak, ali moram da kažem…
(Predsednik: Vreme.)
Završavam. Ne može da se sprovodi stara politika prema Kosovu i EU, i da očekujemo da će nešto biti bolje. Jedini način je ili da promenite politiku ili da idemo na nove izbore. Hvala.
Gospodine predsedniče, molim vas da moje vreme, ako prođu ova dva minuta, koristite kao vreme ovlašćenog predstavnika. Hvala.
Gospodine ministre, dao sam amandman na član broj 5. gde se budžet za navodnjavanje smanjuje za jednu polovinu. Ranije je bilo predviđeno 500 miliona, a sada se taj iznos smanjuje na 250 miliona dinara. Naravno, znamo da nema para, znamo da je teško. Moja primedba oko ovog amandmana jeste da je, kao ministar ekonomije, u vašem najvećem interesu, u interesu vašeg ministarstva, naravno i Ministarstva poljoprivrede, bilo da ova cifra za navodnjavanje ostane ista. Ovo je ono što pokreće celu poljoprivredu, a daću vam nekoliko primera.
Imamo najmanja izdvajanja u Evropi za revitalizaciju sistema za navodnjavanje i odvodnjavanje. U principu, to je jedan od glavnih prioriteta u celoj Evropi. Ako uzmemo samo podatak da od poljoprivrede u Srbiji, direktno i indirektno, živi preko milion ljudi, odnosno u poljoprivredu je direktno i indirektno uključeno preko milion ljudi, onda taj značaj postaje još veći.
Učešće poljoprivrede u BDP je veliko. Siguran sam da je ovo jedna stvar na kojoj ste trebali da insistirate sa kolegama. Imamo procentualno najmanji udeo zemljišta koji se navodnjava u Evropi. Danas imamo kanalsku mrežu, koja je praktično neupotrebljiva, takođe imamo geografske i vodene resurse koji idu u korist ovom procesu. Međutim, godinama, desetina godina, se ovaj problem zapostavlja.
U Srbiji se navodnjava svega 1,5% ukupnog obradivog zemljišta. Pri čemu se koristi samo šestina instaliranog sistema za navodnjavanje. Odvodnjavanje, koje je potrebno, pogotovo u ovim mesecima, u proleće i leto, se još manje koristi.
Daću samo neke podatke. Mi navodnjavamo svega 1,5% od ukupno obradive površine, dok Mađarska navodnjava četiri puta više, Hrvatska pet puta više, Rumunija čak osam puta više. Naravno, znamo da su investicije u ovom segmentu neophodne. Sigurno da bi iskorištavanje sistema kanala Dunav-Tisa-Dunav, vodotokova Dunava, Save, Tise, Morave i drugih većih i manjih reka predstavljalo primarni prioritet u državnim ulaganjima u infrastrukturu, ako bi bilo mnogo para. Sada ih nema i moramo bar delimično.
Mislim da onaj potencijal koji se pravi u ovoj diverzifikaciji spoljne trgovine, a konkretno spomenuću ovaj odličan potencijal u saradnji sa Arapima, što se tiče poljoprivrede, ovo je nešto što oni očekuje od nas, da vide makar male korake. Lično sam uvek za to da se za ovakve stvar, pošto su ovo krupni infrastrukturni projekti, ovi projekti, traže posebna kreditna sredstva, jer ovo bez velikih sredstava, bez velikih kreditnih sredstava ne može da se uradi.
U svetu se od ukupno 1,5 milijarde hektara obradivog zemljišta, daću jedan mali primer, navodnjava 250 miliona hektara ili u procentima 17% površina. Znači, 17% površina u svetu, od ukupno obradivih površina, se navodnjava. Ali interesantno je da se na ovih 17% koji se navodnjavaju u svetu proizvodi 40% ukupne proizvodnje hrane u svetu – 40%. U Srbiji bi moglo da se navodnjava oko 1,5 milion hektara poljoprivrednih površina.
Naravno, setićemo se, razgovarali smo o tome u ovoj Skupštini i 2012. godine, kada smo imali ogromne štete od suše. Štete su procenjene na oko jednu milijardu evra. Realno, ta šteta je bila i veća, ako uzmemo u obzir evropske proseke prinosa, da smo imali sisteme navodnjavanja. Uzeću u obzir i klimatske promene koje se dešavaju. Ovo će zaista biti za bilo koju drugu vladu u budućnosti jedan od najvećih izazova. Možda je to segment gde možemo očekivati, kao što je bila ideja sa Arapima, javno-privatno partnerstvo. To je možda i najbolji model, kako bi se naš potencijal koji postoji iskoristio zajedno sa privatnim kapitalom, koji bi od toga imao srednjoročno-dugoročni interes. Naravno, sa malim investicijama koje bi možda mogla i država u naredne dve-tri godine da uradi, mislim da bismo mogli sa vrlo malim investicijama da navodnjavamo blizu 100 hiljada hektara obradivog zemljišta. Zašto? Zato što već postoji kanal Dunav-Tisa-Dunav i on obuhvata 960 kilometara kanalske mreže i kada bi imao 22.000 kilometara dopunske kanalske mreže koja se može povezati sa glavnim kanalom, tada je jasno da samo sa 100 metara navodnjavanja oko tog kanala mi možemo da dobijemo pomenutu površinu od oko 100 hiljada hektara i tada bi mogli da se imaju i dve žetve.
Cilj izgradnje kanala Dunav-Tisa-Dunav je bio da odvodi suvišne vode sa milion hektara zemljišta i da navodnjava oko 500.000 hektara. Naravno, osim toga, na ovom zemljištu koje bi se navodnjavalo, a žao mi je što su se ove investicije smanjile dva puta, naravno ne bi mogli sa ovim, ali makar bi se pokrenuo proces delimično, moguće je takođe u budućnosti uvođenje visoko-prinosnih intenzivnih industrijskih kultura, kao što su povrće i voće, koje prihode sa istih površina povećavaju i do pet puta. Naravno, to bi pomoglo i pojeftinjenju stočne hrane i samim tim dovelo bi do konkurentnijeg stočarstva i agraoindustrija bi postala međunarodno konkurentnija.
Želim da dodam da teško da će, bez obzira na bilo koji budžet koji se bude donosio, ova tema biti ključna. Predlažem vam da u budžetu 2014. godine već, koji dolazi uskoro, ostalo je još tri meseca – jul, avgust, septembar, oktobar, već se priprema budžet, možda treba razmisliti o nekom potpuno novom pristupu budžeta 2014. godine, baš za ovo navodnjavanje. Možda su potrebna dodatna kreditna sredstva.
Još jednom ću ponoviti, mi iz DSS se zalažemo za ovu diversifikaciju spoljno-trgovinskih odnosa i potpuno podržavamo ovaj ugovor sa Emiratima, to smo već nekoliko puta govorili. Mislimo da je taj model javnog privatnog partnerstva ili ustupanje zemljišta na dugi niz godina ili delimično i prodaja, da je to taj koncept prehrambenih kapaciteta, da je to taj koncept koji je idealan i mislim da treba stvarno uložiti svu snagu tokom leta i jeseni da se ovaj ugovor ostvari. Nama dolazi uskoro i 1. januar 2014. godine, govorim o poljoprivredi, i doći će do skoro potpune liberalizacije uvoza poljoprivrednih proizvoda i ponovo će se na tržištu pojaviti još veća konkurencija našim poljoprivrednim i prehrambenim proizvođačima.
Razgovarali smo i nekoliko puta smo predlagali, pošto u SSP postoji mogućnost da se odloži delimična primena ovog modela, ukoliko, citiraću: "postoji konkretna šteta za državu koja to potpisuje". Nekoliko puta smo govorili i bile su indicije da će Vlada pokrenuti ovaj postupak. Mi i dalje tvrdimo da bi to bilo najbolje ili optimalno rešenje u ovom trenutku za našu poljoprivredu, da se ova primena odloži do daljnjeg.
Oko milion ljudi koji su uključeni u poljoprivredu, takođe dodatnim ulaganjem u poljoprivredu, mi moramo da podignemo nivo prerade kako bi najjača grana koja danas izvozi i koja je od svih grana najzdravija, mogla da podigne nivo prerade u poljoprivredi, odnosno u prehrambenoj proizvodnji, da bi ti proizvodi imali još veću dodatnu vrednost za proizvođače. Kad izvozimo samo sirovine, naravno da je dohodak i da su profiti mnogo manji za naše poljoprivredne i prehrambene proizvođače i mislimo da bi, kao što se to nekada radilo sa velikim privrednim sistemima kao što su bili "Geneks", "Ineks" i "Progres", treba razmisliti o nekom modelu koji bi usitnjenim malim proizvođačima pomogao u koncentrisanju moći i potencijala, kako bi bili konkurentni, naravno klasterski ili na neki drugi način, u izvoznim operacijama.
Govorili smo prošli put o Islandu. Island se sa svojim ribolovom, odnosno sa svojim eksportom ribe, skoro 80% izvoza ide u EU, osetio je takođe tu opasnost od jednog strateškog partnera i u poslednjih pet godina su pokrenuli velike strateške projekte u ribolovstvu sa Kinom. Mislim da orijentacija sa Kinom, čak i u poljoprivredi bi, pored Arapskih Emirata, bio jedan od vaših ciljeva za 2014. godinu. Proći će brzo ova tri, četiri meseca i mi ćemo ovde diskutovati o budžetu za 2014. godinu i mislim da je sada momenat da se ove horizontalne veze, koje imate za zemljama koje su potencijalni investitori, veliki investitori, koji cene poljoprivredni potencijal koji imamo i koji imaju, danas sredstva koja su potrebna za ulaganje u poljoprivrednu infrastrukturu, da je to sada pravi momenat i predlažem vam da iskoristite ova tri, četiri meseca za uspostavljanje najdublje moguće saradnje, još jače i još veće, kako bi neki prvi projekti mogli da se realizuju u sledećoj godini. Hvala.
Poštovani gospodine ministre, gospođo predsedavajuća, drage kolege, o opasnosti da ćemo raditi rebalans budžeta u ovoj godini, govorili smo još u novembru i decembru. Mislim da smo tada tačno govorili, da su potencijal prihoda precenjeni i da će vreme pokazati, da će privredna aktivnost da opadne i time će se to, odnosno povećanja PDV i poreza na dohodak preduzeća, kompenzovaće se u negativnom smislu, padom privrednih aktivnosti.
Uštede koje se čine ovim rebalansom su dobre i ja mislim da ih svi pozdravljamo, ali nisu dovoljne da bi budžet bio potpuno izbalansiran.
Mi iz DSS smatramo da su osnove budžeta od početka, još u prošloj godini, pogrešno postavljene, jer mislimo da je poljoprivreda jedna od osnovnih grana, a budžet je postavljen na potencijalu i na fundamentu pridruživanja ka EU, a znamo da od 2008. godine, od primene Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, da imamo jedan proces smanjenja prihoda od carina, sa jedne strane.
Sa druge strane, imamo slobodan pristup uvoznika, poljoprivrednih proizvođača, prehrambenih proizvođača na naše tržište, gde praktično 70% svih poljoprivrednih proizvoda dolazi na naše tržište bez carina.
Ceo budžet EU je praktično poljoprivredni budžet, gde se najveći deo subvencija baš daje poljoprivrednim proizvođačima i njihovi poljoprivredni proizvođači, prehrambeni proizvođači imaju subvencije koje su do 10 puta veće nego što imaju naši poljoprivredni proizvođači i teško je kada liberalizujemo tržište, kada smo ga liberalizovali 2008. godine u jednostranoj primeni SSP, teško je konkurisati.
Taj pogrešan temelj je i stalna paradigma da ćemo, sigurno, kada uđemo u EU živeti bolje. Ja mislim da se ta paradigma već promenila, od kada je počela ekonomska kriza. To nam govori praktično o krizama u svim zemljama EU.
Ako gledamo od 1990. do 2008. godine, EU je imala izvanredan rast, ali imale su i druge zemlje rast.
Imala je i Kina, imale su azijske zemlje, imala je Rusija, imale su afričke zemlje rast i to je bio jedan period opšteg ekonomskog rasta.
Sada od 2008. godine ta paradigma se menja, ne garantuje nikakvo pristupanje, pogotovo neki datum, ne garantuje nama da ćemo živeti bolje, čak štaviše, veliko je pitanje, možda možemo i vrlo je realno da možemo da živimo i gore. Zašto? Zato što ćemo od 1. januara 2014. godine morati potpuno da otvorimo tržište za sve, za 100% poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i onda će nas praktično zasipati proizvodima iz EU, koji su subvencionisani pet do 10 puta više.
To je ta negativna strana ovog budžeta koji ima evropsku osnovu.
Pozitivno je, to ne mogu da sakrijem i to smo podržavali, dakle, podržavamo se u svakom vašem poduhvatu, diversifikaciji spoljno-trgovinskih operacija. Podržavamo, što se tiče Kine, što se tiče Ujedinjenih Arapskih Emirata, što se tiče Rusije, Azerbejdžana. Taj pristup treba da se primeni i mora da se primeni i na budžetu.
Moramo da raskrstimo sa tom evropskom paradigmom.
Naravno, teško je danas i govoriti o tome, jer svakim danom kako smo bliže Evropi, mi smo sve dalje od KiM, kao država, nema ni teoretske šanse da imamo uspešan ekonomski razvoj ako se odričemo dela svoje teritorije.
Ne postoji taj slučaj u svetu da se neko odrekao dela svoje teritorije, a da je imao ekonomski rast.
Što se tiče rebalansa, ponoviću, niko nije ni tada verovao u potpuni i projektovani rast prihoda za čak 22,5% sa 788 milijardi na 965 milijardi ove godine.
Mislim da je jedan od elemenata koji je bio potpuno precenjen, to je ovaj slučaj sa Železarom Smederevo. Izvoz je bio baziran na "Fijatu" koji se ostvario, možda ne u toj meri u kojoj ste planirali, NIS koji se isto možda nije ostvario u toj meri, ali je ostvareno i Železari, ali ako se sećate tada smo baš ovde govorili, najdobronamernije sam rekao mislim da za Železaru treba da se pravi plan B.
Naravno, ovo je prvi put u istoriji modernih javnih finansija da je deficit budžeta u ovoj normalnoj godini bio veći nego u izbornoj, što možda može da se tumači da će i ova godina biti izborna.
Dramatično povećanje budžetskog deficita za prvih pet meseci ove, u odnosu na isti period prošle godine, za više od 15 milijardi dinara, nameće samo pitanje kako ćemo uspeti da održimo nivo na planiranih 177 milijardi dinara. Lično smatram da će deficit biti veći od ove cifre, od 177 milijardi i da će možda da dođe čak do 200 milijardi dinara. Voleo bih da nisam u pravu.
Ukupno se u budžet za prvih pet meseci slilo 312 milijardi. Ako uzimamo po mesecima, mesečni prosek je bio 62 milijarde mesečno. Pod pretpostavkom da se ili u budžet do kraja godine ne poveća, ukupni prihodi zaustaviće se na 750 milijardi dinara, što je 100 milijardi dinara manje od ovoga što je predviđeno rebalansom. Ali, da kažemo, pošto smo imali april koji je bio rekordan mesec sa 70 milijardi, kada bi svi meseci do kraja godine bili na nivou aprila, ukupni prihodi bi opet na kraju godine bili manji za oko 50 milijardi dinara nego što je planirano rebalansom.
Da zaključim, da bi se ispunio ovaj, odnosno da bi se u budžet slilo onoliko koliko je predviđeno rebalansom, mi moramo svaki mesec do kraja godine da imamo za 23% veći prihod u budžetu nego za prvih pet meseci. Znači, svaki mesec mora da bude za 25% veći. Izražavam veliku sumnju da je to moguće u svih sedam meseci.
Što se tiče PDV i onog povećanja od 18 na 20%, rezultat toga je ipak smanjena privredna aktivnost i veliki deo sive ekonomije. Mislim da je ogroman broj preduzeća, na žalost, prešao u sivu ekonomiju i to će biti veliki izazov za sve vlade u sledećim godinama.
Što se tiče akciza, planira se smanjenje prihoda sa 233 na 217 milijardi, ali, stiče se utisak da i ovaj cilj neće biti dostižan. Zašto? Evo uzeću opet prvih pet meseci. U prvih pet meseci od akciza je naplaćeno 72 milijarde ili 14,5 milijardi dinara mesečno. Ako nastavimo ovim tempom, kao što je bilo prvih pet meseci, to će biti 44 milijarde dinara ili da prevedem u evre, oko 400 miliona evra manje nego što je rebalansom planirano.
Drugim rečima, mi moramo da povećamo priliv od akciza u sledećih sedam meseci za neverovatnih 43% iznad prosečnog priliva akciza u ovih pet meseci, znači za 43%. Meni ovo isto liči na neostvariv poduhvat.
Što se tiče prihoda od poreza na dobit, tu je rezultat pogoršanja stanja u privredi i ovo je jedna realna situacija koja teško može brzo da se popravi. Naravno, bio je precenjen i porez na dohodak građana jer je prvobitno planirano da se od poreza na dohodak naplati 55 milijardi dinara, što je bilo povećanje od 18,75%. Naravno, rebalansom su ti prihodi smanjeni na 48,7 milijardi dinara, ali ja ponovo izražavam sumnju i na ovoj poziciji da će ovo biti ostvareno, jer on podrazumeva povećanje ovog poreskog prihoda, konkretno za 40%.
Što se tiče SSP i pada prihoda od carina, u 2008. godini od carina smo imali 65 milijardi dinara, a ove godine ćemo u najboljem slučaju imati dva puta manje, oko 35 milijardi dinara. To je direktan gubitak od jednostrane primene, odnosno potpisivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Ponovo ću o evropskom fundamentu ovog budžeta. Ako smo dozvolili liberalizaciju i dolazak poljoprivrednih proizvoda, prehrambenih proizvoda, logika je bila, pošto nema carina, da se smanje cene.
Jutros u "Politici" postoji velika analiza, ima dobra analiza, da su kod nas cene prehrambenih proizvoda najviše rasle u regionu. Šta hoću da kažem? Neće liberalizacija tržišta ni 2014. godine doprineti smanjenju cena. Poljoprivredni proizvođači sa zapada će cene ostaviti na potpuno istom nivou ili će pokušati da ostvare ekstra profit. Samo u jakoj konkurenciji, u vrlo jakoj konkurenciji sa domaćim proizvođačima, poljoprivrednim i prehrambenim proizvođačima, ali koje mi moramo da subvencionišemo makar u nekom procentu od onoga, od tih subvencija koje dobijaju strani proizvođači, može da dođe do pada cena prehrambenih proizvoda za obične građane, samo u jakoj konkurenciji sa domaćim proizvođačima. Zato nam je potrebno reinvestiranje u domaću proizvodnju na svaki mogući način.
Što se tiče štednje, ona stavka na koju imam najviše kritike je štednja na investicijama. To je ono što pokreće domaću privredu i smanjivati investicije koje su i onako bile iskorišćene sa negde oko 18% od početka godine, po meni je potpuno nepravedno u odnosu na javnu potrošnju, jer javna potrošnja će da se finansira iz tih investicija. Od tih investicija treba da rade preduzeća po opštinama, po gradovima, to su možda mali delovi, ali oni su životno neophodni i tim preduzećima malim i srednjim koji žive u regionima.
Rekao sam da je 18, ali potrošeno je do sada samo 14% od ovih predviđenih 46 milijardi. Rebalansom se ovih 46 milijardi, zbog toga mi je najviše žao, svodi na 36,2 milijarde. To je po meni ključna stvar u ovom rebalansu.
Dodao bih, što se tiče osnove ovog budžeta jedan dobar primer, to je, mi zaboravljamo, stalno smo govorili da moramo da idemo ka EU, svi smo kao u okruženju. Kada spomenemo Švajcarsku, kažu – pa ona je bogata, kada spomenemo Norvešku kažu – ona je velika i bogata, kada spomenemo Tursku kažu – ona je velika, a evo imamo odnedavno primer Islanda. Island ne želi u EU.
Island je dobio sve datume, Island je pokrenuo 27 poglavlja, otvorio je 27 poglavlja, završio je 11 poglavlja. Island je sada u aprilu, pre neki mesec, rekao – ne EU, da saradnji sa EU, kao što i mi govorimo iz DSS. Dajte da sarađujemo najbolje na ekonomskim osnovama, u interesu svih, ali jednostavno mi nemamo sada nikakav interes da idemo ka EU, pogotovo zbog poljoprivrednih proizvođača, kojih je direktno i indirektno u Srbiji jedan miliona, jedan milion ljudi živi direktno i indirektno od poljoprivredne proizvodnje.
Zašto je Island procenio da je za njih EU nepotrebna? Zato što su rekli da im je poljoprivreda najvažnija. Rekli su da im je ribolov najvažniji. Rekli su - mi ne možemo da prihvatimo ono što nam EU daje u ribolovu. Ribolov za Island znači 12% bruto domaćeg proizvoda, 40% svog izvoza iz Islanda je ribolov i 15% je radnih mesta. To je njihovo osnovno zanimanje. Kad nam kažu – Island je mali, i nama su govorili da smo mali pa moramo. Island je još manji pa neće da ide sa EU, a skoro da je sve završio. Island ima 350 hiljada stanovnika. Jednostavno, Island je procenio da su mu njegovi nacionalno-ekonomski interesi, a pre svega u ribolovu, mnogo važniji od bilo čega drugog sa EU. Kažu nam često kao argument – mi izvozimo 58% svih proizvoda u EU. Istina je. Ali, Island izvozi 78% u EU, a i dalje je rešio da ne ide u EU a da ostavi najbolju moguću saradnju.
Još jednom želim da kažem da potpuno podržavamo ekonomsku diversifikaciju, sve ovo što planirate da rade sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, sa Kinom, sa Rusijom, itd. Mislimo da su to projekti od izuzetnog značaja za domaću industriju, pogotovo za namensku industriju. Namenska industrija može da bude jedan od oslonaca privrednog razvoja u sledećim godinama. Namenska industrija zapošljava veliki broj ljudi i što je još važnije, veliki je deo intelektualnog dodatka u svakom proizvodu koji radi namenska industrija.
Znači, nama su potrebni svi međunarodni partneri koji žele da sarađuju sa Srbijom, gde možemo da ostvarimo svoj ekonomski interes. I ovi sporazumi sa Rusijom i Emiratima su dokaz da i sada kada nismo ni članica EU, čak nismo ni na putu, možemo da imamo odličnu saradnju u tim segmentima.
Mislim da nam je potrebna nova ekonomska politika koja će kao osnovu uzeti diversifikaciju ekonomskih i nacionalnih interesa i mislim da bez te ekonomske politike koja će uzeti u obzir pre svega interese domaće privrede neće biti moguće ostvariti napredak.
Osim toga, gospodine ministre, taj petogodišnji program koji imate mogućnost da napravite i da ga inicirate, mora da pristupi sveobuhvatnoj reformi javne potrošnje koja podrazumeva i reformu državne administracije, javnih preduzeća, zdravstva, obrazovanja i penzionog sistema. Posle tih, teških i bolnih koraka, ali siguran sam da ćete imati podršku svih ukoliko se zaista krene u takvu reformu, tek onda možemo doći do jednog budžeta koji će biti samofinansiran.
Zaboravio sam da spomenem Sporazum o slobodnoj trgovini sa Rusijom, koji bi takođe morao da bude osnova, npr. "Falke", koji je ovde investirao izvanredan primer, ali treba napomenuti da "Falke" praktično 100% svoje proizvodnje izvozi u Rusiju i da mu je u osnovi onoga što je investirao ovde u Srbiji baš taj sporazum o slobodnoj trgovini sa Ruskom Federacijom.
Još jednom bih dodao da ekonomski program mora da bude baziran i na nacionalnom dostojanstvu. Samo suverena država sa Kosovom i Metohijom može da ostvari ekonomski rast. Siguran sam da ćemo pre ili kasnije kao zemlja krenuti tim putem. Hvala.
Da li se još neko od ovlašćenih predstavnika javlja za reč? (Ne.)
Prelazimo na listu.
Prvi reč ima gospodin Milorad Mijatović.
Pošto narodni poslanik Karolj Čizik nije tu, sledeći reč ima narodni poslanik Miodrag Đidić.
Reč ima ministar Dinkić. Izvolite.
Gospodin Miodrag Đidić, replika. Izvolite.
 Za reč se ponovo javio ministar Dinkić. Izvolite.
Reč ima narodni poslanik Milisav Petronijević.
Hvala, gospodine Petronijeviću.
Poštovane kolege, gospodine ministre, ovim završavamo današnju sednicu.
Nastavak sednice je sutra u 10.00 časova. Hvala vam.
Gospođo podpredsednice, gospodine ministre, pre svega da se zahvalim mojim kolegama koji su mi ustupili vreme da govorim pre njih. Govoriću o radu Odbora za kontrolu službi bezbednosti.
Pre svega, da istaknem najvažniju činjenicu, a to je da je prvi put u istoriji našeg parlamentarizma konstituisan Odbora za kontrolu službi bezbednosti. To je prvi put. U prethodnom periodu postojala je kontrola službi bezbednosti, ali u okviru jednog velikog odbora za odbranu i unutrašnje poslove, ali ovom novom organizacijom, postojanje ovog odbora zaista omogućuje normalan parlamentarni rad, civilnu kontrolu službi bezbednosti čime koristimo najbolju praksu koja danas postoji u svetu. Sa druge strane, to je jedan od temelja moderne države.
Moram na početku da istaknem da je Odbor radio zaista kvalitetno. Odbor je na svim svojim sastancima imao dinamične rasprave, bila su različita mišljenja, ali na kraju, posle svega uvek se dolazilo do konsenzusa i mislim da za ovu prvu godinu rada, još uvek nije prošlo godinu dana, ali za ovaj prvi period je Odbor zaista uradio maksimalno u okolnostima u kojima je radio.
Takođe bih želeo da istaknem, na dobro svih nas, izuzetno korektan odnos i pozitivan odnos rukovodstava sve tri službe bezbednosti koje su bile vrlo kooperativne, čak nama pomagale u Odboru sa savetima, bile vrlo otvorene za sve informacije, bilo vrlo otvorene za kontrolu. Mislim da je u ovoj prvoj godini, osim što je konstituisan, Odbor i uspeo da uradi prve naznake kontrole službi bezbednosti. To je zaista za pohvalu i još jednom da ponovim da se zahvaljujem rukovodstvima svih službi bezbednosti na izuzetnom kooperativnom radu, jer su razumeli da je ova kontrola i u njihovom interesu, pre svega.
Takođe u okviru rada Odbora sarađivali smo i sa nezavisnim državnim organima, sa Agencijom za borbu protiv korupcije, Zaštitnikom građana, poverenikom za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti i DRI. Ta saradnja je bila na odličnom nivou.
Reći ću malo više o budućnosti rada Odbora i o onome šta se može uraditi u sledećem periodu. Dinamika rada ovog Odbora je dosta specifična, pošto i službe rade dnevno vrlo aktivno i dinamika rada Odbora bi na neki način morala da prati tu dinamiku, jer bilo koji veliki vremenski raspon ukoliko ne bude ispunjen radom Odbora ne može da doprinosi potpunom kvalitetu. Treba da radimo brže i dinamičnije, ali postoje danas ključni problemi da bi Odbor radio bolje. To je nešto u čemu treba svi zajedno da doprinesemo. Pre svega to je bolja kadrovska organizacija unutar aparata koji postoji u Odboru. Ljudi koji danas rade u Odboru su dobri i kvalitetni kadrovi, ali ih je malo. Zaista malo. Odbor bi morao da ima mnogo više ljudi koji rade u aparatu kako bi rezultat rada članova Odbora bio bolji.
Govorim o radu jednog administrativnog aparata. Potreban je veći broj ljudi, ali pošto je specifika potpuno nova, potrebni su i savetnici koji bi mogli članovima Odbora koji za četiri godine trebaju da rade taj posao, da stručnim savetima, idejama i objašnjenjima metodologije rada pomognu u svom radu. Da bi rad službi bio kontrolisan na kvalitetan način neophodna je jedna logistička, kadrovska, finansijska i druga podrška ovom Odboru kako bi odgovorio na sve izazove.
Daću vam jedan primer. U američkom Senatu u odboru koji ima malo veći broj članova nego što imamo mi, oni se sastaju dva puta nedeljno. Imaju svoja tela koja svakodnevno kontrolišu rad službi. U administrativnoj podršci članovima Odbora radi 45 ljudi koji svakodnevno pomažu članovima Odbora za kontrolu službi bezbednosti u analizi, praćenju, predlozima, merama, kako bi rad Odbora bio kvalitetniji. Za prethodne tri godine taj odbor se sastao 115 puta za tri godine. To je 45 puta godišnje. Ako oduzmemo one godišnje odmore i period kada ne zaseda Skupština ili parlament, praktično se sastajao jednom nedeljno na javnim slušanjima. Jednom nedeljno javno. Tajnih sednica koje su bile zatvorene za javnost je bilo više. Minimum jednom ili dva puta nedeljno su obavezne sednice odbora, ali tih tajnih sastanaka je bilo mnogo više. To pokazuje koliki kapacitet je uložen u ovaj vrlo važan segment za nacionalnu bezbednost.
Mislim da je vrlo važno da u budućnosti krenemo korak po korak kako bismo kadrovski ojačali administrativni aparat ovog Odbora, savetodavno i omogućili članovima Odbora da to bude mnogo bolje. Još jednom ću ponoviti da je po mom mišljenju Odbor odlično radio u ovom prvom periodu, ali siguran sam da to može da bude bolje.
Pokrenuću još jednu temu, a to je tema metodološke baze. Mislim da to nešto što bi predložio uvaženom predstavniku ministarstva i njegovim kolegama i onima koji rukovode službama bezbednosti, ali takođe i koordinatoru službi bezbednosti. Mislim da je to nešto na čemu bi moglo da se uradi u sledeće tri četiri godine.
Da bismo formirali kadrove, stručne kadrove, koji bi mogli da rade u Odboru, u administrativnom aparatu, da bismo članovima Odbora, narodnim poslanicima u jednom mandatu od četiri godine omogućili da kvalitetnije rade svoj posao, neophodno je da mi imamo neku metodološku bazu. Ja tu bazu, pre svega, vidim na univerzitetu.
Ovo je jedna potpuno nova materija u Srbiji i danas, praktično, nemamo ni literature, govorim praktično. Postoje neki dobri pomaci od nekih nevladinih organizacija, ali na univerzitetima danas ne postoje, praktično, ni literatura, ni metodološka baza koja se bavi tematikom kontroli službi bezbednosti.
Mislim da je vrlo važno, to je taj moj predlog poštovanom predstavniku Ministarstva odbrane i njegovim kolegama i službi, a takođe i koordinatoru službi bezbednosti, da probaju da u ove tri, četiri sledeće godine učine nešto na formiranju ove metodološke baze. Mislim da su univerzitetski kursevi jedan od osnovnih elemenata. Tu, pre svega, vidim nekoliko fakulteta. To je Fakultet političkih nauka, to je Pravni fakultet, to su sigurno ove akademije za bezbednost, ali mislim da je tu i Ekonomski fakultet. Zašto Ekonomski fakultet? Tiče se budžeta, tiče se finansija. O tome ću reći malo kasnije.
Naravno, siguran sam da je teško i ove kurseve sprovoditi ako ne bude podrške Vlade, a siguran sam da je to u interesu svih i službi, a i Skupštine, odnosno na taj način i svih građana Republike Srbije.
Mislim da bi jedna radna grupa, koju biste oformili, mogla da u roku od godine do dve godine zaista proba da oformi široko jednu metodološku bazu koja bi u sebi uključivala i saradnju sa univerzitetima, odnosno fakultetima, po konkretnim temama, ali takođe, da se putem analize literature koja postoji, koje praktično nema u Srbiji, ali zaista ima izvrsna u Americi, ima u Evropi, postoji u Rusiji, mislim da bi korišćenjem i te literature, znanja, ta radna grupa mogla da u roku od godinu, dve, pripremi jednu osnovu koja bi u budućnosti pomogla radu našeg Odbora, kako administrativnim saradnicima, savetnicima i drugima, tako i pre svega, naravno, članovima Odbora, a samim tim i svim narodnim poslanicima.
Izveštaj koji je urađen je sertifikat o dobrom radu za svaku od ove tri službe. Izuzetno sam radostan što su i rukovodioci službi prihvatili vrlo brzo, bez ikakvog problema da je ovaj izveštaj njima od koristi.
U toku rada Odbora stavljene su primedbe rukovodiocima službi, nisu viđeni nikakvi veliki propusti, ali na neke sitnice koje su oni brzo prihvatili i automatski ispravili. Vremena se menjaju brže, menjaju se rukovodioci službi i svaki ovaj izveštaj o dobrom ili kvalitetnom radu službi bezbednosti jeste sertifikat istom tom rukovodstvu da su u određenom periodu dobro radili. Kada prođu četiri godine, svaki rukovodilac u službi bezbednosti može da kaže – ja sam za te četiri godine imao četiri ili osam kontrola skupštinskog Odbora za kontrolu službi bezbednosti, nisam imao primedbi, dobio sam sertifikat da sam izuzetno kvalitetno radio. Na taj način ljudima omogućavamo da u budućnosti mirno analiziraju taj protekli period.
Gde bismo u sledećim godinama mogli još da napredujemo u ovoj kontroli? Pre svega mislim da ćemo sigurno nastaviti ovako aktivno da radimo kao Odbor, ali smatram da ćemo sigurno posvetiti mnogo više pažnje detaljnijim predlozima za poboljšanje rada, jer i mi takođe dobijamo u ovom periodu nove informacije, dobijamo neko novo znanje i mislim da će i taj izveštaj svake godine moći da bude bolji i bolji.
Važno je navesti da je rad službe, a to je jedna od osnovnih stvari, uvek u skladu sa Ustavom i sa zakonima. To je jedna od ključnih stvari. Mislim da to treba da bude polazna tačka za svaki početak izveštaja.
Što se tiče analize i korišćenja iskustava drugih, mislim da pre svega treba da koristimo iskustva najvećih zemalja. Tu, pre svega, vidim SAD i Rusku Federaciju, koji su tu verovatno najdalje odmakli. Nedavno sam sam boravio u SAD i sreo sam se u američkom Senatu sa kolegama senatorima. Takođe, sreo sam se sa operativnim direktorom njihovog Odbora za kontrolu službi bezbednosti. Oni imaju oko 50 godina najbolje prakse u kontroli i osnovni element u toj kontroli je da se procedure uvek poštuju. Znači, uvek se poštuju procedure, bez obzira na stepen ugroženosti nacionalne bezbednosti.
Ima jedan interesantan momenat, da oni imaju poseban sud Foreign intelligence surveillance court koji je sud za nadzor spoljnih obaveštajnih aktivnosti i taj sud radi, odnosno zaseda 24 sata 365 dana, kako bi u svakom trenutku bio spreman da izda nalog za preduzimanje određenih mera u cilju otklanjanja opasnosti ili bezbednosnih rizika.
Šta ovo govori? To govori o dve stvari. Naravno, nama će trebati godine i godine da dođemo do toga, ali moramo početi. Pre svega, govorim da u jednoj pravno uređenoj državi, bez obzira koliko je ona velika i koliko moćna i bez obzira pod kakvim se bezbednosnim pretnjama nalazi, a znamo da se Amerika verovatno nalazi pod velikim bezbednosnim pretnjama svakodnevno, nikada ne smeju da budu zaobiđene uspostavljene pravne procedure. To je prva aksioma. Nikada ne smeju da budu zaobiđene uspostavljene pravne procedure. Druga stvar, da ni jedna služba, niti bilo koji pojedinac, bez obzira sa kakvim se bezbednosnim izazovima suočava, ne sme da preuzima samostalne akcije, već zato mora da dobije odobrenje, u ovom slučaju kod njih, suda kao nezavisnog organa, kod nas od onoga kome je nadređeno, ali vremenom sud je taj jedini koji treba da da dozvolu za preduzimanje bilo kojih akcija.
Analizirajući taj najnoviji izveštaj Odbora za kontrolu službi bezbednosti u američkom Senatu, evo ja ga imam ovde, on je dostupan na internetu, uočio sam da je njihov odbor, to je isto važno za nas, za našu budućnost, organizovao na desetine javnih slušanja o raznim temama koje su važne za bezbednost njihove zemlje. Znači, oni imaju tradicionalno godišnje slušanje o globalnim opasnostima. Imaju slušanje o onome što su imali o Avganistanu, Iraku, Iranu, Libiji itd. Imali su javno slušanje o operaciji u kojoj je ubijen Bin Laden. Imali su javno slušanje o sajber bezbednosti, o curenju informacija u medije, ali takođe, odbor se bavio tematskim pitanjima koja su od važnosti za bezbednost jedne zemlje, o kojima sam govorio na početku, a to je saradnja sa univerzitetima, obrazovanje kadrova, čak do učenja stranog jezika, jer u obaveštajnim poslovima, u bezbednosnim poslovima danas bez znanja stranih jezika zaista je teško pratiti savremenu metodologiju, a da ne govorim o informacionim tehnologijama i o najnovijim tehnologijama u ovoj oblasti.
Naravno, postoji još jedna vrlo važna stvar koju želim da istaknem, a to je da su odredili u Senatu da četiri člana Odbora za bezbednost budu istovremeno članovi četiri druga ključna odbora. Jedan je za pravosuđe, jedan za bezbednost, jedan je za spoljnu politiku i jedan je za finansije. Tu su praktično pokrivene sve četiri ključne grane, uključujući i finansije, koje mi uvek zaboravljamo, a mislim da je jedna od najvažnijih stvari i u kontroli, a i za rad službi bezbednosti.
Naravno, da dodam da u okviru standardnog procesa budžetske kontrole u Američkom senatu, Odbor za kontrolu službi bezbednosti je taj koji daje inicijalno ovlašćenje za sredstva namenjena ovim službama. Znači, Odbor daje inicijalno ovlašćenje u budžetskoj proceduri za sredstva namenjena ovim službama.
Što se tiče finansiranja, to sam govorio i prošli put, tu smo se svi složili u Odboru, zaista moram da istaknem, previše se transparentno u našem budžetu pokazuje finansiranje Službe bezbednosti. Praktično smo samo jedna zemlja u Evropi i Kanada koje imaju više transparentno pokazano finansiranje u budžetu od nas. Opšte je mišljenje svih članova Odbora da finansiranje službi treba da bude pokazano jednom cifrom, kao što je u 99% drugih zemalja, a da potpuno otvoreno bude za one koji kontrolišu rad, a to je Odbor za kontrolu službi bezbednosti i to je sa druge strane ovaj parlament, odnosno Narodna skupština.
Naravno, veliki značaj treba dati obuci ljudi koji rade u službama, pogotovo u IT tehnologijama, stranim jezicima, finansijama, uvek naglašavam finansije, i naravno ono o čemu treba pridati veliki značaj, a to je ekonomska i energetska bezbednost…
(Predsedavajuća: Vreme.)
Na kraju samo da dodam, zaključio bih, mislim da je u ovom kratkom periodu Odbor zaista radio dobro i da je ovaj izveštaj baš pokazatelj toga. Hvala.
Hvala. Kratka replika.
Nijednog trenutka nisam rekao da ljudi koji rade kao podrška Odboru, tih četiri-pet ljudi, rade loše. Štaviše, pohvalio sam ih i još jednom ih pohvaljujem za kvalitetan rad, ali i dalje ostajem pri svom mišljenju da su nama i radu ovog odbora, baš zbog parlamenta, zbog građana Republike Srbije u budućnosti, ponoviću tu reč mnogo puta, u budućnosti za još kvalitetniji rad i da bi nama pomogli, potrebni i ljudi i savetnici, da nam je potrebna i metodološka baza u budućnosti, i literatura i saradnja sa univerzitetima. Stvar je svakoga da li želi da napreduje, da li želi da se razvija. Smatram da je ovaj odbor, još jednom ću ponoviti, radio jako dobro i zadovoljan sam. Mislim da u budućnosti možemo to da uradimo još mnogo bolje. Zahvaljujem se.
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Zoran Babić. Izvolite.
Hvala.
Narodni poslanik Srđan Milivojević se javio. Po kom osnovu?
(Narodni poslanik Srđan Milivojević, sa mesta: Prethodni govornik me je pomenuo.)
Nema osnova, gospodine Milivojeviću.
Da li reklamirate Poslovnik?