Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Nikolić

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka

Govori

To što su vas obavestili, to je zaista tačno. Ja sam, dok nisam govorio, ponovio poslanicima tačno od reči do reči šta je rekao gospodin Dinkić Jorgovanki Tabaković.
Naravno, to sam rekao i poslanicima govoreći za mikrofonom da je opsovao majku, i da će da je sredi, i to sam ponovio, i blago vama kada možete tako da reagujete. Vi ste, kao i ovi koji vas brane i ćute, a da ste krenuli na njih, oni bi se džapali i busali.
Dakle, vi ste odlazeći, vi nestajete iz ove skupštine, iskoristite još to vreme, kažnjavajte nas, mlatite nas, uzimajte nam reč, ali samo krenite u narod, krenite kod ljudi, po fabrikama, idite po štalama i njivama, idite vidite jeste li vi to dobro uradili nešto za ovaj narod ili niste. Možete da nam radite šta god hoćete, naša snaga je sve veća.
Mi smo sada vas žute prešli za pet procentnih poena, a ove Dinkićeve za 1000 procentnih poena. Vi ste mikroskopska veličina. Vi ste statistička greška, ali ste štetočine. Štetočina kada upadne u oko može da pojede oko, a mikroskopska je, ne vidi se. Takvi ste vi po uticaju u Srbiji.
Kada budemo počeli da istražujemo šta ste sve uradili, kada bude htela policija da primeni znanje koje ima sada, dakle, kada pobedimo, gospodine Dinkiću, policija će moći da radi svoj posao, tužilaštvo će moći da radi svoj posao, ja im to sada obećavam.
Ja vas ne razumem. Ja sam dao gospođi povod za repliku, ona je govorila, onda sam ja tražio, a vi njoj dajete ponovo reč. Čime sam je sad izazvao?
Ako ste mogli da protumačite da sam uputio ružne reči gospodinu Dinkiću, ja se izvinjavam, ali da je dama, ne bih ni pomislio da mu izgovorim tako ružne reči. Dakle, ponovio sam ono što je on rekao gospođi Tabaković, vas to vređa, u redu je, to prihvatam.
Kažete da smo najveća opoziciona stranka i da smo nastali tako što smo oteli mandate Srpskoj radikalnoj stranci. Mi imamo 21 poslanički mandat, slobodni. Svaki taj mandat pripada svakome od nas. Ta stranka je tamo ostala sa mnogo većim brojem mandata. Nemojte da ih vređate. Oni su najveća opoziciona stranka, imaju najviše poslaničkih mandata.
Ili smo možda mi najuticajniji među građanima Srbije? Trebalo je tako da kažete. Da, mi jesmo najveća opoziciona stranka zato što najviše građana Srbije veruje u nas.
Vama, gospodine Dinkiću, samo da odgovorim: da, u teškoj situaciji ćemo zateći Srbiju kad pobedimo. Ali, to ste vi ostavili. Nemojte da nas prozivate kako ćemo mi to da rešavamo. Mi vas prozivamo što ste Srbiju doveli u ovu situaciju.
Godine 2001. nije bilo svetska ekonomska kriza, nego širom otvorena vrata za Srbiju da sve povoljnosti, sve benefite, zgrabi od Evropske unije i da krene odlučno napred. Nije vaš problem i ne morate uopšte da dokazujete ljubav prema Zapadu. Vaša stranka nema taj problem što sabotira ruske poslove u Srbiji da bi se dokazala Zapadu.
Vi ne možete na Zapad, pošto su mito, korupcija i kriminal proželi Srbiju i potiče od vaše stranke. Vi ste predali finansijski sektor u ruke drugima. Vi, gospodine Dinkiću. Vi ste odgovorni za stotine hiljada nezaposlenih.
Vi ste odgovorni za seljake koji ove godine nemaju šta da poseju, šta da požanju a da imaju od toga profit. Koju stoku da uhrane u štali a da imaju od toga profit? Čime da se bavi danas seljak u Srbiji da ima profit? Vi ste krivi za ovih 800 hiljada nezaposlenih.
Koliko vam ljudi radi u sivoj ekonomiji? Preko 700 hiljada. Vi lično u Ministarstvu otpuštate trudnice i porodilje. Sačekate da dođe s porodiljskog i date joj otkaz. Vi dajete uzor tzv. industrijalcima i kapitalistima kako da se ponašaju prema damama.
Vi ste krivi što nema nataliteta u Srbiji. Koja devojka sme da se uda? Koja majka sme da ostane u drugom stanju i da sačuva svoj posao? To je sve na vašim leđima. Na vama ostaje istorijska odgovornost. Sačekajte da pobedimo, a onda nas kritikujte kako vladamo.
Povredili ste član 101. kada mi niste dali pravo na repliku. Zaista je nepodnošljivo da vi ignorišete upozorenje da narodni poslanik traži pravo na repliku i da dajete reč govorniku koji govori normalno po tački dnevnog reda i to traje 20 minuta. Čak ste povredili Poslovnik kad ste rekli da onaj ko obrazlaže povredu Poslovnika ne može da izazove repliku. Zamislite šta bih sve sad mogao da vam izgovorim obrazlažući povredu Poslovnika, a da vi nemate pravo na repliku.
Gospodin Senić se lično meni obraćao bar deset puta po imenu i prezimenu. Ne mogu da verujem da niste pročitali taj član Poslovnika u kome piše moje pravo da dobijem pravo na repliku. Zašto to radite, uopšte mi nije jasno. Zašto podižete atmosferu u ovoj sali? Dovoljno je što tu sedi G17 plus.
To je već dovoljno za lošu atmosferu, a vi sad još koristite, zloupotrebljavate to mesto na kome sedite da me diskriminišete, da mi ne date pravo da govorim, da načinim neku grubost, kako biste dokazali da sam to ja baš takav, pa će oni možda reći da se nisam ni promenio.
Čuli ste koliko puta sam pomenut i kažete – nemate pravo na repliku, gospodin je obrazlagao povredu Poslovnika. Nemojte to, ako hoćete da nam ne date reč, recite – ne dam vam više reč, nećemo ni da ulazimo u salu. Imamo posla na terenu, mi radimo sa građanima Srbije. Mi ne menjamo zakone svaka tri meseca, dokazujući da je onaj prethodni bio najbolji, a ovaj sad još bolji od njega, samo što je onaj bio neprimenjiv.
Što se tiče vašeg odnosa prema Ruskoj Federaciji, ne mogu da verujem da vi priznajete da ste bili protiv tog ugovora a da jednu jedinu reč niste rekli jer ste ostali u Vladi, ostali da delite te ministarske fotelje i taj kolač koji se zove budžet. Zaduži se, prodaj, pozajmi, potroši, ostali iako ste najveću srpsku… (isključen mikrofon).
Ukazujem na povredu članova 90. i 164. Poslovnika Narodne skupštine.

Naime, mi smo 27. dobili tekst potpisan od strane 114 poslanika, Predloga deklaracije, po kome nije tražen hitni postupak. On nema ni obrazloženje za donošenje po hitnom postupku. Vi ste zakazali za trideseti sednicu, da biste nas danas obavestili – kako je gospođa Kolundžija, ako sam tačno čuo, dvadesetdevetog tražila hitni postupak.

Podsećam da mora da prođe najmanje tri dana pre nego što neko traži da se uvrsti nešto u predloženi dnevni red, a vi ste u kraćem roku zakazali sednicu po nekom predlogu. Vi to sada pravdate nekim razlozima za hitni postupak, a ova agonija oko ove deklaracije traje već četiri-pet meseci.

Dakle, nema nijednog razloga za povredu Poslovnika da bi se raspravljalo o deklaraciji. Svi rokovi su probijeni da danas bude održana sednica, ali vi zaista insistirate na takvoj grubosti, u želji da nešto dokažete.

Dobili smo tekst koji ste vi potpisali, gospođo Đukić-Dejanović, a raspravljamo danas, i o tome je trebalo šefovi poslaničkih grupa da se izjašnjavaju, o tekstu koji je potpisalo 114 poslanika, drugi je predlagač i u njemu ima izmena u odnosu na onaj tekst koji ste nam vi dali – ima izmena i to ozbiljnih. Verovatno su plod konsultacija koje kod vas ulože plodom, a konsultacije sa opozicijom nikada ne donesu nikakav plod zato što vi nećete nas da slušate.

Zbog toga vas molim da se izjasnite – jeste li vi sve u skladu sa Poslovnikom zakazali ovu sednicu, da li je tražen hitan postupak u sazivu, da biste nas odmah izvestili da će sednica da bude održana danas, kada je zatražen hitan postupak i da li je trebalo da odbijete taj zahtev, pošto je neblagovremeno pristigao u Skupštinu.
Ne znam zašto ste me ignorisali, pa prvo želeli da date pravo na reč po redovnom postupku, kada sam ukazivao na povredu Poslovnika.
Dakle, povređen je član 106. stav 1. skoro sve alineje. Mislim da smo se dogovorili da ton današnje sednice bude primeren ozbiljnosti teme o kojoj raspravljamo. Niste nijednog časa opomenuli gospodina Džudževića da je ovo bezmalo poziv na sukobe u okviru države Srbije, da je ovo bila promocija nekakvih srpskih zločina isključivo prema Muslimanima i da se ova deklaracija zbog toga donosi. Niste ga opomenuli kada je krenuo da govori od početka 20. veka o onome što smatra da je zločin Srba nad muslimanima.
Gospodine Džudževiću, tako mi daleko nećemo da stignemo. Danas se uopšte nisam pripremao da na takav način govorim o vašem narodu, a vi ste se spremili na pogrdan način, iznoseći neistine, činjenice iz ugla vaše političke stranke o srpskom narodu da govorite, o jednom velikom narodu s kojim živite u zajednici.
Gospođo Dejanović, mislim da odluke tog kolegijuma treba da poštuju svi poslanici, posebno poslanice vladajuće većine. Ako niste vi osetili potrebu da reagujete, svako je u sali bio zgranut. Sada ispada da je Srebrenica nastala zato što Srbi u celom 20. veku proganjaju, ubijaju, pokrštavaju i šta sve ne rade sa muslimanima. Zaista nema smisla.
Ili ćemo da vodimo kulturno raspravu, ili ćemo da vodimo raspravu o sukobu. Onda da krenemo o činjenicama, pa i ja gospodinu Džudževiću da ukažem na neke činjenice tragične po njegov narod, ali valjda ovo danas nije ta tema da se sukobljavamo, nego da se mirimo, gospodine Džudževiću. Vaša diskusija ne može da nas pomiri, vaša diskusija otvara rovove između Srba i muslimana. Da li vam je to želja? Recite nam.
U ime SNS najoštrije osuđujem sve zločine počinjene u građanskom ratu na teritoriji bivše Jugoslavije, kako zločine prema srpskom narodu, tako i zločine koje su pripadnici srpskog naroda počinili nad pripadnicima drugih naroda, a posebno zločin koji je izvršen nad muslimanima Srebrenice u julu 1995. godine i naveden u presudi Međunarodnog suda pravde.
U ime SNS izražavam saučešće porodicama žrtava u Srebrenici, imajući u vidu da je Međunarodni sud pravde utvrdio da su tadašnja vlast i međunarodna zajednica boljom saradnjom mogle da učine da se posledice ove tragedije izbegnu ili znatno umanje.
Negde početkom ove godine saznali smo od predsednika Republike Srbije da će Narodna skupština da donese deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici. Pretpostavljam da je to nekakav ultimatum, pošto smo ovde već čuli, kada smo već istakli kandidaturu za članstvo u EU, onda moramo da istaknemo i kandidaturu za pakao i da sve što nam ovde predstavite kao vaš ultimatum Srbiji u stvari je uslov bez koga mi ne možemo da uđemo u EU.
Mi smo saznali za tekst deklaracije, koji je vama predočen, vama poslanicima vladajuće većine koji ćete da glasate za ovo, neki ste iz Beograda, neki s KiM, neki iz Republike Srpske, i pokušali smo da postignemo dogovor da dođemo do nekog zajedničkog teksta. Vi ćete taj tekst videti.
Mi smo danas, kada se ustanovilo da više ništa ne može sa vama da se dogovori, da izuzev prihvatanja da na zahtev SPS iz teksta izađe osuda bivšeg režima, da izuzev toga više ništa ne može da bude promenjeno, ni tačka, ni zapeta, podneli Narodnoj skupštini predlog teksta deklaracije kakav bismo bili spremni da prihvatimo i za njega da glasamo.
Molim sekretara Narodne skupštine, kad može tako promptno da vaše akte dostavlja u roku od 15 minuta, da upozna poslanike i sa tekstom koji je predložila SNS. Mislim da je to tekst koji ne bi odbio nijedan poslanik ovde i za koga bi glasala Narodna skupština Republike Srbije.
Ali, vi niste hteli tekst Narodne skupštine Republike Srbije, vi ste hteli svoj tekst, tekst koji ste svi vi dobili u gotovom obliku, tekst na čijem izvorniku je bio datum 2009. godina, tekst koji treba da predstavite ovde kao katarzu, kako reče ovde jedan od poslanika, kao nešto što je normalno, da svi mi ustanemo i da osudimo zločin. Da, svi mi stojimo mirno, osuđujemo zločin i izražavamo saučešće. Ali, i mi smo narod.
Znači, želeli biste da sami sebe proglasimo isključivim krivcima za sve što se desilo i da svoj narod osudimo kao jedini narod koji je počinio zločin. Narodi ne čine zločine, čine ih pojedinci. Nemojte da se narod izvinjava za zločine pojedinaca.
Onda na teritoriji bivše Jugoslavije ne bi bilo nijednog naroda koji nije zločinački ni zlikovački, jer su pojedinci svih naroda činili zločine. U svetu ne biste imali nevin narod, jer nema pripadnika svetskog naroda koji nije počinio zločin. Da vam ne govorim o državnim politikama zločina koje su postojale u svetu, pa nigde ne pročitah da su se ti narodi javno izvinjavali za ono što je čak njihova državna politika učinila.
Mnogo toga smeta u ovom tekstu deklaracije, mnogo toga što je moglo da bude popravljeno, kada biste imali hrabrosti da nabrojite tuđe i svoje žrtve, da nabrojite svoje i tuđe zločine. Mislim da za to nije potrebna nikakva hrabrost. Veća hrabrost je potrebna da nabrojite samo svoje žrtve, a graniči se sa bezumljem da apostrofirate samo zločine koje su počinili pripadnici vašeg naroda, jer ovde se i danas rađaju deca u čije se vi sad ime, kažete, izvinjavate.
Nemojte ni u moje ime da se izvinjavate, nemojte u ime bilo koga ko nije počinio nijedan zločin, nemojte da se izvinjavate. Ko ste vi da se izvinjavate u ime nevinih? Niste valjda nenormalni, pa da se izvinjavate u ime krivih? Krive pred sud, krive da kaznimo i da osudimo, a nevine da pustimo na miru, slučajno rođeni u srpskoj kolevci, slučajno u pravoslavnoj kolevci.
Mi smo danas ovde sa svih strana napadani što smo pravoslavni, što naši sveštenici nisu osudili zločin. Ne kažnjavaju sveštenici, ne osuđuju sveštenici. Mi smo ovde saznali da to moramo zbog neke presude Međunarodnog suda pravde, a kroz svetsku istoriju se provlači mnogo presuda koje je kasnije razvoj čovečanstva oborio.
Zar mi ne rehabilitujemo sada ljude koje su komunisti proglasili ratnim zločincima? Šta ćemo sa žrtvama inkvizicije? Da li su to bili nevini ljudi, oni koji su spaljeni? Da li postoji nešto univerzalno za sva vremena? Gde nas ovo odvodi, u iščekivanje da nam predložite i drugu deklaraciju po kojoj ćete valjda da ustanovite da smo i mi Srbi pretrpeli nekakva stradanja?
Što razdvajate narode? Što prvo da govorimo o tome šta se desilo u Srebrenici, a potom ćete da nas pitate – hajde da se dogovorimo koje srpsko stratište da navedemo? Što navodimo stratišta uopšte? Zar nije zločin sam po sebi težak? Zar nisu tamo plakale muslimanske majke? Zar nisu ovamo srpske, zar nisu tamo hrvatske?
Niste bili sposobni da ubedite parlamente drugih država da donesu ovakve deklaracije o svojim narodima. Niste bili sposobni da naše žrtve podignete na taj nivo na kome su tuđe žrtve. Koga ste u svetu ubedili da Evropski parlament treba da donese i jednu deklaraciju o osudi srpskih žrtava? Vi biste samo da poslušamo Evropski parlament. Ko je tamo bio da zastupa naše interese? Ko je uložio neki prigovor? Ko je uložio amandman?
Zašto se vezujete u toj svojoj preambuli isključivo za Pakt o građanskim i političkim pravima, Evropsku konvenciju itd, što se vezujete za Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju genocida ako nije bilo genocida u Srebrenici?
Da li znate da muslimanski svet ne priznaje ove izvore, već Kairsku deklaraciju iz 90. godine, po kojoj je Šerijatsko pravo važnije od svih drugih međunarodnih obaveza? Nismo li mi u Srbiji sastavljeni od više vera i nacija? Ima nacija koje ne priznaju ono što mi priznajemo. Ima nacija koje se po drugačijoj bogomolji mole svom bogu, i na njih treba da mislite i njihovo pravo da ovde spomenite.
Šta bismo mogli da vam promenimo u ovome što ste napisali, a da bude prihvatljivo za sve građane? Šta kad svaka tobože opšta mesta vode isključivo na Srbiju kao na krivca? Šta kad kažete da se garantuje integritet i suverenitet svih država članica UN, a onda dodajete uključujući i BiH. Kakav je to presedan? Garantuje se svima ili će možda jednog dana da piše – garantuje se svima, ali se ne garantuje Srbiji, jer kad napravite izuzetak u jednom pravcu, možete napraviti i u drugom, i tu mislim na KiM.
Što izdvajate BiH, kada je to već garantovano? Zato što će neko nama da izdvoji KiM, pošto nam to izgleda nije garantovano. Ako poštujemo presudu Međunarodnog suda pravde, ako tamo bude utvrdio da je došlo do nezakonitog otcepljenja KiM, hoće li to da bude razlog da druge države koje su priznale nezavisnost odustanu od priznavanja nezavisnosti? Neće, sada vam kažem. Mi smo mala država, veliki su narodi u ovoj državi.
Veliku istoriju imaju, mada vi u ovom udžbeniku za sedmi razred, kada već pominjete udžbenike, jeste li gledali da vaša deca više nemaju predmet istorija, zove se – mozaik prošlosti. Hoćemo da obeležavamo neke događaje iz mozaika prošlosti srpskog naroda, hrvatskog. Tako vi nama polako menjate svest. Mislite li da to ne vidimo? Mislite da to mora. Ne mora, i u toj velikoj zajednici evropskih naroda ne mora da se prihvati sve, inače bi se utopile države, utopili bi se narodi, jezici.
Zašto donosite deklaraciju koja nije odraz volje većine? Što se brojite do 126? Šta kada bude nekih drugih 126 da vam ponište ovu deklaraciju, kao što ste poništavali deklaracije Narodne skupštine do 2000. godine, rezolucije, zakone, sudske odluke? Šta ako doživite istu sudbinu koju je doživeo prethodni režim kada ste vi došli na vlast? Hoćemo li nešto za sva vremena da donesemo, da stanemo svi iza toga.
Kakav smo dogovor danas imali kod predsednika Narodne skupštine: da bude mirni i tolerantni ton? Da li je to dogovor o tekstu deklaracije? Da li ste svi saglasni sa ovim tekstom? Niste, dobili ste ga, morate da dignete ruku, prebrojaće vas. Što i da ne podignete ruku?
Vi iz PUPS-a dobili ste direktora "Srbijašuma". Da li se vi borite za javna preduzeća ili za prava penzionera? Koji je taj penzioner što je postao direktor "Srbijašuma"? Vi ostali se borite za prodaju "Telekoma", G17 600 miliona evra da podeli svojim aktivistima da formiraju stranku regionalnu, 600 miliona evra dobijate od prodaje "Telekoma". Mene bi bilo sramota, oborio bih glavu.
Vi, gospodine Ivanji, što ste rekli da sam učestvovao u prodaji kada je Milošević prodao "Poštu", kako vas nije sramota? Bili smo u opoziciji kada je prodata i bolje je prodao nego vi.
Izvinite, ali gospodin je slagao na državnoj televiziji, na kojoj nema pristup, da sam učestvovao u prodaji kada je vaš Milošević prodao "Poštu". Moram da mu kažem da nisam učestvovao u tome, bio sam u opoziciji. Izvinite, molim vas, što branim ono što ste vi radili kao glavnu srpsku ideologiju.
Idemo dalje, upućujemo reči izvinjenja. Tu treba biti obazriv. Dovedite onoga ko je počinio zločine, pre kazne neka se izvini. Zašto bismo se mi ovde izvinjavali? Kako da se izvinim za nešto što nisam učinio? Da se izvinjavam u tuđe ime, to je cinično.
Otklonite posledice zločina, a ne da se izvinjavate. Od izvinjenja se ništa ne dobija.
Kada ćemo neki reciprocitet da ostvarimo u odnosima sa drugim državama i drugim narodima, kada ćemo reći – hajde da svi jednog dana donesemo zajedno odluku o tome da se samo opominjuće sećamo na ono što smo radili pre 10, 15 godina, hajde da izbrišemo iz sećanja zločine koje smo jedni drugima počinili, a da nam ostane opomena da to više ne činimo?
Kada će Slovenija da donese ovakvu deklaraciju, kada će Hrvatska, kada će entiteti u BiH, kada će BiH, kada će Albanija da nam se izvini za ono što nam je učinila? Dokle ćemo mi, neko reče ovde, da povlačimo nogu. Kakvu smo to nogu povukli? Ko je to sad u koloni za nama ko će da se izvini nama?
Težak je korak priznati da je neko počinio zločin, priznati - Srbin je počinio zločin. Meni je to teško, evo priznajem Srbi su počinili zločin, ali je još teži korak kad niko neće da kaže – počinio sam zločin nad Srbima i nema nikakvu sankciju.
Danas imate zločin genocida u Hrvatskoj. Danas niko ne može da ode tamo da se vrati da živi na svojoj imovini, danas će da bude proteran, kao što je proteran u "Bljesku" i "Oluji". Jeste li nekad pitali Hrvatsku zašto to radi, da li ste nekad bilo kakav uslov postavili za dalju saradnju, da bar to prestane? Niste.
Lepo ste izgledali u Opatiji, i jedni i drugi. I ono što najviše boli, ovo je posao za Vladu Srbije. Dugo se bavim politikom, ali me nije toliko pojela da ne razmišljam kao čovek. Ne znam šta se to vama desilo, niko od vas nije stariji u politici od mene, osim gospodina Mićunovića. Gde ste to izgubili tu nit? Sutra morate na ulicu da izađete. U kojoj državi – u Srbiji, koju ćete da ubeđujete da ćete da je odbranite, da će da bude ravnopravna sa svima.
Svedok sam ovde da su se razni predsednici zaklanjali iza parlamenta. Sporazum Ahtisari – Černomirdin doneo je jedan parlament, parlament u kome su glasali SPS, SPO, JUL. Nije pripisan Miloševiću. Uopšte nije potpisao ništa u vezi toga.
Ovo naše posipanje ne tiče se ni Tadića, ni onog direktora Agencije za privatizaciju, nego parlamenta.
Ko vodi unutrašnju i spoljnu politiku u Srbiji? Vlada Republike Srbije. Ko je kontroliše? Parlament. Šta je trebalo da uradi Vlada? Ako joj nije bilo dovoljno ono što je uradio Savet ministara kada je uputio saučešće i osudio zločin u Srebrenici, a ne pričate o tome da nam je ovo već drugi put, onda je bar mogla Vlada da donese svoju odluku, ovakav tekst, a mi ovde da diskutujemo da li to prihvatamo ili ne. Jer, ko smo mi, zakonodavna vlast, da mi osuđujemo zločin?
Hoćete li možda i sudskoj vlasti da kažete donese ovakvu deklaraciju, onaj Visoki savet sudstva u kome sede puleni ovih vaših advokata iz poslaničkih klupa? Što predsednik Republike ne da ovakvu izjavu pred zastavama i s rukom na Ustavu Srbije? Ne, najbolje na poslanike.
Kada kažem da smo mi Skupština narod, vi kažete mi nismo narod. Danas kažete – ovo mi radimo kao narod Srbije. Mi smo narod Srbije. Počastvovani da nas ima 250. Odgovorni što nas ima samo ovoliko i dobro razmislite u čije ime vi ovo danas govorite – u ime političkih stranaka, u ime svojih komšija, prijatelja, u ime svoje dece, u ime svojih bližnjih, u ime nepoznatih koji žive u ovoj zemlji, kojima danas kažete – dok ne uradite ovo, ne možete u EU, dok ne uradite ono, ne možete u EU.
Što mi vama ne možemo da kažemo, dok ne počnu fabrike da rade, ne možemo u EU? Dok seljak ne počne da ostvaruje profit na svojoj njivi, ne možemo u EU? Što nas zamajavate da nam je ovo uslov za EU? Dok kradu državni činovnici, dok Vlada troši naš novac neograničeno i nekontrolisano, ne možemo u EU?
Dok imate ljude koji imaju po četiri prekookeanska broda kojima švercuju narkotike, ne možete u EU, jer su imali zaštitu ovde, ne u ovom parlamentu, nego od ljudi koji vode vaše stranke, jer su s njima sedeli i terevenčili, jeli i pili.
Završio sam, toliko je i Čedomir govorio.
Možda ste se vi od mog delovanja i razboleli, ali ja vam nisam preneo klicu lopovluka. To ste negde drugde zaradili.
Poštovani gospodine Seniću, tu vam klicu nisam preneo. To ste vi negde zaradili u svom novom okruženju.
Dakle, jeste težak put kojim idemo svi mi naprednjaci, ali pogledajte kako mi polako idemo i kako je taj napredak evidentan. Znam da smetamo svima u ovoj sali i lepo se udružujete u lokalnim samoupravama svi protiv nas, kako vam gde i kad odgovara.
Ali, vi ovo ne možete da zaustavite. Ovo je želja građana Srbije. Pogledajte kako vi to tumačite politiku. Kažete – radimo ono što mi kažu istraživanja o tome šta narod želi. Što bih radio ono što narod ne želi? Što bih bio G 17 plus? Želim da stranka pobedi onako kako narod želi, da vladam kako narod želi.
Nemam nameru vas da vređam, niti da vam pomažem, niti vi meni treba nešto da pomažete. Izbori će da opredele sve. Nego vi imate podršku da ne bude izbora. Ovo je jedinstveni slučaj da deo opozicije ne želi izbore. Nađite normalnu demokratsku zemlju u svetu u kojoj opozicija ne želi izbore i ja ću da se povučem i da ne tražimo izbore još dve godine.
Nije stvar u tome. Ovo je bila zamka za SNS, zamka Borisa Tadića i vi ste je danas otkrili. Znači, kao tamni vilajet, ako uzmeš pokajaćeš se, ako ne uzmeš pokajaćeš se. Ako pokažeš da prihvataš ovu deklaraciju, svrstavaš se uz nas koji ne mislimo na svoj narod, ali neće da glasa narod za tebe. Ako budeš uz svoj narod, ne svrstavaš se uz one koji žele u EU, pa te neće EU. Sve ćemo mi to polako da savladamo.
Pričali ste mi o američkoj ambasadi. Vi znate da sam stigao i do te američke ambasade. Niti sam ušao puzeći, niti sam izašao puzeći. Pričali ste o EU, pa i tamo sam stigao. Pomenite mi destinaciju gde neću stići kao predstavnik SNS. Jedina destinacija u koju neću da stignem to je ona u koju će neki od vaših, a to su ovi KP domovi i zatvori.
Zahvaljujem se gospođi Kolundžiji što se setila još šta bi mogla da kaže, pošto nisam izazvao repliku. Mogao bi gospodin Senić da kaže da sam njemu nešto uputio, ali što da ne, može i vama, gospođo Kolundžija.
Narod bi bio oduševljen kada biste vi nešto uradili za njega. Građani Srbije bi sigurno bili zadovoljni kada ne bi morali da leže na pruzi da čekaju da ih zgazi voz, pošto ste njihove fabrike poklonili kriminalcima, prijateljima ljudi koji sede u ovim klupama, poklanjali ljudi koji sede ili u ovim klupama ili onde ispred gospođe Đukić-Dejanović.
Narod bi zaista bio zadovoljan kada bi osetio da nešto činite za njega. Šta vi to činite za narod? Koja je to grana privrede u kojoj ste nešto učinili za narod? Koji su to međunarodni odnosi u kojima ste nešto učinili za narod? Recite mi. Iskreno bih voleo da mogu da vas podržim u bilo čemu dobrom što uradite, ali vi ste se toliko osilili da više i računate na bilo čiju podršku.
Vi brojite do 126 i dok ima tamo onog jednog krila, koje kritikujete kada meni upućujete kritike, jer kada meni kažete da sam ideolog, da sam kriv, tu gospođa Grubješić misli na one što sede desno od vas kojima sada delite taj kolač od prodaje "Telekoma". Recite slobodno i otvoreno, recite tim socijalistima kakvi su bili. Što moram ja da im pričam? Tamo i ljudi koji će da se opamete kad-tad. Za sada ste vi kao neka kompaktna celina, preganjate se, dogovarate, pa na kraju oni popuste. Ali, ovo ne može dugo da se trpi.
Ovo građani Srbije ne mogu da trpe. Ovo ni SNS neće moći još dugo da trpi. Doći ću izgleda u sukob sa svojim stavom o tome kako treba promeniti vlast, ali kada treba nešto učiniti za građane Srbije, samo mogu da pogazim svoj stav, a vi samo gledajte šta se razvija iz dana u dan.
Samo vas molim, vas koji ste se predstavili kao ideolozi ovog novog poretka u Srbiji, prošetajte malo ulicom, razgovarajte na pijaci, idite u selo, razgovarajte sa seljacima, da vidite šta vam ljudi misle. Blag sam prema vama, čuvam vas i štitim. Raščupali bi vas ljudi.
Idite iz grada u grad, pokažite mi koliko fabrika radi od vaših privatizovanih. Recite mi, pošto se neki od vas razumeju u poljoprivredu, šta će ove godine da se isplati seljaku da ostvari neki profit? Kako se zove taj proizvod? Hajde da svi to radimo.
Dakle, ovo je replika, nije tema. Zaista imam previše živaca, hoću da vam pomognem. Nije lako voditi državu u ovo vreme, ali vi je vodite u ambis. Prodaj, zaduži se, potroši. Prodaj, potroši, zaduži se. Imate li još jednu reč u svojoj ekonomskoj logici?
Žao mi je što mi niste dali reč neposredno pošto je učinjena povreda Poslovnika, pošto sam od prethodnika čuo nešto iza čega ne mogu da stanem ni kao Srbin, ni kao otac, ni kao deda, a trebalo je da vi reagujete. Neprihvatljiva mi je teza izgovorena u Narodnoj skupštini, na koju niko ne reaguje, da neko nije dete zato što može da nosi pušku ili zato što pripada narodu koji je vršio zločine i zverstva.
Dakle, trudim se da ova deklaracija ne bude protiv svih nas zato što je neki Srbin počinio zločin, a istovremeno čujem u ovoj sali da ako je neki musliman ili neki Hrvat počinio zločin, da njegovo dete ne zaslužuje da mu se kaže da je dete. To nije ideologija koja treba da se širi Srbijom i ta ideologija mora da nestane u Srbiji. Mnogo mi je žao što niste obratili pažnju na taj deo diskusije, pošto on u stvari oslikava čitavu priču onih koji bi mene za nešto da optuže.
Danas ću biti jedini poslanik SNS-a koji će da govori o ovoj temi, ne zato što drugi ne bi mogli ili ne bi umeli, nego zbog ozbiljnosti ove teme želimo da preuzmemo odgovornost i pred jednima i pred drugima, onima koji me optužuju da smo sve dalje od Evrope, a drugima koji me optužuju da će zbog našeg uspeha morati da rade sve ono što smo mi radili u poslednjih godinu i po dana.
Ukazao bih na nekoliko aspekata ove deklaracije koju ste nam predložili. Najpre, politički aspekt. Kako se meni čini, cilj je napad na integritet Republike Srpske. Mislim da niste smeli da se u ovo upuštate a da se bar ne konsultujete s Republikom Srpskom, zato što mi se čini da je ovo svojevrsna osuda građana Republike Srpske i da veoma dovodimo u pitanje državu koju su stvorili, boreći se da ostanu živi, zato što bi moglo da se kaže da je ta država, priznata iz Beograda, stvorena genocidom, na način presuđen u Međunarodnom sudu pravde.
Mislim da je poslednji cilj – vezivanje ruku Srbiji, kao garanta Dejtonskog sporazuma, u pogledu reagovanja na dalje urušavanje statusa Republike Srpske, ali i otežavanje međunarodnog položaja Srbije, kako pred međunarodnim sudovima, tako, čini mi se, i u vezi s pitanjem statusa KiM-a.
Ovde poslanici koji pripadaju drugim narodima, a ne srpskom, podsećaju na zločine koje su pojedini Srbi činili protiv njih. Molio sam da se ne upuštamo u to kada je ko od nas koga povredio, uvredio, jer bi nas to zauvek razdvojilo. Ako ste nekome oprostili, nemojte ga više podsećati na nešto što ste mu oprostili. Ako ste mu zaboravili, zašto ga podsećate? Ko je to vas podsetio na ono što ste zaboravili?
Ako srpski narod smogne hrabrosti da zaboravi zločin nad njim, mora da zaboravi zločine koje je počinio. Da mu stoji u pameti kao opomena, da unapred prepozna čoveka koji bi to ponovo mogao da učini, pa da taj čovek ne dobije priliku. Ali, vi znate da su nam pakovana zverstva i zločini kad god je trebalo da budemo kažnjeni i da su Markale bile razlog za napad na srpski položaj u BiH, da je Račak bio causus belli za agresiju na SRJ. Kasnije se ispostavilo da je Voker slagao.
Da li se iko izvinio građanima Srbije koji su, uglavnom, pretrpeli to bombardovanje? Ili smo možda doživeli to da svu našu decu nazovu kolateralnom štetom?
Zato se danas borim da niko ne vređa tuđu decu. Znam kako je bilo roditeljima Milice Rakić, i dan-danas ne shvataju zašto je jedno dete, u jednom kupatilu, na tuti, ili noši, kako ko kaže od naših građana, dobilo šrapnel od bombe, u naselju u kome u krugu od tri kilometra nema nijednog industrijskog, a ne vojnog objekta.
Dakle, ove deklaracije su prilika za sve nas i bilo bi lepo da se danas održavaju sednice u svim parlamentima u državama bivše Jugoslavije sa sličnim tekstom, da ne kažem, s istim.
Koliko je desetina srpskih žrtava palo od ruke Nasera Orića? Da li se iko izvinio? Da li je iko izrazio saučešće? Zar nije predsednik Srbije Boris Tadić učinio u ime Srbije veliki gest kad se izvinio svima za sve zločine učinjene u ime Srba? Kakva je bila reakcija? Jeste li pročitali negde da se njegov kolega iz neke od bivših jugoslovenskih republika izvinio Srbima?
Zašto smo obazrivi kad mi sami, jednostrano, donosimo ovakve deklaracije? Zato što nikad ta naša akcija nije doživela reakciju. Nikada se ta opruga nije vratila, pa da neko nešto kaže pozitivno i za naš narod. Zato smo insistirali. Zato vas molimo da malo razmislite, da povučete na neki dan ovo, da ubacite slobodno, da imate saučešće i prema srpskim žrtvama, da imate osudu i prema onima koji su počinili zločine nad srpskim narodom. Ništa više ne tražimo od nas.
Mi iz SNS-a ne tražimo od vas da ćutite o zločinu u Srebrenici. Nas nije sramota što je tamo neko počinio zločin, njega neka bude sramota, ali vas opominjem da bi moglo da vas bude sramota što ne pominjete srpske žrtve, da je tu nešto sumnjivo i čudno, da baš toliko utapanje u tuđu patnju i tuđi bol ne može da bude previše iskreno ako ne osećate svoju patnju i svoj bol.
Nismo se valjda oprali time što ćemo samo tuđe žrtve i tuđ bol da priznamo, ili možda vaše komšije nisu ništa loše doživele u poslednjih, već, 20 godina, a posebno u prvih pet godina rata, posebno za vreme bombardovanja? Nije valjda da niste sreli nijednog građanina Srbije koga nisu bombardovali, kome nekoga nisu ubili? Nije valjda da niste videli nijedan grad, nijedan most, nijednu železničku kompoziciju, nijedan autobus koji su gađali i bombardovali?! Nije valjda da vas ne boli patnja svoga roda?!
Mora da vas boli. Neka nas boli sve što drugi pate zbog nekog Srbina, ali mora da nas boli kada Srbi pate. Moramo da budemo jednaki prema svima. Ne pokazujete mi da ste bolji ljudi time što ne pominjete svoj narod. To samo pokazuje da ispunjavate nešto, inače biste imali kuraži da kažete – hajde da sve to raščistimo odjednom, i naše zločince, i tuđe, i naš bol, i tuđi bol. Ali, ja u taj moralni aspekt, o kome bih još nešto da kažem, uopšte ne verujem, jer vi kažete – imaćemo koristi od toga što izražavamo saučešće i izvinjenje.
Ko još izražava saučešće i izvinjava se da bi imao neku korist? Valjda to radiš iz svoje unutrašnje potrebe, da pokažeš kako se osećaš i šta bi mogao da učiniš da to otkloniš, a ne – lakše ćemo u EU ako se izjasnimo o Srebrenici? Onda ćemo lakše da spavamo ako nosimo taj teret na duši. Nemojte da posumnjam u to da uopšte ima morala u podnošenju Predloga ove deklaracije, već da samo ima koristi. Nemojte da u to posumnjaju porodice žrtava iz Srebrenice, da uopšte niste iskreni, nego da očekujete neki benefit, pogodio sam tu vašu reč, neku korist.
Nije nama danas baš lako da vam o ovome govorimo. Neozbiljni političari optužuju nas da smo izdajnici. Mi smo isključeni iz jedne političke stranke zato što smo rekli da ta stranka može da bude u EU, ali samo sa KiM-om u svom sastavu. Danas to isto govore i ti isti političari, valjda pritisnuti rezultatima naše politike. Ovi drugi, prevejani političari, kažu da se uzalud borimo i da mi nikada nećemo da uvedemo Srbiju u EU, pošto tu već postoje pravi evropejci, koji znaju kako treba Srbija da uđe. Šta ćete vi naprednjaci? Do pre dve godine niste ni znali gde je Evropa.
Vi imate, kao, neko autorstvo na EU, na demokratiju, tako da i jedni i drugi zazirete od toga šta ćemo mi da kažemo. Bilo bi dobro da pažljivo slušate naše reči i da pažljivo razmišljate o tome šta govorimo. Naravno da razlog za naše izbacivanje iz te partije nije bilo to što smo bili za EU, ali danas bismo je i sami napustili, od kad je ta partija rekla da je Ratko Mladić heroj, a da Borislav Pelević nije heroj, samo zato što je Borislav Pelević živi srpski heroj i dostupan vlastima.
Danas su ti borci za srpstvo podneli krivičnu prijavu Specijalnom tužilaštvu za ratne zločine, produženoj ruci Haškog tribunala. Danas ta ekipa patriota sarađuje s Haškim tribunalom. Kažu da tamo nema pravičnog suđenja, a hoće da pošalju Borislava Pelevića.
Čime se to Borislav Pelević zamerio jednoj političkoj stranci koja vrlo dobro zna kako je boriti se protiv Haškog tribunala? Time što pripada SNS-u. Tako biste se obračunavali i s ljudima iz drugih stranaka, i s ljudima iz drugog naroda, jer vi niste krenuli dalje. Vi stojite i čekate. Čekate da se vrati vreme u kome ćete i tuđu decu moći da optužujete da nisu deca jer pripadaju narodu koji je činio zločine.
Znam da se komunistička vlast ogrešila najpre o Srbe, a potom i o Mađare, i o Muslimane, Albance i sve, 1944, 1945, 1946, 1947, 1948. godine. Gde su ''pasja groblja'' u Kragujevcu? Tamo nema Mađara koje su komunisti ubili. Gde su u Čačku? Pobili su Srbe. To je jedan režim koji je tada ubijao. Da se izvinimo sada ljudima koje su pobili komunisti, hajde, i to je lepo, ali onda nas terate da se podsećamo kada su drugi ljudi ubijali Srbe, jedni druge da podsećamo, dok ne počnemo da pucamo jedni na druge, jer tu ima i očeva i dedova.
Bolje bi bilo da smo mirni ovu sednicu dočekali i da mirni i pomireni s ove sednice izađemo, a ne podeljeni. Da li vidite da smo na 50%, za i protiv, odnosno za i oni ostali? Kakva je to država u kojoj je sve podeljeno na 50%? Koliko joj treba do sukoba? Vi samo znate da imate 126 glasova, aplaudirate kada ima 126. Meni bi srce zeblo da predstavljam neku vladajuću koaliciju koju podržava polovina plus jedan narodni poslanik. Čime li kupujete da vas ima 126, te ozbiljne i normalne ljude koji znaju da je ovo propast, da se bliži kraj ove vladavine?
Vidim, penzioneri pobegli u šumu, oni su navikli na to, ilegalci. "Srbijašume" je baš dobro sklonište za PUPS, odlično. Svaka vam čast, pokazali ste, penzioneri, da za vas glasaju da biste vi bili u javnim preduzećima. Od penzija se umire koliko su visoke, ali za vas ima. To je moralni prag. Isto tako, i vi što sedite ispod njih, sve optužbe na vaš račun. Vaš predsednik je pokojni, ne može da se odbrani. Sedite s njima, tu pored vas, sve na vaš račun. Hajde, ovi ''žuti'', oni imaju svoju politiku, baš njih briga što se vi koškate između sebe. Oni vas pomire u četvrtak, posle šest sati rasprave, svađaćete se ponovo, jer se sad držite, ne smete na izbore, ni vi koji ste jaki, ni vi kojih uopšte nema u narodu. Ima vas samo u Parlamentu.
Pogledajte koliko stranaka ima u Parlamentu, a nema ih u narodu. Kažu da su jaki. Gde su jaki? Kad stanu pred ogledalo? Dete da stoji preko puta njih, ne bi smeli da kažu da su jaki, ali kad sam stoji preko puta sebe, on je jak.
Ovo bi bila dobra prilika za pomirenje, a posvađaćete nas još više, dobra prilika da osudimo zločine, da pomenemo svoj narod, da pomislimo na narod u Republici Srpskoj. Šta mu činimo ovim? Hoće da se izbori.
Pogledajte to naše divno i lepo Sarajevo. Koliko procenat Hrvata i Srba još živi u Sarajevu? Sveo se na enklave. O tome niko neće da govori. Šta god da uradi neko drugi, mi se stidimo, nas je sramota, šta god da nam urade.
Zbog toga vas molim, razmislite još jedanput, ako postoji bilo kakav način da vas ubedimo u to da treba zajednički da radimo na ovome, i oni koji će glasati protiv, i oni koji će biti uzdržani, sigurno da postoji neki tekst na kome bismo se našli.
Danas niko nije negirao zločin u Srebrenici. Zar to nije bila osnova da napravimo dobru deklaraciju? Popustili bi ovi što bi da piše ''genocid'', popustili bi oni što bi da ne piše ništa, našli bismo neki zadovoljavajući tekst. Onaj ko je pisao ovaj tekst, mislio je isključivo na Zapadne sile. Čuo sam izjavu vašeg predsednika od pre neki dan, ponovo, da Evropa nema alternativu. Pomislite malo i na narod. Kazniće vas za ovo ozbiljnije nego što može EU. Ako još možete da razmislite o tome kako sebi činite zlo, a ne drugima.
Što se nas tiče, nama je savest potpuno mirna. Bio sam u zatvoru kada se to dešavalo. Pazite čoveka kome je mirna savest što je bio u zatvoru. Kako li će da bude nekima koji će da budu u zatvoru, mogu samo da pretpostavim. Mi nismo učestvovali u zločinima, mi ih ne opravdavamo, mi ih ne podržavamo, mi ih osuđujemo, ali nismo bezdušni i nismo licemerni. Ne mogu da kažem da razumem tuđi bol, a da ne razumem svoj. Neću da učestvujem u tome. Dajte nam priliku da osećamo i tuđi i svoj bol, da osudimo i tuđi i svoj zločin, i glasaćemo za deklaraciju. Ako nam tu priliku ne date, niste dali priliku našoj deci da žive normalno.
Jednog dana bićemo kažnjavani zato što je Srbija odlučila da prihvati zločin u kome nije učestvovala. Ko je počinio zločin, neka za njega odgovara. Ko nije, može mirno i ponosno da ide podignute glave. Da li je vlast ili opozicija, kakve to veze ima?
Uz svu sramotu koju vam ministri koji troše bezobzirno državni budžet donose, hoćete i ovo da natovarite na sebe. Pozvao bih tu predsednika Vlade, pa bih rekao – hajde, ti predloži ovde, što nas 114 da to predlaže?
Ne možete da se otrgnete tome, a mandat se, bogami, primakao polovini. Pogledajte kako to brzo ide, kako brzo trči. Šta god da uradite od danas do izbora, ne možete da zaustavite snagu SNS-a. Vi sebe više nemate čime da podignete. Da prodate Đerdap, da prodate Telekom, šta još imate da prodate? Hajde sve to za dve godine, šta posle? Ima li još vremena, šta posle? Hoće li nešto da ostane deci?
Njive po Vojvodini otišle u ruke bandita, kriminalaca, građana iz drugih država, koji vam kupe jednu fabričicu i s njom 10 hiljada hektara zemlje. Fabrike otišle u vetar, ni stakla nemaju više. Šta je ostalo u Srbiji? Da se ovako peremo i izvinjavamo, računajući da ćemo dobiti milostinju. Besplatnog sira ima samo u mišolovci.
Ako mi ovo ne zaradimo, ako svojim ponašanjem ne zaslužimo da uđemo u EU, ako ovo ne bude uređena zemlja, ako ovde bezbednost, pravo i pravda ne budu važniji od svega, možemo da pišemo deklaraciju za deklaracijom. Deklaracijama se ne ulazi u EU, nego radom, mukom, trudom, odricanjem, poštenjem i čestitošću. U EU se možda i pokvarimo, ali ne možemo da se pokvarimo pre nego što uđemo tamo. Hajde da zapamtimo onda smo ušli čestiti, pa se neki tamo pokvarili.
Zbog toga apelujem na vašu savest. Poznaju vas komšije, ljudi, prijatelji, pitaće vas. Poznaju vas ljudi koji su se iselili, izbegli, među vama ima njihovih potomaka, pitaće vas – što naše žrtve zaboraviste? Niko neće da vas osudi što spominjete Srebrenicu, ali će da vas osudi što samo nju spominjete. Ko ne ceni sebe, ni drugi neće da ga cene.
Imali ste prethodnu vlast koja nije cenila sebe i videli ste kako je to izgledalo. Mora da se ceni, mora da se ide kroz život uspravno. Uvreda, poniženje, udarac, i ideš dalje. Imate na koga da se ugledate, možda se i oporavite. Što se nas tiče, mi nismo za ovu deklaraciju i nismo protiv osude zločina, a učestvovaćemo u glasanju.
Mislim da smem da izrazim zadovoljstvo što već počinjete da tumačite ono što radimo u Skupštini. Žao mi je što to nije adekvatno i kompetentno tumačenje, zato što je tendenciozno pogrešno, ali će vrlo lako srpska javnost da se uveri da ne optužujete lažno, da Predlog deklaracije koji je podneo SNS samo može da liči na Predlog deklaracije o kome se danas raspravlja. Pokušali smo, koristeći isti kostur, da bi se videlo šta to mi želimo da promenimo, da vam podnesemo jedan novi tekst deklaracije.
Radi se o tome da naša deklaracija osuđuje sve zločine počinjene u građanskom ratu na teritoriji bivše Jugoslavije, kako zločine prema srpskom narodu, tako i zločine koje su počinili pripadnici srpskog naroda nad pripadnicima drugih naroda, a posebno zločin koji je izvršen nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici, u julu 1995. godine, naveden u presudi Međunarodnog suda pravde. To je sud kojem smo se obratili da nam odbrani Kosovo i Metohiju.
Ako kažete da postoji sumnja protiv gospodina Pelevića, dragi moji patrioti, pa ga prijavite Haškom tribunalu, pa se ispostavi da je to lažna prijava i da je čovek potpuno čestit, nevin i veoma pošten i, za razliku od vas, izgubio je rame u ratu, zašto onda ne prijavite Ratka Mladića, i za njega postoji sumnja da je izvršio ratni zločin? Zašto ne prijavite svakog za koga ste čuli da postoji sumnja? Zašto ste se okomili na Borislava Pelevića? Kako izdvajate jednog čoveka za koga postoji sumnja da je počinio ratni zločin? Sumnja, čija? Sumnja vaše stranke? Sumnja lika u Srbiji da je Borislav Pelević počinio ratni zločin? Sumnja lika u Hrvatskoj, u BiH?
Šta vam je rekao specijalni tužilac, da li ima osnova za tu sumnju? Nema. Samo ste se obrukali. Prijavili, ocinkarili Srbina da je počinio ratni zločin, jer vam nije po volji. Pelević je heroj, to morate da prihvatite. Borislav Pelević je heroj.
Gospođo Kolundžija, to za evropski bedž, to recite socijalistima. Zašto to pričate meni? Socijalisti nose evropski bedž, pa, prvo njima recite da vas foliraju, da vas lažu, da su to oni isti što su organizovali Srebrenicu, tako im recite, pa onda tek meni recite da sam za ove dve godine stavio nekakav evropski bedž. Ja nisam stavio evropski bedž, imam isti bedž, srpski, koji sam nosio do danas. Imam istu priču koju šest godina govorim, da Srbija treba da bude u EU, ali sa KiM-om, i da Srbija treba da bude kuća sa dvoja vrata. Sve sam vas to naučio.